REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-1476/2022-25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda dr.sc. Ljiljani Matuško Antonić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Ivanu Emeru, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 04. studenog 2024. godine u prisutnosti punomoćnika tužiteljice BS, odvjetničkog vježbenika i punomoćnika tuženika Denisa Lauca, odvjetnika, dana 17. prosinca 2024. godine
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., iz Zagreba, Listopadska 2, isplatiti tužiteljici NS, [adresa], daljnji iznos s osnova neimovinske i imovinske štete u visini od 854,50 EUR sve sa zateznom kamatom tekućom od dana 08. veljače 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., iz Zagreba, Listopadska 2, naknaditi tužiteljici NS, [adresa], parnični trošak u iznosu od 1.895,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 17. prosinca 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri
P o s
lo
v
n i b r
o j
: P
n -
1 4 7
6/2022-25
čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 373,14 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 17. prosinca 2024. godine do isplate.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da se dana 02.12.2021. godine dogodila prometna nezgoda u Zagrebu, koju je uzrokovao osiguranik tuženika na način da je upravljajući vozilom registarske oznake [registarska oznaka] naletio na vozilo registarske oznake [registarska oznaka] u kojem se nalazila tužiteljica kao putnik. Navodi da je u prometnoj nezgodi zadobila tjelesne ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji. Tužiteljica potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlja i imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 22.000,00 kn. Tužiteljica nadalje navodi da se dana 08.02.2022. godine obratila odštetnim zahtjevom tuženiku koji joj je isplatio iznos od 11.200,00 kn na ime naknade štete, te potražuje naknadu štete umanjenu za nesporno isplaćeni iznos zbog povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 10.800,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, odnosno od 08.02.2022. godine. Tužiteljica predlaže sudu usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su nesporne činjenice nastanka štetnog događaja, pasivne legitimacije i odgovornosti tuženika, a osporava visinu postavljenog tužbenog zahtjeva dok sam osnov s naslova neimovinske štete nije sporan. Tuženik navodi da je tužiteljica zadobila ozljedu vrata koja je laka povreda prava osobnost, te je iz medicinske dokumentacije vidljivo i da su kod tužiteljice vidljive degenerativne promjene koje nisu u vezi sa štetnim događajem, a iste su utjecale na tijek i trajanje liječenja tužiteljice, te da bi za pravilno utvrđenje činjeničnog stanja trebalo izvršiti uvid u cjelokupni zdravstveni karton tužiteljice poradi utvrđenja zdravstvenog stanja tužiteljice. Nadalje tuženik navodi da je u cijelosti sporan utuženi početak tijeka zakonskih zateznih kamata na utuženu naknadu štete s obzirom da tuženik kao osiguratelj pravilnom primjenom odredbi čl. 12. ZOOP-a ne može pasti u zakašnjenje s ispunjenjem obveze prije nego je opseg štete dokumentiran i potkrijepljen relevantnim isprava na temelju koji se može utvrditi visina obveze (dospijeće obveze tuženika ne može nastupiti prije završetka liječenja i stabilizacije zdravstvenog stanja tužitelja). Tuženik navodi da su obveze tuženika kao osiguratelja po polici osiguranja od auto-odgovornosti propisane odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, koji pak te obveze osiguratelja regulira na poseban način, time da treba naglasiti da postoji bitna razlika između odgovornosti štetnika i odgovornosti osiguravatelja – jedno je odgovornost štetnika, uređena ZOO-om, a drugo obveze osiguravatelja koje na temelju i unutar okvire te odgovornosti nastaju, a propisane su ZOOP-om. Tuženik predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu (list 4-17, list 40 spisa), Potvrdu PU Zagrebačke, PPP Zagreb od 17.12.2021.g. (list 18-19 spisa), Zahtjev za naknadu štete od 08.02.2022.g. i dopis tuženika (list 20-23 spisa), potvrdu MUP P o s
lo
v
n i b r
o j
: P
n -
1 4 7
6/2022-25
Uprava za ljudske potencijale od 18.03.2024.g. (list 76 spisa), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku Igoru Stipančiću.
Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88105, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 , 80/22 i 155/23, dalje: ZPP), ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev osnovanim.
4. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, odgovornost, pasivna legitimacija, osnov tužbenog zahtjeva, sporna je visina štete i tijek zatezne kamate na utuženi iznos.
Nije sporno da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužiteljici dana 05. svibnja 2022. godine na ime naknade štete iznos u visini od 11.200,00 kn/1.486,50 EUR i to s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno/duševno zdravlje u iznosu od 11.000,00 kn/1.459,95 EUR i s osnova imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu u iznosu od 200,00 kn/26,55 EUR. Nije sporno da su tužiteljici pružali pomoć i njegu članovi obitelji. Nadalje nije sporno da tužiteljici nije isplaćena naknada od poslodavca povodom štetnog događaja (list 76 spisa).
5. Sud je na okolnost visine tužbenog zahtjeva proveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku Igoru Stipančiću.
Vještak dr. Igor Stipančić u svom nalazu i mišljenju od 09.06.2023. (list 55-57 spisa) navodi da je izvršio uvid u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu koja prileži u spisu, a iz koje medicinske dokumentacije je vidljivo da je tužiteljica stradala u štetnom događaju dana 02.12.2021. godine i pri tome zadobila ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji, tužiteljica je zadobila istegnuće mišića vrata i istegnuće mišića uz prsnu kralješnicu. Nakon štetnog događaja pregledana je od strane kirurga, ordinirano je mirovanje, analgetici i lokalno utrljavanje analgetske kreme, postavio se ovratnik. Proveden kontrolni pregled kirurga, učinjen pregled fizijatra te je tužiteljica provodila propisanu fizikalnu terapiju. Liječenje je završeno, odnosno stanje se stabiliziralo nakon provedene fizikalne terapije i pregleda fizijatra dana 11. travnja 2022. godine. Tužiteljica je trpjela bolove jakog intenziteta oko tri (3) dana, srednjeg intenziteta oko šest (6) dana, bolovi manjeg intenziteta oko pet (5) tjedana, povremena bol iskazana kroz smanjenje životnih aktivnosti. Tužiteljica je trpjela tzv. primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan, tvz. sekundarni strah koji je trajao oko 1-2 dana, srednjeg 4-5 dana i manjeg oko mjesec dana. Povremeni strah i nelagodu pri sudjelovanju u prometu je imala oko dva (2) mjeseca. Nadalje vještak navodi da iz priložene medicinske dokumentacije i RTG snimki se vidi da kod tužiteljice stoje degenerativne promjene na vratnoj kralješnici, da tužiteljica prije štetnog događaja nije imala tegobe niti liječenje vezano za vratnu kralješnicu. Stoga se može zaključiti da ozljeđivanje rezultiralo je pogoršanjem i kliničkim očitovanju postojećih promjena. Tužiteljica pati od subjektivnih tegoba u obliku bola i ukočenosti vrata, a postoji blago ograničenje kretnji vratne kralježnice. Ozljeđivanje tužiteljice izazvalo je smanjenje životne aktivnosti u omjeru od 3%. Navodi da nakon predmetnog štetnog događaja tužiteljici je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju od dva (2) tjedna dva (2) sata na dan zbog mirovanja i nošenja ovratnika, potom je trebala pomoć u ukupnom trajanju od tri (3) tjedna tri (3) puta tjedno po dva (2) sata zbog nepodnošenja uobičajenog svakodnevnog napora.
Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio, jer je dano na jasan i određeni način, u skladu s pravilima struke. Tužiteljica i tuženik nemaju primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.
6. Odredbom čl. 19. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) je propisano da P o s
lo
v
n i b r
o j
: P
n -
1 4 7
6/2022-25
svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, dok je u st. 2. čl. 19. ZOO-a pojašnjeno pravo osobnosti na način da je pored ostaloga pod tim utvrđeno i pravo na tjelesno i duševno zdravlje. Sud je uzevši u obzir sve navedene i utvrđene činjenice, posebno trajanje i intenzitet fizičkih boli i straha, te zaostalih trajnih posljedica, a kako je to utvrdio vještak u nalazu i mišljenju, ocijenio da tužiteljici je povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje. Zakon o obveznim odnosima u odredbi čl. 1100. st. 1. propisuje da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Također, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100. st. 2. ZOO).
