Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž Ob-68/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Delina, predsjednika vijeća, Katije Hrabrov, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika KF, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima- odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hećimović i partneri d.o.o., Slavonski Brod, Ante Starčevića 40, protiv tuženice – protutužiteljice JF, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Željku Mendešu, odvjetniku u Slavonskom Brodu, Ulica Matije Gupca 37b, radi razvoda braka i uzdržavanja, odlučujući o žalbama tužitelja-protutuženika i tuženice-protutužiteljice protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P Ob-129/2023-18 od 25. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 17. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalba tuženice-protutužiteljice JF i djelomično žalba tužitelja-protutuženika KF kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P Ob-129/2023-18 od 25. listopada 2024. u dijelu pod toč. II. izreke kojim je naloženo tužitelju-protutuženiku plaćati za uzdržavanje tuženice-protutužiteljice iznos od 170,00 EUR mjesečno do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec počev od 1. listopada 2023. pa do 30. rujna 2024. sa zateznom kamatom, u roku od 15 dana, te u dijelu pod toč. III. i IV. izreke.

II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P Ob-129/2023-18 od 25. listopada 2024. u dijelu pod toč. II. izreke kojim je naloženo tužitelju-protutuženiku KF za uzdržavanje tuženice-protutužiteljice JF plaćati dok za to budu postojali zakonski uvjeti, tako da se u tom dijelu zahtjev tuženice-protutužiteljice odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Razvodi se brak sklopljen 24. rujna 1988. u [adresa], između tužitelja KF, rođenog **.**.1966. u [adresa] i tuženice JF, rođene K, rođene **.**.1966. u [adresa], a koji brak je upisan u maticu vjenčanih matičnog područja [adresa] za godinu 1988. pod rednim brojem 00267.

II. Nalaže se tužitelju KF plaćati za uzdržavanje tuženice JF iznos od 170,00 EUR-a (slovima: stosedamdeseteura) mjesečno do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec počevši od 1. listopada 2023. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti sa zateznom kamatom, po članku 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, uplatom na IBAN tuženice CF, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženica JF s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 161,81 EUR-a.

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“

2. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. II. i IV. izreke žalbu je izjavio tužitelj- protutuženik (dalje: tužitelj), pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se odbije zahtjev tuženice sa zahtjevom za uzdržavanje i obveže je naknaditi prouzročeni trošak tužitelju, podredno da se ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe kako je prilikom donošenja presude u pobijanom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, s obzirom da presuda ima nedostatka zbog kojih se ne može ispitati, kao i ona iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. istoga Zakona. Pogrešno je primijenjeno i materijalno pravo, osobito u dijelu u kojem je tuženici priznato pravo na uzdržavanje u neograničenom trajanju, točnije "dok za to budu postojali zakonski uvjeti", što je u izričitoj suprotnosti s odredbom čl. 298. Obiteljskog zakona, kojim je propisano da obveza uzdržavanja bračnog druga može trajati do godine dana. Neosnovano je sud prvog stupnja cijenio zahtjev tuženice osnovanim u iznosu od 170,00 EUR mjesečno, te je propustio pravilno cijeniti činjenice da tuženica ostvaruje pravo na invalidsku mirovinu, kao i doplatak za tuđu pomoć i njegu, da je suvlasnice nekretnine u Gundincima, koja je podobna za stanovanje ili od osobe koja u toj nekretnini stanuje može potraživati primjereni iznos naknade. U odnosu na tužitelja propustio je cijeniti činjenicu da je u invalidskoj mirovini, narušenog zdravstvenog stanja i s tog osnova ima povećane životne troškove, a nije u mogućnosti ostvariti dodatna novčana sredstva radom. Za vrijeme trajanja predmetnog postupka njegov suvlasnički dio u kući u kojoj je stanovao je prodan na javnoj dražbi u sudskom postupku te se nastanio kod prijatelja, a nema u vlasništvu niti suvlasništvu drugu nekretninu podobnu za stanovanje. Popisuje trošak sastava žalbe.

