Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3421/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga Željke Rožić Kaleb kao predsjednice vijeća, Andrine Raspor Flis kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Gradišek, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marku Zekanoviću, odvjetniku iz Zadra, protiv tuženice Addiko bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru broj P-1924/19-32 od 6. srpnja 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 17. prosinca 2024. godine

p r e s u d i o  j e

I Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru broj P-1924/19-32 od 6. srpnja 2023. godine u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos od 1.813,42 eura i sudi:

II Odbija se zahtjev tužitelja ĐU za isplatu iznosa od 1.813,42 eura.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru broj P-1924/19-32 od 6. srpnja 2023. godine, u dijelu pod točkom I izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata obračunatih:

- na iznos od 11,55 EUR/87,03 kn od dana 01.10.2007. godine,

-na iznos od 11,54 EUR/86,98 kn od dana 01.11.2007. godine,

-na iznos od 11,54 EUR/86,94 kn od dana 01.12.2007. godine,

-na iznos od 11,53 EUR/86,89 kn od dana 01.01.2008. godine,

-na iznos od 11,53 EUR/86,84 kn od dana 01.02.2008. godine,

-na iznos od 11,52 EUR/86,79 kn od dana 01.03.2008. godine,

-na iznos od 51,06 EUR/384,69 kn od dana 01.04.2008. godine,

-na iznos od 51,04 EUR/384,53 kn od dana 01.05.2008. godine,

-na iznos od 51,01 EUR/384,36 kn od dana 01.06.2008. godine,

-na iznos od 22,57 EUR/170,08 kn od dana 01.07.2008. godine,

-na iznos od 22,56 EUR/169,98 kn od dana 01.08.2008. godine,

-na iznos od 22,55 EUR/169,88 kn od dana 01.09.2008. godine,

-na iznos od 22,53 EUR/169,77 kn od dana 01.10.2008. godine,

-na iznos od 22,52 EUR/169,67 kn od dana 01.11.2008. godine

-na iznos od 22,51 EUR/169,57 kn od dana 01.12.2008. godine

-na iznos od 39,78 EUR/299,75 kn od dana 01.01.2009. godine,

-na iznos od 39,76 EUR/299,58 kn od dana 01.02.2009. godine,

-na iznos od 39,74 EUR/299,41 kn od dana 01.03.2009. godine,

-na iznos od 39,71 EUR/299,23 kn od dana 01.04.2009. godine,

-na iznos od 39,69 EUR/299,05 kn od dana 01.05.2009. godine,

-na iznos od 39,67 EUR/298,87 kn od dana 01.06.2009. godine,

-na iznos od 39,64 EUR/298,68 kn od dana 01.07.2009. godine,

-na iznos od 39,62 EUR/298,50 kn od dana 01.08.2009. godine,

-na iznos od 39,59 EUR/298,30 kn od dana 01.09.2009. godine,

-na iznos od 39,57 EUR/298,11 kn od dana 01.10.2009. godine,

-na iznos od 39,54 EUR/297,91 kn od dana 01.11.2009. godine,

-na iznos od 39,51 EUR/297,70 kn od dana 01.12.2009. godine,

-na iznos od 39,49 EUR/297,50 kn od dana 01.01.2010. godine,

-na iznos od 39,46 EUR/297,29 kn od dana 01.02.2010. godine,

-na iznos od 39,43 EUR/297,07 kn od dana 01.03.2010. godine,

-na iznos od 39,40 EUR/296,86 kn od dana 01.04.2010. godine,

-na iznos od 39,37 EUR/296,63 kn od dana 01.05.2010. godine,

-na iznos od 39,34 EUR/296,41 kn od dana 01.06.2010. godine,

-na iznos od 39,31 EUR/296,18 kn od dana 01.07.2010. godine,

-na iznos od 39,28 EUR/ 295,95 kn od dana 01.08.2010. godine,

-na iznos od 39,25 EUR/295,71 kn od dana 01.09.2010. godine,

-na iznos od 39,22 EUR/295,47 kn od dana 01.10.2010. godine,

