Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31 000 Osijek

K-612/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Ivanu Sajteru, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Gordane Šantor-Gregačević, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. ŠB, zbog kaznenog djela iz članka 274. stavka 1. Kaznenoga zakona (Narodne novine br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.,101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22.,114/23. i 36/24. – u nastavku teksta KZ/11.) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku pod broj: KO-DO-1463/2020-1 od 23. travnja 2020, nakon zaključene javne rasprave, održane dana 16. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenika ODO-a Osijek ĐB, opt. ŠB i branitelja Vladimira Schmidta, odvjetnika iz [adresa], a objavljene dana 17. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I./ Opt. NB, OIB [osobni identifikacijski broj], sin Š i Đ rođene N, rođen **.**.1973. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] boravištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, djelatnika s završenom osnovnom školom i dva razreda srednje škole, nezaposlen, živi u izvanbračnoj zajednici s DB, otac jednog maloljetnog djeteta, bez imovine, odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, osuđivan

k r i v  j e

što je:

1. dana 19. ožujka 2020. u Osijeku, Ulica kralja Petra Svačića 7A, u nakani da plaćanjem robe krivotvorenim novcem pribavi protupravnu imovinsku korist, nakon što je od ZB vlasnika ugostiteljskog objekta "Hamburgilla" zatražio kupovinu dva hamburgera, te ih pokušao platiti krivotvorenom novčanicom od 200,00 kuna serijskog broja B9228964G, znajući da je navedena novčanica neoriginalna, ali u tome nije uspio jer je vlasnik ZB odbio takvu novčanicu čime ga je spriječio u plaćanju,

dakle, s namjerom da lažni novac stavi u optjecaj kao pravi, poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela krivotvorenja novca

čime je počinio kazneno djelo protiv krivotvorenja – krivotvorenjem novca u pokušaju, iz članka 274. stavka 1. KZ/11 u vezi člana 34. stavak 1. i 3. KZ/11.,

pa se opt. NB, na temelju čl. 34. st. 3. KZ/11

OSLOBAĐA OD KAZNE

II./ Sukladno čl. 148. st. 6. ZKP/08, optuženik se u cijelosti oslobađa plaćanja troška postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 6. ZKP/08.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: KO-DO- 1463/2020-1 od 23. travnja 2020. optužen je opt. NB zbog kaznenog djela protiv krivotvorenja – krivotvorenjem novca, iz članka 274. stavka 1. KZ/11, te kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11.

2. Ovosudnom presudom broj: K-319/2020-52 od 9. listopada 2020. optuženik je proglašen krivim zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, dok je za kazneno djelo krivotvorenja novce iz čl.274. st. 1. KZ/11 oslobođen.

3. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Sisku broj: Kž-67/2021-7 od 27. travnja 2023. prihvaćena je žalba državnog odvjetnika i ukinuta je presuda u oslobađajućem dijelu te je postupak vraćen na ponovno suđenje.

4. U ponovnom suđenju, očitujući se o optužbi opt. NB je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo krivotvorenja novca.

5. U dokaznom postupku ispitani su opt. NB i vještak Zvonimir Ćorić, pregledana je dostavljena krivotvorena novčanica od 200 kuna, te su pročitane sljedeće isprave: potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] od 19. ožujka 2020., zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] od 27. ožujka 2020. i zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta, detaljni izvještaj o tehničkoj analizi sumnjive novčanice HNB Direkcije nacionalnih centara za borbu protiv krivotvorenja, analizu novčanica i analizu kovanog novca, te očitovanje HNB Direkcije o kvaliteti izrade krivotvorene novčanice, zapisnik o ispitivanju osumnjičenika ŠB sa snimkom, zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika ŠB sa snimkom, zapisnik o ispitivanju svjedoka oštećenika ZB, zapisnik o ispitivanju svjedoka MB, zapisnik o ispitivanju svjedoka LB i TB, te izvadak iz kaznene evidencije na ime optuženika.

