REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

P-1725/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupa punomoćnik TTŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica iz Odvjetničkog društva Pavlak & Partneri d.o.o. iz Rijeke, Splitska 2, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik TT, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 08. studenog 2024. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 17. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e :

I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

" Tuženik EUROHERC osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, 10000 Zagreb, OIB 22694857747, dužan je platiti tužitelju TRIGLAV OSIGURANJE d.d. Zagreb, OIB 29743547503, Antuna Heinza 4 iznos od 1.584,70 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 08.02.2022. pa do isplate i iznos od 2.529,25 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 11.02.2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, sve u roku od 15 dana.".

II/ Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 € sa zakonskom zateznom kamatom od 17. prosinca 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III/ Odbija se djelomično zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 125,00 € sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako se 03.01.2022. u 03,55 sati u [adresa] u smjeru juga, odnosno grada Delnica, dogodila prometna nezgoda uslijed naleta jelenske divljači (košute) na teretni automobila marke „Renault Kangoo“ registarskih oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljao ST, između kbr. 15 i kbr. 19, kada je istome divljač iskočila s lijeve, istočne strane kolnika iz ograđenog dvorišta na kolnik ceste. Uslijed nemogućnosti izbjegavanja sudara, vozač teretnog automobila udario je prednjim lijevim dijelom vozila u košutu, koja je potom odbačena na prometnu traku namijenjenu za kretanje vozila u suprotnom smjeru, gdje je i pronađena. Na mjesto događaja pristupili su policijski službenici Policijske postaje Delnice, koji su proveli alkotestiranje i obavili razgovor s vozačem, fotografirali mjesto događaja, dok se lovac lovačkog društva „Divokoza“ Broda na Kupi, JT pobrinuo za divljač. U vrijeme nastanka štetnog događaja oštećenik TISAK PLUS d.o.o. je s tužiteljem imao sklopljenu policu automobilskog osiguranja, koja je uključivala i kasko osiguranje, broj 020408443467, temeljem koje je prijavio nastalu štetu, dok je BKS – leasing Croatia d.o.o. kao vlasnik i Davatelj objekata leasinga dana 31.08.2020. dao suglasnost društvu VB AUTOMOBILI d.o.o., kao Primatelju leasinga, odnosno krajnjim korisnicima objekata leasinga prema ugovorima o podnajmu, a koji su ugovaratelji osiguranja, za samostalno provođenje postupaka rješavanja djelomičnih šteta na točno navedenim objektima leasinga. Temeljem navedene suglasnosti od 31.08.2020. davatelj leasinga za teretno vozilo „Renault Kangoo“ registarskih oznaka [registarska oznaka], broj šasije [broj šasije] ovlastio je osiguravajuće društvo da isplatu prema odštetnom zahtjevu izvrši izravno krajnjem korisniku vozila prema ugovoru o podnajmu, društvu TISAK PLUS d.o.o. U isto vrijeme je Hrvatski Lovački Savez odnosno Lovačko društvo „Divokoza“ Brod na Kupi imao sklopljenu policu osiguranja s tuženikom, broj 804271894. Na vozilu su oštećena prednja lijeva strana – far, blatobran, prednji branik, hladnjak vode, poklopac motora, prednja maska, a koja šteta je iznosila 30.996,63 kn (bez PDV-a). Do štete na vozilu došlo isključivo zbog iznenadnog i neočekivanog istrčavanja divljači, a ne krivnjom vozača koji to nije mogao izbjeći ni otkloniti. Brzina kretanja vozača je bila ispod propisanog ograničenja te je po poduzetim mjerama i radnjama djelatnika policije ustanovljeno kako nije utvrđena odgovornost vozača, obzirom da isti nije mogao utjecati na neposrednu opasnost u cestovnom prometu. Provedenim alkotestiranjem kod vozača nije ustanovljena prisutnost alkohola. Kako divljač potječe iz područja kojim gospodari osiguranik tuženika, a divljač na cesti smatra se opasnom stvari te njen imalac odgovara za štetu po principu objektivne odgovornosti, temeljem pozitivnih pravnih propisa, na osiguratelja je prešlo pravo regresnog potraživanja prema Lovačkom društvu, odnosno njegovom osiguratelju, obzirom da je Lovačko društvo Divokoza“ Brod na Kupi imalo sklopljenu policu