REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-5636/2018-83

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Adeli Turkalj u pravnoj stvari tužitelja SŽ, iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Marku Zečeviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Zečević i dr. iz Zagreba protiv I-tuženice FŽ (prije GŽ) iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Nataši Tatarić odvjetnici iz Zagreba, II-tuženika KŽ iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], III-tuženika UŽ iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] i IV-tuženice DŽ iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Branku Kostiću odvjetniku iz Zagreba, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 05. studenog 2024., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 17. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se I-tuženici FŽ (prije GŽ) iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], II-tuženiku KŽ iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], III-tuženiku UŽ iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] i IV- tuženici DŽ iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] da tužitelju IŽ, iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana solildarno isplate na ime neisplaćenih plaća neto iznos od 5.918,46 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine tekućom

na iznos od 291,24 eur od 16.08.2011.

na iznos od 291,24 eur od 16.10.2011.

na iznos od 291,24 eur od 16.11.2011.

na iznos od 291,24 eur od 16.12.2011.

na iznos od 291,24 eur od 16.01.2012.

na iznos od 291,24 eur od 16.02.2012.

na iznos od 297,93 eur od 16.03.2012.

na iznos od 297,93 eur od 16.04.2012.

na iznos od 297,93 eur od 16.05.2012.

na iznos od 297,93 eur od 16.06.2012.

na iznos od 297,93 eur od 16.07.2012.

na iznos od 297,93 eur od 16.08.2012.

na iznos od 297,93 eur od 16.09.2012.

na iznos od 297,93 eur od 16.10.2012.

na iznos od 297,93 eur od 16.11.2012.

na iznos od 297,93 eur od 16.01.2013.

na iznos od 297,93 eur od 16.02.2013.

na iznos od 297,93 eur od 16.03.2013.

na iznos od 297,93 eur od 16.04.2013.

na iznos od 297,93 eur od 16.05.2013.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje na ime razlike plaće neto iznos od 1.747,44 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od svakog pojedinog iznosa do isplate i to:

na iznos od 291,24 eur od 16.08.2010.

na iznos od 291,24 eur od 16.09.2010.

na iznos od 291,24 eur od 16.04.2011.

na iznos od 291,24 eur od 16.05.2011.

na iznos od 291,24 eur od 16.06.2011.

na iznos od 291,24 eur od 16.07.2011.

III Nalaže se I-tuženici FŽ (prije GŽ) iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], II-tuženiku KŽ iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], III-tuženiku UŽ iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] i IV- tuženici DŽ iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] da tužitelju IŽ, iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana solildarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 2.468,34 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. prosinca 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok se dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 981,66 eur odbija kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je dana 22. prosinca 2015. podnio tužbu ovom sudu radi isplate. U tužbi navodi da je bio radnik kod sada pok. ĐŽ, koji je bio obrtnik i vlasnik Servisa za elektrotehničke i elektronske aparate i uređaje u Zagrebu, Ilica 67. Naglašava da mu je pok. ĐŽ ostao dužan isplatiti plaće za pojedine mjesece u razdoblju od 2010. do travnja 2013. Nadalje navodi da su tuženici nasljednici pok. ĐŽ i to I-tuženica FŽ (prije GŽ), izvanbračna supruga, II-tuženik KŽ, brat i III-tuženica OŽ, sestra.

2. Sud je dana 01. veljače 2016. donio rješenje pod br. Pr-3107/15-2 kojim se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je predmet po pravomoćnosti istog dostavio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, koji je izazvao sukob nadležnosti, a Županijski sud u Zagrebu je rješenjem Gž-3334/17-3 od 16. listopada 2018. odlučio da je za rješavanje u ovoj pravnoj stvari nadležan Općinski radni sud u Zagrebu.

3. Tijekom postupka je umrla III-tuženica OŽ te je sud rješenjem br. Pr- 5636/2018-8 od 30. siječnja 2019. prekinuo postupak u odnosu na III-tuženicu, a rješenjem br. Pr-5636/2018-19 od 12. prosinca 2019. nastavio postupak i pozvao nasljednike sada pok. OŽ (III-tuženice) i to UŽ, sina i DŽ, kćer, koji su preuzeli postupak te su naznačeni kao III i IV tuženici.

4. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 09. kolovoza 2023. tužitelj od I-IV tuženika potražuje da mu isti solidarno isplate na ime neisplaćenih plaća ukupan neto iznos od 7.665,90 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od 16. u mjesecu za prethodni mjesec. Također potražuje troškove parničnog postupka s kamatom od presuđenja do isplate.

5. I-tuženica u odgovoru na tužbu navodi da je točno da je tužitelj bio u radnom odnosu kod sada pok. ĐŽ, vlasnika obrta [obrt] elektroničkim i elektronskim aparatima i uređajima te da je ĐŽ umro **.**.2013., s time da je obrt odjavljen 04. studenog 2013.

Ističe da je tužitelj po njezinom saznanju trebao dobiti otkaz tijekom trećeg mjeseca 2013., ali zbog iznenadne smrti poslodavca isti mu nije uručen. Nadalje navodi da tužitelj ni na koji način nije predočio dokaz iz kojeg razloga vrši potraživanje s osnova neisplaćene bruto plaće budući u petitu tužbe navodi iznose koji su totalno oprečni od priloženih isplatnih lista za svaki mjesec, a koji prikazuju neto plaću.