6. Opt. NB u obrani je naveo da nije znao da je predmetna novčanica krivotvorena, te da mu je TB prije ulaska u ugostiteljski objekt dao u novčanicu da kupi hranu. TB mu je dao na ime kupnje auta četiri novčanice po 200,00 kuna i dvije novčanice po 100,00 kuna. Nije gledao te novčanice, već ih je stavio u torbicu, a potom je išao kupiti dva hamburgera. Prilikom plaćanja hamburgera, pružio je novčanicu prodavaču koji je odmah reagirao rekavši mu: "Ma daj, nemoj me zajebavat!". Tada je shvatio da se radi o krivotvorenoj novčanici. Bila je to najobičnija fotokopija novčanice. Napomenuo je da je bio pod visokim utjecajem droge. Zgrabio je tu novčanicu prodavaču iz ruke. Htio mu je dati pravu novčanicu i krenuo je da izvadi novac iz torbice, ali se taj prodavač zaletio u njega, udario ga je nogom u rebra, te ga je udarao putem kojim je išao sve do groblja. Na groblju je zapalio sav novac koji mu je TB dao jer je shvatio da se radi o krivotvorenim novčanicama. Kasnije je otišao na hitnu zbog jakih bolova kao posljedica tjelesnih ozljeda, a onda je zvao ZB, vlasnika Hamburgille i svašta mu je rekao. Napomenuo je da zapravo nije napravio nikakvu štetu vlasniku ugostiteljskog objekta jer nije uzeo hranu, a da ga je ZB tako istukao da mu je slomio rebro i bio je sav plav.

7. Vještak Zvonimir Ćorić je iskazao da su tehničkom analizom sumnjive novčanice utvrdili da se radi o krivotvorini ispisanoj na tintnom pisaću bez ikakve dodatne dorade u pogledu imitacije zaštitnih obilježja. Novčanica je obostrano ispisana na printeru na komercijalnom papiru, te izrezana. Zaključio je da se radi o lošem tipu krivotvorine bez dodatne imitacije zaštitnih obilježja, tako da bi svaka prosječna osoba koja rukuje s novcem i poznaje zaštitna obilježja, te ih zna provjeriti, trebala prepoznati ovu sumnjivu novčanicu kao krivotvorinu. Ocijenivši kvalitetu izrade predmetne novčanice, rekao je da se radi o lošem tipu krivotvorine. To znači da je riječ o najlošijem tipu krivotvorine, jer se novčanice kategoriziraju po kvaliteti izrade kao loš tip, osrednji tip, dobar tip, vrlo dobar tip, te na koncu vrlo dobar opasan tip krivotvorine. Konkretnu novčanicu mogla je izraditi svaka osoba koja se zna služiti računalom i koja ima printer u boji. U pisanom očitovanju o kvaliteti izrade krivotvorene novčanice, vještak je naveo da je predmetna novčanica svrstana u LOŠ tip krivotvorina, nacionalnog indikativa HRHRK0200 K-886. Zaključio da je da bi s obzirom na sve utvrđeno svaka prosječna osoba uz dužnu pažnju pri zaprimanju navedene krivotvorine trebala prepoznati novčanicu kao sumnjivu, odnosno posumnjati u njenu autentičnost.

