Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-606/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Delina, predsjednika vijeća, Katije Hrabrov, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Emici Milošević, odvjetnici u Zadru, Jurja Matejeva Dalmatinca 1, protiv tuženika NŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Damiru Klarinu, odvjetniku u Zadru, Špire Brusine 12, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P- 2177/2019-45 od 28. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 17. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika NŠ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2177/2019-45 od 28. ožujka 2024. u dijelu pod toč. I. kojim je utvrđeno da ostavinsku imovinu ostavitelja HŠ pok. V čini novčani iznos od 31.839,88 EUR (239.862,61 kn) dobiven kao naknada za izvlašteno zemljište oznake čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], za potrebe autoceste i plinovoda.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika NŠ kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2177/2019-45 od 28. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom I. koji glasi:

Utvrđuje se da ostavinsku imovinu ostavitelja HŠ pok. V, rođenog **.**.1926., a umrlog **.**.2003. čini: - pravo korištenja 1/3 dijela obiteljske grobnice veličine 6+1 polje V broj 35 na mjesnom groblju u Zemuniku - novčani iznos od 31.839,88 eur-a / 239.862,61 kn/ dobiven kao naknada za izvlašteno zemljište oznake čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] za potrebe autoceste i plinovoda.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom II. Koji glasi:

Utvrđuje se da ostavinsku imovinu ostavitelja HŠ pok. V rođenog **.**.1926., a umrlog **.**.2003. ne čini dio nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] između točaka A10 i A11 u ravnini s oznakom objekta A9, a prema skici vještaka geodeta TŠ od 28. svibnja 2018.“

2. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

„Svaka stranka snosi svoj trošak.“

3. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. I. izreke koji se odnosi na novčani iznos dobiven kao naknadu za izvlašteno zemljište i rješenja žalbu je izjavio tuženik pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na novčani iznos naknade, te tuženiku naknadi parnični trošak zajedno sa troškom sastava žalbe koji popisuje. U žalbi ističe kako je pred sudom prvog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, budući da presuda u pobijanom dijelu sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati. Sud prvog stupnja niti jednom rečenicom ne obrazlaže za što je tuženiku isplaćena naknada, da li za samo zemljište ili za zasađeni vinograd, čiji je to bio vinograd, je li svo zemljište izvlašteno ili samo dio, je li vrijednost tog zemljišta već ušla u izračun vrijednosti ostavinske imovine te zašto bi tužbeni zahtjev tužiteljice u tom dijelu bio osnovan. Ne osvrće se ni na činjenicu da je u ostavinskom postupku provedeno vještačenje kojim je već utvrđena vrijednost predmetnih nekretnina. Od predmetnih nekretnina u cijelosti je izvlaštena samo čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 564 m[2] , dok preostale nekretnine nisu izvlaštene, već je na njima samo zasnovano pravo služnosti. Ni zaključak suda prvog stupnja o utvrđenoj visini naknade nije točan, već samo prepisan iz zaprimljenih nagodbi. Upravo tuženik je na predmetnim nekretninama imao pravo služnosti plodouživanja stečeno u dogovoru sa pok. HŠ, ali i po sili zakona. Prihod od služnosti plodouživanja u cijelosti pripada plodouživatelju, kao i troškovi ograđivanja nekretnine. Vinograd nije bio vlasništvo ostavitelja, već tuženika, pa naknada za poboljšice u vidu uništenog vinograda pripada isključivo tuženiku i ne mogu biti dio ostavinske imovine. Tuženik je u vrijeme sklapanja nagodbi već bio vlasnik predmetnih nekretnina i ovlašten je samostalno raspolagati istima, bez obzira na činjenicu da ostavinski postupak još nije dovršen. Pokojni HŠ preminuo je 2003., a naknada za izvlašteno zemljište sa Hrvatskim cestama dogovorena je i isplaćena 2006., a sa Plinacro 2012., dakle tri odnosno devet godina nakon smrti HŠ, a u vrijeme sklapanja nagodbe tuženik je raspolagao oporukom (koja je kasnije na sudu potvrđena kao valjana) prema kojoj predmetne nekretnine nasljeđuje upravo on. Tuženik nema nikakvog razloga u svjetlu postojanja oporuke i njegovog rada na vinogradu prepuštati dio naknade za izvlaštenje tuženici, tim prije što ostavinski postupak nije dovršen. Vrijednost ostavinske imovine može biti samo imovina koja je postojala u trenutku smrti ostavitelja, a ne vrijednost ostvarena naknadno, što je ovdje slučaj. Slijedom iznesenog, pogrešna je i odluka o troškovima postupka.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), na koju u žalbi određeno ukazuje tuženik, budući da presuda u pobijanom dijelu ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

7. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

8. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da ostavinsku imovinu ostavitelja HŠ pok. V čini novčani iznos od 31.839,88 EUR (239.862,61 kn) koji je tuženik dobio kao naknadu za izvlašteno zemljište oznake čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], za potrebe autoceste i plinovoda, a radi se o nekretninama koje su bile u vlasništvu ostavitelja.

9. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio kako je prednik stranaka HŠ preminuo **.**.2003., da su Hrvatske ceste d.o.o. i tuženik dana 2. svibnja 2006. sklopili nagodbu o naknadi i to za dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine izvlaštenja 564 m[2] , upisanog posjeda HŠ, nove oznake 4563/3 k. o. [katastarska općina], te je utvrđena naknada za izvlašteno zemljište u iznosu od 104.580,00 kn, da su Plinacro d.o.o. Zagreb i tuženik sklopili nagodbu kojom tuženik dozvoljava osnivanje prava služnosti na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], u korist Plinacro d.o.o. Zagreb, koji se na ime naknade obvezuje tuženiku isplatiti ukupan iznos od 135.282,51 kn, pa kako je utvrdio da je tuženik navedene nagodbe sklopio nakon smrti zajedničkog prednika te da u tim postupcima nije sudjelovala tužiteljica, a ostavinski postupak iza njegove smrti nije dovršen, to je udovoljio postavljenom tužbenom zahtjevu.

10. Iz stanja spisa proizlazi kako je u ostavinskom postupku iza smrti HŠ pok. V proglašena oporuka kojom je oporučitelj raspolagao svojom imovinom. između ostalog i čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] (od koje je nastala izvlaštena čest. zem. [katastarska čestica]), sve k. o. [katastarska općina], kojim nekretninama je raspolagao u korist svog sina, ovdje tuženika. Tužiteljica je u ostavinskom postupku osporavala pravovaljanost oporuke pok. HŠ, te je upućena na pokretanje parnice protiv ovdje tuženika radi utvrđenja ništetnosti oporuke, podredno poništenja iste, koji postupak je pravomoćno okončan presudom istog prvostupanjskog suda donesenom pod poslovnim brojem P-2495/14 od 30. rujna 2015. na način da su tužbeni zahtjevi tužiteljice u cijelosti odbijeni kao neosnovani.

10.1. Tužiteljica je nakon okončanog parničnog postupka pod navedenim poslovnim brojem u ostavinskom postupku istakla da je oporučnim raspolaganjem povrijeđen njezin nužni dio te je zatražila da se izvrši popis i procjena cjelokupne imovine ostavitelja i utvrdi vrijednost njezinog nužnog dijela.

11. Odredbom čl. 70. st. 5. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 43/03, 163/03, 127/13, 33/15 i 14/19 – dalje ZN) propisano je kako nužni nasljednik na svaki način ima pravo na ime svoga nužnog dijela dobiti onoliku vrijednost koliko na njega otpada kad se obračunska vrijednost ostavine podijeli s veličinom njegova nužnoga nasljednog prava (vrijednost nužnog dijela).

12. Prema odredbi čl. 71. st. 1. ZN vrijednost ostavine na temelju koje se izračunava vrijednost nužnog dijela, između ostalog, utvrđuje se tako da najprije treba popisati i procijeniti sva dobra koja je ostavitelj imao u času smrti, računajući tu i sve ono čime je raspolagao oporukom, kao i sve njegove tražbine, pa i one koje ima prema nekom nasljedniku, osim tražbina koje su očito nenaplative, te od utvrđene vrijednosti dobara koja je ostavitelj imao u času smrti odbiti iznos ostaviteljevih dugova, iznos troškova popisa i procjene ostavine i troškova pokopa ostavitelja.

13. Dakle, nužni dio ne može se, s obzirom na odredbu čl. 71. ZN, izračunati u pogledu pojedinog dijela ostaviteljeve imovine, nego samo u pogledu njegove cjelokupne imovine, jer se radi izračunavanja nužnog dijela ima uzeti u obzir sva imovina koja je ostala iza ostavitelja.

14. Iz stanja spisa proizlazi da je u trenutku smrti pok. HŠ, između ostalog, bio vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] (od koje je kasnije formirana čest. zem. [katastarska čestica]) i čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], da je tuženik dobio naknadu za izvlašteno zemljište oznake dio čest. zem. [katastarska čestica], nove oznake 4563/3, površine izvlaštenja 564 m[2] , u iznosu od 104.580,00 tadašnjih kuna, te naknadu u iznosu od 135.282,51 tadašnjih kn zbog osnivanja prava služnosti na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] u korist Plinacro d.o.o., a sve temeljem nagodbi sklopljenih nakon smrti HŠ i prije okončanja ostavinskog postupka iza njegove smrti.

15. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja, a s obzirom da je u ostavinskom postupku iza smrti HŠ tužiteljica istakla da je oporučnim raspolaganjem ostavitelja povrijeđen njezin nužni dio, da izvršene uplate u korist tuženika za zemljište koje je u trenutku smrti pok. HŠ bilo u njegovom vlasništvu, bez obzira što je istim nekretninama raspolagao oporukom u korist tuženika, ulaze u ostavinsku imovinu ostavitelja HŠ, koja će se zajedno sa ostalom imovinom koje je ostavitelj bio vlasnik u trenutku smrti popisati i procijeniti u smislu čl. 71. ZN.

16. Sud prvog stupnja je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je udovoljio zahtjevu tužiteljice kao u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke, kao i odredbu čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19) prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.

17. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke, a temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. istoga Zakona odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja.

18. U ne pobijanom dijelu pod toč. I. izreke, koji se odnosi na pravo korištenja obiteljske grobnice, te u dijelu pod toč. II. izreke presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

Zadar, 17. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Igor Delin