REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5155/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SCG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Marija Grbavac, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska 69, koga zastupa punomoćnik Mateja Vidaković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Glamuzina i Grošeta u Zagrebu, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o tužiteljičinom prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-457/24-3 od 24. rujna 2024. u dijelu u kojem je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 2182/2021-18 od 30. listopada 2023., u sjednici održanoj 17. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
I. Tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije, u odnosu na postavljena pravna pitanja, se odbija.
II. Tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije, u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava, se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-457/24-3 od 24. rujna 2024. u dijelu pod toč. II. i III. izreke, kojima je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2182/2021-18 od 30. listopada 2023., podnijela prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
2. Tužiteljica je, na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP postavila šest pravnih pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu i to:
"1. Da li je moguće dva puta (ili više) utvrđivati ništetnost pojedinih ugovornih odredbi?
2. Postoji li ništetnost i naknadna ništetnost?
3. Da li su u kolektivnoj parnici utvrđene ništetnim pojedine ugovorne odredbe svih ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu?
4. Ukoliko su u kolektivnoj parnici utvrđene ništetnim sve odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi svih ugovora o kreditu kako ja moguće da je u ovom predmetu donesena pravomoćna presuda kojom su ponovno utvrđene ništetnim odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi?
5. Da li je korisnicima kredita u CHF povrijeđeno Ustavnom zajamčeno pravo na jednakost pred zakonom obzirom se na njih primjenjuju drugačija pravila o zastari restitucijskog zahtjeva od svih ostalih pravnih odnosa u Republici Hrvatskoj?
6. Da li se u konkretnom slučaju radi o res iudicata obzirom je prvostupanjski sud utvrdio ništetnim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi konkretnog ugovora o kreditu?"
3. Tužiteljica je na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP podnijela prijedlog za dopuštenje revizije, jer smatra da su joj povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo na jednakost svih pred zakonom, jer smatra da postoji različita praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske u slučaju restitucijskog zahtjeva kod ništetnih ugovora tj. smatra da se zastara restitucijskih zahtjeva kod ništetnih ugovornih odredbi u CHF mora računati od pravomoćnog utvrđenja ništetnosti tih ugovornih odredbi u svakoj pojedinoj individualnoj parnici, a ne od pravomoćnosti postupka kolektivne zaštite potrošača.
4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
5. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
6. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi ugovora o kreditu u CHF u odnosu na valutnu klauzulu i promjenjivost kamatne stope.
7. Sud drugog stupnja preinačio je prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je tužiteljica potraživala isplatu preplaćenog iznosa s osnove ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz razloga što je nastupila zastara od pravomoćnosti presude u postupku kolektivne zaštite potrošača kojom je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u CHF.
8. Prvo do četvrto postavljena pravna pitanja te šesto postavljeno pravno pitanje, nisu važna pravna pitanja za odluku u sporu, jer je tužbeni zahtjev odbijen iz razloga što je nastupila zastara preplaćenog iznosa na temelju ništetne ugovorne odredbe ugovora o kreditu u CHF u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu.
9. Peto postavljeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na zastaru restitucijskog zahtjeva kod ništetnih ugovornih odredbi u CHF u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu jedinstvena, nakon što je zauzeto objedinjeno pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022.. Tim pravnim shvaćanjem zastarni rok, u slučaju restitucijskog zahtjeva, u kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primili na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora utvrđena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
10. Budući da u odnosu na postavljena pravna pitanja nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP odlučeno je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
11. Tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na jednakost pred zakonom, jer je, kao što je već navedeno, praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske ustaljena nakon zauzetog objedinjenog pravnog shvaćanja o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF u kojima je već utvrđena ništetnost tih ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača (sjednica Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022.).
12. Budući da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na jednakost svih pred zakonom, u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, odlučeno je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP kao u toč. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 17. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