osiguranja s tuženikom, broj 804271894. Tužitelj je svojem osiguraniku naknadio štetu u iznosu od 30.996,63 kuna temeljem računa br. 305/1/1 od 28.01.2022. RB AUTO d.o.o. i to dana 08.02.2022. kada je sukladno izjavi o prijeboju (kompenzaciji) 471609 proveo kompenzaciju iznosa od 11.939,97 kn, a dana 11.02.2022. je isplatio iznos od 19.056,66 kn na ime naknade štete, čime je naknadio ukupan iznos štete od 30.996,63 kn. Napominje kako je u policijskom zapisniku evidentirana brzina ograničenja kretanja od 50 km/h te da prometnica nije obilježena znakom opasnosti "divljač na cesti". Smatra kako tuženik odgovara po objektivnoj odnosno pretpostavljenoj odgovornosti pošto se u konkretnom slučaju radi o odgovornosti za štetu od opasne stvari, a o čemu je zauzela stav i recentna sudska praksa. Budući je tuženik neosnovano propustio udovoljiti zahtjevu tužitelja, to je tužitelj primoran sudskim putem naplatiti svoju tražbinu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio aktivnu legitimaciju, osnov, odnosno odgovornost osiguranika tuženika i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da nema dokaza vezano za aktivnu legitimaciju kao ni da je šteta na vozilu tužitelja nastala zbog provođenja lova od strane lovoovlaštenika te da tužitelj nije štetu platio vlasniku vozila pa nije ni došlo do subrogacije. Ističe da se divljač smatra javnim dobrom te da osiguranik tuženika nije vlasnik divljači koja je prouzročila štetu. Spori odgovornost jer da nema dokaza da je šteta nastala zbog provođenja lova od strane lovoovlaštenika. Nadalje, napominje kako sukladno odredbi čl. 80. st. 6. toč. 2. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 98/18, 32/19 i 32/20; dalje u tekstu: ZL) za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara: vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Stoga je pretpostavka za odgovornost tuženika da je šteta na vozilu uvjetovana vršenjem skupnog lova. Napominje kako čl. 80. ZL predstavlja specijalni propis. Također ističe kako se predmetni štetni događaj odigrao izvan područja lovišta tj. na nelovnoj površini, pa se ne radi o šteti za koju odgovaraju lovoovlaštenici i davatelji prava lova sukladno Zakonu o lovstvu, a posebice ne tuženik. Naime, odredbama Zakona o lovstvu (čl.11. st. 2.) jasno je propisano kako je zabranjeno ustanovljavanje lovišta na građevinskom pojasu, javnim cestama, i drugim javnim površinama pa mjesto nastanka predmetnog štetnog događaja predstavlja nelovnu površinu čiji su korisnici pravne osobe koje upravljaju istima. Slijedom navedenog lovačka društva nisu korisnici odnosno lovoovlaštenici površine na kojoj se dogodio štetni događaj obzirom da je šteta nastala na nelovnoj površini koja bi trebala biti obuhvaćena Programom zaštite divljači kojom upravlja korisnik. Stoga smatra kako se na predmetni događaj ima primijeniti Zakon o cestama („Narodne novine“ broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14; dalje u tekstu ZC) koji u čl. 50. st. 1. navodi: „ Za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje.“ Slijedom navedenog, tuženik ističe prigovor isključive krivnje treće osobe koja upravlja nelovnom površinom na kojoj se dogodio predmetni štetni događaj. Opreza radi, tuženik ističe da vozač nije prilagodio brzinu kretanja stanju i uvjetima na kolniku, radi čega odgovornost za nastalu štetu postoji na strani vozača. Nadalje, osporava zatraženi tijek zateznih kamata, jer je tuženik u obvezi isplatiti štetu tek donošenjem prvostupanjske presude u slučaju osnovanosti tužbenog zahtjeva, budući prije toga nije bila utvrđena njegova obveza, niti je bila poznata visina iznosa kojeg je potrebno platiti, a koji je utvrđen tek donošenjem prvostupanjske presude pa radi toga niti zatezne kamate nisu mogle početi teći prije nego što je takva njegova obveza utvrđena donošenjem prvostupanjske presude. Naime, zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a ne mogu teći prije donošenja sudske odluke kojom je odlučeno o visini potraživanja. Također spori stopu zatražene zatezne kamate navodeći da se ne radi o tražbini koja proizlazi iz trgovačkog ugovora, već iz izvanugovornog odnosa odgovornosti za štetu. Kasnije tijekom postupka istaknuo je prigovor pasivne legitimacije navodeći da tužitelj nije dokazao da bi tuženik ima sklopljenu policu s lovoovlaštenikom LU „ T“ te je naveo kako to nije opće poznata činjenica.

