Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4581/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vlatku Marušiću, odvjetniku u Zagrebu, Bijenička cesta 17, protiv tuženika NĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Saši Anđelkoviću, odvjetniku u Zagrebu, Vrbanićeva 20, radi zaštite od uznemiravanja i imisija, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4191/20-30 od 3. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 17. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 4191/20-30 od 3. srpnja 2023. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zahtijevao da se naloži tuženiku da ga prestane uznemiravati u vlasništvu odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine - Zgrada u [adresa], sagrađena na katastarskim česticama: [katastarska čestica] po novoj izmjeri čestica broj 5440/2 k. o. [katastarska općina], povezano s vlasništvom četverosobnog stana br. 20 na IV katu, III stubište, površ. 96,46 m[2] , koji se sastoji od 4 sobe, kuhinje, kupaone, wc-a, predsoblja, hodnika i loggie, sa spremištem u podrumu, upisano u [broj poduloška]/zk. ul. br. [broj ZK uloška] KPU Vrapče Staro na način da ukloni uzroke izlijevanja otpadnih voda izvođenjem građevinskih radova ugradnje odgovarajuće hidroizolacije sukladno pravilima struke u dograđenom dijelu kupaonice kao dijelu odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine - Zgrada u [adresa], sagrađena na katastarskim česticama: [katastarska čestica] po novoj izmjeri čestica broj 5440/2 k. o. [katastarska općina], povezano s vlasništvom stana br. 21 na V katu – stubište 3, koji se sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka, kupaone i ostalih prostorija u ukupnoj površ. 82,10 čm, upisano u [broj poduloška] zk. ul. br. [broj ZK uloška], KPU Vrapče Staro. Također, odbijen je i tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da ubuduće propušta na svojoj nekretnini čini radnje kojim bi se uzrokovale prekomjerne imisije u vidu izlijevanja otpadnih voda, kao i zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo i da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.990,80 eura sa zateznim kamatama tekućim od 3. srpnja 2023. do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanjem zaštite od uznemiravanja i imisija stana koji se nalazi na adresi [adresa].

5. Sud prvog stupnja utvrdio je u prvostupanjskom postupku (točka 17. obrazloženja) da je tuženik odvod otpadnih voda iz perilice rublja riješio na način koji je doveo do prodora vode u stan tužitelja, čime je, prema stavu suda prvog stupnja, bespravno uznemiravao tužitelja u korištenju njegova stana u smislu odredbi čl. 30., čl. 167. st. 1. i čl. 100. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP). Također, utvrdio je da uzrok procurivanja vode u stan tužitelja nije nedostatak hidroizolacije, već nedostatak podnog sifona i zidnog priključka za odvod otpadnih voda iz perilice rublja. Na temelju takvih utvrđenja, sud prvog stupnja je smatrao da tužitelj nije dokazao uzročno-posljedičnu vezu između prodora vode u njegovu spavaću sobu i nedostatka hidroizolacije, kao i činjenicu da bi upravo tuženik izvršio nadogradnju kupaonice odnosno povećanje površine iste u odnosu na tehničku dokumentaciju, te je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbio.

6. Osnovano tužitelj u žalbi ističe da je pobijana presuda proturječna, te da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Naime, sud prvog stupnja izgubio je iz vida da je tužbeni zahtjev tužitelja sastoji od tri dijela i to: 1. zahtjeva za prestankom uznemiravanja; 2. zahtjeva za uklanjanjem uzroka izlijevanja otpadnih voda izvođenjem građevinskih radova ugradnjom hidroizalacije, te 3. zahtjeva za propuštanjem činjenja radnji kojima bi se uzrokovale prekomjerne imisije u vidu izlijevanja vode.

7. Sud prvog stupnja, kako je ranije navedeno, utvrdio je da tužitelj nije dokazao da je uzrok procurivanja vode u njegov stan nedostatak hidroizolacije. Međutim, ako nije bilo osnove da se tuženiku naloži izvođenje radova ugradnjom odgovarajuće hidroizolacije, nejasno je zašto je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na uklanjanje uzroka izlijevanja otpadnih voda (bez ugradnje odgovarajuće hidroizolacije). Također, nejasno je zašto je sud prvog stupnja odbio tužiteljev zahtjev za prestankom uznemiravanja i tužiteljev zahtjev za propuštanjem činjenja radnji koje uzrokuju prekomjerne imisije.

8. Dakle, pobijana presuda ne sadrži jasne, neproturječne i dostatne razloge, zbog čega je sud prvog stupnja, u situaciji kada je utvrdio da tuženik bespravno uznemirava tužitelja u korištenju njegova (tužiteljeva) stana, odbio tužbeni zahtjev tužitelja za prestankom uznemiravanja, tužbeni zahtjev za izvođenjem radova radi uklanjanja izlijevanja otpadnih voda (bez ugradnje hidroizolacije), te tužbeni zahtjev za propuštanjem činjenja radnji kojima bi se uzrokovale prekomjerne imisije. Dakle, u potpunosti je nejasno zašto je sud na temelju utvrđenja koje je utvrdio u prvostupanjskom postupku u cijelosti odbio tužbeni zahtjev, pa stoga pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

9. U tom smislu potrebno je i navesti da iz činjeničnih navoda tužbe kao i tužbenog zahtjeva tužitelja proizlazi da tužitelj u postupku zahtijeva zaštitu od uznemiravanja i zaštitu od imisija, pa je stoga predmet spora bilo potrebno raspraviti primjenom odredbe čl. 167. ZVDSP koja regulira zaštitu od uznemiravanja i odredbe čl. 110. ZVDSP koje reguliraju zaštitu od imisija. To u konkretnom slučaju znači da je sud prvog stupnja bio dužan utvrditi da li radnje i propuštanja koje tužitelj tuženiku stavlja na teret a za koje tužitelj smatra da (istodobno) predstavljaju čin uznemiravanja njegovog vlasništva i uzrokuju nedopuštene imisije doista to i predstavljaju. Ako te radnje predstavljaju čin uznemiravanja vlasništva i uzrokuju nedopuštene imisije, tada tužitelj ima pravo na pravnu zaštitu koja se ne mora nužno sastojati (samo) od zahtjeva za činidbu, već se može sastojati i od zahtjeva sa trpljenje i propuštanje. To nadalje znači da ako je neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na činjenje, to automatski i samo za sebe ne znači i da je neosnovan i dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na propuštanje i trpljenje.

