Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: Gž-99/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Delina, predsjednika vijeća, Katije Hrabrov, izvjestiteljice i članice vijeća, te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] (ranije na adresi [adresa]), zastupanog po punomoćnici Jasni Preložnjak-Bedić, odvjetnici u Čakovcu, Kralja Tomislava 1, protiv tuženice ABC, [osobni identifikacijski broj], [adresa], (ranije NM, [adresa]) zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, Petrova 182, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-205/2022-39 od 6. studenog 2023., u sjednici održanoj 17. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženice ABC kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-205/2022-39 od 6. studenog 2023. u dijelu pod toč. I. izreke te u dosuđujućem dijelu pod toč. II. izreke.
II Preinačuje se djelomično presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-205/2022-39 od 6. studenog 2023. u ne dosuđujućem dijelu pod toč. II. izreke, tako da se u tom dijelu sudi:
Nalaže se tuženici ABC da tužitelju HS nadoknadi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 149,31 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženici ABC da tužitelju HS naknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 25,00 EUR, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom suđeno je:
»I. Nalaže se tuženiku ABC [adresa], [osobni identifikacijski broj]( ranije NM, [adresa] da isplati tužitelju ŽS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] (ranije na adresi [adresa]), pretplaćeni iznos s osnove tečaja od 10.190,00 eura / 76.775,98 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose:
- 51,62 eura / 389,04 kuna od 31.srpnja 2011. do isplate,
- 74,11 eura / 558,37 kuna od 31.8.2011. do isplate,
- 64,20 eura / 483,68 kuna od 30.9.2011 do isplate,
- 62,20 eura / 468,68 kuna od 31.10.2011., do isplate,
- 61,45 eura / 463,01 kuna od 30.11.2011., do isplate,
- 66,11 eura / 498,11 kuna od 31.12.2011. do isplate,
- 70,17 eura / 528,71 kuna od 31.1.2012. do isplate,
- 70,72 eura / 532,81 kuna od 29.2.2012. do isplate,
- 67,91 eura / 511,65 kuna od 31.3.2012. do isplate,
- 69,80 eura / 525,94 kuna od 30.4.2012. do isplate,
- 71,10 eura / 535,72 kuna od 31.5.2012. do isplate,
- 68,92 eura / 519,26 kuna od 30.6.2012. do isplate,
- 69,49 eura / 523,59 kuna od 31.7.2012. do isplate,
- 67,86 eura / 511,26 kuna od 31.8.2012. do isplate,
- 64,37 eura / 484,98 kuna od 30.9.2012. do isplate,
- 68,14 eura / 513,39 kuna od 31.10.2012. do isplate,
- 69,95 eura / 527,03 kuna od 30.11.2012. do isplate,
- 68,63 eura / 517,09 kuna od 31.12.2012. do isplate,
- 61,52 eura / 463,50 kuna od 31.1.2013. do isplate,
- 67,56 eura / 509,03 kuna od 28.2.2013. do isplate,
- 68,09 eura / 513,01 kuna od 31.3.2013. do isplate,
- 65,72 eura / 495,16 kuna od 30.4.2013. do isplate,
- 58,35 eura / 439,65 kuna od 31.5.2013. do isplate,
- 58,16 eura / 438,24 kuna od 30.6.2013. do isplate,
- 59,97 eura / 451,87 kuna od 31.7.2013. do isplate,
- 62,87 eura / 473,73 kuna od 31.8.2013. do isplate,
- 66,89 eura / 504,01 kuna od 30.9.2013. do isplate,
- 64,82 eura / 488,39 kuna od 31.10.2013. do isplate,
- 66,29 eura / 499,45 kuna od 30.11.2013. do isplate,
- 67,95 eura / 511,99 kuna od 31.12.2013. do isplate,
- 55,57 eura / 418,71 kuna od 31.1.2014. do isplate,