3. U nastavku postupka tužitelj je u cijelosti osporio tuženikove navode iz odgovora na tužbu te je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvidu u policu za automobilska osiguranja (list 7 spisa), Suglasnost za samostalno rješavanje i isplatu djelomičnih šteta (list 8-14 spisa), presliku prometne i vozačke dozvole (list 15-18 spisa), Prijavu štete (list 19-20 spisa), Potvrde MUP-a (list 21, 22-23, 173 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu (list 24 spisa), Izvid štete (list 25-26 spisa), fotografije (list 27-68 spisa), račun (list 69-70 spisa), Izjava o prijeboju (list 71 spisa), Potvrdu o izvršenoj transakciji (list 72 spisa), regresni zahtjev (list 73 spisa), Obavijest o primitku odštetnog zahtjeva (list 74-75 spisa), Požurnica (list 76 spisa), pribavio podatke od Lovačke udruge Divokoza (list 101-102, 123 spisa), pribavio podatke od Grada Delnice (list 124-127 spisa), saslušao je svjedoka ST (list 103-104 spisa) i proveo prometno vještačenje po vještaku Peri Todoroviću dipl. ing. strojarstva (list 135- 142 spisa).

5. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

6. Predmet spora je plaćanje iznosa od 4.113,95 €, kojeg je tužitelj platio svojem osiguraniku po osnovi police osiguranja na ime naknade štete nastale 03.01.2022. naletom divljači na vozilo u [adresa] u smjeru juga, odnosno grada Delnica.

7. Sporna je aktivna i pasivna legitimacija, nastanak osiguranog slučaja, tuženikova odgovornost, visina štete, tijek i stopa zateznih kamata.

8. Uvidom u police automobilskog osiguranja broj 020408443467 razvidno je kako je ovdje tužitelj bio osiguravatelj vozila Renault, Kangoo express, teretni automobil reg. oznake [registarska oznaka], u razdoblju od 26.08.2021. do 26.08.2022. Iz prometne dozvole razvidno je kako je ugovaratelj kao i osiguranik društvo Tisak plus d.o.o., Zagreb, da je korisnik leasing društvo VB automobil d.o.o. iz Rijeke. Nadalje, utvrđeno je kako automobilsko osiguranje uključuje osiguranje automobilskog kaska i osnovno osiguranje.

9. Iz Suglasnosti za samostalno rješavanje i isplatu djelomičnih šteta razvidno je kako je društvo BKS-leasing Croatia d.o.o. kao vlasnik i davatelj objekta leasinga dalo suglasnost društvu VB AUTOMOBILI d.o.o. iz Rijeke kao primatelju leasinga odnosno krajnjim korisnicima objekta leasinga prema ugovorima o podnajmu, a koji su ugovarateljima osiguranja za samostalno provođenje postupaka rješavanja djelomičnih šteta na niže navedenim objektima leasinga te da ovlašćuju osiguravajuće društvo da isplate prema odštetnim zahtjevima vrši izravno prema krajnjim korisnicima vozila za vozila koja su u leasingu u podnajmu kod društva Tisak plus d.o.o., a po ugovorima prema specifikaciji koja se nalazi u privitku navedene suglasnosti. Uvidom u prometnu dozvolu razvidno je da je vlasnik vozila registarske oznake [registarska oznaka], broj šasije [broj šasije] društvo BKS Leasing Croatia d.o.o., da je korisnik vozila VB Automobili d.o.o. Navedeno vozilo s tim brojem šasije nalazi se na specifikaciji vozila za koje društvo BKS-leasing Croatia d.o.o. kao vlasnik daje suglasnost osiguravajućem društvu da isplate prema odštetnim zahtjevima vrši izravno prema krajnjim korisnicima vozila za vozila koja su u leasingu u podnajmu kod društva Tisak plus d.o.o.