3. Žalbu protiv presude u dijelu pod toč. III. i IV. izreke, kako se to zaključuje iz sadržaja žalbe, izjavila je tuženica-protutužiteljica (dalje: tuženica) pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se udovolji zahtjevu tuženice, te da joj se naknadi trošak postupka uvećan za troškove sastava žalbe, koje popisuje, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. U žalbi ističe kako je pred sudom prvog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, budući da presuda u pobijanom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. U žalbi ističe kako su joj za život potrebna mjesečna sredstva u iznosu od 700,00 do 800,00 EUR, sa tim da joj je za najam stana potrebno 250,00 EUR, za režije minimalno 70,00 EUR, za hranu minimalno 200,00 EUR, a pored toga treba pribavljati i lijekove. Navodi kako joj se od njenih primanja mjesečno oduzima 43,00 EUR za dugove za vrijeme trajanja bračne zajednice. Ima mjesečne primitke u iznosu od 213,00 EUR i naknadu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 55,00 EUR i nema dovoljno sredstava za život niti ih može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposobna za rad. Tužitelj prima mirovinu u iznosu od 908,00 EUR mjesečno i konstantno radi neprijavljen, a trebao bi zaprimiti ili već je isplatu kupovnine za kuću koja dijelom predstavlja bračnu stečevinu. Smatra da joj je trebalo dosuditi zahtijevani iznos od 331,81 EUR mjesečno. Smatra i kako je pogrešna odluka u pogledu troškova parničnog postupka, te da je prvostupanjski sud pogrešno valorizirao uspjeh tuženice u postupku te je trebao posebno valorizirati pravnu osnovu, a posebno visinu.

4. U odgovoru na žalbu tužitelja, tuženica je osporila njegove žalbene navode ističući kako od nekretnine koja se nalazi u mjestu Gundinci tuženica nije u mogućnosti ostvarivati nikakve prihode, a tužitelj pored mirovine ostvaruje prihod od konstantnog neprijavljenog rada, te će zaprimiti isplatu za kuću koja dijelom predstavlja bračnu stečevinu. Ističe kako su svi navodi tužitelja, kako iz žalbe, tako i oni izneseni tijekom postupka, neosnovani. Popisuje trošak sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba tuženice nije osnovana, dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.

6. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP).

6.1. Međutim, iako izvedene dokaze sud prosuđuje po slobodnom uvjerenju, dužan je stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu, a što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i učinio. Stoga nije utemeljen prigovor tužitelja da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

7. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuju tužitelj i tuženica, budući da pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

8. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

9. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tuženice da tužitelj počev od 1. listopada 2023. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti za njezino uzdržavanje doprinosi u iznosu od 331,81 EUR mjesečno.

10. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio kako je brak između stranaka sklopljen 1988., u braku je rođeno četvoro djece, koja su sada punoljetna, a bračna zajednica stranka prestala je postojati 2020., pa kako se tuženica nije protivila podnesenoj tužbi za razvod braka, to je sud prvog stupnja temeljem čl. 51. toč. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19 i 156/23 – dalje ObZ) razveo brak stranaka (toč. I. izreke koja se žalbom ne pobija). Nadalje, utvrdio je kako tužitelj ima mirovinu u iznosu od 908,00 EUR mjesečno i plaća ratu kredita od 310,30 EUR mjesečno, dok tuženica ostvaruje mirovinu od 158,00 EUR mjesečno te prima doplatak za pomoć i njegu u iznosu od 55,00 EUR, sa tim da za najam stana plaća 250,00 EUR, pa s obzirom da ista ima zdravstvenih problema, jer joj je zbog bolesti nastao djelomični gubitak radne sposobnosti, to smatra kako su ostvareni uvjeti iz čl. 295. st. 1. ObZ te da je tužitelj dužan uzdržavati tuženicu na način da za njeno uzdržavanje doprinositi iznos od 170,00 EUR, dok će ostatak iznosa do ukupno utvrđenih potreba određenih za njezino uzdržavanje (cca 400,00 do 420,00 EUR), osigurati tuženica od svojih primanja i pomoći djece.