7. Analizirajući nalaz i mišljenje vještaka dr. Igora Stipančića sud je ocijenio da je taj nalaz stručan, obrazložen, te izrađen na temelju priležeće medicinske dokumentacije pa ga je kao takvog u cijelosti prihvatio. Sud je utvrdio da kod tužiteljice postoji ograničenje koja se očituje u blagom ograničenju kretnji vratne kralježnice i bolovima te ukočenosti vrata, te joj zbog ozljeđivanja u prometnoj nezgodi smanjenja je životna aktivnost 3%. Nadalje vještak navodi da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta oko tri (3) dana, srednjeg intenziteta oko šest (6) dana, manjeg oko pet (5) tjedana. Tužiteljica je trpjela tzv. primarni strah koji je bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, trpjela je sekundarni strah koji je trajao oko 1-2 dana, srednjeg oko 4-5 dana i manjeg oko mjesec dana., a povremeni strah i nelagodu pri sudjelovanju u prometu je imala oko dva (2) mjeseca.
8. S obzirom na ovako prihvaćeni nalaz i mišljenje vještaka sud je utvrdio da je kod tužiteljice došlo do povrede prava osobnosti iz čl. 19. ZOO-a jer je oštećeno njezino tjelesno odnosno duševno zdravlje u vidu tjelesnih ozljeda imajući u vidu utvrđenje suda da težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja tužiteljici daju pravo na pravičnu novčanu naknadu (čl. 1100. st. 1. ZOO).
9. Sud bi tužiteljici zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosudio iznos u visini od 3.402,49 EUR imajući u vidu kriterije pretrpljenih fizičkih bolova i pretrpljenog straha, te smanjenje životnih aktivnosti koje je utvrđeno u omjeru od 3%. Sud je imao u vidu tijek liječenja tužiteljice te njezinu životnu dob (rođena 1985.g.), da će tužiteljica trebati ulagati pojačane napore prilikom obavljanja svakodnevnih poslova zbog posljedice koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti vratne kralješnice, da trpi bolove te ukočenost vrata.
10. Tužiteljici je trebala tuđu pomoć i njega, nestručna pomoć, u trajanju od dva (2) tjedana po dva (2) sata dnevno, potom tri (3) tjedna tri puta tjedno po dva (2) sata, ukupno je tužiteljici bilo potrebno 46 sati tuđe nestručne pomoći. Tužiteljici bi sud dosudio ukupan iznos u visini od 152,72 EUR (46 sati x 3,32 EUR = 152,72 EUR). Cijeneći opseg utvrđene tuđe pomoći kao i cijenu satnice takve pomoći na slobodnom tržištu, sud je temeljem čl. 223 ZPP- a utvrdio da je cijena sata pružanja takve pomoći iznos od 3,32 EUR (25,00 kn).
11. Između stranaka nije sporno da je tuženik platio tužiteljici nesporni iznos štete u visini od 1.459,95 EUR i s osnova imovinske štete iznos u visini od 26,55 EUR, ukupno 1.486,50 EUR. Kako bi sud tužiteljici dosudio ukupan iznos u visini od 3.402,49 EUR s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno/duševno zdravlje, te s osnova imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu iznos u visini od 152,72 EUR, ukupno 3.555,21 EUR, a tuženik je isplatio tužiteljici iznos u visini od 1.486,50 EUR to bi sud dosudio tužiteljici daljnji iznos s osnova neimovinske i imovinske štete u visini od 2.068,71 EUR, a P o s
lo
v
n i b r
o j
: P
n -
1 4 7
6/2022-25
kako je tužiteljica zahtijevala daljnju isplatu štete u ukupnom iznosu od 854,50 EUR sve sa zateznom kamatom tekućom od dana 08. veljače 2022. godine to je sud dosudio tužiteljici zahtijevani daljnji iznos neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno/duševno zdravlje i s osnova imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu.