10. Neosnovani su navodi kojima tuženik ističe da ugovor o osiguranju nije sklopljen jer je tužitelj dostavio policu osiguranja koja nije potpisana. Naime odredbama čl. 925. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO), propisano je da je ugovor o osiguranju sklopljen kad je ponuda o osiguranju prihvaćena (st. 1.); o sklopljenom ugovoru o osiguranju osiguratelj je obvezan bez odgađanja ugovaratelju osiguranja predati uredno sastavljenu i potpisanu policu osiguranja ili neku drugu ispravu o osiguranju (list pokrića i sl.) (st. 2.). Dakle, činjenica da na predmetnoj polici nema potpisa, ne znači da ugovor o osiguranju nije sklopljen, budući da iz navedene odredbe proizlazi da je ugovor o osiguranju sklopljen kad je ponuda o osiguranju prihvaćena. Osim toga, valja napomenuti kako ista polica potvrđuje da je sklopljeno automobilsko kasko i osnovno osiguranje, dok iz Potvrde MUP-a proizlazi kako je predmetno vozilo u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja broj [broj police osiguranja], a koja je važila do 26.08.2022. Slijedom navedenog sud je cijenio neosnovan tuženikov prigovor aktivne legitimacije te je utvrdio kako je upravo tužitelj bio osiguratelj vozila reg. oznake [registarska oznaka], a čiji je vlasnik bilo društvo BKS Leasing Croatia d.o.o., a korisnik VB Automobili d.o.o., dok je krajnji korisnik bilo društvo Tisak plus d.o.o. koje je bilo u podnajmu ranije navedenog vozila.

11. Iz potvrde MUP-a razvidno je kako je 03.01.2022. u 03:55 u [adresa], mjesto [adresa], došlo je do prometne nesreće na način da vozač ST upravljao predmetnim vozilo i kretao se kroz mjesto [adresa] u smjeru juga odnosno grada Delnica te da dolaskom na ravan cestovni potez između kbr. 15. i kbr. 19 je istome s lijeve, istočne strane kolnika iz ograđenog dvorišta na kolniku ceste iskočila jelenska divljač-košuta koju je vozač u nemogućnosti izbjegavanja udario prednjim lijevim dijelom svog osobnog automobila, nakon čega je košuta odbačena na prometnu traku namijenjenu za kretanje vozila u suprotnom smjeru gdje je i pronađena i o kojoj se pobrinuo lovnik JT LD Divokoza Brod na Kupi. Nadalje u istoj se navodi kako je na vozilu oštećen prednji branik, prednje lijevo svjetlo sa pokazivačem smjera, prednji lijevi blatobran, poklopac motora. Navedena oštećenja potvrđuju i fotografije vozila dostavljene u spis. Također je navedeno kako prometnog znaka „Divljač na cesti“ na mjestu događaja nema i da je brzina ograničena na 50 km/h te da je vozač alkotestiran i da je utvrđena koncentracija 0,00 g/kg alkohola, što potvrđuje i zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu.

12. Uvidom u prijave štete kasko osiguranja razvidno je kako šteta na predmetnom vozilu u ranije navedenom štetnom događaju prijavljena kod tužitelja temeljem ranije navedene police osiguranja.

13. Uvidom u Izvid štete razvidno je kako je na predmetnom vozilu popisana šteta te je navedeno da je potrebno zamijeniti branik prednji, set za pričvršćivanje prednjeg branika, držač rešetke hladnjaka, nos okvir reš hladnj, poklopac pr, prič set pokl motora, šarka l pokl mot pr, far l, far d, blatobran pr l, obl kuć kot pr l pr, prednji dio, ojač uzduž lima pr l, kondenzator klime, međustij hladnj l, međustij hladnj d, dovod zraka sr, hladnjak, dodatni hladnjak, ekspanziona posuda, cijev zraka, izolacija branika pr. Nadalje, da je potrebno popraviti i iskontrolirati šarka d pokl mot pr, blatobran pr d, uzdužni lim pr l i lim uzd nosača pr l, a da su dijelovi za lakiranje: poklopac pr, šarka l pokl mot pr, blatobran pr l, ojač uzduž lima pr l, blatobran pr d, šarka d pokl mot pr i lim uzd nosača pr l.