- 57,33 eura / 431,99 kuna od 28.2.2014. do isplate,
- 56,76 eura / 427,65 kuna od 31.3.2014. do isplate,
- 54,81 eura / 412,96 kuna od 30.4.2014. do isplate,
- 54,18 eura / 408,25 kuna od 31.5.2014. do isplate,
- 54,47 eura / 410,37 kuna od 30.6.2014. do isplate,
- 56,68 eura / 427,05 kuna od 31.7.2014. do isplate,
- 58,54 eura / 441,09 kuna od 31.8.2014. do isplate,
- 58,16 eura / 438,17 kuna od 30.9.2014. do isplate,
- 59,77 eura / 450,31 kuna od 31.10.2014. do isplate,
- 60,86 eura / 458,56 kuna od 30.11.2014. do isplate,
- 60,22 eura / 453,70 kuna od 31.12.2014. do isplate,
- 60,40 eura / 455,05 kuna od 31.1.2015. do isplate,
- 60,40 eura / 455,05 kuna od 28.2.2015. do isplate,
- 60,40 eura / 455,05 kuna od 31.3.2015. do isplate,
- 60,40 eura / 455,05 kuna od 30.4.2015. do isplate,
- 60,40 eura / 455,05 kuna od 31.5.2015. do isplate,
- 60,40 eura / 455,05 kuna od 30.6.2015. do isplate,
- 60,40 eura / 455,05 kuna od 31.7.2015. do isplate,
- 60,40 eura / 455,05 kuna od 31.8.2015. do isplate,
- 60,40 eura / 455,05 kuna od 30.9.2015. do isplate,
- 60,40 eura / 455,05 kuna od 31.10.2015. do isplate,
- 60,40 eura / 455,05 kuna od 30.11.2015. do isplate,
- 60,40 eura / 455,05 kuna od 31.12.2015. do isplate,
- 60,40 eura / 455,05 kuna od 31.1.2016. do isplate,
- 60,40 eura / 455,05 kuna od 29.2.2016. do isplate,
- 60,40 eura / 455,05 kuna od 31.3.2016. do isplate,
- 60,40 eura / 455,05 kuna od 30.4.2016. do isplate,
- 76,16 eura / 573,86 kuna od 31.5.2016. do isplate,
- 82,05 eura / 618,24 kuna od 30.6.2016. do isplate,
- 80,75 eura / 608,41 kuna od 31.7.2016. do isplate,
- 78,28 eura / 589,80 kuna od 31.8.2016. do isplate,
- 80,77 eura / 608,57 kuna od 30.9.2016. do isplate,
- 81,24 eura / 612,11 kuna od 31.10.2016. do isplate,
- 84,90 eura / 639,66 kuna od 30.11.2016. do isplate,
- 86,33 eura / 650,45 kuna od 31.12.2016. do isplate,
- 85,18 eura / 641,81 kuna od 31.1.2017. do isplate,
- 83,72 eura / 630,77 kuna od 28.2.2107. do isplate,
- 83,14 eura / 626,42 kuna od 31.3.2017. do isplate,
- 80,63 eura / 607,54 kuna od 30.4.2017. do isplate,
- 76,99 eura / 580,05 kuna od 31.5.2017. do isplate,
- 75,89 eura / 571,80 kuna od 30.6.2017. do isplate,
- 65,63 eura / 494,48 kuna od 31.7.2017. do isplate,
- 64,32 eura / 484,59 kuna od 31.8.2017. do isplate,
- 66,64 eura / 502,08 kuna od 30.9.2017. do isplate,
- 63,55 eura / 478,79 kuna od 31.10.2017. do isplate,
- 63,56 eura / 478,87 kuna od 30.11.2017. do isplate,
- 62,08 eura / 467,71 kuna od 31.12.2017. do isplate,
- 60,81 eura / 458,19 kuna od 31.1.2018. do isplate,
- 62,67 eura / 472,16 kuna od 28.2.2018. do isplate,
- 57,77 eura / 435,26 kuna od 31.3.2018. do isplate,
- 52,70 eura / 397,04 kuna od 30.4.2018. do isplate,
- 61,90 eura / 466,36 kuna od 31.5.2018. do isplate,
- 60,05 eura / 452,48 kuna od 30.6.2018. do isplate,
- 59,77 eura / 450,35 kuna od 31.7.2018. do isplate,
- 66,63 eura / 502,03 kuna od 31.8.2018. do isplate,
- 67,55 eura / 508,97 kuna od 30.9.2018. do isplate,
- 65,74 eura / 495,32 kuna od 31.10.2018. do isplate,
- 67,20 eura / 506,30 kuna od 30.11.2018. do isplate,
- 68,35 eura / 515,01 kuna od 31.12.2018. do isplate,
- 65,56 eura / 493,97 kuna od 31.1.2019. do isplate, -
- 66,31 eura / 499,64 kuna od 28.2.2019. do isplate,
- 70,47 eura / 530,94 kuna od 31.3.2019. do isplate,
- 65,67 eura / 494,78 kuna od 30.4.2019. do isplate,
- 68,73 eura / 517,86 kuna od 31.5.2019. do isplate,
