Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru

Poslovni broj: P-833/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu Ivici Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja ŠB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Budimiru Galiću, odvjetniku u Biogradu na Moru, protiv tuženika Grada Biograda na Moru, Biograd na Moru, Trg kralja Tomislava 5, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po gradonačelniku BB, a ovaj po punomoćniku Luki Mrkiću, odvjetniku u Zadru, radi donošenja presude koja u cijelosti nadomješta ugovor o kupoprodaji nekretnine, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 28. listopada 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika Anđele Žunić, odvjetnice u Zadru, te nakon objave presude, dana 17. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku da s tužiteljem sklopi slijedeći Ugovor o kupoprodaji:

Grad Biograd Na Moru, OIB: [osobni identifikacijski broj], Biograd na Moru, Trg kralja Tomislava 5 (u daljnjem tekstu: prodavatelj)

i

ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], (u daljnjem tekstu: kupac),

zaključili su dana

godine slijedeći

UGOVOR O KUPOPRODAJI

Članak 1.

Ovim Ugovorom prodavatelj prodaje a kupac kupuje 1/4 dijela nekretnine katastarskih oznaka kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji se suvlasnički dio neodvojivo povezuje sa stanom na katu koji ima poseban ulaz sa lijeve strane zgrade na adresi: [adresa].

Članak 2.

Prodavatelj jamči kupcu da je nekretnina iz čl. 1. ovog Ugovora njegovo vlasništvo i da ista nije opterećena nikakvim uknjiženim ili neuknjiženim teretima.

Članak 3.

Kupoprodajna cijena nekretnine označene u čl. 1. ovog Ugovora iznosi 4.182,98 EUR.

Članak 4.

Ugovorenu kupoprodajnu cijenu kupac će isplatiti prodavatelju u 120 jednakih mjesečnih rata (10 godina).

Kupac će u roku od 30 dana od zaključenja ovog ugovora i ovjere potpisa prodavatelja, uplatiti prvu ratu kupoprodajne cijene.

Članak 5.

Prodavatelj ovlašćuje kupca da može temeljem ovog Ugovora, a bez ikakvog njegovog daljnjeg pitanja ili odobrenja upisati se u zemljišnim knjigama kao suvlasnik za 1/4 dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Članak 6.

Poreznu obvezu temeljem propisa o porezu na promet nekretnina snosi kupac.

Članak 7.

Stranke primaju prava i obveze iz ovog ugovora te ga vlastoručno potpisuju, a prodavatelj povrh toga svoj potpis ovjerava sukladno javnobilježničkim propisima.

Članak 8.

Ovaj ugovor sačinjen je u dva istovjetna primjerka.

Prodavatelj:

Kupac:

[adresa]

ŠB

II. Ova presuda u cijelosti nadomješta Ugovor o kupoprodaji."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 843,75 EUR, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi parnični trošak preko iznosa od 843,75 EUR iz točke II. izreke, a do zatraženog iznosa parničnog troška od 1.125,00 EUR, tj. za iznos od 281,25 EUR.

Obrazloženje

1. Tužbom predanom na Općinski sud u Biogradu na Moru 4. studenog 1996. godine (gdje je zavedena pod poslovnim brojem P-203/96, a nakon pripajanja toga suda Općinskom sudu u Zadru pod poslovnim brojem P-7/2009) ukupno dvadeset tri tužitelja, među kojima je kao tuženik ad. 14. naveden AB pok. Š, a koja tužba je podignuta protiv tuženika Grada Biograda na Moru, navode da su svi oni stanari stanova koji se nalaze na [adresa] u [adresa], u krugu poduzeća Vrana d.d. Biograd na Moru, u odnosu na koje poduzeće su tužitelji sadašnji ili bivši djelatnici od kojeg su i dobili svojevremeno na korištenje stanove u kojima sada stanuju, s tim da je u povjesnici tužbe kao stan na kojem ima stanarsko pravo AB naveden: dvosoban stan, površine cca 57,74 m2, na katu samostojeće kuće (zapadna strana) kbr. 2, sagrađene na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U navedenoj tužbi tužitelji su tvrdili kako su podnijeli pismene zahtjeve za kupnju stanova na kojima postoji stanarsko pravo, odnosno zahtjeve za sklapanje ugovora o prodaji stanova, a koje su uputili poduzeću Vrana d.d. kao vlasniku stanova, te Gradu Biogradu na Moru, sve iz razloga što u trenutku podnošenja zahtjeva nisu raspolagali sa činjenicom u čijem su vlasništvu predmetni stanovi i prema kome bi trebali nasloviti zahtjeve za otkup stanova, s tim da poduzeće Vrana d.d. uopće da nije odgovorilo na navedene zahtjeve, dok je Grad Biograd na Moru vratio podnesene zahtjeve uz obrazloženje da navedeni stanovi nisu prešli u vlasništvo Grada nego da su vlasništvo poduzeća Vrana d.d., slijedom čega tužitelji pretpostavljaju da njihovi stanovi nisu "ušli" u imovinu poduzeća Vrana d.d. u sklopu provedene pretvorbe društvenog vlasništva tog poduzeća. Stoga tužitelji predlažu sudu donijeti presudu kojom će se naložiti tuženiku da s tužiteljima sklopi ugovore o kupoprodaji stana, s tim da će tužitelji naknadno specificirati tužbeni zahtjev u povodu svakog pojedinog ugovora o kupnji stana nakon što se pribavi nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke.

2. U ovoj pravnoj stvari je održano ročište 19. siječnja 2010. na kojem je punomoćnik tužitelja naveo da su neki od tužitelja umrli, pa da smatra da su stvoreni uvjeti za prekid postupka, nakon čega tada uređujući sudac rješenjem na sudski zapisnik utvrđuje da je nastupio prekid postupka u ovoj pravnoj stvari te da se stranke odriču prava na žalbu na to rješenje i da ne traže otpravak istog.

3. Tuženik Grad Biograd na Moru u podnesku od 10. svibnja 2017. isticao je da u cijelosti osporava osnov tužbe i tužbenog zahtjeva, također da ističe prigovor pasivne procesne legitimacije jer da on ne može biti tužena strana budući nema titular prava vlasništva jer je kao vlasnik upisana Republika Hrvatska u cijelosti. U podnesku se nadalje ukazuje da je sukladno čl. 4. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (Narodne novine broj 43/92 i dr.) rok za podnošenje tih stanova bio do 31. prosinca 1995., dok je čl. 5. toga Zakona propisivao da općina odnosno grad prodaje osim svojih stanova i stanove koji su predani na gospodarenje fondovima u stambenom i komunalnom gospodarstvu te stanove za koje se utvrdi da je prodavatelj nepoznat.

4. U ovoj pravnoj stvari održano je ročište 26. ožujka 2018. kada je na sudski zapisnik tada uređujući sudac konstatirao da je umro između ostalog i tužitelj AB, nakon čega je punomoćnik tužitelja predložio razdvojiti postupak na svakog pojedinog tužitelja budući svaki slučaj ima poseban činjenični historijat, nakon čega uređujući sudac na sudski zapisnik donosi rješenje temeljem kojeg se razdvaja postupak i po kojem će se oformiti poseban spis za svakog tužitelja, a na koje rješenje su se stranke odrekle prava na žalbu i nisu zahtijevali pisani otpravak istog.

5.1. U podnesku od 26. ožujka 2018. koji je u spis je podnesen od strane odvjetnika Budimira Galića između ostalog se navodi da su od dana podnošenja tužbe umrli nekolicina tužitelja, uključujući tužitelj AB čiji da je nasljednik sin ŠB. U podnesku se nadalje navodi da je imajući u vidu da je u međuvremenu preoblikovana zemljišna knjiga za k. o. [katastarska općina] i da je u tome postupku nekadašnja velika katastarska čestica na kojoj su sagrađene više stambenih zgrada u [adresa] parcelirana na desetak katastarskih čestica, tužitelji smatraju da je nužno provesti dokaz uviđajem na licu mjesta radi identifikacije nekretnine uz sudjelovanje vještaka mjernika, ali i vještaka građevinske struke koji bi trebao izvršiti novu procjenu vrijednosti stanova kako bi se dobila visina kupoprodajne cijene svakog stana što da je bitan element kupoprodajnog ugovora, odnosno izreke presude koja zamjenjuje kupoprodajni ugovor.

5.2. Dana 28. rujna 2023. u spis je zaprimljen podnesak ŠB u kojem on navodi da je označeni tužitelj ad. 14. AB pok. Š u međuvremenu umro, da je iza njegove smrti vođen ostavinski postupak poslovni broj O-1509/2014, pa ŠB kao nasljednik (sin) AB preuzima parnični postupak. Ujedno se u podnesku predlaže razdvojiti postupak u odnosu na ostale tužitelje nakon čega da će ŠB kao tužitelj precizirati tužbeni zahtjev i dostaviti dodatnu dokumentaciju.

6. Rješenjem ovog Suda pod poslovnim brojem P-7/2009-50 od 12. listopada 2023. određeno je da se nastavlja postupak u ovoj pravnoj stvari u odnosu na tužitelja ŠB, za sebe i kao nasljednika tužitelja ad. 14. AB, te je odlučeno da će se odvojeno raspraviti po tužbi tužitelja ŠB protiv tuženika Grada Biograda na Moru radi donošenja presude koja u cijelosti nadomješta ugovor o kupoprodaji nekretnine, radi vođenja odvojenog postupka, te da će se isti upisati u upisnik pod novim poslovnim brojem, s tim da je nakon pravomoćnosti prije navedenog rješenja o nastavku postupka predmetni parnični spis kod ovog suda zaveden pod novim poslovnim brojem P-2581/2023.