11. Odredbom čl. 295. st. 1. ObZ propisano je da bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvarivati iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na uzdržavanje od svojeg bračnog druga ako ovaj za to ima dovoljno sredstava i mogućnosti.

12. Pravilno je sud prvog stupnja, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, imajući u vidu prihode tuženice, njezino imovinsko stanje, zdravstveno stanje zbog kojeg nije sposobna za rad (nalazi se u invalidskoj mirovini zbog gubitka radne sposobnosti), te činjenicu da živi u podstanarstvu, utvrdio da tuženica nema dovoljno sredstava za život, te da ima pravo na uzdržavanje od svog bivšeg bračnog druga, odnosno da su ostvareni uvjeti iz čl. 295. st. 1. ObZ, s tim da je u smislu čl. 307. st. 1. i 2. ObZ ocijenio da je za kupovinu namirnica, lijekova, odjeće, obuće i ostalih životnih potrepština potrebno za tuženicu osigurati mjesečni iznos od oko 420,00 EUR.

13. Prilikom procjene mogućnosti tužitelja za plaćanjem uzdržavanja u smislu čl. 307. st. 3. ObZ pravilno je sud prvog stupnja vodio računa da mu s obzirom na prihode i kredit za život preostaje 600,00 EUR, od kojih je u mogućnosti za uzdržavanje tuženice doprinositi mjesečni iznos od 170,00 EUR, dok će ostatak iznosa od ukupno utvrđenih potreba za njezino uzdržavanje osigurati tuženica od svojih primanja i pomoći djece, koja joj podmiruju troškove najma stana i režije.

14. Prema odredbi čl. 298. st. 1. ObZ obveza uzdržavanja bračnog druga može trajati do godine dana, ovisno o trajanju braka i o mogućnosti da tužitelj u dogledno vrijeme na drugi način osigura sredstva za život.

15. Stoga je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je uzdržavanje tuženice naložio dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

16. Ocjena je ovog drugostupanjskog suda, a kada se uzmu u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja koje je sud imao u vidu prilikom ocjene prava na uzdržavanje tuženice i visinu uzdržavanja, da je opravdano uzdržavanja tuženice odrediti u trajanju od 1 godine.

17. U odnosu na žalbene navode tužitelja kako tuženica ima u suvlasništvu kuću u [adresa] od koje može ostvarivati prihode, za istaći je kako iz stanja spisa ne proizlazi da tuženica ostvaruje bilo kakav prihod od navedene nekretnine, a u odnosu na navode tuženice kako tužitelj ostvaruje prihod od konstantnog neprijavljenog rada, valja reći kako je pravilno sud prvog stupnja ocijenio kako te tvrdnje tuženice ničim nisu dokazane.

18. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tuženice i djelomično žalbu tužitelja kao neosnovane i potvrditi presudu suda prvog stupnja u dijelu pod toč. II. izreke, kojim je naloženo tužitelju-protutuženiku plaćati za uzdržavanje tuženice-protutužiteljice iznos od 170,00 EUR mjesečno do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec počev od 1. listopada 2023. pa do 30. rujna 2024. sa zateznom kamatom, te u dijelu pod toč. III. i IV. izreke, a temeljem čl. 373. toč. 3. istoga Zakona djelomično preinačiti presudu suda prvog stupnja u dijelu pod toč. II. izreke i u tom dijelu odlučiti kao pod toč. II izreke ove drugostupanjske presude.

19. Odluka o troškovima postupka pravilno je donesena u skladu s odredbom čl. 366. ObZ, pa iako je tužitelj djelomično uspio s podnesenom žalbom, taj trošak mu nije priznat, jer se radi o uspjehu u neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi.

20. U ne pobijanom dijelu pod toč. I. izreke presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

Zadar, 17. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Igor Delin