14. Uvidom u račun broj 305/1/1 razvidno je da je isti sastavljen za popravak predmetnog vozila te da se isti odnosi na popravak temeljem ranije navedenog izvida štete. Isti račun sačinjen je na iznos od 30.996,63 kn (bez PDV-a), odnosno 38.745,79 kn (zajedno s PDV-om).

15. Iz Izjave o prijeboju od 08.02.2022. razvidno je kako je ovdje tužitelj izvršio prijeboj svog dugovanja s osnove štete na vozilu s dugovanjem Tiska plus d.o.o. po računima 6621-7722675621 i 6621-7723059921 i to u iznosu od 11.9393,97 kn, dok je iz potvrde o izvršenoj transakciji razvidno kako je ostatak štete u iznosu od 19.056,66 kn tužitelj isplatio Tisak plus d.o.o. dana 11.02.2022.

16. Naime, odredbom čl. 80. st. 6. ZL-a za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi ili lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. U ovom, predmetu utvrđeno je kako u vrijeme štetnog događaja se nije provodio lov.

17. Međutim, ako je do štete na vozilu došlo naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO), sve u smislu odredbe čl. 76. st. 2. ZL-a koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako tim zakonom nije propisano drukčije.

18. S obzirom na to da je divljač koja se kreće na javnoj cesti opasna stvar, to u slučaju kada je do štete u lovištu došlo naletom vozila na divljač, a nije se provodio lov, lovoovlaštenik odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu odredbi čl. 1063. i 1064. ZOO-a, dok se prema odredbama čl. 1067. st. 2. i 3. navedenog Zakona može osloboditi odgovornosti u potpunosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika (ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti) ili djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

19. Prema odredbi čl. 963. st. 1. ZOO-a isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

20. Iz iskaza svjedoka ST razvidno je kako je prije samog mjesta događaja nekih par 100 metara od tamo imao prodajno mjesto na kojem je obavio posao koji je radio i krenuo prema Delnicama. U jednom trenutku njemu s lijeve strane na cestu je istrčala srna ili košuta i to je izašla kroz žičanu ogradu na kojoj se kasnije utvrdilo da postoji rupa. On je vozio kombi Kangoo te je na njemu pukao hladnjak vode i čini mi se da su bili oštećeni far i branik. Sama srna ili košuta je izletjela na cestu i pretrčavala ju je, a on nije uspio stati kako bi ju izbjegao već ju je udario. Vozio je oko 40 do 50 km/h jer je prije nekoliko stotina metara prije toga krenuo voziti, a čini mu se da se tamo nalazi i škola i pješački. Nakon toga došla je policija koja je vidjeli da je bila rupa na žičanoj pletenoj ogradi. Čini mu se kako je divljač ostala mrtva pored mjesta događaja. Sada ne prolazi više često toliko tom cestom, no međutim u vrijeme štetnog događaja često je išao tom cestom i onuda je prolazio četiri do pet puta mjesečno i prema kazivanju lovnika na tom području su često izlazile divljači kroz rupu na žičanoj ogradi. Misli da na tom dijelu nema oznaka "divljač na cesti", no radi se o naseljenom mjestu i zna da na dijelu ceste koja prolazi kroz Gorski Kotar ima jako puno divljači i dosta oznaka "divljač na cesti". Ne zna tko je vlasnik ograde no čini mu se da se ona nalazi između dvije kuće.

21. Iz podatka pribavljenih od Grada Delnice razvidno je kako su vlasnici zemljišta i objekta odnosno ograde na adresi [adresa] fizičke osobe, dok iz potvrde MUP-a (list 176) je razvidno kako je u periodu od 01.01.2021. do 31.12.2022. u mjestu [adresa] u [adresa] bilo 2 prometne nesreće, u ulici Zrinska 2 prometne nesreće, dok na državnoj cesti br. 203 [adresa] i na [adresa] prometnih nesreća.