7. Tužitelj je u podnesku koji je zaprimljen u spis 10. siječnja 2024. uredio tužbeni zahtjev te je između ostalog naveo i da je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za katastarsku općinu [katastarska općina] formirana posebna čestica oznake čest. zem. [katastarska čestica], [adresa] dvorište površine 29 m2, dvorište površine 19 m2 i kuća površine 151 m2, ukupne površine 199 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] u korist Republike Hrvatske za cijelo. U podnesku se nadalje navodi da je tuženik procijenio tržišnu vrijednost stanova u gradskom [adresa] te je izračun dostavljen nositeljima stanarskog prava, pa je tako uviđajem na licu mjesta od 27. lipnja 2003. utvrđeno da tužiteljev stan ima 63,67 m2 korisne površine te je procijenjena vrijednost od 31.516,65 kn, što predstavlja protuvrijednost od 4.182,98 EUR. Tužitelj je u podnesku otklonio prigovor tuženika glede promašene pasivne legitimacije ukazujući da je u međuvremenu Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravno mišljenje u nekoliko parničnih postupaka iz "kvote jankolovačkih stanova" da je upravo Grad Biograd na Moru obvezan prodati stanove nekadašnjim nositeljima stanarskog prava. Ujedno se tužitelj očituje i na podnesak tuženika od 3. siječnja 2024. uz koji je sudu dostavljeno pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (4/20) održane 30. studenog 2020. koje se odnosi na prestanak stanarskog prava ex lege stanarima koji u vlasništvu imaju stan ili obiteljsku kuću, sve pozivom na odredbu čl. 62. Zakona o stambenim odnosima (Narodne novine broj 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93), ukazujući da se to pravno shvaćanje odnosi na primjenu Zakona o stambenim odnosima, a ne i na primjenu Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarko pravo, pritom još ukazujući da je ovaj parnični postupak pokrenuo tužiteljev otac AB, a nakon njegove smrti preuzimanje vođenja postupka kao njegov nasljednik preuzeo je ŠB.

8.1. Tuženik je u spis dana 1. prosinca 2023. dostavio podnesak naslovljen kao odgovor na tužbu u kojem je ponovno istaknut prigovor promašene pasivne legitimacije pozivajući se na čl. 47. Zakona o privatizaciji i Uredbu o prestanku rada fonda u stambenom gospodarstvu (Narodne novine broj 64/97) jer da on nije i ne može biti legitimiran kao prodavatelj u ovome postupku, jer da stanovi u [adresa] nisu uneseni u temelji kapital društvenog poduzeća Vrana u postupku privatizacije, jer da se prema Odluci od 2. svibnja 1999. te stanovi ne prodaju. Stoga je sukladno navedenom, po tuženiku, očito u smislu odredbi čl. 49. Zakona o upravljanju državnom imovinom (Narodne novine broj 145/10 i dr.), čl. 65. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske (Narodne novine broj 64/13 i dr.) i čl. 56. Zakona o upravljanju državnom imovinom, ti stanovi predstavljaju neprocijenjenu imovinu i u vlasništvu su Republike Hrvatske po samom zakonu. Tuženik nadalje ističe da tužitelj uz tužbu ne dostavlja dokaz da je podnesen zahtjev za otkup stana, a koji zahtjev je prema čl. 4. st. 2. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo bio dužan podnijeti do 31. prosinca 1995., dok je zahtjev za sklapanje ugovora o kupoprodaji stana trebalo podnijeti u roku od šest mjeseci od dana podnošenja zahtjeva, dakle do 30. lipnja 1996., a takav zahtjev je pretpostavka da bi se uopće moglo raspravljati o postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja.

8.2. Tuženik Grad Biograd je u spis 3. siječnja 2024. dostavio podnesak u kojem je, pozivajući se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici Građanskog odjela 30. studenog 2020. broj Su-IV-47/2020-9, predlagao da sud službenim putem pribavi podatke MUP-a o adresama prebivališta tužitelja od 1990. do danas, smatrajući da je u ovom postupku važno utvrditi ima li tužitelj drugu useljivu obiteljsku kuću ili stan.

9.1. Sud je dana 29. veljače 2024., smatrajući da do toga datuma nije doneseno valjano rješenje o prekidu postupka iza smrti prvotnog tužitelja AB pok. Š koji je preminuo dana **.**.2013., pa se u odnosu na istog nije mogao prekinuti postupak rješenjem suda koje je u ovoj pravnoj stvari doneseno 19. siječnja 2010., rješenjem pod poslovnim brojem P-2581/2023-10 utvrdio prekid postupka zbog smrti prvotnog tužitelja AB.

9.2. Nakon što je u spis sana 5. ožujka 2024. zaprimljen podnesak prilog kojeg je ovosudno rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-1509/14 doneseno 7. studenog 2014. iza pok. AB pok. Š, rođenog **.**.1930., a umrlog **.**.2013., te prilog – Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 8. ožujka 2011. između AB kao primatelja uzdržavanja i njegovog sina ŠB kao davatelja uzdržavanja, a u kojem ugovoru je kao predmet istog između ostalog naveden i stan – nekretnina koji je predmet ovog postupka, dana 22. ožujka 2024. sud pod poslovnim brojem P-2581/2023-12 donosi rješenje o nastavku postupka kojim se poziva ŠB kao nasljednik pok. tužitelja AB pok. Š preuzeti postupak u ovoj pravnoj stvari, s tim da je nakon pravomoćnosti prije navedenog rješenja ovdje predmetni postupak zaveden pod novim poslovnim brojem P-833/2024.