Također naglašava da je kao družica pokojnog poslodavca imala saznanja da je pok. ĐŽ dva puta mjesečno isplaćivao sve radnike u obrtu gotovinom pa tako i ovdje tužitelja te mu je u potpunosti podmirio sve plaće u gotovom novcu i da je isto upisano u osobnu evidenciju poslodavca „siva knjiga“ koju je radnik BŽ zajedno sa AŽ, kao poslovođom, imao pod ključem. Nadalje, naglašava da je pok. ĐŽ imao reputaciju stručnjaka na području elektrotehnike, posebice u području pripreme i rada prislušnih aparata i kamera te je poslovao s Ministarstvom unutarnjih poslova i imao je potpisan ugovor sa Sony radi vršenja popravaka u garantnom roku.

Navodi da pok. ĐŽ, poslodavac tužitelja, sa takvim poslovnim, a i ljudskim renomeom niti na koji način nije sebi mogao dozvoliti da ne izvrši isplatu plaća radnicima, a postavlja se i pitanje kako bi ti radnici radili bez plaće dugi niz godina.

Ističe da je tužitelj postavio zahtjev za neisplatu plaće u predmetnoj tužbi za 26 plaća (za različite mjesece) i to bruto iznosa, a vlastoručnim potpisom 15. listopada 2013. potvrđuje da nije dobio plaću za posljednjih 36 mjeseci, što bi predstavljalo da tužitelj nije primio plaću točno 3 godine.

Također ističe da pokojni poslodavac nije tužitelju ostao dužan isplatiti plaće za mjesece koji se prikazuju u predmetnoj tužbi te predlaže odbiti tužbu.

6. II-tuženik u odgovoru na tužbu priznaje da je tužitelj bio radnik sada pok. ĐŽ koji je bio vlasnik obrta za elektrotehničke i elektronske aparate i uređaje u Zagrebu, Ilica 67, međutim poriče da ĐŽ, koji je umro **.**.2013., nije tužitelju isplatio plaću zadnjih 36 mjeseci kako je to navedeno u tužbi. Nadalje navodi da je pok. ĐŽ radio do smrti, te je redovito tužitelju isplaćivao kako plaće tako i sve doprinose na plaću.

Ističe da za života pok. ĐŽ tužitelj nikad nije potraživao isplatu plaće, već je naprotiv i nakon njegove smrti nastavio neovlašteno raditi u servisu, a tek kada je bilo izvjesno da će morati prestati poslovati napustio je predmetni poslovni prostor te je od nasljednika pok. ĐŽ zahtijevao isplatu plaće za tri godine unazad.

Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i naloži tužitelju da mu naknadi trošak ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

7. II-IV-tuženici u podnesku od 20. veljače 2020. čine nespornim da je tužitelj bio zaposlen kod sada pok. ĐŽ koji je bio vlasnik obrta za elektrotehničke i elektronske aparate i uređaje u Zagrebu, Ilica 67.

Poriču da pok. ĐŽ nije tužitelju isplatio plaću zadnjih 36 mjeseci te ističu da je i tužitelju i svim ostalim radnicima redovito isplaćivao plaću i sve doprinose na plaću.

Čine nespornim da su I-tuženica, II- tuženik i sada pok. OŽ, zakonski nasljednici pok. ĐŽ kako je to utvrđeno na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj O-3790/13 od 30. ožujka 2015.

Nadalje navode da u cijelosti prihvaćaju odredbe Sporazuma oporučnih nasljednika pok. ĐŽ te sukladno odredbi čl. 3. istog ističu prigovor promašene pasivne legitimacije.

Zaključno osporavaju osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te predlažu da sud odbije tužbeni zahtjev te naloži tužitelju da im solidarno naknadi troškove ovog postupka sa kamatom od presuđenja do isplate.

8. II-IV-tuženici u podnesku od 07. studenog 2020. ispravljaju grešku u pisanju podneska od 20. veljače 2020. u kojem je omaškom navedeno da su I-tuženica, II- tuženik i sada pok. OŽ zakonski nasljednici pok. ĐŽ budući su njegovi oporučni nasljednici.

Ostaju kod prigovora promašene pasivne legitimacije sukladno čl. 139.st.5. Zakona o nasljeđivanju te ističu prigovor zastare potraživanja.