-na iznos od 39,18 EUR/295,22 kn od dana 01.11.2010. godine,

-na iznos od 39,15 EUR/294,98 kn od dana 01.12.2010. godine,

-na iznos od 28,81 EUR/217,05 kn od dana 01.01.2011. godine,

-na iznos od 28,78 EUR/216,85 kn od dana 01.02.2011. godine,

-na iznos od 28,75 EUR/216,64 kn od dana 01.03.2011. godine,

-na iznos od 28,73 EUR/216,43 kn od dana 01.04.2011. godine,

-na iznos od 28,70 EUR/216,22 kn od dana 01.05.2011. godine,

-na iznos od 28,67 EUR/216,00 kn od dana 01.06.2011. godine,

-na iznos od 28,64 EUR/215,78 kn od dana 01.07.2011. godine,

-na iznos od 28,61 EUR/215,56 kn od dana 01.08.2011. godine,

-na iznos od 28,58 EUR/215,34 kn od dana 01.09.2011. godine,

-na iznos od 28,55 EUR/215,11 kn od dana 01.10.2011. godine,

-na iznos od 8,37 EUR/63,04 kn od dana 01.11.2011. godine,

-na iznos od 8,35 EUR/62,95 kn od dana 01.12.2011. godine,

-na iznos od 8,34 EUR/62,86 kn od dana 01.01.2012. godine,

-na iznos od 8,33 EUR/ 62,77 kn od dana 01.02.2012. godine,

-na iznos od 8,32 EUR/62,68 kn od dana 01.03.2012. godine,

-na iznos od 8,31 EUR/62,58 kn od dana 01.04.2012. godine,

-na iznos od 8,29 EUR/62,49 kn od dana 01.05.2012. godine,

-na iznos od 8,28 EUR/62,39 kn od dana 01.06.2012. godine,

-na iznos od 8,27 EUR/62,29 kn od dana 01.07.2012. godine,

-na iznos od 8,26 EUR/62,20 kn od dana 01.08.2012. godine,

-na iznos od 8,24 EUR/62,10 kn od dana 01.09.2012. godine,

-na iznos od 8,23 EUR/62,00 kn od dana 01.10.2012. godine,

-na iznos od 8,22 EUR/61,90 kn od dana 01.11.2012.godine,

-na iznos od 8,20 EUR/61,80 kn od dana 01.12.2012. godine,

-na iznos od 8,19 EUR/ 61,69 kn od dana 01.01.2013. godine,

-na iznos od 8,17 EUR/61,59 kn od dana 01.02.2013. godine,

-na iznos od 8,16 EUR/61,49 kn od dana 01.03.2013. godine,

-na iznos od 8,15 EUR/ 61,38 kn od dana 01.04.2013. godine,

-na iznos od 8,13 EUR/61,27 kn od dana 01.05.2013. godine,

-na iznos od 8,12 EUR/61,17 kn od dana 01.06.2013. godine,

-na iznos od 8,10 EUR/61,06 kn od dana 01.07.2013. godine,

-na iznos od 8,09 EUR/60,95 kn od dana 01.08.2013. godine,

-na iznos od 8,07 EUR/60,84 kn od dana 01.09.2013. godine,

-na iznos od 8,06 EUR/60,73 kn od dana 01.10.2013. godine,

-na iznos od 8,04 EUR/60,61 kn od dana 01.11.2013. godine,

-na iznos od 8,03 EUR/ 60,50 kn od dana 01.12.2013. godine,

-na iznos od 8,02 EUR/60,39 kn od dana 01.01.2014. godine,

i u dijelu pod točkom II izreke, te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II O trošku žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.813,42 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, pobliže označenim u točki I izreke prvostupanjske presude, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 1.899,59 eura, sa zakonskim zateznim kamatama, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude žali se tuženik iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine i traži trošak sastava žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Osnovani su žalbeni navodi jer sud prvog stupnja nije utvrdio sve činjenice relevantne za pravilnu primjenu materijalnog prava.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.813,42 eura na temelju ništetne odredbe kojom je ugovorena redovna kamata promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, sa zakonskim zateznim kamatama i troškom parničnog postupka.