12. Tuženik se ne protivi preinaci tužbenog zahtjeva smanjenjem tužbenog zahtjeva, zahtjeva naknadu troškova postupka za povučeni dio tužbenog zahtjeva. Sud je ocijenio zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka za smanjeni dio tužbenog zahtjeva kao neosnovan. Sud ističe kako u situaciji kada tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe ne raspolaže svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, kao u ovom slučaju za naknadu štete, s obzirom da je objektivno postavljanje tužbenog zahtjeva radi naknade neimovinske štete bez prethodnog vještačenja realno nemoguće, budući da je teško procijeniti visinu neimovinske štete koja bi pripadala tužiteljici, već je u pravilu potrebno provesti medicinsko vještačenje i tek je tada moguće saznati sve odlučne činjenice vezane za visinu nastale štete koju tuženik osporava, nedopuštanje usklađenja tužbenog zahtjeva koje je uslijedilo odmah nakon provedenog vještačenja nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st. 1. ZPP-a i rezultira povredom prava na pristup sudu. To iz razloga jer je legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a smanjenje tužbenog zahtjeva za naknadu štete odmah nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, nije od utjecaja na dužinu trajanja postupka. Imajući vidu da je tuženik u mirnom postupku odbio naknaditi tužiteljici ukupnu štetu, te je tijekom ovog postupka osporio tužbeni zahtjev tužiteljice smanjenjem tužbenog zahtjeva tužiteljica nakon provedenog medicinskog vještačenja nije promijenila identitet spora niti iznosi nove činjenice. Pri tome je sud imao u vidu i stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2603/2011 od 19.03.2013. godine da o troškovima se odlučuje prema uspjehu u sporu u odnosu na vrijednost predmeta spora smanjenog tužbenog zahtjeva, s tim da tuženiku pripada pravo na naknadu troškova koje je imao u vezi dijela tužbenog zahtjeva za koji je zahtjev smanjen neovisno o uspjehu u sporu, jer smanjenje tužbenog zahtjeva u biti predstavlja povlačenje tužbe u odnosu na smanjeni dio tužbenog zahtjeva, ali to samo u slučaju ako bi troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg zahtjeva bili veći od troškova izračunatih prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva (Revr-1428/2009-2 od 27. listopada 2010. i Rev-402/04-2 od 21. rujna 2005.). Nadalje se ističe kako i Ustavni sud u svojoj odluci broj U-III-4474/2019 od 29. ožujka 2022. navodi da ograničenja ne smiju umanjiti pristup sudu na takav način ili do takve mjere da time bude narušena sama bit "prava na sud" (v., na primjer, odluku Ustavnog suda broj: U-III-215/2016 od 19. prosinca 2017.). Nadalje Ustavni sud navodi "… ograničenje neće biti spojivo s pravom na pošteno suđenje ako ne teži legitimnom cilju te ako ne postoji razuman odnos razmjernosti između upotrijebljenih sredstava i legitimnog cilja koji se nastoji ostvariti (usporedi, na primjer, predmet ESLJP-a Stanev protiv Bugarske [Vv], br. 36760/06, § 230, presuda od 17. siječnja 2012.)…". Sud je imao u vidu i stajalište Europskog suda za ljudska prava i temeljne slobode zauzeto u odluci N protiv Republike Hrvatske, broj 14692/18 u kojoj se navodi da se iznos nematerijalne štete teško može procijeniti te da se stoga ne može zamjeriti tužitelju što nije odmah u tužbi naznačio viši iznos, a kasnije ga smanjio. Sud je ocijenio da je te specifičnosti svjestan i hrvatski zakonodavac budući da Zakon o parničnom postupku omogućuje sudu da prihvati naknadno povišene tužbene zahtjeve kad je to opravdano, čak i kad se tuženici protive tom povišenju. Stoga je Europski sud ocijenio da je pristup domaćih sudova pretjerano formalistički što je dovelo do nerazmjernog ograničenja podnositeljevog prava na pristup sudu.
Slijedom navedenog sud nije dosudio trošak tuženiku za povučeni dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 373,14 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 17. prosinca 2024. godine do
P o s
lo
v
n i b r
o j
: P
n -
1 4 7
6/2022-25
isplate, a koji iznos troškova je tuženik specificirao podneskom od 09. studenog 2023 godine.