- 71,25 eura / 536,86 kuna od 30.6.2019. do isplate,
- 71,94 eura / 542,00 kuna od 31.7.2019. do isplate,
- 75,89 eura / 571,81 kuna od 31.8.2019. do isplate,
- 77,99 eura / 587,60 kuna od 30.9.2019. do isplate,
- 75,07 eura / 565,61 kuna od 31.10.2019. do isplate,
- 75,35 eura / 567,75 kuna od 30.11.2019. do isplate,
- 78,42 eura / 590,84 kuna od 31.12.2019. do isplate,
- 82,91 eura / 624,71 kuna od 31.1.2020. do isplate,
- 85,39 eura / 643,37 kuna od 29.2.2020. do isplate,
- 92,75 eura / 698,80 kuna od 31.3.2020. do isplate,
- 90,84 eura / 684,44 kuna od 30.4.2020. do isplate,
- 88,40 eura / 666,03 kuna od 31.5.2020. do isplate,
- 88,70 eura / 668,33 kuna od 30.6.2020. do isplate,
- 83,91 eura / 632,21 kuna od 31.7.2020. do isplate,
- 84,60 eura / 637,41 kuna od 31.8.2020. do isplate,
- 84,65 eura / 637,76 kuna od 30.9.2020. do isplate,
- 88,13 eura / 663,99 kuna od 31.10.2020. do isplate,
- 84,28 eura / 635,00 kuna od 30.11.2020. do isplate,
- 82,82 eura / 624,02 kuna od 31.12.2020. do isplate,
- 85,33 eura / 642,89 kuna od 31.1.2021. do isplate,
- 81,30 eura / 612,57 kuna od 28.2.2021. do isplate,
- 78,63 eura / 592,45 kuna od 31.3.2021. do isplate,
- 79,14 eura / 596,27 kuna od 30.4.2021. do isplate,
- 79,11 eura / 596,08 kuna od 31.5.2021. do isplate,
- 78,31 eura / 589,99 kuna od 30.6.2021. do isplate,
- 83,66 eura / 630,30 kuna od 31.7.2021. do isplate,
- 82,25 eura / 619,70 kuna od 31.8.2021. do isplate,
- 81,62 eura / 614,98 kuna od 30.9.2021. do isplate,
- 87,88 eura / 662,13 kuna od 31.10.2021. do isplate,
- 92,79 eura / 699,15 kuna od 30.11.2021. do isplate,
- 94,88 eura / 714,84 kuna od 31.12.2021. do isplate,
- 95,31 eura / 718,14 kuna od 31.1.2022. do isplate,
- 96,42 eura / 726,44 kuna od 28.2.2022. do isplate,
- 98,86 eura / 744,85 kuna od 31.3.2022. do isplate,
- 100,20 eura / 754,95 kuna od 30.4.2022. do isplate,
- 98,32 eura / 740,79 kuna od 31.5.2022. do isplate,
- 105,30 eura / 793,38 kuna od 30.6.2022. do isplate,
- 114,09 eura / 859,59 kuna od 31.7.2022. do isplate,
- 113,43 eura / 854,64 kuna od 31.8.2022. do isplate,
- 121,86 eura / 918,13 kuna od 30.9.2022. do isplate,
- 109,26 eura / 823,25 kuna od 31.10.2022. do isplate,
- 111,60 eura / 840,86 kuna od 30.11.2022. do isplate,
- 111,06 eura / 836,80 kuna od 31.12.2022. do isplate,
- 107,72 eura / 811,64 kuna od 31.1.2023. do isplate,
od dospijeća do 31.srpnja 2015. prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena od 1.kolovoza 2015. do 31.12.2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.057,48 eura / 15.498,17 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“
2. Protiv citirane presude u nedosuđujućem dijelu pod toč. II. izreke žalbu je izjavio tužitelj pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, presuda u pobijanom dijelu preinači na način da mu se dosudi daljnji trošak postupka sukladno žalbenim navodima, zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuje. U žalbi ističe kako je podnesak od 3. rujna 2021. dostavio sudu s podnošenjem tužbe, a radi se o podnesku kojim je od tuženice zatražio dostavu dokumentacije, a kako bi uopće mogao podnijeti tužbu. Također, neosnovano je odbijen sa zatraženim troškom za pristup na ročište za objavu presude, jer je iz spisa vidljivo da je punomoćnica tužitelja pristupila na ročište za objavu, a radi se o radnji koja je bila nužna za postupak.