10.1. Tužitelj je na ročištu održanom 17. svibnja 2024. po svom punomoćniku predložio provođenje dokaza uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika i vještaka građevinske struke i to obzirom na različite podatke o površini stana kako u spisu tako i zahtjevu tužitelja nadležnom ministarstvu, a koji dokazni prijedlog je sud usvojio na prije navedenom ročištu te je tužitelju naloženo da u roku od 60 dana predujmi iznos od 1.100,00 EUR, uz upozorenje da će sud odustati od izvođenja toga dokaza ako iznos potreban za podmirenje troškova vještačenja ne bude podmiren u roku.

10.2. Tužitelj je na ročištu održanom 28. listopada 2024. po svom punomoćniku isticao kako ostaje kod tužbe, svih navoda i predloženih dokaza, pritom pojašnjavajući da tužitelj zbog teške financijske situacije nije mogao uplatiti predujam za provođenje uviđaja u ovoj pravnoj stvari.

11. Sud je izveo dokaz uvidom u isprave priložene spisu i to u Dopis odvjetnika Budimira Galića upućen Hrvatskom fondu za privatizaciju, Sektor zajedničkih poslova od 11. prosinca 2001. (l.s. 16), Odluku o prodaji imovine kao cjeline stečajnog dužnika Vrana d.d. u stečaju, Biograd od 28. svibnja 2001. (l.s. 17), elaborat o procijenjenoj vrijednosti poduzeća DP Vrana Biograd na Moru od svibnja 1992. (l.s. 18-24), Odluku DP Vrana Biograd na Moru broj 578/92 od 2. svibnja 1992. (l.s. 25-27), procjena građevinske vrijednosti nekretnina DP Vrana Biograd na Moru iz veljače 1992. (l.s. 25-27), procjena građevinske vrijednosti nekretnina Društvenog poduzeća Vrana Biograd na Moru iz rujna 1992. (l.s. 31-37), Dopis Hrvatskog fonda za privatizaciju od 15. siječnja 2002. upućen odvjetniku Budimiru Galiću (l.s. 39), Dopis Središnjeg državnog ureda za upravljanje državnom imovinom Klasa: 371- 05/04-02/50, Urbroj: 536-04-02/AH od 23. rujna 2004. (l.s. 43), Dopis, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, Zagreb, broj M-DO- 932/04 od 5. listopada 2004. (l.s. 44), Dopis Središnjeg državnog ureda za upravljanje državnom imovinom Klasa: 371-05/04-02/50, Urbroj: 536-06-04/AH od 12. srpnja 2006. (l.s. 45), Zaključak Gradskog poglavarstva Grada Biograda na Moru o davanju suglasnosti za prihvat prodaje stanova u vlasništvu Republike Hrvatske u [adresa] Klasa: 371-03/04-01/01, Urbroj: 2198/16-03-06-2 od 5. rujna 2006. (l.s. 46), Zaključak Jedinstvenog upravnog odjela Grada Biograda na Moru od 12. lipnja 2023. (l.s. 77-79), izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 8. lipnja 2012. (l.s. 142), neslužbenu kopiju prijepisa posjedovnog lista 3032 k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 3. siječnja 2024. (l.s. 253), izvadak iz BZP-a za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 10. siječnja 2024. (l.s. 259), u izvod iz katastarskog plana za kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 10. siječnja 2024. (l.s. 260), prvu stranicu uporabne dozvole od 1. ožujka 2019. izdanu od Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Ispostava Biograd na Moru (l.s. 261), Dopis odvjetnika Budimira Galića od 30. siječnja 2020. upućen Ministarstvu državne imovine (l.s. 265-266), uvjerenje o prebivalištu na ime ŠB izdano od Policijske postaje Biograd 15. siječnja 2024. (l.s. 272), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru poslovni broj O-1509/14 od 7. studenog 2014. (l.s. 287-289), Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 8. ožujka 2011. između AB kao primatelja uzdržavanja i ŠB kao davatelja uzdržavanja (l.s. 290-292), te je izvršio uvid u spis ovog suda pod poslovnim brojem P-684/2018 i P-1394/2019.

12. Predmet ovog spora zahtjev je tužitelja ŠB za donošenjem presude koja bi nadomjestila ugovor o prodaji stana za kojeg navodi da na istom postoji stanarsko pravo, koje da je prethodno stekao njegov otac AB pok. Š (inače prvotno označen kao tužitelji ad. 14.) kao nekadašnji djelatnik poduzeća Vrana iz [adresa].

13.1. Ne bi se trebale ukazivati spornim, barem prema mišljenju ovog suda, slijedeće činjenice:

13.2. Da su svih prvotnih dvadeset tri tužitelja, uključujući i AB pok. Š, bili stanari u stanovima koji se nalaze u stambenim objektima na predjelu [adresa] u [adresa], u krugu poduzeća Vrana d.d. [adresa], a koja tvrtka je pravni sljednik nekadašnjeg Društvenog poduzeća Vrana, odnosno PPK Vrana Biograd n/M, OOUR Jankolovica,

13.3. Da je nakon pokretanja ovdje predmetnog parničnog postupka 1996. u međuvremenu proveden postupak preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], pa tako nekretnina koja je predmet ovog postupka nakon provedene izmjere u katastarskom operatu ima oznaku čest. zem. [katastarska čestica], [adresa], dvorište površine 29 m2, dvorište površine 19 m2 i kuća površine 151 m2, sve ukupno površine 199 m2 i ista je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u kojem je u B Vlastovnici kao vlasnik upisana Republika Hrvatska za cijelo,