6. Nesporno je da je između prednika tuženika i tužitelja 19. veljače 2016. godine sklopljen Aneks uz ugovor o kreditu broj 236-25/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine kojim je tužitelj pristao na konverziju kredita radi promjene valute na način da se izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u eure.

7. Sud prvog stupnja prihvaća kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva upućujući na obvezujući učinak odluka suda donijetih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača glede postupka kojeg potrošač osobno pokrene radi isplate, ocjenjujući kako se radi o nepoštenim ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, čime su one ništetne, uslijed koje ništetnosti je tužitelj oštećen, pa mu pripada pravo na povrat onoga što je na temelju takvog ugovora primio, sukladno odredbi čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO), zbog čega prihvaća zahtjev na isplatu kojeg je postavio tužitelj, prethodno ocjenjujući neosnovanim istaknuti prigovor zastare.

8. U oglednom postupku koji se vodio pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske u predmetu Gos-1/2019, Vrhovni sud je, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koje mu je uputio Općinski sud u Pazinu, dao slijedeći odgovor: "Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15 – dalje: ZID ZPK) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kad su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli."

9. Osim toga, Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. godine, nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s ustavom ZID ZPK na temelju kojeg zakona je između stranaka sklopljen sporazum o konverziji, ocijenivši taj zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

10. Predmetni Aneks ugovoru o zajmu koji je sklopljen u skladu sa ZID ZPK, sadrži odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, ali su te odredbe odraz prisilnih zakonskih odredbi ZID ZPK koje je unaprijed odredio zakonodavac, a ne tuženik. 11. Pokraj činjenice da je tuženik na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZID ZPK u izračun konverzije uvrstio sve svote koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužitelja, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi na kredite u valuti euro, očito je da ta razlika koju tužitelj zahtijeva tužbom nakon zaključenja aneksa nije (više) u imovini tuženika bez pravne osnove, zbog čega nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane odredbom čl. 1111. ZOO.

12. Tuženik je na temelju sklopljenog Aneksa, u izračun konverzije koji je propisan ZID ZPK, unio svote koje tužitelj traži tužbom, a koje su doista na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope sadržane u ugovoru o kreditu bez osnove prešle u njegovu imovinu do 19. veljače 2016. godine, međutim, te su svote zajedno s ostalim svotama uplaćenim radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u skladu sa sklopljenim Aneksom ugovora o kreditu, iskorišteni za namirenje anuiteta u valutnoj klauzuli euro utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u euru, a preplata je korištena za namirenje budućih anuiteta s valutnom klauzulom u euro.

13. Primjena ZID ZPK derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti tako da se svote koje su plaćene na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stopa ugovorne kamate i valutnoj klauzuli ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim aneksom, s jasno propisanim načinom raspolaganja možebitno nastalom preplatom koja se, u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta, dok se, za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u eurima prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču.

14. Tako je valjano prestala obveza tuženika sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO za povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata, a koje proizlaze iz čl. 1111. st. 1. ZOO i te preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženika.

15. Dakle, tražbina tužitelja na povrat preplaćenih svota po osnovi ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, a s obzirom na to da je zaključio aneks na temelju odredbi ZID ZPK i posljedično izvršenoj konverziji u skladu sa ZID ZPK, je podmirena, jer su i uplate izvršene po toj osnovi u cijelosti uračunate prilikom obračuna konverzije kredita i na taj je način obveza kreditora na povrat tih svota prestala.