22. U svojem nalazu i mišljenju vještaka Pero Todorović, dipl. ing. strojarstva je naveo kako je vozilo osiguranika tužitelja lijevim dijelom prednje strane naletjela na divljač (košutu), da se mjesto naleta nalazilo na prometnoj traci kojom se kretalo vozilo osiguranika tužitelja i to na dijelu ceste, na kojemu nije bio postavljen prometni znak „divljač na cesti“, da je divljač na kolnik iskočila iz dvorišnog prostora preko dvorišne ograde te se vozilu približavala s lijeve strane. U trenutku naleta vozilo se kretalo brzinom od 59 km/h, po sebi pripadajućoj desnoj prometnoj traci, a u trenutku naleta prednjoj strani vozila, divljač je bila okrenuta desnom stranom tijela. Vještak je naveo kako bi svjedok (vozač) nalet izbjegao pri brzini vozila od najviše 37 km/h. Na vozilu osiguranika tužitelja je nastala šteta u iznosu od 4.113,96 EUR bez PDV-a odnosno 5.142,45 EUR s PDV-om.

23. Na nalaz i mišljenje niti tužitelj niti tuženik nisu imali prigovora, slijedom čega je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka obzirom da je vještak svoj nalaz i mišljenje prema mišljenju suda izradio u skladu s pravilima znanosti i struke te je svoje mišljenje iznio savjesno i u skladu s pravilima znanosti i vještine, a temeljem dostupne dokumentacije.

24. U ovom predmetu, sukladno provedenom dokaznom postupku utvrđeno je kako je društvo TISAK PLUS d.o.o. s tužiteljem ugovorio kasko osiguranje, zatim, da je tužitelj osiguraniku, sukladno Suglasnost vlasnika vozila BKS-leasing Croatia d.o.o. nadoknadio štetu u iznosu od 30.996,63 kn, na način da je iznos od 11.939,97 kn prebio, a iznos od 19.056,66 kn uplatio na račun osiguranika TISAK PLUS d.o.o., a što je razvidno iz Izjave o prijeboju, potvrde SBERBANK d.d., računa servisa i obračuna štete, kao i da prometnica, na kojoj se dogodila prometna nesreća, prolazi lovištem kojim gospodari društvo Lovačko društvo Divokoza. Sud tijekom postupka nije utvrdio da je do nesreće došlo uslijed provođenja lova.

25. Prema tome, budući da Zakonom o lovstvu kao lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo u području lovišta kojim gospodari lovoovlaštenik kada se nije provodio lov, tada valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu. Pri tome, ovaj sud napominje da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019., između ostalog, naveo slijedeće: „14.1. Predlagatelj smatra da nije uređen slučaj u kojem dođe do naleta vozila na divljač, ako se ne provodi lov i ako vozač postupa po propisima koji uređuju područje sigurnosti prometa na cestama. Ustavni sud napominje da iako Zakon o lovstvu ne uređuje u cijelosti tu situaciju, ne može se zahtijevati od zakonodavca da zakonom uredi sve situacije do kojih može doći u svakodnevnom životu, već je na sudskoj praksi da iznađe takva rješenja u sudskim sporovima (do kojih može doći) koja će dati odgovor na tu dilemu predlagatelja na način kojim neće prevaliti svu odgovornost na građane već će odštetnu odgovornost za štete od divljači tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti, odnosno na način kojim će pridonijeti razvoju i očuvanju prirodnog bogatstva i raspodjeli tereta odgovornosti za štetu između države, lovoovlaštenika i vozača. Polazeći do ovlaštenja zakonodavca da mijenja modele pojedinih zakonskih instituta, posebice na području gospodarskih odnosa, Ustavni sud ne nalazi da je postojeće zakonsko rješenje iz članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu nesuglasno s člankom 3. Ustava odnosno nije nesuglasno načelu izvjesnosti pravne norme jer je osporena norma dostatno određena, precizna i dostupna kako bi subjekti na koje se primjenjuje mogli prilagoditi svoje postupanje. Dakle, odštetna odgovornost nije isključivo na vozaču ili lovoovlašteniku jer je za određivanje odštete potrebno ispitati ponašanje lovoovlaštenika, vozača i oštećenika u svakom konkretnom slučaju.“