13.4. Da je ovdje prvotno označeni tužitelj ad. 14. AB pok. Š preminuo **.**.2013. te je iza njega kod ovog suda vođen ostavinski postupak pod poslovnim brojem O-1509/14 u kojem je 7. studenog 2014. doneseno rješenje o nasljeđivanju u kojem nije navedeno da ostavinsku imovinu ostavitelja sačinjava i ovdje predmetna nekretnina, s tim da su kao nasljednici ostavitelja tim rješenjem proglašeni sinovi ŠB za 2/3 dijela i LB za 1/3 dijela,

13.5. Da je između prvotnog tužitelja ad. 14. AB kao primatelja uzdržavanja i njegovog sina ŠB kao davatelja uzdržavanja dana 8. ožujka 2011. sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji u preslici prileži na ls 290-292 i u kojem je pod Točkom 1. kao jedna od nekretnina koja je predmet tog ugovora naveden i "dvosoban stan koji se nalazi na katu samostojeće dvojne katnice (zapadna strana) površine 63,57 m2 izgrađene na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji se sastoji od dvije sobe, stambene kuhinje, kupaonice, WC-a, hodnika, ostave i terase,

13.6. Da ovdje tužitelj ŠB koji je rođen **.**.1958. prema Uvjerenju o prebivalištu Policijske postaje Biograd od 15. siječnja 2024. sa ls 272 na području Republike Hrvatske ima evidentirano prebivalište od 21. prosinca 1977. kroz cijeli taj period na adresi [adresa].

14. Sporno je u ovoj pravnoj stvari, osim toga da li su ispunjeni uvjeti da se temeljem Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo naloži tuženiku da sklopi sa sada tužiteljem ŠB onaj Ugovor o kupoprodaji u sadržaju kako je to navedeno pod točkom I. uređenog tužbenog zahtjeva, da li bi označeni tuženik Grad Biograd na Moru uopće imao pasivnu legitimaciju (obzirom isti nije u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik nekretnine već je to Republika Hrvatska) te da li je predmetna tužba uopće pokrenuta sukladno rokovima koje je propisivao prije navedeni Zakon, s tim da će sud u daljnjem tijeku obrazloženja ove presude najprije dati svoje viđenje pitanja postojanja pasivne legitimacije tuženika kao i glede toga da li su ispoštovani rokovi za podnošenje predmetne tužbe sudu.

15.1. Naime, a što se tiče pitanja prigovora tuženika koji se tiče postojanja valjane pasivne legitimacije za ukazati je da je odredbom čl. 4. st. 1. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (Narodne novine broj 27/91, 54/91, 6/92, 8/92, 33/92, 46/92, 49/92, 69/92, 87/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 29/94, 44/94, 47/94, 58/95, 103/95, 11/96, 76/96, 111/96, 11/97, 103/97, 68/98, 163/98, 22/99, 96/99, 120/00, 94/01, 78/02, 113/02 – dalje ZPS), propisano je da svaki nositelj stanarskog prava (stanar) može istaći zahtjev za kupnju stana u pisanom obliku nositelju prava raspolaganja stanom, odnosno vlasniku koji je to vlasništvo stekao pretvorbom vlasništava izvršenom prema posebnim propisima (prodavatelj), a prodavatelj ga je dužan prodati.

15.2. Nadalje je ovdje za ukazati da iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da Društveno poduzeće Vrana temeljem odredbe čl. 2. st. 3. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (Narodne novine broj 19/91, 26/19, 45/92, 83/92, 84/92, 18/93, 94/93, 2/94, 9/95, 42/95, 21/96, 118/99, 99/03, 145/10 – dalje ZPDP) nije u postupku pretvorbe unijelo u društveni kapital poduzeća predmetni stan, kao i sve ostale stanove na području [adresa] u [adresa], što je općepoznato ovom Sudu obzirom na brojne parnične postupke koji se pred istim vode po toj činjeničnopravnoj osnovi. Posljedično tome, a temeljem odredbe čl. 47. ZPDP, predmetni stan predan je na gospodarenje Fondu za stambeno i komunalno gospodarstvo, a nakon prestanka rada Fonda temeljem odredbe čl. 3. st. 1. Uredbe o prestanku rada fonda u stambenom gospodarstvu (Narodne novine broj 64/97), prava i obveze preuzele su jedinice lokalne samouprave i Grad Zagreb.

15.3. Odredbom čl. 5. st. 1. ZSP propisano je da općina odnosno grad prodaju svoje stanove kao i stanove koji su prodani na gospodarenje fondovima u stambenom i komunalnom gospodarstvu.

15.4. Osim prethodno navedenog u ovome dijelu obrazloženja također se ističe od strane suda da je prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi poslovnog broja Rev-65/2022 od 17. siječnja 2023. izneseno da je nakon stupanja na snagu ZUDI-a vlasnik stanova, koji nisu prodani nositeljima stanarskog prava prema ZPS-a na kojima je postojalo stanarsko pravo, Republika Hrvatska, ali da je i dalje pasivno legitimirana za sklapanje ugovora o prodaji stana jedinica lokalne samouprave koja je temeljem čl. 3. st. 1. Uredbe o prestanku rada fonda u stambenom gospodarstvu preuzela 1997. prava i obveze bivšeg Fonda za stambeno i komunalno gospodarstvo na njenom teritoriju, pa da se radi o iznimci od općeg pravila da su vlasnici nekretnine jedino ovlašteni raspolagati nekretninom.