9. Na ročištu održanom 14. veljače 2022. I-tuženica se pridružila navodima II-IV- tuženika vezano za prigovor zastare.

10. Radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 10. ožujka 2010. (str. 8 spisa), presliku dijela radne knjižice tužitelja (str. 9-10), isplatne liste i obračune plaća tužitelja za utuženi period (str. 11-36 i 38), djelomično rješenje o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu iza pok ĐŽ broj O-3790/13-51 od 30. ožujka 2015. (str. 37-38 spisa), obrtnicu pok. ĐŽ (str. 67 spisa), rješenje Gradskog ureda za gospodarstvo, rad i poduzetništvo od 04. studenog 2023. (str. 68-69 spisa), zahtjev djelatnika servisa „ ĐŽ“ od 15. listopada 2013. (str. 70 spisa), smrtni list za OŽ (str. 76 spisa), zapisnik HZMO-a o kontroli podataka o stažu osiguranja i osnovicama koje služe za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja – bez dokumentacije od 17. prosinca 2018. (str. 81-85 spisa), nedatirani Sporazum nasljednika (str. 96-100 spisa), rješenje o nasljeđivanju iza pok. OŽ broj O- 385/16 UPP-OS-40/16 od 25. svibnja 2016. (str. 102-104 spisa), potvrde Porezne uprave o visini dohotka tužitelja (str. 119-125 spisa), dopis Kotica d.o.o. od 17. svibnja 2022. (str. 161 spisa), dopis Privredne banke Zagreb od 02. lipnja 2022. sa podacima na CD-u (str. 167-168 i 169 spisa), podatke Regosa za tužitelja (str. 177- 184 spisa), pojedinačni pregled prometa po računu tužitelja Addiko bank d.d. (str. 198-211 spisa) i podatke Porezne uprave za tužitelja (str. 219-222 spisa).

11. Proveden je dokaz saslušanjem I-tuženice FŽ (str. 384-385 spisa), te svjedoka EŽ (str. 366-367 spisa), AŽ (str. 367-368 spisa) i ĐŽ (str. 377-378 spisa).

12. Nadalje, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o. koja je uz nalaz i mišljenje dostavila i pribavljenu dokumentaciju (str. 227-230 i 231-352 spisa).

13. Na ročištu održanom 23. rujna 2024. punomoćnik II-IV-tuženika je odustao od provođenja dokaza saslušanjem IV-tuženice DŽ, a na ročištu održanom 05. studenog 2024. punomoćnica I-tuženice je odustala od provođenja dokaza saslušanjem svjedoka ŠŽ i LŽ.

14. Na temelju ovako provedenog postupka, temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 70/19 i 80/22, dalje ZPP) ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

15. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja kojim potražuje isplatu neisplaćenih plaća za utuženi period.

16. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom periodu bio radnik pok. ĐŽ, vlasnika obrta [obrt].

17. Također nije sporno da su I-tuženica, II-tuženik i sada pok. OŽ nasljednici pok. ĐŽ, s time da su nasljednici pok. OŽ III-tuženik i IV-tuženica.

18. Među parničnim strankama je sporna pasivna legitimacija II-IV tuženika, zatim je li nastupila zastara potraživanja tužitelja te ima li tužitelj pravo na isplatu plaća za utuženi period.

19. Sud je prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut od II-IV tuženika ocijenio neosnovanim. Naime, iz pravomoćnog djelomičnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. O-3790/13-51 od 30. ožujka 2015. proizlazi da se nasljednicima pok. ĐŽ (poslodavca tužitelja) proglašavaju I-tuženica, II-tuženik i sada pok. OŽ, s time da je pok. ĐŽ sačinio usmenu oporuku koju su naprijed navedeni nasljednici priznali i prihvatili se nasljedstva temeljem iste te su zaključili sporazum oko podjele ostavinske imovine.

Nadalje, sud je utvrdio da su nasljednicima iza pok. OŽ temeljem zakona utvrđeni III-tuženik i IV-tuženica, a sukladno pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju br. O-385/16, UPP-OS-40/16 od 25. svibnja 2016.

Tu treba ukazati da je odredbom čl. 139. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje ZN) propisano da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove, a st. 3. istog čl. propisano je da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koji je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika. Nadalje odredbom čl. 139. st. 4. ZN-a propisano je da kad ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove, i to svaki do visine vrijednosti svog nasljednog dijela, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva.

Pozivanje II-IV-tuženika na nedatirani Sporazum nasljednika i odredbu čl. 139. st. 5. ZN-a, sud je također ocijenio neosnovanim. Odredbom čl. 139. st. 5. ZN-a propisano je da dugovi među nasljednicima dijele razmjerno njihovim nasljednim dijelovima, ako oporukom nije drugačije određeno. U konkretnom slučaju nedatirani Sporazum nasljednika pok. ĐŽ nije oporuka. Naime uvidom u Sporazum nasljednika sud je utvrdio da su istim osim nasljednika koji su utvrđeni pravomoćnim djelomičnim rješenjem o nasljeđivanju obuhvaćeni i bivša supruga pok. ĐŽ, kao i njegova prva izvanbračna supruga. Nadalje, u Sporazumu su osim ostavinske imovine navedeni i dugovi ostavine, a među kojima su i potraživanja radnika pok. ĐŽ pa tako i tužitelja te je u čl. 3. Sporazuma navedeno da iste u cijelosti preuzima I-tuženica. Tu treba naglasiti da u djelomičnom rješenju o nasljeđivanju iza pok. ĐŽ nisu navedeni dugovi ostavine niti su se njegovi nasljednici sporazumili oko preuzimanja istih. Dakle, s obzirom da navedeni Sporazum nije oporuka, sukladno odredbi čl. 139. st. 1. i st. 4. ZN-a, II-IV-tuženici solidarno sa I- tuženicom odgovaraju za dugove, odnosno u konkretnom slučaju za potraživanje tužitelja s osnova neisplate plaća, a navedeni Sporazum eventualno može biti osnova za regresni zahtjev II-IV-tuženika prema I-tuženici.

S obzirom na naprijed navedeno sud je otklonio prigovor promašene pasivne legitimacije.

20. Prigovor zastare potraživanja istaknut od I-IV tuženika sud je ocijenio djelomično osnovanim. Naime, sukladno odredbi čl. 135. Zakona o radu (NN149/09, 61/11 i 73/13, dalje ZR/09) propisano je da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju u roku od 3 godine, a što bi u konkretnom slučaju bilo 16. kolovoza 2013. s obzirom da tužiteljevo najstarije potraživanje dospijeva 16. kolovoza 2010. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 22. prosinca 2015. primjenjuje se odredba čl. 139. Zakona o radu (NN 93//14, 127/17, 98/19 i 156/22, dalje ZR) prema kojoj potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, s time da se prema odredbi čl. 232. st. 2. navedenog Zakona odredbe istoga o zastari neće primjenjivati na potraživanja kojima je rok zastare od 3 godine istekao prije stupanja na snagu ovog Zakona. Kako je ZR stupio na snagu 07. kolovoza 2014. nastupila je zastara za potraživanja tužitelja dospjela do 07. kolovoza 2011., odnosno u konkretnom slučaju za srpanj i kolovoz 2010. te ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2011., dok za ostala potraživanja koja su dospjela nakon 07. kolovoza 2011., nije protekao zastarni rok od 5 godina propisan odredbom čl. 139. ZR-a. Slijedom navedenog sud je odbio dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje plaće za srpanj i kolovoz 2010. te ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2011. u iznosu od 1.747,44 eur sa pripadajućom kamatom.

21. Iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 10. ožujka 2010. između tužitelja i sada pok. ĐŽ, proizlazi da je radni odnos zasnovan radi obavljanja poslova popravaka radio i tv aparata i dr. te da tužitelju pripada osnovna bruto plaća u iznosu od 2.814,00 kn.

22. Iz zahtjeva djelatnika servisa „ ĐŽ“ od 15. listopada 2013. proizlazi da su se radnici pok. ĐŽ, a među kojima je i tužitelj obratili nasljednicima pok. ĐŽ sa zahtjevom za isplatu neto plaća za posljednja 36 mjeseca rada, s time da je iznos potraživane neto plaće jednak minimalnom iznosu neto plaće u Republici Hrvatskoj. Također navode da imaju i potraživanja vezano za zatezne kamate u skladu sa dugovanim iznosom i rokom dugovanja i da se potraživanja odnose na 36 mjeseci rada prije smrti poslodavca (23. travnja 2013.).

23. Iz rješenja Gradskog ureda za gospodarstvo, rad i poduzetništvo od 04. studenog 2023. proizlazi da je 31. listopada 2013. obrt pok. ĐŽ - Servis za elektrotehničke i elektronske aparate i uređaje odjavljen.

24. Iz dopisa Kotica d.o.o. od 17. svibnja 2022., knjigovodstvenog servisa, koji je vršio mjesečni obračun plaća za radnike pok. ĐŽ proizlazi da je knjigovodstveni servis po isteku roka od šest godina (rok za zastaru prava potraživanja) i havarije koja je nastala u podrumskim prostorijama gdje su se čuvali dokumenti, uništila iste jer nije bilo moguće čitati podatke iz njih.

25. Iz iskaza I-tuženice FŽ (prije GŽ) , koja je saslušana sukladno odredbi čl.115. st. 5. ZPP-a zbog zdravstvenih razloga, proizlazi da je bila u izvanbračnoj zajednici s pok. ĐŽ više od 6 godina, s time da nije s njim radila, ali je s njim razgovarala o poslovanju njegovog obrta. Navodi da je poznavala sve njegove radnike i to EŽ, BŽ, HŽ, AŽ i SŽ.

Poznato joj je da je pok. ĐŽ isplaćivao plaće svojim radnicima dijelom na račun, a dijelom u gotovini, na ruke, s time da su se radnici potpisivali u jednu teku koja se nalazila u radnoj sobi, a AŽ joj je rekao da je tu teku uzeo BŽ.

Naglašava da je pok. ĐŽ bio pošten čovjek i da je isplatio sve plaće radnicima, odnosno iz crnog fonda je dizao novac da bi platio svoje radnike. Navodi da se zbog proteka vremena ne sjeća Sporazuma nasljednika o diobi ostavinske imovine iza pok. ĐŽ, a koji prileži spisu.

26. Iz iskaza svjedoka EŽ proizlazi da je kod pok. ĐŽ radio od 1999. pa do njegove smrti na radnom mjestu servisera za radio uređaje, s time da im je pok. ĐŽ većinom plaću isplaćivao u gotovini na ruke, a potpisivali su platne liste kao dokaz da su dobili plaću. Pojasnio je da u slučaju da je nekome trebao kredit tada bi im plaću isplaćivao preko bankovnog računa, a i tada su također potpisivali platne liste. Navodi da im je plaću isplaćivao jednom mjesečno, a nema saznanja da bi pok. ĐŽ imao tzv. sivu knjigu u kojoj je vodio evidenciju primitaka osobnih dohodaka radnika. Nadalje navodi da su nastavili raditi nakon smrti pok. ĐŽ sve do zatvaranja obrta 31. listopada 2013., s time da je obrt zatvoren na zahtjev nasljednika jer su se isti bojali da ne bi bilo još kakvih dugova. Naglašava da je problem s isplatama plaće počeo i prije 2010., s time da to nije bilo često, ali se znalo desiti da im nije isplaćena plaća, a neisplate plaća nije prijavio Inspektoratu rada jer je vjerovao da će im iste sada pok. ĐŽ isplatiti. Pojasnio je da im je pok. ĐŽ rekao da će ih isplatiti i obično je obećanje održao te su mu vjerovali na riječ.

Ističe da si je u tom periodu svakako pomagao, radio je u fušu, posuđivao je novac od prijatelja kako bih preživio, pregovarao je s jednom firmom da pređe raditi kod njih, ali su nakon smrti ĐŽ nastavili zajednički raditi.

Također ističe da se on nije nikome od nasljednika obraćao radi isplate plaće, ali zna da se njegov pok. otac, koji je isto radio kod pok. ĐŽ, obratio njegovoj izvanbračnoj supruzi GŽ i rekao joj da postoje dugovanja plaća prema radnicima na što je ona rekla da će isplatiti radnicima dugovanja.

Nadalje ističe da mu pok. ĐŽ nije isplaćivao nikakvu naknadu za gablec u utuženom periodu, odnosno da im je isplaćivao plaću koja je bila navedena u Ugovoru o radu, s time da su nekada znali dobiti božićnice, ali to je bilo prije utuženog razdoblja. Također ističe da mu pok. ĐŽ nije isplaćivao nikakve nagrade vezano za nekakav veći posao.

Navodi da od 2007. nije živio u istom kućanstvu sa sada pok. ocem BŽ, koji je također radio kod pok. ĐŽ.

27. Iz iskaza svjedoka AŽ proizlazi da je kod sada pok. ĐŽ radio oko 9 godina na radnom mjestu servisera, a pok. ĐŽ im je plaću isplaćivao u gotovini na ruke i to jedanput mjesečno, s time da je primitak plaće potvrđivao svojim potpisom na platnoj listi, a koja je dolazila od knjigovođe. Nema saznanja da je postojala neka knjiga u kojoj se vodila evidencija osobnih primitaka radnika. Navodi da su nakon smrti ĐŽ svi radnici ostali raditi. Pojasnio je da ga je izvanbračna supruga pok. ĐŽ imenovala za privremenog poslovođu da se može privremeno nastaviti s obrtom, dok se ne riješe stvari, a radili su do studenog 2013.

Navodi da su do 2010. uredno dobivali plaću, a nakon toga im pok. ĐŽ nije uredno isplaćivao plaće, odnosno skoro im uopće nije isplaćivao plaće, već im je uplaćivao mirovinsko i zdravstveno. Nadalje navodi da im je povremeno znao dati za gablec, ali se više ne sjeća iznosa. Naglašava da im je pok. ĐŽ obećavao da će im isplatiti plaće, ali se to nije desilo. Također naglašava da je kod pok. ĐŽ radio za vrijeme dok je išao u školu i bilo mu je važno da se obuči jer je isti bio cijenjena osoba i stručan u svom radu.

Također navodi da pok. ĐŽ nije prijavio inspektoratu radi neisplata plaća jer je isti bio cijenjena osoba i vjerovao je da će mu plaće isplatiti. Na pitanje kako to da je nastavio raditi iako skoro tri godine nije primao plaću navodi da je imao nešto ušteđevine od koje je živio, a nadao se da će mu plaća biti isplaćena.

Ističe da je nakon smrti ĐŽ utvrđeno da su postojali dugovi odnosno da isti nije platio spomeničku rentu, zatim zakupninu za prostor, PDV. Na pitanje suda zašto je tužba podnijeta 22. prosinca 2015. radi neisplate plaća, a ĐŽ je preminuo **.**.2013. navodi da je on s ostalim radnicima rekao izvanbračnoj supruzi pok. ĐŽ kao i ostalim nasljednicima da njima nisu isplaćene plaće i da postoje dugovi te s obzirom da ostavina nije bila završena nije se znalo tko će naslijediti i koga da tuže ukoliko se to ne isplati. Navodi da je primao plaću naznačenu u Ugovoru, s time da su znali dobiti nagradu u iznosu od 200,00 kn - 500,00 kn, ovisno o obimu posla kojeg su obavili. Također navodi da je živio u stanu pok. ĐŽ od sredine 2004. do njegove smrti te nije plaćao pok. ĐŽ najamninu za taj stan, ali su imali interni dogovor odnosno pok. ĐŽ mu je umanjio plaću za 500,00 kn, a on mu je odradio neke radove u stanu i plaćao režije. Navodi da se radilo o stanu od 37 m2. Nadalje, navodi da je kao privremeni poslovođa, a nakon smrti ĐŽ, sanirao dugove, platio je najamninu, PDV, poplaćali su ovrhe i isplatio je svim radnicima i sebi minimalne plaće za taj period kada su radili i to preko računa. Pretpostavlja da im pok. ĐŽ nije isplaćivao plaće radi dugovanja prema Gradu Zagrebu, odnosno tijekom 2012. i 2013. nije uopće plaćao zakupninu, a što se tiče spomeničke rente plaćao je samo kamatu.