26. Slijedom navedenog, premda je člankom 80. stavkom 6. Zakona o lovstvu propisano da je lovoovlaštenik (a time i njegov osiguratelj) odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, u slučaju kada je do naleta vozila na divljač došlo u vremenu kada se nije provodio lov (i ako je vozač upravljao vozilom sukladno propisima kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi), činjenica što se u vrijeme nastanka prometne nezgode (i štete) nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik ne može odgovarati za štetu. Naprotiv, upravo zbog toga što je prema iskazu ST proizlazi kako isti vozio oko 40 do 50 km/h, no nije uspio izbjeći sudar jer je košuta iskočila n a c e stu , a divljač koja se kreće na javnoj cesti je opasna stvar (da je divljač koja se kreće cestom opasna stvar proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2101/86 od 29. siječnja 1987., Rev-2070/92 od 16. prosinca 1992., Gzz-4/04 od 30. lipnja 2004. i Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008.), to u slučaju kada je do štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu članka 1063. Zakona o obveznim odnosima u vezi članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu. Slijedom navedenog, da bi se lovoovlaštenik mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on je u smislu članka 1067. Zakona o obveznim odnosima morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno ako dokaže da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

27. Naime, prema iskazu svjedoku ST isti je vozio vozilo brzinom 40 do 50 km/h, dok je iz Potvrde MUP-a razvidno kako je na tom mjestu ograničena brzina na 50 km/h, stoga bi se prema iskazu svjedoka vozač vozio brzinom unutar dopuštene brzine. Međutim iz nalaz i mišljenja vještaka isti je procijenio kako se oštećeno vozilo kretalo brzinom od oko 59 km/h, do koje procjene je vještak s obzirom na oštećenja koja su nastala na vozilu zbog naleta na životinju, što je ovaj sud uvažio. Dakle prema procijeni vještaka vozilo se kretalo nešto većom brzinom od dopuštene, no međutim ovdje valja imati na umu da je vještak nadalje naveo kako se sudar mogao izbjeći samo u slučaju da se vozilo kretalo brzinom manjom od 37 km/h, dakle puno manje nego što je dopuštena brzina na predmetnoj dionici ceste gdje se dogodila prometna nesreća.

28. Kod takvog stanja stvari, ovaj sud drži da za štetu nema odgovornosti tužiteljevog osiguranika. Naime iako se prema procijeni vještaka tužiteljev osiguranik kretao brzinom nešto većom od dopuštene, on košutu zbog noćnih uvjeta nije mogao pravovremeno uočiti. Nadalje, utvrđeno je kako je do štetnog događaja došlo na dijelu ceste na kojoj nije postojala prometna signalizacija divljač na cesti, stoga vozač nije bio upozoren na moguću opasnost izlijetanja divljači na cestu iako se često vozio kroz Gorski Kotar i da zna da ima tamo dosta divljači. Prekoračenje brzine nije u uzročnoj vezi s nastankom predmetnog štetnog događaja. Nalet na košutu bio bi neizbježan i da se kretao ne samo unutar granica dopuštene brzine, nego sve do brzine manje od 37 km/h. Slijedom navedenog, proizlazi da je nalet divljači (košute) isključivi uzrok štete na motornom vozilu tužiteljeva osiguranika.

29. Prema tome, u konkretnom predmetu lovoovlaštenik lovišta (odnosno njegov osiguratelj) je odgovoran za nastanak štete na motornom vozilu osiguranom kod tužitelja neovisno od toga što šteta nastala tužiteljevu osiguraniku nije nastala zbog provođenja lova, jer u konkretnom predmetu ne postoje razlozi za isključenje odgovornosti lovoovlaštenika za štetu iz članka 1067. Zakona o obveznim odnosima.

30. Nadalje, valja navesti kako je tuženik stavio i prigovor isključive odgovornosti treće osobe odnosno Hrvatski cesta, međutim tijekom postupka nije dokazao istu tvrdnju.