15.5. Slijedom izloženog u ovome dijelu, za zaključiti je da predmetnim stanom gospodari Grad Biograd na Moru te je isti sukladno navedenoj odredbi čl. 5. st. 1. ZSP-a dužan s nositeljem stanarskog prava sklopiti ugovor o otkupu stana, odnosno ukoliko isti to odbije, tužitelj je ovlašten ovakvom vrstom postupka zatražiti donošenje presude koja nadomješta ugovor o prodaji, slijedom čega ovaj sud u cijelosti otklanja kao neosnovan istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije.

16.1. Glede prigovora tuženika koji se tiče vandobnosti podnesene tužbe, ovdje je, uz ranije navedenu odredbu čl. 4. st. 1. ZSP-a kojom je propisano pravo svakog nositelja stanarskog prava na isticanje zahtjeva za kupnju stana, za ukazati kako je stavkom 2. istog članka propisano da se zahtjev iz st. 1. podnosi do 31. prosinca 1995., a sklapanje ugovora o kupoprodaji stana kupac mora zatražiti u roku od šest mjeseci od dana podnošenja zahtjeva za kupnju stana.

16.2. U odnosu na navedeno u prethodnom odlomku, ističe se kako je kroz prvotno pokrenuti parnični postupak koji se pred ovim Sudom vodio pod poslovnim brojem P-7/2009 (ranije kod Općinskog suda u Biogradu na Moru pod poslovnim brojem P-203/1996) utvrđeno kako su dvadeset i tri tužitelja ustali tužbom dana 4. studenog 1996. godine radi donošenja presude koja bi nadomjestila ugovor o prodaji stana, između ostalih, a kako je i ranije navedeno, i prednik tužitelja AB pok. Š, za predmetni stan, te već u samoj tužbi navode kako su podnijeli zahtjeve za otkup stanova i poduzeću Vrana i Gradu Biogradu na Moru, na koje isti ne odgovaraju, odnosno da su se dana 28. prosinca 1995. obratili podružnici Splitske banke d.d. ovlaštenoj od strane Društvenog poduzeća Vrana sa zahtjevom za otkup stana, s tim da je navedeno utvrđeno i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1205/2021 od 31. kolovoza 2022. u kojem se odlučivalo o reviziji tužitelja podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem GŽ- 755/2020 od 10. ožujka 2020. kojom je preinačena presuda ovog suda poslovni broj P-838/2019 od 25. studenog 2019., a koji postupak je proizišao iz prvotnog postupka poslovnog broja P-7/2009 (ranije P-203/1996). Slijedom navedenog, ovaj sud drži kako je zahtjev za kupnju predmetnog stana od strane osoba koje tvrde da su nositelji stanarskog prava podnesen u zakonom propisanom roku.

17. Međutim, neovisno o razlozima temeljem kojeg su otklonjeni prigovori tuženika glede promašene pasivne legitimacije i vandobno podnesene tužbe, ovaj sud ipak smatra da se predmetni tužbeni zahtjev tužitelja ŠB koji je uređen u podnesku zaprimljenim u spis 10. siječnja 2024. (ls 254-257), ne može usvojiti u sadržaju kako je isti postavljen i to iz slijedećih razloga. Naime, unatoč tome što je tužbeni zahtjev postavljen u formi nalaganja tuženiku da s tužiteljem sklopi Ugovor o kupoprodaji stana, za ukazati je da bi se usvajanjem tako postavljenog tužbenog zahtjeva u biti postigao isti onaj učinak kao kod klasične tužbe na utvrđenje prava vlasništva na nekoj nekretnini, tj. temeljem pravnog posla stjecatelj, ovdje tužitelj, stekao bi pravni osnov za stjecanje prava vlasništva te bi potom isti temeljem članka 5. Ugovora mogao se upisati kao suvlasnik za 1/4 dijela utužene nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a što je još "pojačano" točkom II. uređenog tužbenog zahtjeva iz koje bi proizlazilo da ova presuda u cijelosti nadomješta Ugovor o kupoprodaji. Sud ukazuje na prije navedeno jer drži da tužitelj u njegovom konačno uređenom tužbenom zahtjevu polazi od pretpostavke, a po mišljenju ovog suda pogrešne, da je nekretnina koja ima oznaku čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u biti etažirana u smislu da u istoj postoji veći broj stanova, za pretpostaviti je četiri (ovo obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev na suvlasnički udio od 1/4 dijela), pa da u odnosu na koje stanove je za svaki od njih neodvojivo povezan suvlasnički udio od 1/4 dijela. No, stajalište je ovog suda da potonje navedeno ovdje ipak ne bi bio slučaj, a što je u biti razvidno iz trenutnog zemljišnoknjižnog upisa na predmetu spora koji je reproduciran pod točkom 11.3. obrazloženja ove presude. Nadalje je za ukazati da po mišljenju ovog suda iz niti jednog provedenog dokaza u ovoj pravnoj stvari ne proizlazi da bi se kuća koja se nalazi na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sastojala od više stanova, dakle niti od četiri stana, a iz koje činjenice je za pretpostaviti da tužitelj izvodi zaključak da bi se njega slijedom toga trebalo utvrditi suvlasnikom na toj cijeloj nekretnini upravo za suvlasnički udio od 1/4 dijela. U potkrjepu svog prethodnog stava ovaj sud ukazuje da je još u inicijalnoj tužbi iz 1996. bilo navedeno da će se tužbeni zahtjev u pogledu sadržaja svakog pojedinog ugovora o kupnji stana u odnosu na stanare na tim stanovima specificirati nakon što se pribave nalazi i mišljenja vještaka građevinske struke, a koji dokaz je od tužiteljne strane ponovljeno i na ročištu koje je u ovoj pravnoj stvari održano 17. svibnja 2024., a koji dokazni prijedlog je na tome ročištu i usvojen od strane ovog suda te je naloženo tužitelju predujmljivanje iznosa na ime troškova provođenja toga dokaza za što mu je ostavljen rok od 60 dana, uz upozorenje suda da će se odustati od izvođenja toga dokaza ako iznos potreban za podmirenje troškova vještačenja ne bude podmiren u ostavljenom roku. Međutim, obzirom na očitovanje punomoćnika tužitelja sa ročišta od 28. listopada 2024. ovaj sud je izveo zaključak da je tužitelj ipak odustao od provođenja dokaza uviđaja na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske i geodetske struke.

18. Nastavno na zaključivanje suda iz prethodnog obrazloženja ove presude, odnosno na razloge temeljem kojih sud smatra da se u ovoj pravnoj stvari ne bi mogla donijeti sudska ovršna odluka temeljem koje bi tužitelju bilo omogućeno da se u zemljišnoj knjizi upiše suvlasnikom na cijeloj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za suvlasnički udio od 1/4 dijela, za ukazati je i to da je sama tužiteljna strana, uključujući i aktualnog tužitelja, tvrdila da je ona vlasnik samo jednog stana koji se nalazi u zgradi ili bolje rečeno u kući koja se nalazi na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno tužitelj niti ne dokazuje činjenicu da bi on bio vlasnik na toj nekretnini bilo čega osim onog jednog stana "na katu koji ima poseban ulaz sa lijeve strane zgrade na adresi: [adresa]. Sud ukazuje na potonji detalj iz razloga jer ukoliko bi se u ovoj pravnoj stvari donijela presuda kojom bi se usvojio konačno uređeni tužbeni zahtjev tužitelja, to bi značilo da bi se temeljem te i takve sudske ovršne odluke tužitelj smatrao suvlasnikom za 1/4 dijela cijele nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dakle ne samo stana utuženog u ovoj parnici, već bi tužitelj bi bio utvrđen suvlasnikom za 1/4 dijela i svih ostalih stanova koji se navodno nalaze u toj zgradi, a što bi bilo pogrešno jer tužitelj ne može biti suvlasnik tih drugih stanova jer mu nedostaje pravni osnov za tako nešto, a ponavlja se da niti on sam ne tvrdi da bi bio suvlasnik za 1/4 dijela drugih stanova u toj zgradi. Ističe se od strane ovog suda da on smatra da je prije navedeno samo po sebi dovoljno da se u ovoj pravnoj stvari ocjeni neosnovanim konačno uređeni tužbeni zahtjev tužitelja.

19. No, nije razlog na koji je sud ukazao u nekoliko prethodnih odlomaka obrazložena ove presude jedini doprinio tome da se odbije kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja. Naime, prvotni tužitelj ad. 14. AB pok. Š zajedno sa ostalih dvadeset dva tužitelja navodi u povjesnici inicijalne tužbe iz 1996. godine da će se odluke o dodjeli stanova na korištenje sudu dostaviti naknadno. Međutim, iz uvida u predmetni parnični spis, kao i iz uvida u priložene ovosudne spise poslovni broj O-1509/14 (ostavina iza AB pok. Š), P-684/2018 i P- 1394/2019 (ova dva potonja parnična predmeta su također proizašla iz inicijalnog predmeta poslovni broj P-203/96, a u istima su u statusu tužitelja TB, odnosno EB), proizlazi da takva odluka nije dostavljena u spis do zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari. Sud ukazuje na potonji detalj jer on drži da dokazivanje postojanja takve isprave iz koje će proizlaziti da je predniku sadašnjeg tužitelja, odnosno prvotnom tužitelju ad. 14. AB pok. Š, od strane nadležnog tijela dodijeljen na korištenje stan koji je predmet ovog parničnog postupka, predstavlja odlučnu činjenicu o postojanju koje bi ovaj sud trebao izvesti zaključak isključivo temeljem pravila o teretu dokazivanja, a naravno koji teret je na strani ovdje tužitelja. Kako tužitelj unatoč tome takvu ispravu nije dostavio u spis, ovaj sud posljedično izvodi zaključak po kojem tužitelj nije uspio dokazati da je njegov prednik, prvotni tužitelj ad. 14. AB pok. Š, ikada bio nositelj stanarskog prava na stanu – nekretnini koja je predmet ovog postupka.

