REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-465/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Vukelića, predsjednika vijeća, doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, sutkinje izvjestiteljice i Kamelije Parać, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SERVUS d.o.o., OIB 69332057447, Split, Vinkovačka 3, kojeg zastupa punomoćnica Tina Poropat, odvjetnica u Zagrebu, Đorđićeva ulica 11, protiv tuženika GRAD PULA – POLA, OIB 79517841355, Pula, Forum 1, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-113/2023-19 od 4. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalba tužitelja i tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-113/2023-19 od 4. prosinca 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci u točci I. naložio tuženiku platiti tužitelju iznos od 8.354,90 eura sa zakonskim zateznim kamatama, dok je u točci II. izreke odbijen djelomično tijek zakonskih zateznih kamata, a u točki III. izreke je odlučeno o naknadi troškova postupka.

2. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da između stranaka nije sporno da je tuženik 30. rujna 2021. donio Odluku o raspisivanju natječaja za davanje u zakup poslovnih prostora Grada Pule (list 7. – 30. spisa, dalje: Odluka o raspisivanju natječaja od 30. rujna 2021.). Na navedeni natječaj tužitelj je podnio prijavu 14. listopada 2021. i to glede poslovnog prostora pod rednim brojem 3. i 4. natječaja i da je tužitelj uplatio jamčevine i to pod rednim brojem 3. natječaja u iznosu od 3.019,24 eura / 22.750,00 kuna, a za poslovni prostor pod rednim brojem 4. natječaja u iznosu od 5.335,46 eura / 40.200,00 kuna. Gradonačelnik [adresa] – H je donio Odluku o prihvatu ponuda i zaključivanju Ugovora o zakupu poslovnog prostora a ponuda tužitelja je utvrđena najpovoljnija. Između stranaka je sporno ima li tužitelj pravo na povrat jamčevine zbog nesklapanja Ugovora o zakupu s tuženikom, iz razloga neslaganja sa predloženom odredbom Ugovora o zakupu prema kojoj svaka ugovorna strana može Ugovor otkazati, uz otkazni rok od dva mjeseca. Sud je utvrdio da iz Odluke o raspisivanju natječaja proizlazi kako je točkom 3. određeno da se poslovni prostori daju u zakup na određeno vrijeme u trajanju od 10 godina. No, predloženim Ugovorima o zakupu poslovnog prostora, kojeg je tužitelj odbio potpisati, u čl. 17. određeno je kako svaka ugovorena strana može ugovor o zakupu otkazati, uz otkazni rok od dva mjeseca. Na odnos između stranaka primjenjuju se odredbe Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora („Narodne novine“ broj: 125/11., 64/15. i 112/18.; dalje: ZZKPP). U odnosu na ugovore o zakupu sklopljene na određeno vrijeme tim zakonom je u čl. 22. propisano da prestaje istekom vremena na koji je sklopljen. U odnosu na ugovore o zakupu sklopljene na neodređeno vrijeme propisano je da mogu prestati uslijed redovnog otkazivanja (pravo na jednostrani otkaz svake ugovorne stranke bez postojanja skrivljenog razloga na drugoj strani, čl. 24. ZZKPP-a) te izvanrednog, jednako kao i ugovori sklopljeni na određeno vrijeme (iz nekog važnog razloga uslijed skrivljenog ponašanja druge strane, čl. 26. do 28. ZZKPP-a).

Sud je, dakle, utvrdio da je tuženik u čl. 17. nacrta Ugovora o zakupu predvidio odredbu kojom se omogućuje redovan otkaz ugovora, iako je on sklopljen na određeno vrijeme, a što nije izričito propisano kao mogućnost prema odredbama Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora, a za ugovore koji su sklopljeni na određeno vrijeme. No, u Odluci u raspisivanju natječaja za davanje u zakup poslovnog prostora Grada Pule, nije određena takva mogućnost, niti je tužitelj kod javljanja na natječaj znao za predmetnu mogućnost, već je očekivao da se ugovor sklapa na određeno vrijeme od 10 godina. Kako je trajanje zakupa bitno obilježje ugovora o zakupu te bi tužitelj morao uložiti određena sredstva za obavljanje djelatnosti, isti je opravdano mogao očekivao kako bi navedenu djelatnost mogao obavljati u tom prostoru kroz razdoblje od deset godina, na koliko se planirao sklopiti ugovor o zakupu. Stoga je životno logično da je tužitelj opravdano očekivao da ugovor neće biti moguće redovno otkazati bez opravdanog razloga, pa stoga, po stavu ovog suda, tužitelj ostvaruje pravo na povrat jamčevine, i to prema pravilima stjecanja bez osnove, u skladu s čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, a sve s obzirom na to da je tužitelj u konkretnom slučaju opravdano odustao od sklapanja ugovora o zakupu. Odluka suda o zahtjevu za naknadu troška ovršnog i parničnog postupka donesena je na temelju odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. i čl. 158. Zakona o parničnom postupku.

3. Protiv ove presude su tužitelj i tuženik izjavili žalbe.

Tužitelj je izjavio žalbu protiv točke II. izreke iz svih zakonom dopuštenih žalbenih razloga, a koji su propisani odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku, te u bitnome ponavlja navode istaknute u tijeku postupka smatrajući da je tuženik bio nepošteni stjecatelj, stoga predlaže preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka.

Tuženik nije odgovorio na žalbu tužitelja.

4. Tuženik je žalbu izjavio protiv dijela u kojem nije uspio zbog to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi u bitnome ponavlja navode istaknute u tijeku postupka navodeći kako je tuženik bez osnove odbio potpisati predmetni ugovor pa predlaže da ovaj sud usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz nalog tužiteljima da tuženiku naknade parnični trošak kao i daljnji parnični trošak žalbenog postupka u visini sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 130,00 EUR / 979,48 kuna, a podredno da istu ukine i vrati na ponovan postupak.

Tužitelj nije odgovori na žalbu tuženika.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Pobijanu presudu je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13., 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da ista nije presuda pravilna i zakonita.

7. Suprotno navodima žalbi sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i neproturječni, te ne postoji proturječnost između razloga i sadržaja spisa, pa je stoga presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

8. Navodima svojih žalbi protiv presude tužitelj i tuženik kao žalitelji nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelji u žalbi ponavljaju navode koje su iznosili tijekom prvostupanjskog postupka, te iznose neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.

9. Uvidom u pobijanu odluku i spis je utvrđeno da je tuženik donio Odluku o raspisivanju natječaja za davanje u zakup poslovnih prostora Grada Pule u kojoj je bilo navedeno da se poslovni prostori daju u zakup na vrijeme od deset godina. Tužitelj se javio na dva natječaja i platio je jamčevinu za ozbiljnost ponude. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da odredbe prijedloga Ugovora o zakupu kojeg je tuženik dostavio tužitelju nisu bile sukladne Odluci o raspisivanju natječaja za davanje u zakup poslovnih prostora Grada Pule, jer je predmetni prijedlog sadržavao odredbu da svaka stranka može raskinuti ugovor sa otkaznim rokom od dva mjeseca. Takva odredba u ugovoru ne jamči zakupoprimci da će deset godina moći nesmetano koristiti predmetni poslovni prostor, ako uredno podmiruje sve svoje obveze. Naime, neosnovano žalitelj ističe da je to bio identičan ugovor objavljenoj odluci, jer je rok trajanja zakupa bitan element ugovora o zakupu, stoga je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da je tužitelj nije odgovoran zbog nesklapanja ugovora, jer kod odluke da se javi na natječaj nije bio upoznat sa pravilom da se ugovor može raskinuti bilo kada sa otkaznim rokom od dva mjeseca.

10. Pravilno je sud prvog stupnja u ovoj pravnoj stvari odlučio i da tužitelj ima pravo na kamate na predmetni iznos od dana podnošenja tužbe, jer tužitelj nije dokazao da je prije tog dana tražio povrat jamčevine od tuženika, pa se do tog dana tuženik smatra poštenim (čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima). Nadalje, odluka o stopi zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice temelji se pravilno na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, propisanu za ostale odnose, budući da je riječ o izvanugovornom odnosu stjecanja bez osnove.

11. Slijedom navedenog, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima žalitelji nisu uspješno osporili prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o tužbenom zahtjevu. Prvostupanjski sud je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.

12. Pravilna je i odluka o trošku kako po osnovi, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, tako i po visini u smislu odredaba čl. 155. ZPP-a.

13. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu odluku, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i 2. i čl. 380. ZPP-a.

Zagreb, 17. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Mario Vukelić