Nadalje navodi da su nastavili raditi nakon smrti ĐŽ na zahtjev njegove izvanbračne supruge gđe GŽ, kojoj su rekli da postoje dugovi odnosno da im pokojni nije isplaćivao plaće te ona to nije sporila i rekla im je da će pokušati sve to isplatiti i riješiti.

Ističe da je obrt prestao s radom na zahtjev drugog dijela nasljednika (brata i sestre) jer su oni tražili da se isti zatvori da ne bi nastali novi dugovi i sl., s time da je obrt zatvoren 31. listopada 2013.

28. Iz iskaza svjedoka ĐŽ proizlazi da je kod pok. ĐŽ, svog strica, radio 4 godine u periodu otprilike 1981. do 1985. Navodi da mu je sada pok. BŽ bio mentor, upućivao ga je u posao, a radnike EŽ, HŽ, AŽ i SŽ ne poznaje, odnosno oni nisu radili u vrijeme kada je radio kod pok. strica. Nadalje navodi da u vrijeme kada je radio za pok. strica, isti im je plaću isplaćivao na ruke u gotovini, a potpisivali su se u neku tekicu koju je on vodio, ali to nije bio službeni dokument.

Ističe da nikada nije čuo da pok. stric ne bi svojim radnicima isplaćivao plaće. Također ističe da je pok. ĐŽ cijeli život bio u tom poslu i držao se kodeksa obrtnika, bio je vrlo strog i pedantan i smatra da se nije moglo desiti da nije isplaćivao plaće svojim radnicima, a pogotovo za tako dugi period kako su radnici tužili. Naglašava da je bio istaknuti i uvaženi član obrtničke komore i neisplata plaća kosila bi se sa svim njegovim principima.

Nadalje naglašava da se povremeno družio s pok. BŽ, znali su se naći i razgovarati i isti mu nikada nije rekao da nije dobio plaću, s time da su razgovarali i o visini plaće te su utvrdili da su im plaće otprilike iste, da imaju prosječnu plaću. Pojašnjava da su se električari i serviseri znali čuti, razgovarati, izmjenjivali su informacije o novim uređajima i nikada do njega nije došao glas da pok. ĐŽ ne bi isplatio plaću svojim radnicima. Navodi da ne može tvrditi da im je isplatio plaće jer nije bio prisutan, ali poznavajući pok. strica misli da im je isplatio sve plaće.

Također navodi da je prvi put čuo da postoje problemi s neisplatom plaća kada je završila ostavinska rasprava, s time da se sa BŽ vidio i prije, ali mu tada ništa nije rekao. Ističe da ima saznanja da su se nasljednici pok. ĐŽ dogovorili da će gđa GŽ preuzeti sva potraživanja koja se tiču radione pa tako i eventualna potraživanja radnika.

Nadalje navodi da nema spoznaja o poslovanju pok. ĐŽ odnosno njegove radione pred kraj njegovog života, s time da je znao doći u radionu, vidio je da radnici rade, da ima aparata, da je uvijek bilo posla.

Ističe da se nakon sprovoda više nije čuo niti razgovarao sa sada pok. BŽ.

29. Iz suglasnih iskaza I-tuženice te svjedoka EŽ i AŽ proizlazi da je tužitelj u utuženom periodu bio radnik sada pok. ĐŽ, vlasnika obrta [obrt]. Navedeno proizlazi i iz Ugovora o radu tužitelja, kao i iz isplatnih lista i obračuna plaća tužitelja. Nadalje iz njihovih suglasnih iskaza proizlazi da je pok. ĐŽ plaće radnicima isplaćivao jednom mjesečno i to većinom u gotovini na ruke, s time da su I- tuženica i svjedok ĐŽ naveli da je postojala teka u koju su radnici potpisivali primitak plaće, dok su svjedoci EŽ i AŽ naveli da su se potpisivali na platne liste koje su dolazile od knjigovođe te da nemaju saznanja o knjizi odnosno teci u kojoj je pok. ĐŽ vodio evidenciju osobnih dohodaka radnika. Sud je prihvatio gornje navode svjedoka EŽ i AŽ kao istinite i uvjerljive, budući je svjedok ĐŽ radio kod pok. ĐŽ do 1985., a u svom iskazu je naveo da nema saznanja o poslovanju svog strica pred kraj njegovog života, a I-tuženica nije radila kod pok. ĐŽ, već je samo s njim razgovarala o poslovanju obrta te s obzirom na navedeno niti I-tuženica niti svjedok ĐŽ nemaju neposredna saznanja o isplati plaća tužitelju i drugim radnicima.