10. Nadalje, sud prvog stupnja u obrazloženju pobijanog rješenja (točka 18. obrazloženja) navodi i da tužitelj nije dokazao da je upravo tuženik izvršio nadogradnju kupaonice povećanjem površine iste protivno tehničkoj dokumentaciji. Iako sud prvog stupnja u pobijanoj presudi to jasno ne navodi, iz tog dijela obrazloženja može se zaključiti da sud prvog stupnja smatra da činjenica što tuženik nije sam nadogradio kupaonicu, već je istu u takvom stanju zatekao, predstavlja pravno relevantnu činjenicu u postupku o kojoj također ovisi osnovanost tužiteljeva tužbenog zahtjeva. Međutim, za takav stav sud prvog stupnja ne navodi bilo kakve razloge tako da je i u tom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. U tom smislu potrebno je i navesti da je i nejasno zašto bi ta činjenica bila od utjecaja kada, sukladno odredbama čl. 167. i čl. 110. ZVDSP bilo koji vlasnik nije dužan trpjeti, bilo bespravno uznemiravanje svoga vlasništva, bilo prekomjerne i nedopuštene imisije, što se u svakom slučaju odnosi i na eventualno bespravno izgrađene ili nedograđene objekte koji su izgrađeni ili nadograđeni protivno dozvolama i pozitivnim propisima.

11. Kako je ranije navedeno, tužitelj tužbenim zahtjevom zahtijeva zaštitu od uznemiravanja, te istodobno traži i zaštitu od imisija. Zaštita od uznemiravanja i zaštita od imisija iako su u određenoj mjeri slične ipak imaju određene razlike. Naime, zaštita od imisija ostvaruje se negatornim zahtjevom odnosno specifičnom negatornom tužbom koja se od klasične negatorne tužbe razlikuje po sadržaju tužbenog zahtjeva, te po krugu osoba koje su ga ovlaštene podići. U načelu, klasičnu negatornu tužbu ovlašten je podnijeti vlasnik (čl. 167. st. 1. ZVDSP) odnosno predmnijevani vlasnik (čl. 167. st. 4. ZVDSP). S druge strane, zaštitu od imisija, osim vlasnika i predmnijevanog vlasnika, mogu zahtijevati i sve osobe koje nekretninu posjeduju na temelju prava izvedenog iz vlasnikova prava. U pogledu sadržaja pravne zaštite negatorna tužbe je u načelu petitorna tužba kojom se zahtijeva neka činidba najčešće uspostava prijašnjeg stanja, prestanak radnji uznemiravanja, kao i zabrana budućeg uznemiravanja. Kada se negatornom tužbom zahtijeva zaštita od imisija zahtjev može biti proširen i zahtjevom za uklanjanje izvora nedopuštenih imisija, što znači i promjenu stanja tuđe nekretnine, te zahtjevom za poduzimanje svrhovitih mjera (čl. 110. st. 5. ZVDSP) kada prijeti predvidiva opasnost od bilo posrednih ili posrednih prekomjernih imisija.

12. U tom smislu potrebno je navesti da kada se tužbenim zahtjevom traži uklanjanje izvora nedopuštenih imisija, sud u okviru parničnog postupka (osim u iznimnim slučajevima - onda kada ne postoji niti jedan mogući drugi način) ne može naložiti vlasniku nekretnine koje točno, taksativno navedene radnje treba poduzeti na svojoj nekretnini, odnosno ne može određivati vlasniku ili korisniku nekretnine da na točno određeni način izmijeni stanje te svoje nekretnine (s koje dolaze imisije). On mora otkloniti ili spriječiti štetne imisije, ali je na njemu odabir kako će to učiniti (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1190/17-3 od 13. lipnja 2020.). Dakle, ako u konkretnom slučaju nije bilo osnove da se tuženiku naloži izvođenje građevinskih radova ugradnjom hidorizolacije kako je to utvrdio sud prvog stupnja, to samo za sebe, ne znači i da nema osnove da se tuženiku naloži da ukloni uzrok izlijevanja otpadnih voda, naravno ako su ispunjene i sve druge pretpostavke za prihvaćanje tog dijela tužbenog zahtjeva.

13. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP, ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

14. S obzirom da obveza naknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka.

15. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

16. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem, te će predmet spora raspraviti pravilnom primjenom odredbi čl. 167. i čl. 110. ZVDSP. Sud prvog stupnja će tako utvrditi koje radnje ili propuštanja je počinio tuženik nakon čega će ocijeniti predstavljaju li iste čin uznemiravanja tužiteljeva prava vlasništva i uzrok prekomjernih imisija, te, posljedično tome, postoji li osnova za pružanje vlasničke zaštite od uznemiravanja i zaštite od imisija kakvu tužbenim zahtjevom zahtijeva tužitelj. Nakon toga sud će moći donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku koju je dužan obrazložiti jasnim, logičnim, neproturječnim i dostatnim razlozima.

17. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 17. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj