Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-370/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora predsjednika vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari prvotužiteljice SC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotužiteljice VC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trećetužiteljice SCĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i četvrtotužiteljice HC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju punomoćnici Dražan Crnković i Alen Pešušić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Dražan Crnković i Alen Pešušić iz Zagreba, Vlaška 77, protiv tuženika Opća bolnica Zadar, Ulica Bože Peričića 5, OIB: 11854878552, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-125/2020 od 27. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-125/2020 od 27. srpnja 2021. pod točkom I., II. III., IV. i V. izreke i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku da prvotužiteljici SC isplati iznos od 52.014,93 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose kako je to pobliže označeno u izreci presude, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza na dohodak, pod točkom II. izreke da drugotužiteljici KC isplati iznos od 40.257.97 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose kako je to pobliže označeno u izreci presude, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza na dohodak, pod točkom III. izreke da trećetužiteljici SCĐ isplati iznos od 44.849,19 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose kako je to pobliže označeno u izreci presude, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza na dohodak i pod točkom IV. izreke da četvrtotužiteljici HC isplati iznos od 41.163,72 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose kako je to pobliže označeno u izreci presude, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza na dohodak. Pod točkom V. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljicama nadoknadi parnični trošak u iznosu od 21.125,00 kn, a pod točkom VI. izreke odbijen je dio zahtjeva tužitelja za nadoknadu parničnog troška preko iznosa od 21.125,00 kn do iznosa od 39.812, 50 kn.

2. Presudu suda prvog stupnja u dijelu pod točkama I., II. III., IV. i V. izreke, pobija žalbom tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači, i odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev prvo, drugo, treće i četvrtotužiteljica za isplatu razlike manje isplaćene plaće za razdoblje od svibnja 2015. do svibnja 2020. s osnove neisplaćenih sati prekovremenog rada, s osnove neisplaćenih dodataka na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada te s osnova naknade za vrijeme godišnjih odmora i bolovanja.

4.1. Sporno je na koji način treba utvrditi fond sati, o čemu ovisi ukupan broj prekovremenih sati, zatim ukupan iznos dodataka na plaću za posebne uvjete rada na odrađene prekovremene sate, ukupan iznos dodataka na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na odrađene prekovremene sate, ukupan iznos položajnog dodatka za plaću prvotužiteljice i iznos naknade plaće za godišnji odmor, odnosno za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tužiteljica.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj sud je utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. st. 2. točke . 11. ZPP, a na koju povredu određeno ukazuje tuženik u žalbi, osobito jer o činjenicama odlučnim za pravilnu primjenu materijalnog prava ne sadrži jasne, dostatne i valjane razloge.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio:

-da iz nalaza i mišljenja vještaka Tkalec d.o.o. Zagreb u varijanti izračuna prekovremenog rada primjenom fonda radnih sati bez uračunavanja blagdana koji su padali od ponedjeljka do petka (fond radnih sati = broj dana u mjesecu bez subota, nedjelja i blagdana x 8 sati) u cijelom spornom razdoblju proizlazi:

„I. za prvotužiteljicu neobračunati dodaci na plaću za prekovremeni rad, za posebne uvjete rada, za odgovornost za život i zdravlje pacijenata ( i položajni dodatak), zajedno s neobračunatom naknadom plaće za godišnji odmor i bolovanje koja proizlazi iz uračunavanja neobračunatih dodataka na plaću, u razdoblju od 1. svibnja 2015. do 31. svibnja 2020. iznosi 52.014,93 kn,

II. za drugotužiteljicu neobračunati dodaci na plaću za prekovremeni rad, za posebne uvjete rada, za odgovornost za život i zdravlje pacijenata, zajedno s neobračunatom naknadom plaće za godišnji odmor i bolovanje koja proizlazi iz uračunavanja neobračunatih dodataka na plaću, u razdoblju od 1. svibnja 2015. do 31. svibnja 2020. iznosi 40.257,97 kn,

III. za trećetužiteljicu neobračunati dodaci na plaću za prekovremeni rad, za posebne uvjete rada, za odgovornost za život i zdravlje pacijenata, zajedno sa neobračunatom naknadom plaće za godišnji odmor i bolovanje koja proizlazi iz uračunavanja neobračunatih dodataka na plaću, u razdoblju od 1. svibnja 2015. do 31. svibnja 2020. iznosi 44.849,19 kn,

IV. za četvrtotužiteljicu neobračunati dodaci na plaću za prekovremeni rad, za posebne uvjete rada, za odgovornost za život i zdravlje pacijenata, zajedno sa neobračunatom naknadom plaće za godišnji odmor i bolovanje koja proizlazi iz uračunavanja neobračunatih dodataka na plaću, u razdoblju od 1. svibnja 2015. do 31. svibnja 2020. iznosi 52.014,93 kn“,

-da je vještak naveo da su tužiteljice radile u smjenama i dežurstvima (vidljivo iz evidencija rada i obračunskih lista plaće), pa prema tome, prekovremeni rad da predstavlja sav rad odrađen više od mjesečnog fonda radnih sati te da se kod takve metode izračuna prekovremenog rada ne utvrđuje prekovremeni rad na pojedini dan (niti je to moguće utvrditi),

-da je sporno na koji način treba utvrditi fond radnih sati,

-da je tuženik mjesečni fond radnih sati obračunao kao umnožak broja dana u mjesecu bez subota i nedjelja sa 8 sati,

-da je predmetnom nalazu prekovremeni rad utvrđen u dvije varijante i to: primjenom fonda radnih sati kako ga tumače radnici u zdravstvu (fond radnih sati = broj dana u mjesecu bez subota, nedjelja i blagdana x 8 sati) i primjenom fonda radnih sati utvrđenog sukladno zaključcima povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora (148. i 153.).,

-da su tužiteljice prihvatile nalaz i mišljenje i tužbeni zahtjev uredile prema prvoj varijanti, a tuženik se nije očitovao na nalaz i mišljenje niti na uređeni tužbeni zahtjev. 7. U tijeku postupka bilo je sporno tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj: 143/2013., 96/2015.-dalje: KU/13), odnosno istovjetne odredbe čl. 49. st. 10. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 29/2018.-dalje: KU/18).

Navedene odredbe glase:

"Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.".

8. S obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13, prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora (tako u Revr-630/2017, Revr-676/13, Revr-793/13, Revr-1515/13 i dr.). Potrebno je ukazati na mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora, zato što je nemoralna, pretjerano stroga ili sl.

9. Odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje kolektivnog ugovora dva puta je tumačilo. Tako su na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., članovi povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem te su donijeli Zaključak broj 148. prema kojem redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati.

10. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak broj 153. kojim je stavljen izvan snage Zaključak broj 148 i gdje je navedeno da redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati.

11. Ovaj sud ne nalazi da bi obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU/13 te se Zaključak broj 153 u bitnom razlikuje od Zaključka broj 148 prema načinu obračuna redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

12. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je Zaključak broj 169. kojim je navedeno da Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.

13. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 donesene po povjerenstvu pod brojem 148., prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati primjenjuje od njegova stupanja na snagu.

14. Budući da je tumačenje broj 148. izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153. dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to novo tumačenje. U konkretnoj pravnoj stvari vidljivo je da bi se na taj način tumačenje broj 148. primjenjivalo u ovoj pravnoj stvari obzirom na zahtjeve tužiteljica samo za razdoblje od do 21. prosinca 2015., a nadalje relevantno bi bilo tumačenje povjerenstva broj 153.

15. S obzirom na obvezujući karakter tumačenja kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje kolektivnog ugovora, koji predstavlja sastavni dio kolektivnog ugovora, osnovana je tvrdnja tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tuženik u cijelom utuženom razdoblju pogrešno računao mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dane blagdana u tom mjesecu.

16. Odredbom čl. 52. KU/13, odnosno čl. 52. KU/18, određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 33/1996., 96/2001., 13/2002., 136/2002., 112/2005., 59/2006., 55/2008., 74/2011. i 130/2011.), evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

17. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenskom radu i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju se u postotcima navedenima u čl. 51. KU/13, odnosno čl. 49. KU/18.

18. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike) tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbe čl. 51. st. 9. KU/13 i čl. 49. st. 9. KU/18.

19. Budući da tužiteljice tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće i razlike naknade za godišnji odmor i bolovanja temelje na djelomično neosnovanoj tvrdnji o pogrešno obračunatim mjesečnim fondovima radnih sati, a time i postojanju razlike između tako utvrđenih fondova sati, koje u svom opsegu ne spore, pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je za razdoblje od 21. prosinca 2015., tužbeni zahtjev tužiteljica ocijenio osnovanim u cijelosti.

20. Slijedom navedenog, budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa sud prvog stupnja osnovanost tužbenog zahtjeva za razdoblje do 21. prosinca 2015. nije raspravio primjenom Zaključka broj 148., a nakon 21. prosinca 2015. primjenom Zaključka broj 153, to nema mjesta preinaci presude u pobijanom dijelu , pa je valjalo, na temelju odredbe članka 369. stavka 1.ZPP, ukinuti presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti na ponovno suđenje (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 922/2021-2 od 31. kolovoza 2021., Rev-1234/2021-2 od 5. listopada 2022., Rev-1236/2021-2 od 28. svibnja 2024. i dr).

21. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja dužan je sukladno shvaćanju iznesenom u ovoj odluci, ponovno odlučiti o tuženom zahtjevu.

22. S obzirom na to da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku (članak 166. stavak 3. ZPP).

U Zagrebu 17. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

Robert Jambor