REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-969/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednice vijeća, Ružice Omazić, sutkinje izvjestiteljice i Kristine Saganić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KL, OIB [osobni identifikacijski broj], vl. obrta Transporti KL, [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Andreja Fosin, odvjetnica u Varaždinu, protiv tuženika BLUE IRIS RESOLUTION d.o.o., OIB 87064273078, Zagreb, Slavonska avenija 6a, kojeg zastupa punomoćnik Marko Kallay, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kallay & Partneri u Zagrebu, Ilica 1 A/III, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1716/2021 od 11. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1716/2021 od 11. siječnja 2023.
Obrazloženje
1. Presudom poslovni broj P-1716/2021 od 11. siječnja 2023. Trgovački sud u Zagrebu odbio je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao utvrđenje da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o financijskom leasingu vozila HR/010901332 sklopljenog između tužitelja i društva Heta Asset Resolution Hrvatska d.o.o. od 14. prosinca 2007. u čl. 8. tog Ugovora kojim je regulirana otplata leasinga u jednakim mjesečnim obrocima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB odnosno primijenjena je valutna klauzula u švicarskim francima tijekom trajanja otplate po tom ugovoru i da navedena odredba ugovora ne proizvodi nikakav pravni učinak, utvrđenje ništetnim i bez pravnog učinka čl. 6.6. Općih uvjeta financijskog leasinga motornog vozila od 5. veljače 2007. koji je sastavni dio Ugovora o operativnom leasingu od 14. prosinca 2007. te nalog tuženiku isplate iznosa od 156.630,17 kn s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate i prouzročenih troškova parničnog postupka (točka I. izreke), te je naložio tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.888,36 EUR / 29.296,87 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke).
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka, s prijedlogom ovom sudu da presudu preinači ili ukine uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.036,96 EUR. U žalbi je, u bitnom, naveo da prvostupanjski sud u dijelu obrazloženja pobijane odluke, suprotno navodima tužitelja, navodio da je između stranaka sporno je li tužitelj potrošač, a da tužitelj to nije niti tvrdio. Pojasnio je da je tužitelj tužbeni zahtjev zasnovao na odgovarajućim odredbama Zakona o obveznim odnosima tvrdeći da je ništetna ugovorna odredba o primjeni valutne klauzule u švicarskim francima u čl. 8. Ugovora o financijskom leasingu od 14. prosinca 2007. i odredbi čl. 6.6. Općih uvjeta financijskog leasinga vozila od 5. veljače 2007. Smatra da je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužiteljev zahtjev u zastari jer se tužitelj još u tužbi pozvao na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020. Ukazao je da iz provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja proizlazi obogaćenje na strani tužitelja. Pozvao se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-392/11 od 13. prosinca 2016. ukazavši da je u toj odluci objašnjena svrha ugovaranja valutne klauzule.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijana presuda ispitana je u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Pri donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa ni onu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj istaknuvši da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, proturječi sama sebi i razlozima presude. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud utvrdio odlučnu činjenicu te za ocjenu o neosnovanosti tužbenog zahtjeva te dao razloge, no pogrešno je primijenio materijalno pravo vezano za istaknuti prigovor zastare.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti čl. 8. Ugovora o financijskom leasingu motornog vozila HR/010901332 od 14. prosinca 2007. i čl. 6.6. Općih uvjeta financijskog leasinga motornog vozila od 5. veljače 2007. i zahtjev za isplatu pretplaćenog iznosa od 21.362,35 EUR.
8. Između stranaka nije sporno da su bile u poslovnom odnosu na temelju Ugovora o financijskom leasingu motornog vozila od 14. prosinca 2007. sklopljenog između pravnog prednika tuženika kao davatelja leasinga i tužitelja kao primatelja leasinga kojim je tuženik dao tužitelju na korištenje motorno vozilo marke Daf pobliže označeno u članku 1. Ugovora i kojim je ugovoreno plaćanje naknade za leasing u 60 mjesečnih obroka, u ukupnom iznosu od 189.620,72 CHF, sve u kunskoj protuvrijednosti koristeći srednji tečaj HNB na dan plaćanja.
