REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5075/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivana Dedić Golić, odvjetnica u Rijeci protiv tuženika KT, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Igor Prvinić, odvjetnik u Starom Gradu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1438/2024-3 od 17. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, poslovni broj Pn- 472/2023 od 14. ožujka 2024., na sjednici održanoj 17. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1438/2024-3 od 17. srpnja 2024. radi pitanja:
„Treba li sud prilikom utvrđivanja postojanja uzročno posljedične veze, a sukladno pravilima o slobodnoj ocjeni dokaza, kada postoji više mogućih uzroka nastanka štete od kojih jedan predstavlja ljudsku radnju, a drugi prirodne pojave (atmosferske prilike), prednost dati ljudskoj štetnoj radnji ili atmosferskim prilikama kao relevantnim uzrocima nastanka štete?“.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude citirane u izreci ove odluke, zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Tužitelj je u svom prijedlogu naznačio pravna pitanja:
1. Treba li sud, prilikom utvrđivanja kauzalnog neksusa kao pretpostavke odgovornosti za štetu, dati obrazloženje o postojanju ili nepostojanju pravno relevantnog uzroka štete, a u slučaju konkurirajući uzroka, koji je od tih uzroka pravno relevantan?
2.Treba li sud prilikom utvrđivanja postojanja uzročno posljedične veze, a sukladno pravilima o slobodnoj ocjeni dokaza, kada postoji više mogućih uzroka nastanka štete od kojih jedan predstavlja ljudsku radnju, a drugi prirodne pojave (atmosferske prilike), prednost dati ljudskoj štetnoj radnji ili atmosferskim prilikama kao relevantnim uzrocima nastanka štete?
4. Kao razloge važnosti, između ostalog, pozvao se na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III/207/2019 od dana 20. listopada 2020. te Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-x-644/2016-2, od 02. listopada 2018.
5. Ujedno navodi da pitanja koja su naznačena su bitna jer da se radi o temeljnim postupovnim jamstvima prava na pošteno suđenje iz čl. 29 st. 1. Ustava Republike Hrvatske čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer da se kršenjem tih jamstava čini bespredmetnim zajamčeno pravo na žalbu iz čl. 18. st. 1. Ustava RH, te iz čl. 13. Konvencije, kada taj sud ne cijeni žalbene navode stranke.
6. Drugostupanjski sud potvrđuje zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao uzročno posljedičnu vezu između štetne radnje tuženika – prijevoz teških tereta preko nekretnine tužitelja - i štete na nekretnini, jer da je vještak naznačio da su oštećenja uzrokovana ne samo prijevozom teških tereta već i djelovanjem atmosferilija i razornog djelovanja površinskom vodom. Međutim, reproducirajući sadržaj vještačenja, prvostupanjski sud u svojoj odluci obrazlaže da je vještak naveo da su oštećenja nastala upravo prelaskom „teških“ vozila preko betonske podloge, da je upravo prijelaz teškog tereta preko nepripremljene betonske podloge uzrokovao tolika oštećenja tako da ih atmosferilije i utjecaj površinske vode može još više oštetiti i da same atmosferilije ili utjecaj oborinskih voda na zdravoj betonskoj podlozi ne bi mogli oštetiti betonsku podlogu na način kako je ona oštećena.
7. Postupajući prema odredbama čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 155/23 .- dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je ocijenio da su u pogledu pitanja naznačenog u izreci ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. alineja 1. ZPP. To zbog toga jer je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda na koju se poziva i tužitelj:
„Uzročnost (kauzalni neksus) kao pretpostavka odgovornosti za štetu je veza između štetne radnje kao uzroka i nastanka štete kao posljedice. U nizu pojava i događaja među mnogobrojnim uzrocima i posljedicama treba pronaći onaj događaj koji je pravno odlučan (relevantan) i koji se u pravu uzima kao uzrok određene posljedice. Prema adekvacijskoj teoriji, među različitim događajima koji se mogu smatrati uzrocima nastale posljedice kao uzrok uzima se samo onaj koji je tipičan za nastanak određenog štetnog događaja. Tipičan je onaj uzrok koji redovito dovodi do određene štete. To je onaj događaj za koji životno iskustvo pokazuje da se redovito uz njegovu pojavu može očekivati nastup određene štetne posljedice. Prema toj teoriji treba isključiti sve one slučajne događaje koji se upliću u redovito zbivanje te su išli u kompleks uzroka koji su prethodili šteti, ali ti uzroci nisu za štetan uspjeh tipični. U prvom redu među uzrocima koji su doveli do određene štetne posljedice mora biti ljudska radnja, ali ljudska radnja podrazumijeva uz aktivnost i propust. Ako pri nastupu nekog štetnog događaja koje indiciraju kao uzroci ljudska radnja i prirodni događaj, uzima se samo u obzir ljudska radnja. Ako djeluje više uzroka, a svi potječu od ljudske radnje, kao uzrok uzima se ona koja je štetnom uspjehu najbliža i za određeni štetni događaj tipična. Uzročna veza koja treba postojati između štetne radnje i štete mora biti neprekinuta, te dok ta veza postoji štetnik je odgovoran za posljedice štetne radnje. Uzročna veza između štetne radnje i štete jer nužna pretpostavka odgovornosti za štetu, ali je oštećenik mora dokazati, jer se ona ne predmnijeva.“.
8. Stoga je riječ o pravnom pitanju važnom za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, pa je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP u svezi čl. 389.b st. 3. ZPP riješeno kao u izreci, pri čemu se na temelju te odredbe, za preostala pitanja (i povredu temeljnog ljudskog prava) koja nisu dopuštena uzima da je prijedlog povučen.
Zagreb, 17. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