30. Nadalje, sud je prihvatio iskaze svjedoka EŽ i AŽ kao životne i uvjerljive u dijelu u kojem su naveli da su u periodu kada im pok. ĐŽ nije isplaćivao plaće živjeli od ušteđevine, radili su u „fušu“, posuđivali su novac od prijatelja, a zbog neisplate plaća nisu prijavili pok. ĐŽ Inspektoratu rada jer im je obećao da će im plaće isplatiti i obično je obećanja održao te su mu vjerovali na riječ. Naime i I-tuženica i svjedok ĐŽ su u svojim iskazima naveli da je pok. ĐŽ bio pošten čovjek, da je cijeli život bio u tom poslu, da se držao kodeksa obrtnika da je bio uvaženi član obrtničke komore. Dakle, radilo se o čovjeku u kojeg su radnici imali povjerenja te su se nadali da će im isplatiti plaće kako im je obećavao, s time da im je pok. ĐŽ uplaćivao mirovinsko i zdravstveno osiguranje te im je ponekad pored plaće naznačene u Ugovoru o radu znao isplatiti nagradu od 200,00 kn - 500,00 kn ovisno o obimu posla koji su obavili, a kako to proizlazi iz iskaza svjedoka AŽ.

31. Sud je prihvatio iskaz svjedoka AŽ kao istinit i uvjerljiv u dijelu u kojem je naveo da su nakon smrti pok. ĐŽ nastavili raditi na zahtjev njegove izvanbračne supruge gđe GŽ, sada FŽ (I-tuženice), te da su joj rekli da im pok. ĐŽ nije isplaćivao plaće, a ona isto nije sporila i rekla im je da će pokušati sve isplatiti i riješiti. Naime, da su se radnici pok. ĐŽ obratili nasljednicima proizlazi i iz njihovog zahtjeva od 15. listopada 2013., a koji je u spis priložila I-tuženica. U prilog tome da postoje dugovi prema radnicima pok. ĐŽ proizlazi i iz nedatiranog Sporazuma nasljednika o diobi ostavinske imovine iza pok. ĐŽ, a u kojem su navedeni dugovi ostavine i to između ostalih i potraživanja radnika iz obrta pok. ĐŽ, među kojim radnicima je naveden i tužitelj. Stoga, sud nije prihvatio iskaz I-tuženice u dijelu u kojem je navela da je pok. ĐŽ isplatio sve plaće radnicima, kao ni iskaz svjedoka ĐŽ u dijelu u kojem je naveo da smatra da se nije moglo desiti da pok. ĐŽ nije isplaćivao plaće svojim radnicima. Naime, iskaz I-tuženice, kao i iskaz svjedoka ĐŽ, nećaka pok. ĐŽ, sud je ocijenio subjektivnim i usmjerenim na postizanje uspjeha u ovoj parnici.

Nadalje sud je prihvatio kao istinit iskaz svjedoka ĐŽ u dijelu u kojem je rekao da se povremeno znao družiti sa sada pok. BŽ, da su se znali naći i razgovarati i da mu nikada nije rekao da nije dobio plaću. Naime, ponašanje pok. BŽ je životno i logično uzimajući u obzir navod I-tuženice u kojem ističe da je pok. tužitelj BŽ bio najstarija osoba u obrtu i zajedno sa pok. poslodavcem je najviše znao o obrtu te da je imao status osobe od povjerenja, znao je sve poslovne i osobne tajne pok. poslodavca. Dakle, sud je zaključio da pok. BŽ, s obzirom na dugogodišnji rad kod pok. ĐŽ i s obzirom na njihov odnos povjerenja nije želio da se pročuje da pok. ĐŽ ne isplaćuje plaće svojim radnicima.

32. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o.

33. Iz nalaza i mišljenja gore navedenog vještaka od 07. lipnja 2023. proizlazi da tužitelj potražuje od tuženika neisplaćene plaće u bruto iznosu, a kamatu na neto plaće.

Vještak navodi da iz obračunskih lista plaća tužitelja koje prileže spisu proizlazi visina utužene bruto mjesečne plaće u visini od 2.814,00 kn. Nadalje navodi da u spisu nema isplatnica niti izvadaka sa poslovnog računa pok. prednika tuženih iz kojih bi bila vidljiva isplata neto plaće.

Također navodi da obzirom na nedostatak točnih podataka o plaćanjima obveza iz i na plaće, od Porezne uprave je pribavljen podatak da je pok. prednik tuženih platio doprinose za mirovinsko osiguranje za 1. i 2. stup u cijelosti za sve posloprimce, dok je dio doprinosa na plaću djelomično podmiren, a dio je otpisan zbog zastare.

Vještak navodi da iz navedenog proizlazi da više nema obveze s osnova doprinosa iz plaće, poreza i prireza, koji čine bruto plaću tužitelja pa proizlazi eventualno potraživanje tužitelja samo s osnova neto plaće.

Zaključno navodi da su prema podacima Porezne uprave, za sporno razdoblje podmirene obveze s osnova doprinosa za mirovinsko osiguranje za 1. i 2. stup u cijelosti, a za porez i prirez su podmirene djelomično, dok je ostatak otpisan zbog zastare. Ističe da slijedom navedenog postoji potraživanje tužitelja s osnova nepodmirene neto plaće u ukupnom iznosu od 57.758,70 kn, odnosno 7.665,90 eur. 34. Tužitelj nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka te je sukladno istom uredio tužbeni zahtjev.