20. Nadalje, a osim prije navedenog, ovaj sud je u smislu ocjene osnovanosti uređenog tužbenog zahtjeva tužitelja imao dvojbu koja se odnosi na sadržaj Članka 2. iz uređenog tužbenog zahtjeva, a iz kojeg bi proizlazilo da ukoliko bi sud ipak ocijenio osnovanim taj uređeni tužbeni zahtjev, da bi samim time ovdje tuženik Grad Biograd na Moru jamčio kao prodavatelj tužitelju ŠB kao kupcu da je ovdje predmetni stan njegovo vlasništvo i da isti nije opterećen nikakvim uknjiženim ili neuknjiženim teretima. Međutim, takva stipulacija je ovome sudu dvojbena iz razloga jer ovdje tuženik Grad Biograd na Moru nije vlasnik predmetnog stana, već je vlasnik toga stana [adresa], slijedom čega ovdje tuženik ne može jamčiti ovdje tužitelju onu činjenicu koja je navedena u Članku 2. Ugovora o kupoprodaji iz uređenog tužbenog zahtjeva. Ovaj sud doduše jeste ranije u obrazloženju ove presude elaborirao o razlozima temeljem kojih on smatra da bi u ovoj parnici tuženik Grad Biograd na Moru doista bio pasivno legitimiran, no ti razlozi nisu takvi da bi se isti svodili na to da je Grad Biograd na Moru u formalnom smislu vlasnik predmetnog stana, čak štoviše on nije niti upisani posjednik u katastarskom operatu na toj nekretnini niti je u naravi drži u posjedu, pa se postavlja pitanje, barem ovome prvostupanjskom sudu, temeljem čega bi to Grad Biograd na Moru mogao jamčiti tužitelju da je predmetni stan njegovo vlasništvo.

21. Dakle, imajući u vidu sve ono navedeno pod točkama od 17. do 20. obrazloženja ove presude, odnosno smatrajući da tužitelj na kojem je bio teret dokazivanja nije uspio dokazati da se može izvesti zaključak po kojem bi se njemu kao članu porodičnog domaćinstva stanara koji je stekao stanarsko pravo moglo priznati to isto pravo na način kako je to propisano u čl. 67. Zakona o stambenim odnosima (Narodne novine broj 51/85, 42/96, 37/88, 47/89, 12/90, 22/90, 51/90, 22/92, 58/93, 70/93, 91/96 i 99/96), slijedom čega je ovaj sud smatrao da se kraj njegovih takvih utvrđenja u ovoj pravnoj stvari ne može donijeti odluka kojom bi se ocijenio osnovanim konačno uređeni tužbeni zahtjev tužitelja ŠB, radi čega je isti odbijen kao neosnovan na način kako je to navedeno pod točkom I. izreke ove presude.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje ZPP), koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnici dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove te je u skladu i s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje Tarifa), s tim da bi imajući u vidu označenu vrijednost predmeta spora od 1.327,23 EUR to sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife značilo da je odvjetnik za svaku pojedinu radnju koju je poduzeo mogao popisati nagradu od 100 bodova, no obzirom je u popisu troška tuženika sa ls 303 svaka radnja vrednovana sa 75 bodova, to će se i ovaj sud kod odluke o trošku ravnati po tome. Stoga je tuženiku zbog činjenice da je u ovoj pravnoj stvari bio zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika kao parnični trošak priznata nagrada od 75 bodova za sastav odgovora na tužbu, a to sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, s tim da tužitelju nije priznata stavka popisana kao "sastav podneska od 3. siječnja 2024." obzirom sud drži da se tu ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice jer je tuženik sve ono što je naveo u tom podnesku mogao istaknuti na ročištu održanom 11. siječnja 2024. Nadalje je sud tuženiku priznao nagradu od 75 bodova u odnosu na tri ročišta na kojima je isti bio zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika i to sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, a radi se o ročištima održanim 11. siječnja 2024., 17. svibnja 2024. i 28. listopada 2024. Sud međutim nije tuženiku priznao punu nagradu za ročište od 29. veljače 2024. već mu je obzirom na sadržaj sudskog zapisnika sa ls 278 za to ročište sukladno Tbr. 9. toč. 2. Tarife priznao 37,5 bodova obzirom se radi o ročištu na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima i kada odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1. Tarife. Zbrajajući sve stavke priznate tuženiku kao parnični trošak dođe se do 337,5 bodova, pa obzirom vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) dođe se do iznosa od 675,00 EUR koji potom valja uvećati za odgovarajući porez na dodanu vrijednost od 25% nakon čega se dođe do krajnjeg iznosa od 843,75 EUR kojeg sud priznaje tuženiku da ga je imao kao trošak radi vođenja ovog parničnog postupka, slijedom čega je u ovom dijelu odlučeno kao pod točkama II. i III. izreke ove odluke.

Biograd na Moru, 17. prosinca 2024.

S u d a c

Ivica Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku Budimiru Galiću, odvjetniku u Biogradu na Moru,

2. Tuženiku po punomoćniku Luki Mrkiću, odvjetniku u Zadru.