3. Žalbu protiv citirane presude izjavila je tuženica pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja i obveže ga naknaditi tuženici parnični trošak, zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuje, podredno da se ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe kako se stav o ništetnosti predmetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli temelji na paušalnim utvrđenjima potpuno zanemarujući okolnosti konkretnog slučaja, a obrazloženje presude se svelo na puko prepisivanje zakonskih članaka i odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača uz potpuno zanemarivanje činjeničnog stanja u konkretnom predmetu. Sud prvog stupnja nije obrazložio razloge i utvrdio činjenice iz kojih proizlazi da je vezan za utvrđenja iz kolektivnog spora, iz kojeg razloga se presuda u tom dijelu niti ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Imajući u vidu odredbe Zakona o zaštiti potrošača sud prvog stupnja uopće nije utvrđivao u čemu se sastoji tzv. značajna neravnoteža između tužitelja i tuženice nastala između spornih ugovornih odredbi, posebno što promjena tečaja strane valute tuženici ni na koji način nije mogla biti predvidiva niti je tuženica mogla procijeniti kretanje tečaja CHF. Ističe kako je njezino pravo usprkos utvrđenjima iz kolektivnog spora dokazivati u pojedinačnim parnicama da se konkretne činjenice parničnog postupka razlikuju od onih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa, u kom pravcu je predlagala saslušanje djelatnika banke koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu, a koji dokaz sud prvog stupnja nije proveo. Tek po saslušanju svih sudionika pravnog posla sud prvog stupnja bi mogao ocijeniti je li banka eventualno propustila informirati tužitelja o eventualnim rizicima valutne obveze, te ako je riječ o propustu je li učinjen u dobroj vjeri. Nadalje, nije opravdano da vještak u nalazu koristi iznos anuiteta kako je isti mijenjan povećanjem kamatne stope na CHF kredit kada tužitelj smatra da mu pripada pravo na preplatu kao da valutna klauzula nije bila niti ugovorena te je u tom smislu vještak u izračunu trebao koristiti i kamatne stope na kunske kredite pa onda usporediti iznose koje bi tužitelj platio tuženici da je bila ugovorena takva kamatna stopa sa iznosima koje je tužitelj stvarno platio tuženici. Povrijeđena je i odredba čl. 260. st. 1. Zakona o parničnom postupku, budući da sud prvog stupnja nije pozvao vještaka da usmeno izloži svoj pisani nalaz i mišljenje, a što je prema navedenoj odredbi bio dužan. Ističe i kako tužitelj u predmetnom postupku nije dokazao da je prije podnošenja tužbe zahtijeva vraćanje stečenog bez osnove, pa prema tome nije dokazao ni da je tuženica prije podnošenja tužbe postala nesavjestan stjecatelj, odnosno da nije postupala u dobroj vjeri prilikom sklapanja ugovora pa je pogrešno pobijanom presudom naloženo tuženici isplatiti preplaćene iznose zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana stjecanja. Smatra i pogrešnim utvrđenje suda prvog stupnja da zastara u konkretnom slučaju nije nastupila, budući da je pravno neutemeljen stav suda prvog stupnja da je podnošenjem kolektivne tužbe prekinut tijek zastarnog roka. Pobija i odluku o troškovima postupka, te ističe kako vrijednost boda koju je primijenio prvostupanjski sud na odvjetničke radnje nije obrazložena i nije jasno primjenom kojeg akta je isti obračunat.
4. Žalba tuženice nije osnovana, dok je žalba tužitelja osnovana.
5. Tuženica u žalbi ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 260. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) koja, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nije počinjena pred sudom prvog stupnja, budući da je tuženica nakon provedenog vještačenja predložila da se od vještaka zatraži dopuna istog sukladno iznesenim prigovorima, s tim da na dopunu vještačenja nije imala prigovora na matematički izračun te nije predložila njegovo saslušanje neposredno na raspravi.