35. I-tuženica kao i II-IV tuženici u očitovanju na nalaz i mišljenje nisu osporavali matematički izračun vještaka, već su iznijeli svoja stajališta vezano za nelogičnost da tužitelj potražuje isplatu plaće za period od 3 godine bez da je pok. ĐŽ prijavio inspekciji i bez da bi radnici podnijeli kaznenu prijavu za kazneno djelo neisplate plaća.

36. Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti jer je isti stručan, objektivan, detaljan i sukladan dokumentaciji u spisu.

37. Dakle, iz naprijed provedenih dokaza proizlazi da pok. ĐŽ (poslodavac tužitelja) nije tužitelju isplatio neto plaće za utuženi period, već je podmirio samo obveze koje se odnose na doprinose iz plaće, te obveze za porez i prirez, kako je to utvrdio vještak u nalazu i mišljenju, dok I-IV-tuženici ničim nisu dokazali da su u utuženom periodu plaće tužitelju bile isplaćene.

38. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 84. st. 1. i. st. 3. ZR/09, odnosno čl. 92. st. 1. i st. 3. ZR-a, kojom je propisano da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada te da se isplaćuje najkasnije 15. dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec (s time da je isto propisano i čl. II toč.2. tužiteljevog Ugovora o radu), sud je zaključio da su I-IV tuženici,sukladno odredbi čl. 139. st. 1. i st. 4. ZN-a, solidarno dužni tužitelju isplatiti neisplaćene plaće za utuženi period za koji nije nastupila zastara.

39. Kako je tužitelj uskladio tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem vještaka, sud je naložio I-IV tuženicima da mu solidarno na ime neisplaćenih plaća isplate neto iznos od 5.918,46, eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od 16. u mjesecu za prethodni mjesec, sukladno Ugovoru o radu kao i odredbi čl. 84. st. 3. ZR/09, odnosno čl. 92. st. 3. ZR-a, s time da je odbio dio zahtjeva tužitelja u dijelu u kojem potražuje neto iznos od 1.747,44 eur sa pripadajućom kamatom zbog zastare, a kako je to naprijed obrazloženo.

40. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22 i 156/22, 155/23 dalje ZOO), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.

41. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st.2. ZPP-a, a u svezi s čl.155. ZPP-a.

42. Trošak je odmjeren temeljem važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika razmjerno vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i u okviru zahtjeva za naknadu troškova.

43. Trošak tužitelja sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 7/1), troška sastava podnesaka od 28. veljače 2019., 12. svibnja 2020., 01. lipnja 2021. i 01. srpnja 2022. u iznosu od 200,00 eur za svaki (Tbr. 8/1), troška sastava podneska od 09. kolovoza 2023. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 8/4) i troška pristupa na ročišta dana 25. studenog 2019., 24. svibnja 2021., 14. veljače 2022., 20. veljače 2024., 20. svibnja 2024. i 05. studenog 2024. u iznosu od 200,00 eur za svako (Tbr. 9/1) i trošak pristupa na ročište 23. rujna 2024. u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 9/2), a što ukupno iznosi 2.350,00 eur.

44. Navedenom iznosu dodan je PDV od 25% u iznosu od 587,50 eur, a što ukupno iznosi 2.937,50 eur.

45. Tužitelj je u ovom postupku uspio 100 % u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a 77,21 % u pogledu visine istog. S obzirom na kvalitativni i kvantitativni uspjeh tužitelja u ovom sporu, sud je ocijenio da je tužitelj uspio u omjeru od 88,61 %.

46. Nadalje, sud je utvrdio da su I-IV tuženici uspjeli u omjeru od 11,39 %. S obzirom na navedeno tužitelju pripada naknada parničnog troška u omjeru od 77,22%.

47. Dakle, tužitelju je priznat trošak u iznosu od 2.268,34 eur, a s obzirom da je u sporu uspio u omjeru od 77,22 %. Navedenom iznosu dodan je trošak financijskog vještačenja u iznosu od 200,00 eur, a koji je tužitelju priznat u cijelosti, jer je bio neophodan neovisno o uspjehu u sporu, pa ukupan trošak tužitelja iznosi 2.468,34 eur, dok je dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 981,66 eur odbijen kao neosnovan.

48. Sud tužitelju nije priznao trošak sastava podneska od 09. kolovoza 2023. u zatraženom iznosu jer se ne radi o obrazloženom podnesku, već podnesku kojim je tužitelj uredio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka.

49. Također mu nije priznao niti trošak pristupa na ročište 23. rujna 2024. u zatraženom iznosu jer se na ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima.

50. Nadalje, sud je tužitelju priznao zatraženu kamatu na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20) po stopi određenoj odredbom čl. 29. ZOO-a, tekućom od dana presuđenja do isplate.

51. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 17. prosinca 2024.

Sudac:

Adela Turkalj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- I-tuženici po punomoćnici

- II-IV tuženicima po punomoćniku