8. Svjedok ZB je iskazao da je njegova supruga vlasnica ugostiteljskog objekta – fast fooda Hamubrgilla, te da je kritične večeri radio obračun blagajne, te je došao optuženik i zatražio je dva hamburgera, te mu je pružio jednu novčanicu. Nije siguran radi li se o novčanici od 100,00 ili 200,00 kuna, ali mu je ona pod rukom odmah bila sumnjiva, te ju je malo bolje osvijetlio i uvjerio se u njenu neispravnost pa se vratio do optuženika i rekao mu je da je to krivotvorena novčanica. Na to se optuženik pobunio i tražio ga je da mu je vrati. Odgovorio mu je da će pozvati policiju, te da mu ne da novčanicu, a optuženik se okrenuo i pobjegao iz lokala. Sustigao je ga je i rekao mu je da ne može ići, već da treba čekati policiju, no optuženik se nastavio udaljavati. Stao je ispred njega u namjeri da ga spriječi da se udalji, te ga udario nogom u nogu. Optuženik se i nadalje otimao i okrenuo se prema njemu, pa ga je udario nogom u stomak. Optuženik je počeo je bježati te ga je nakon desetak metara ponovno sustigao. Zatim je optuženik izvadio bokser i krenuo prema njemu. Udario ga je zato da optuženik njega ne udari. Optuženik je ponovno počeo bježati prema groblju, a on je obavijestio policiju rekavši im da trči za osobom koja mu je dala krivotvorenu novčanicu i rekao im je gdje se nalazi. Kod groblja je sustigao optuženika koji je potom zašao u mrak i gađao ga je kamenjem. Kasnije se optuženik izgubio i nije ga našla niti policija. Naglasio je da je sedam godina radio u interventnoj policiji i da je postupio kao svaki građanin želeći zadržati osobu koja je zatečena u izvršenju kaznenih djela.

9. S obzirom na očitovanje optuženika da je kritičnog događaja bio pod utjecajem narkotika, sud je naložio psihijatrijsko vještačenje optuženika na okolnost njegove ubrojivosti in tempore criminis. Tako je stalni sudski vještak prof. dr. sc. Ivan Požgain, prim. dr. med. specijalist psihijatar utvrdio da je optuženik osoba s poremećajem ličnosti dissocijalnog tipa karakteriziranog učestalim ponavljajućim kršenjima zakonskih normi s poteškoćama kontrole poriva, nemogućnosti učenja iz vlastiti negativnih iskustava, niskom tolerancijom na frustraciju, razdražljivošću i agresivnošću, te slabije razvijenim moralno etičkim kodeksom i niskim empatijskim kapacitetima. Nadalje, vještak je utvrdio da je optuženik dugogodišnji politropni ovisnik koji konzumira praktički sve psihoaktivne supstance i koji je bio liječen u raznim specijaliziranom ustanovama. Unatoč navedenom, a uzevši u obzir da je u trenutku počinjenja djela bio pod utjecajem više sredstava ovisnosti kao što su marihuana, exstasy, speed, buprenorfin, vještak ipak smatra da je optuženik u kritično vrijeme bio ubrojiv, ali da su te njegove sposobnosti shvaćanja i upravljanja bile bitno umanjene. Vještak je utvrdio da je optuženik raspravno sposoban jer zna koja mu je pozicija u postupku i sposoban je savjetovati se sa svojim braniteljem i iznijeti obranu.

10. Svjedok LB i TB su ranije ispitani tijekom postupka na okolnosti kupnje automobila od optuženika, te su obojica suglasno iskazali da su kupili jedan automobil od optuženika. Svjedok LB navodi da je cijena automobila bila 5.000,00 kuna, ali su se dogovorili da će ju isplatiti u ratama kako budu mogli. Nisu dogovorili rok isplate. Zatim je optuženik završio u zatvoru i brat TB je rekao optuženiku da će mu platiti auto kad bude imao novaca i kad se smiri situacija. Svjedok TB je također naveo da je njegov brat LB kupio automobil od optuženika, ali da nije imao novaca da isplati auto. Zna da su se brat i optuženik dogovorili oko isplate cijene, međutim ne zna da li mu je LB išta platio. Ne zna ni za koju cijenu su se dogovorili, ali je LB rekao da nema namjeru da mu pomogne oko plaćanja. Sjeća se da je jednom prilikom optuženik došao k njima kući i tražio ih da mu plate cijenu za taj auto i da ih je obojicu maltretirao. Stoga, oba svjedoka suglasno iskazuju da preuzeti automobil nisu platili, niti vratili optuženiku, već su ga odvezli na auto otpad i tamo su ga prodali za 1.000,00 kuna.