31. Nadalje, valja navesti kako je tuženik pokušao osnažiti svoj pravni položaj u ovoj pravnoj stvari pozivajući se na odredbu čl. 50. ZC-a, odnosno na odgovornost po načelu krivnje, umjesto objektivne odgovornosti. Tom odredbom je propisano da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje (st. 1.), pri čemu pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz st. 1. tog članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima (st. 2.), no u ovom predmetu nije utvrđeno da se od pravne osobe koja upravlja prometnicom tražilo postavljanje znak na cesti Divljač na cesti pa da on to nije učinio. Međutim, citiranu odredbu o odgovornosti pravne osobe koja upravlja cestom trećim osobama, valja primjenjivati u vezi s odredbom čl. 1067. st. 4. ZOO-a, kojom je propisano da ako je nastanku štete od opasne stvari djelomično pridonijela i treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje. Stoga bi lovoovlaštenik i pravna osoba koja upravlja cestom, u odnosu na tužitelja bili eventualno solidarni obveznici (čl. 43. st. 1. ZOO-a). Ta činjenica eventualno može imati utjecaja na međusobnu regresnu odgovornost solidarnih dužnika (čl. 52. ZOO-a), ali ne i na oslobođenje tuženika od odgovornosti prema tužitelju. Prema tome, budući da tuženik kao lovoovlaštenik lovišta u konkretnom predmetu odgovoran za nastanak štete nastale na motornom vozilu osiguranom kod tužitelja neovisno od toga što šteta nastala tužiteljevu osiguraniku nije nastala zbog provođenja lova, a ne postoje razlozi za isključenje odgovornosti lovoovlaštenika za štetu iz članka 1067. Zakona o obveznim odnosima.

32. Međutim, ovdje valja napomenuti kako je tuženik tijekom postupka istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije jer da tužitelj nije dokazao da tuženik ima sklopljenu policu osiguranja s lovoovlaštenikom. Na ovakav prigovor tužitelj se tijekom postupka nije očitovao niti je dostavio u spis dokaze za tvrdnje koje je naveo u tužbi da je tuženik sklopio Ugovor o osiguranju s Lovačkim društvom „Divokoza“ [adresa] i to policu broj [broj police]. Za ove tvrdnje na tužitelju je sukladno odredbi čl. 221.a ZPP-a bio teret dokaza, odnosno tužitelj je trebao dokazati tuženikovu pasivnu građanskopravnu legitimaciju u ovom predmetu, a posebice nakon što ju je tuženik osporio. Budući da to tužitelj nije učinio, ovaj sud je cijenio osnovanim tuženikom prigovor promašene pasivne legitimacije (tako i u odluci VTS RH Pž-1576/2023 od 02.09.2024.), pa je slijedom navedenog valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom I/ izreke ove presude.

33. Sud je o trošku odlučio sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine, br. 138/23, dalje: Tarifa). Kako je tuženik uspio u sporu tako mu je tužitelj dužan naknaditi trošak postupka. Tuženiku je priznata naknada troškova zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom i prema vrijednosti predmeta spora, i to za trošak odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 € (Tbr. 8/1 i Tbr. 50 Tarife), zastupanja na ročištima 13.09.2023., 21.11.2023. i 08.11.2024. za svaki iznos od 200,00 € (Tbr. 9/1 i Tbr. 50 Tarife), trošak podnesaka 21.08.2024. i 16.09.2024. svaki u iznosu od 200,00 € (Tbr. 8/1 i Tbr. 50 Tarife) što ukupno iznosi 1.200,00 €, a što uvećano za trošak PDV-a prema Tbr. 46. Tarife ukupno iznosi 1.500,00 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počevši od dana donošenja presude do isplate, sukladno čl. 151. ZPP-a. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a, za ostale odnosi jer se radi o troškovima postupka (tako i u odluci VSRH Rev-1114/23 od 04.06.2024.). Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II/ izreke ove presude.

34. Tuženik je odbijen za trošak pristupa na ročište za objavu presude obzirom da prema mišljenju suda isti trošak također nije bio potreban sukladno čl. 155. ZPP-a jer su se stekli uvjeti za isticanje presude na e-oglasnu ploču. Slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III/ izreke ove presude.

U Zagrebu 17. prosinca 2024. godine

S u d a c:

mr. sc. Maja Josipović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz nalog za sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženiku po punomoćniku