16. Iz toga slijedi zaključak da je sklapanjem aneksa sukladno s odredbama ZID ZPK tužitelj restituiran za nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope koje su sadržane u ugovoru o kreditu, jer ga s jedne strane te odredbe ne obvezuju, a s druge strane isplate koje je na temelju njih učinio vraćene su u njegovu imovinu na način da su iskorištene za njegov račun u ispunjenju valjane obveze preuzete aneksom, dok je preplata iskorištena za ispunjenje obveza koje je preuzeo valjanim aneksom, pa mu ne pripadaju isplate koje se traže tužbom.

17. To pravno shvaćanje podudarno je s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 7. lipnja 2023. godine, koje glasi: "Potrošač koji je s bankom sklopio dodatak/aneks, kojim je provedena konverzija u skladu sa ZID ZPK, nema pravo na restituciju isplatom temeljem nepoštenim (ništetnih) odredbi o načinu promjene ugovorene redovne kamatne stope i ugovorenoj valuti glavnice u CHF iz osnovnog ugovora o kreditu".

18. Budući da je pobijanom presudom u dijelu pod točkom I izreke glede isplate iznosa od 1.813,42 eura pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz čl. 1111. ZOO, u svezi s čl. 19.c ZID ZPK, valjalo je na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP, u tom dijelu, preinačiti prvostupanjsku presudu na način da je zahtjev za isplatu odbijen, čime je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

19. Međutim, na 7. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 13. i 20. prosinca 2022. godine zauzeto je pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji ugovora o kreditu u CHF u eure i pravima potrošača, tako da potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZID ZPK, nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo, u skladu s općim popisom iz čl. 1111. st. 1. ZOO, na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl. 19.c. ZID ZPK, obračunatih sukladno odredbi čl. 1115. ZOO, od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.

20. Na taj način glede materijalnopravnih učinaka izvršene konverzije u skladu sa ZID ZPK obveza tuženika na povrat više plaćenih svota po ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz ugovora o kreditu je prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZID ZPK, odnosno, zaključivanjem aneksa, ali je ostala obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na te pojedinačne svote obračunate od dana dospijeća svake pojedine svote do dana prestanka obveze, odnosno, izvršene konverzije a koja obveza proizlazi iz odredbe čl. 1115. ZOO.

21. Stoga je činjenično stanje ostalo pogrešno utvrđeno u odnosu na pojedinačno zatražene kamate, jer nije utvrđeno koliko iznose nepodmirene zatezne kamate na svaku pojedinačnu svotu obračunate od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana izvršene konverzije, te je radi pravilnog utvrđenja potrebno održati novu glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom.

22. Slijedom navedenog valjalo je primjenom odredbe čl. 370. ZPP u tom dijelu ukinuti presudu suda prvog stupnja glede dosuđenih zateznih kamata, a u skladu s tim i odluku o trošku i predmet u tom dijelu vratiti na ponovno suđenje.

23. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će ispraviti nedostatke na koje je ovim rješenjem ukazano, te s obzirom na to da su Aneksom ugovorne strane suglasno utvrdile kako se na temelju ZID ZPK iznos konverzije kredita denominiran u CHF, mijenja s iznosom kredita denominiranog u eure i sadrži odredbu kojom se osnovni ugovor mijenja u pogledu kamatne stope, sud prvog stupnja će o označenim odlučnim činjenicama odlučiti uz prethodno izjašnjenje vještaka (čl. 250. ZPP), vodeći pri tome računa o pravnom shvaćanju iz ove odluke glede prava tužitelja na isplatu zatezne kamate na pojedinačno označene svote od dana njihovog dospijeća do dana konverzije i utvrditi u kojem razdoblju, u kojoj visini, te po kojoj osnovi bi tužitelju pripadale zatražene zatezne kamate, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO i sukladno tom utvrđenju, imajući u vidu i daljnje žalbene razloge tuženika, donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.

24. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 4. ZPP.

U Zagrebu, 17. prosinca 2024. godine

Predsjednica vijeća:

Željka Rožić Kaleb