11. Svjedok MB je ispitan u policiji te je iskazao da je kuhar u ugostiteljskom objektu Hamburgilla u vlasništvu ZB, no 19. ožujka 2020. nije radio, već je došao na posao 20. ožujka 2020. Tada mu je ZB rekao da je dan ranije jedan gost pokušao platiti lažnom novčanicom od 200 kuna i upozorio ih je da pripaze kod naplaćivanja. Na raspravi je ponovio ove ranije navode.

12. Analizirajući izvedene dokaze i tako utvrđene činjenice tužitelj je izvan razumne dvojbe dokazao da je opt. NB počinio kazneno djelo protiv krivotvorenja – krivotvorenjem novca iz članka 274. stavka 1. KZ/11., ali ne kao dovršenog djela, nego djela u pokušaju. Nije bilo ispričavajućih razloga, a optuženik je bio smanjeno ubrojiv, ali ipak nije bio neubrojiv.

13. Nedvojbeno je dokazano da je riječ o krivotvorenoj novčanici od 200,00 kuna i to lošeg tipa krivotvorine jer je takav zaključak o predmetnoj novčanici dalo tijelo vještačenja (HNB Direkcija nacionalnih centara za borbu protiv krivotvorenja, analize novčanica i analize kovanog novca). Optuženik je osporavao svoju namjeru da počini djelo, odnosno svijest o tome da je riječ o krivotvorenoj novčanici. Dakle, u postupku je sporan bio samo taj subjektivni element djela, dok su sve ostale činjenice nedvojbeno dokazane.

14. Sud nije prihvatio kao vjerodostojnu obranu optuženika, dok je iskaze oštećenika i ispitanih svjedoka smatrao uvjerljivim, valjanim i vjerodostojnim dokazima. Optuženikova obrana se svodi na to da on nije znao, niti mogao znati da posjeduje krivotvorenu novčanicu koju da je dobio prodajom nekog starog auta LB. Takva obrana je neuvjerljiva, neživotna, nelogična i isključivo osmišljena na izbjegavanje krivnje. Iz iskaza svjedoka LB proizlazi da je ovaj svjedok doista preuzeo automobil od optuženika, ali da ga nikad nije isplatio, već je optuženiku ostao dužan. Također i svjedok TB poriče da je optuženiku išta platio na ime kupnje tog automobila. Da je optuženikova obrana neistinita proizlazi iz utvrđene činjenice da je optuženik, kada je ZB, vlasnik ugostiteljskog objekta odbio primiti predmetnu novčanicu rekavši mu da se radi o falsifikatu, ipak inzistirao od vlasnika da ju primi, a kada mu je vlasnik rekao da je zvao policiju, optuženik je od vlasnika tražio da mu vrati tu novčanicu, te ga je fizički napao i potom dao se u bijeg. Iz takve obrane proizlazi da je optuženik imao svijest o djelu, to jest da je znao da posjeduje krivotvorenu novčanicu koju je želio pustiti u promet plaćanjem usluge u restoranu. Naime, da optuženik stvarno nije znao da plaća krivotvorenom novčanicom, njegova najlogičnija reakcija bi bila da se ispričao vlasniku restorana i da je ostao čekati policiju kojoj bi objasnio na koji način je došao do ove novčanice. Potom, ne bi uništavao dokaze odnosno ne bi spaljivao ostale novčanice na groblju, ako već nije znao da je riječ o krivotvorenim novčanicama. Kao i što je to učinio na sudu, tako je optuženik i policiji mogao objasniti sve bitne okolnosti koje bi pomogle u otkrivanju ''stvarnog'' krivca. Međutim, jedini stvarni krivac je upravo optuženik s obzirom da je znao da posjeduje krivotvorenu novčanicu kojom je pokušao platiti hamburgere.

