REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3100/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Vukelića, predsjednika vijeća, doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, sutkinje izvjestiteljice i Kamelije Parać, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GRAD UMAG- UMAGO, Umag, G. Garibaldi 6, OIB: 84097228497, kojeg zastupa punomoćnik po zaposlenju OG, dipl. iur., protiv tuženika SG, iz [adresa], vlasnika [obrt]“, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Milanović, odvjetnik u Umagu, 8. ožujka 6., radi isplate iznosa od 16.499,10 EUR, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-434/2020-54 od 27. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-434/2020-54 od 27. travnja 2023. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci u točci I. naložio tuženiku da plati tužitelju 16.499,10 EUR s pripadajućim kamatama dok je u točci II. izreke odlučeno o naknadi troškova postupka.

2. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da je tuženik koristio tužiteljev poslovni prostor od veljače 2019. do veljače 2020. bez valjanog ugovora o zakupu, a tuženik je smatrao kako je ulaganjem u poslovni prostor ispunio svoju obvezu plaćanja utužene obveze. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da tuženik nije imao pravni temelj da traži naknadu za izvršena ulaganja pa je usvojen tužbeni zahtjev.

3. Protiv navedene presude u točkama I. i II. izreke je žalbu izjavio tuženik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome ponavlja navode istaknute u tijeku postupka pred sudom prvog stupnja smatrajući kako ima pravo na naknadu za ulaganja pa predlaže da ovaj sud preinači presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te traži naknadu troškova postupka.

4. Tužitelj nije odgovorio na žalbu tuženika.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijanu presudu u točkama I. i II. izreke je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13., 89/14, 70/19, 80/22 i 114/2; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ista pravilna i zakonita.

7. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i neproturječni, te ne postoji proturječnost između razloga i sadržaja spisa, pa je stoga presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

8. Navodima svoje žalbe protiv presude tuženik kao žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelj u žalbi ponavlja navode koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka, te iznosi neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.

9. Iz spisa i pobijane odluke proizlazi da je predmet ovog spora potraživanje tužitelja na ime korištenja nekretnine od strane tuženika, s time da među strankama nije sporan iznos naknade kao ni razdoblje u kojem je tuženi bio u posjedu predmetnog poslovnog prostora. Sporno je da li tuženik ima pravo tražiti od tužitelja naknadu za izvršena ulaganja u predmetnom poslovnom prostoru.

10. Pravilno je sud prvog stupnja u ovoj pravnoj stvari utvrdio da je tuženik u pisanim ugovorima stranaka i to na temelju čl. 12. potpisanog Ugovora iz 2013. odnosno na temelju čl. 20. ugovora potpisanog 2020., potpisao pravilo temeljem kojeg tuženik nema pravo na povrat uloženih sredstava u slučaju da izvrši neka ulaganja u predmetni poslovni prostor. Stoga je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da je neosnovan navod tuženika kako je tražbina prestala prijebojem s obzirom da njegovo potraživanje istaknuto radi prebijanja nije ni nastalo.

11. Stoga je, suprotno žalbenim navodima, na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo i odlučio o osnovanosti tužbenog zahtijeva.

12. Žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.

13. Slijedom navedenog, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima žalitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o tužbenom zahtjevu. Prvostupanjski sud je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.

14. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a).

15. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu odluku, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i 2. i čl. 380. ZPP-a.

Zagreb, 17. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Mario Vukelić