9. Između stranaka je sporno jesu li odredbe čl. 8. Ugovora o financijskom leasingu motornog vozila HR/010901332 od 14. prosinca 2007. kojim je regulirana otplata predmeta leasinga u jednakim mjesečnim obrocima u švicarskim francima u kunskoj protuvrijednosti i 6.6. Općih uvjeta financijskog leasinga motornog vozila od 5. veljače 2007. kojim je određeno da se davatelju leasinga obračunava razlika po valutnoj klauzuli ništetne te je li tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 21.362,35 EUR na ime preplaćenog iznosa mjesečnih naknada s osnove promjene tečaja domaće valute u odnosu na švicarski franak osnovan i je li u zastari.
10. Pravilno tužitelj ukazuje u žalbi da se u tužbi niti tijekom postupka nije pozivao na pravnu zaštitu kao potrošač. Ovo stoga jer Ugovor o operativnom leasingu tužitelj je sklopio kao KL, vl. obrta Transporti KL, dakle tužitelj je predmetni ugovor sklopio kao gospodarski subjekt u okviru obavljanja svoje poduzetničke djelatnosti.
11. Ugovor kojeg je sklopila fizička osoba, ali u svojstvu obrtnika predstavlja trgovački ugovor u smislu odredbe čl. 14. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO) jer je sklopljen u obavljanju djelatnosti koja čine predmet njegovog poslovanja i ne može se smatrati potrošačkim ugovorom. Zato na tužitelja nema učinak parnični postupak za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.
12. Nadalje, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da, sukladno odredbi čl. 22. ZOO-a, ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nije ništetna, niti se ona može smatrati ništetnom. Naime, valutna klauzula je jedan od načina zaštite jednake vrijednosti međusobnih davanja odnosno činidaba. Ugovaranje valutne klauzule ugovorne stranke otklanjaju mogućnost da promjene vrijednosti domaće valute, odnosno njena deprecijacija ili aprecijacija naruši jednakost uzajamnih davanja. Smisao te klauzule je očuvati realnu vrijednost ispunjene vjerovnikove činidbe kako bi dužnikova protučinidba o dospijeću imala istu vrijednost kao i vjerovnikova činidba u vrijeme njezina ispunjenja. Drugim riječima, njezin cilj nije omogućiti vjerovniku da po dospijeću dužnikove činidbe ostvari uvećanu vrijednost u odnosu na vrijednost njegove ispunjene činidbe. Dakle, valutnu klauzulu mogu pod jednakim uvjetima ugovoriti svi subjekti ugovornog prava (fizičke i pravne osobe), a hoće li biti ugovorena ovisi o slobodnoj volji obiju ugovornih strana odnosno radi se o odredbi koja je po svojoj pravnoj prirodi dispozitivne naravi (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-I-392/11 od 13. prosinca 2016. na koju se tužitelj pozivao). Prema tome, jedna ugovorna strana ne može drugoj ugovornoj strani nametati njezino ugovaranje odnosno njenu primjenu. Dakle, odredba o valutnoj klauzuli je dopuštena ugovorna odredba u pravnom poretku Republike Hrvatske slijedom čega nije ništetna. Ugovorne stranke moraju biti svjesne da ugovaranjem valutne klauzule preuzimaju valutni rizik, ali ostvarenje valutnog rizika ne bi smjelo rezultirati znatnim narušavanjem načela jednake vrijednosti ugovornih činidaba. Stoga je tužitelj morao biti svjestan ekonomskih posljedica ugovaranja valutne klauzule te uobičajenog rizika kod ugovaranja takvog pravnog posla jer se od njega kao poslovnog subjekta očekuje razumna mjera obaviještenosti, pažljivosti i opreza, a kako je pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Budući da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nije ništetna nije bilo nikakve potrebe za provođenjem knjigovodstveno-financijskog vještačenja jer je ono pokazalo posljedicu aprecijacije jače valute švicarskog franka u odnosu na tadašnju hrvatsku valutu kunu.
13. Pritom je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o nastupanju zastare utuženog potraživanja jer u konkretnom slučaju zastara nije niti počela teći. Ovo iz razloga jer kod restitucijskog zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora zastara počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđenja ništetnost ugovora, a u konkretnom slučaju ništetnost nije utvrđena. Međutim, iako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo zaključivši da je nastupila zastara utuženog potraživanja i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo je o tužbenom zahtjevu jednako odlučiti.
14. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilno je zasnovana na odredbama čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP-a.
15. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku odluku.
Zagreb, 17. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Mirta Matić