15. U odnosu na predmetni falsifikat, pored jasnog iskaza vještaka koji je naveo da se radi o lošem tipu krivotvorine bez dodatne imitacije zaštitnih obilježja, te da bi svaka prosječna osoba koja rukuje s novcem i poznaje zaštitna obilježja, trebala prepoznati ovu sumnjivu novčanicu kao krivotvorinu, valja navesti da se i sud osobno uvjerio u izgled i kvalitetu privremeno oduzete krivotvorene novčanice. Riječ je o takvoj novčanici koja je skenirana u boji i doslovno isprintana na običnom papiru te potom izrezana. Stoga bi svatko odmah i na prvi pogled mogao zaključiti da to nije prava novčanica od 200 kuna. Štoviše, ta novčanica djeluje kao nekakav rekvizit za rođendanske zabave ili za društvene igre tipa Monopoly i slično. Predmetna novčanica je apsolutna nepodobna za plaćanje, pa čak i da maloljetnik radi na blagajni. Dakle, unatoč tome što je kritičnog događaja optuženik prema zaključku psihijatrijskog vještačenja bio bitno smanjeno ubrojiv, on je objektivno mogao znati da tako lošom kopijom novčanice neće moći platiti nigdje i ništa.

16. Ovdje treba naglasiti da ni potpuno trezvena osoba, odnosno ni vještiji i spretniji počinitelj od opt. ŠB ne bi mogao počiniti predmetno kazneno djelo jer se ta i takva falsificirana novčanica naprosto ne može staviti optjecaj, odnosno pustiti u platni promet. Predmetna loša krivotvorina novčanice od 200 kuna je apsolutno nepodobna da se kao prava novčanica stavi u novčano kretanje, kruženje ili optjecaj. Ostvarenje ovog kaznenog djela stoga je bilo nemoguće zbog objektivne nepodobnosti sredstva radnje, tj. uslijed evidentno loše krivotvorine novčanice. Stoga razlog da do puštanja u promet ovakve krivotvorene novčanice nije došlo, nije to što je optuženik bio pod utjecajem droga pa nije poduzeo sve što je bilo potrebno da prilikom plaćanja prodavaču lažnu novčanicu podmetne kao pravu, nego jednostavno zato što do takve posljedice apsolutno nije moglo doći. Upravo to i jest definicija neprikladnog pokušaja do kojeg se dolazi grubom nerazumnošću počinitelja koji je nedvojbeno izišao iz sfere pripremanja djela i ušao u početak izvršenja djela, ali djelo objektivno nije moglo biti počinjeno zbog neprikladnosti sredstva.

17. Slijedom obrazloženog, dokazano je da je djelo ostalo u pokušaju i to neprikladnom, pa tužitelj nije dokazao svoju optužnu tvrdnju iz optužnog akta. Optuženik je s namjerom pokušao staviti lažnu novčanicu u opticaj kao pravu, no s površnim, nestručnim i zapravo sasvim diletantskim tipom krivotvorine s kojom se ovo djelo ne može ostvariti. Zato je optuženik proglašen krivim za pokušaj djela, ali je oslobođen od kazne. Bit kažnjavanja za pokušaj sastoji se u poduzimanju radnje kojom se stvara opasnost za zaštićeno dobro (subjektivna komponenta) i iskazivanje volje da se počini kazneno djelo (objektivna komponenta). No, u konkretnom slučaju zbog bitno smanjene ubrojivosti optuženog ŠB, zbog nepostojanja povrede zaštićenog dobra i zbog svih okolnosti u kojima je djelo pokušano (osobna i imovinska situacija optuženika te posebno prilike nastale nakon što je djelo pokušano), odista nema društvene potrebe za optuženikovim kažnjavanjem.

18. Iako je optuženik proglašen krivim, oslobođen je od obveze naknade troška postupka jer je sud utvrdio da je optuženik lošeg imovnog stanja pa bi plaćanjem troška ovog kaznenog postupka dospio u takvu situaciju u kojoj bi bilo dovedeno u pitanje njegovo vlastito uzdržavanje kao i maloljetnog djeteta kojeg je dužan uzdržavati.

19. Slijedom svega, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 17. prosinca 2024.

S U D A C

Ivan Sajter

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o njoj odlučuje Županijski sud u Sisku.

DOSTAVITI:

1. ODO Osijek na KO-DO-1463/2020

2. Opt. NB

3. Branitelj Vladimir Schmidt, odvjetnik iz Osijeka