Republika Hrvatska

Županijski sud u

Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-492/24-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Sandre Radanović, kao predsjednice vijeća, te Hrvoja Viskovića i Dijane Grancarić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Silvane Čubrilo kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog DF, zbog kaznenog djela iz čl. 235. st. 1. Kaznenog zakona Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – pročišćeni tekst, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, broj K-40/2016 od 4. rujna 2024. godine, temeljem odredbe 494. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2024. godine,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog DF, kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Zadru broj K-40/2016 od 4. rujna 2024. godine odbijen je kao neosnovan prijedlog za izdvajanje video snimke inkriminiranog događaja od 28. srpnja 2015. godine kao nezakonitog dokaza.

2. Protiv citiranog rješenja žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja Bože Vrkića, odvjetnika u Zadru, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se prihvati žalba, preinači pobijano rješenje na način da se prihvati prijedlog za izdvajanje video snimke kao nezakonitog dokaza, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak i odluku.

3. Žalba okrivljenika nije osnovana.

4. Pravilno prvostupanjski sud argumentira zbog kojih sve razloga dokazi čije se izdvajanje traži predstavljaju zakonite dokaze. Okolnost da bi se radilo o privatnoj snimci koja je sačinjena na privatnoj parceli ovdje nema nikakvog značenja u smislu zakonitosti dokaza. Naime, snimka napada okrivljenika na oštećene PF i HF na mobilnom telefonu oštećenika u trenutku dok okrivljenik željeznom polugom razbija ulazna vrata od konobe PF, odnosno zamahivanjem poluge prema glavi oštećenog HF može se upotrijebiti kao dokaz u kaznenom postupku protiv okrivljenika zbog kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret. Tehničko snimanje napada okrivljenika koji je usmjeren prema osobi koja snima ne predstavlja neovlašteno snimanje u smislu kaznenog djela iz čl. 143. st. 1. KZ/11. Uostalom i sam čl. 143. st. 4. KZ/11 propisuje kako nema kaznenog djela ako su radnje snimanja učinjene u drugom interesu koji je pretežniji od interesa zaštite privatnosti snimljene osobe. Drugim riječima sporna snimka nije nezakoniti dokaz u smislu odredbe čl. 10. ZKP/08, jer nisu povrijeđena nikakva prava okrivljenika iz čl. 10. st. 2. ZKP/08, pa tako ni pravo na privatnost kada upravo on prema drugoj osobi čini kazneno djelo kojim povrjeđuje pravo na siguran život te osobe.

5. Slijedom svega navedenog trebalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja i žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu sve sukladno odredbi čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08.

U Zadru, 17. prosinca 2024. godine

Zapisničar

Predsjednica vijeća

Silvana Čubrilo

Sandra Radanović