5.1. Naime, okolnost da vještak nije pozvan na raspravu radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja nije bitna povreda odredaba parničnog postupka kada stranke nisu imale primjedbi ni pitanja u vezi s nalazom i mišljenjem koji je on pismeno podnio, ovdje, u konkretnom slučaju, na podneseni pisani dopunski nalaz.
6. Sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, na koju u žalbi sadržajno ukazuje tuženice kada navodi kako u postupku nije saslušan djelatnik banke koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu.
6.1. Ovo stoga što je tužitelj u svom iskazu naveo da je o kreditu razgovarao samo i isključivo sa djelatnikom tuženice KS, a u kom dijelu tuženica nije osporila iskaz tužitelja, pa je sud prvog stupnja pravilno odbio dokazni prijedlog tuženice za saslušanjem svjedokinje RS, djelatnice tuženice, kao suvišan.
7. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuje tuženica, budući da pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.
8. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati sve koristi koje je neosnovano stekla primjenom nepoštenih i ništetnih ugovornih odredaba Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na mekretnini, koji je, kao korisnik kredita, zaključio sa tuženicom, kao kreditorom, dana 24. siječnja 2005., a koje se odnose na ugovaranje odredaba kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za tečaj valute CHF.
10. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, ocijenivši neosnovanim po tuženici istaknuti prigovor zastare potraživanja, utvrdio ništetnost ugovornih odredaba kojima je ugovorena valutna klauzula u ugovoru o kreditu koji je tuženica zaključila sa tužiteljem, pozivom na pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017 i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. kojima je ta ništetnost utvrđena, a sve sukladno čl. 502.c ZPP.
11. Što se tiče prigovora zastare prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018., kojeg prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.
12. U kolektivnom sporu tužba je podnesena 4. travnja 2012., čime je prekinuta zastara, te je zastara ponovno počela teći od 14. lipnja 2018. trenutkom pravomoćnosti odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. pa kako je tužba u predmetnom postupku podnesena 18. srpnja 2022., dakle, prije isteka petogodišnjeg roka u kojem nastupa zastara u konkretnom slučaju, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio neosnovanim istaknuti prigovor zastare.
13. Nadalje, kako je način ugovaranja valutne klauzule bio predmet kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, a koja tužba je usvojena i takav način ugovaranja valutne klauzule utvrđen nepoštenim, tada sud prilikom odlučivanja o pojedinačnom tužbenom zahtjevu kao osnov zahtjeva tužitelja utvrđuje odluku iz presude kojom je odlučeno o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.
14. Naime, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev 2221/2018-11 je odbijena revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u dijelu (toč. 1, 2, 3, 4, 5, 6 i 7 izreke) kojim je utvrđeno da su te banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03) u razdoblju do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 72/12 i 56/13). Stoga je i postupanje tuženice po pitanju valutne klauzule unutar kolektivne tužbe i njezinog puta zaštite riješeno na način da je utvrđeno kako tuženica nije na transparentan način informirala potrošače o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak, a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za EUR. Iz navedenih odluka proizlaze utvrđenja prema kojima odredbe kojima se glavnica veže za CHF već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret potrošača, s obzirom da tuženik kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik kao i dodatni rizik specifičan za CHF kao valutu utočišta, a ugovorima potrošačima nije dana mogućnost koja bi kompenzirala takve rizike. Također, iz navedenih odluka proizlazi utvrđenje prema kojemu je iznos ugovorene kamate potrošaču bio nerazumljiv i iz razloga jer je vezan za tečaj švicarskog franka i za odluku banke.
15. Odredbe čl. 502.c ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.
16. U tom pravcu pravilno je sud prvog stupnja ocijenio iskaz tužitelja, saslušanog kao stranke, te odluku u postupku utemeljio i na individualizirano utvrđenim relevantnim činjenicama koje se odnose na predmetni ugovor o kreditu, pri tome pravilno smatrajući neosnovanim navode tuženice da je s tužiteljem pojedinačno pregovarala o spornoj odredbi, odnosno da su mu objašnjene pravne posljedice ugovaranja valutne klauzule. Naime, odabir valute u kojoj će se kredit uzeti, kao i odluka da li će se kredit uzeti ili ne pod ponuđenim uvjetima banke, ne znači da je postojala mogućnost pregovaranja, a sama ugovorna odredba kojom se na takav način glavnica kredita veže za valutu CHF prosječnom potrošaču je nerazumljiva, te nepoštena i ništetna, jer je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati korisnika kredita kao potrošača o važnim činjenicama koje se odnose na rizik vezan uz takav način ugovaranja kamatne stope i uz valutnu klauzulu u CHF. Prosječnom potrošaču, a kakvim se može okarakterizirati i tužitelj, nije bio poznat rizik tečaja CHF, a on očito nije bio jednak kao svaki opći valutni rizik, već je bio veći iz razloga što je ugovoreno da se i ugovorna (promjenjiva) kamata naplaćuje u kunama prema tečaju CHF.
17. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je tužitelj sa tuženicom Ugovor o kreditu zaključio kao fizička osoba za kupnju stana za svoje potrebe, koju tvrdnju tuženica u postupku s uspjehom nije osporila, što tužitelju u odnosu na banku kojoj je davanje kredita, kao jednog od proizvoda bankarske djelatnosti kojom se tuženica bavi, daje status prosječnog potrošača, posebno stoga što iz stanja spisa ne proizlazi da je predmetni Ugovor sklopljen u svrhu trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti korisnika kredita.
18. Provedenim financijskim vještačenjem po sudskom vještaku financijsko- knjigovodstvene struke, koje je izvršeno na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, obrazloženo po stavkama i argumentirano, na koje vještačenje u smislu matematičkog izračuna nije bilo primjedbi, je utvrđeno da je tužitelj zbog primjene valutne klauzule tijekom otplate kredita platio veći iznos od ukupno 10.190,00 EUR (76.775,98 kn) kn za utuženo razdoblje, pa mu je taj iznos pravilno dosuđen zajedno sa zateznom kamatom od datuma dospijeća pojedinog anuiteta do isplate, sukladno čl. 29. ZOO.
19. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, s tim da prema stavku 2. istoga članka ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.
20. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonom, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
21. Sukladno čl. 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
22. Kako je u konkretnom slučaju tuženica nepoštena od dana stjecanja, to je tužitelju zakonsku zateznu kamatu valjalo dosuditi na svaki pojedini preplaćeni iznos od dana kada ga je preplatio, a kako je to obračunato u nalazu i mišljenju vještaka knjigovodstveno-financijske struke.
23. Stoga je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja pobijane odluke. Međutim, pogrešno je primijenio materijalno pravo prilikom donošenja odluke o troškovima postupka u dijelu kojim tužitelju nije priznao 50 bodova za zastupanje na ročištu na kojem je objavljena presuda, iako je punomoćnik tužitelja pristupio na to ročište, a radi se o trošku koji je potreban za vođenje parnice.
23.1. U odnosu na popisani trošak tužitelja za sastav podneska od 3. rujna 2021. valja reći kako je istim podneskom tužitelj od tuženice prije pokretanja predmetnog postupka zatražio dostavu dokumentacije, a isti podnesak je uz priloge tužbe dostavljen u spis i nalazi se na l.s. 52., te se po ocjeni ovog drugostupanjskog suda radi o nužnom podnesku, a s obzirom da je istim zatražena dostava dokumentacije temeljem koje bi tužitelj uopće mogao podnijeti tužbu.
23.2. Stoga je tužitelju uz već priznati trošak valjalo priznati i daljnji trošak i to 50 bodova za zastupanje na ročištu na kojem je objavljena presuda, sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje Tarifa) i 25 bodova za sastav podneska od 3. rujna 2021., sukladno Tbr. 33. toč. 1. Tarife, ukupno 149,31 EUR.
24. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja u dijelu pod toč. I. izreke, te u dosuđujućem dijelu pod toč. II. izreke, a temeljem čl. 373. toč. 3. istoga Zakona djelomično preinačiti presudu suda prvog stupnja u ne dosuđujućem dijelu pod toč. II. izreke i u tom dijelu odlučiti kao pod toč. II izreke ove drugostupanjske presude.
25. Tužitelju je priznat trošak sastava žalbe u visini od 12,5 bodova, a s obzirom na vrijednost pobijanog dijela i primjenom Tbr. 10. toč. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 - dalje Tarifa/23), sve sukladno Tbr. 52. toč. 3. Tarife/23, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR ukupno iznosi 25,00 EUR, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. III izreke.
Zadar, 17. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
Igor Delin