13. Tužiteljica je zahtijevala zateznu kamatu na utuženi iznos tekuću od dana 08. veljače 2022. godine (dan podnošenja odštetnog zahtjeva). Tuženik osporava tijek zatezne kamate pozivom na čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09 i 76/13, dalje ZOOP) na utuženu neimovinsku i imovinsku štetu, ističe da tužiteljici bi pripadala naknada štete tek nakon dovršetka liječenja kada je tuženik mogao utvrditi opseg štete. Sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. Igora Stipančića utvrdio da je liječenje tužiteljice dovršeno dana 11. travnja 2022. godine, da se tužiteljica obratila tuženiku u mirnom postupku dana 08. veljače 2022. godine te joj je tuženik u mirnom postupku isplatio nesporni iznos neimovinske i imovinske štete u visini iznosa od 1.486,49 EUR. Tuženik je mogao utvrditi visinu štete u mirnom postupku jer je liječenje dovršeno prije podnošenja tužbe te tužiteljica nije dostavljala novu medicinsku dokumentaciju tijekom ovog postupka.
Prema stajalištu ovog suda tužiteljici pripada zatezna kamata tekuća od podnošenja odštetnog zahtjeva tj. dana 08. veljače 2022. godine, sve sukladno čl. 1103. ZOO-a.
Naime tuženiku je u ovoj pravnoj stvari dostavljena medicinska dokumentacija tužiteljice koja je sačinjena prije podnošenja tužbe pa je tuženik mogao utvrditi opseg štete u mirnom postupku. Po mišljenju ovog suda tuženik je dakle mogao utvrditi visinu štete dostavom odštetnog zahtjeva tj. dana 08. veljače 2022. godine (čl.1103. ZOO-a) to je sud dosudio tužiteljici zateznu kamatu tekuću na dosuđeni iznos od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Odredbom čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano je da oštećena osoba ima pravo na isplatu kamata u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, pa osiguratelj koji nije tada isplatio naknadu neimovinske štete ne može se osloboditi plaćanja zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.
14. Slijedom navedenog sud je dosudio tužitelju zateznu kamatu na neimovinsku i imovinsku štetu u ukupnom iznosu u visini od 854,50 EUR sve sa zateznom kamatom tekućom od dana 08. veljače 2022. godine sve kao pod točkom I. izreke presude.
Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je do 31. srpnja 2015. sukladno odredbi čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05), a u smislu čl. 1165. ZOO/05, a od 1. kolovoza 2015. temelji se na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.) i čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22 i 155/23) i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/2022).
15. Sud je o troškovima postupka odlučivao temeljem čl. 154.st.1. ZPP-a. Sud je priznao trošak tužiteljici za sastav odštetnog zahtjeva od 08.02.2022.g. u iznosu od 200,00 EUR, sastav tužbe od 24.05.2022.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.7. točka 1. OT-a), sastav podneska od 09.03.2023.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 03.04.2023.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), sastav podneska od 25.09.2023.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 12.03.2024.g. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. točka 2. OT-a), pristup na ročište dana 04.11.2024.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), ukupno 1.300,00 EUR, te je priznat trošak poreza u iznosu od 325,00 EUR, ukupno 1.625,00 EUR, priznat je opravdani trošak vještačenja u iznosu od 200,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 35,00 EUR, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 35,00 EUR, ukupno je priznat tužiteljici trošak u iznosu od 1.895,00 EUR.
P o s
lo
v
n i b r
o j
: P
n -
1 4 7
6/2022-25
Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 31.03.2023.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), jer je punomoćnik dužan dostaviti punomoć za zastupanje te nije priznat trošak sastava podneska od 18.04.2023.g. u iznos od 200,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), jer je obveza tužiteljice dostaviti sve dokaze na koje se poziva u tužbi. Odluka o zateznim kamatama na parnične troškove od presuđenja do isplate, prema čl.151.st.4. ZID ZPP-a (Narodne novine broj 80/22).
Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 17. prosinca 2024.
Sudac:
dr.sc. Ljiljana Matuško Antonić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Dna:
1. tužitelju po punomoćniku
2. tuženiku po punomoćniku
