REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Slavonskom Brodu
Trg pobjede 13
35000 Slavonski Brod
Poslovni broj: P-933/2019-33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Slavonskom Brodu po sucu Marini Vučetić u pravnoj stvari tužitelja DČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Miji Kladariću, odvjetniku iz Slavonskog Broda protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 13. studenog 2024. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Krešimira Bogdana, odvjetnika iz Slavonskog Broda i zamjenika punomoćnika tuženika Mirka Jelića, odvjetnika iz Slavonskog Broda i rasprave održane 17. prosinca 2024. na kojoj je objavljena odluka, istog dana
p r e s u d i o j e
I, Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovor o kreditu broj 9011002194, od 7. veljače 2006. solemniziranog po Javnom bilježniku Ruži Medunić iz Slavonskog Broda, posl. br. OU-79/2006 sklopljenog između tužitelja DČ iz [adresa], kao korisnika kredita i tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, kao kreditora, a koja u dijelu
odredbe članka 1. glasi“…u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 60.000,00 CHF (slovima: šezdesettisućafranaka) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.";
odredba dijela članka 4. toč.4.1 koja glasi: " ...koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana,...";
odredba dijela članka 4. toč.4.2 koja glasi: " Visinu kamatne stope Banka može promijeniti... u CHF... ";
odredba dijela članka 5. koja glasi: " ...... u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate."; odredba dijela članka 6. koja glasi: " ... u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate."; odredba dijela članka 7. toč.7.2 koja glasi: " ... 60.000,00 CHF (slovima: šezdesettisućafranaka) i kamata iz točke 4. ovog Ugovora,...plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora. U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Banka će pisano obavijestiti Korisnika kredita. Stranke su suglasne da je obavijest Banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta te se danom kad mu je obavijest dostavljena smatra dan kad je Banka putem pošte uputila Korisniku kredita obavijest tome na adresu iz ovog ugovora ili na adresu koju je Korisnik kredita pisano dostavio Banci. Ova obavijest sastavni je dio ovog Ugovora.;
odredba dijela članka 12. toč. 12.8 koja glasi: "Potpisom ovog Ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja PBZ d.d. s građanima i pristaju na njihovu primjenu. Ugovorne strane su suglasne da se na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju Opći uvjeti poslovanja PBZ d.d. S građanima, ostali akti Banke kojima je regulirano kreditiranje građana, te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune, o čemu će ih Banka izvijestiti putem svojih distribucijskih kanala.";
odredba dijela članka 12. toč. 12.9 koja glasi: "Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita i Založni dužnik izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF , te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF."; odredba dijela članka 12. toč. 12.10 koja glasi: "Korisnik kredita izjavljuje da je, sukladno važećim propisima, upoznat s uvjetima kredita...."
II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50 da tužitelju DČ iz [adresa], isplati iznos od 9.172,29 eura (slovima: devettisućastosedamdesetdvaeuraidvadesetdevetcenti) na ime razlike u iznosima anuiteta nastalih zbog korištenja ništetne odredbe Ugovora o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, te korištenja ništetne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, koje je banka koristila prilikom izračuna visine anuiteta u odnosu na iznose anuiteta koji bi se dobili primjenom ugovorene kamatne stope po stopi od 4,55% godišnje i bez primjene ništetne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, zajedno sa zateznim kamatama, po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja kamata na pojedinačne iznose teče kako slijedi:
– Za iznos od 1,45 eura počevši od 01.02.2007 godine
– Za iznos od 1,44 eura počevši od 01.03.2007 godine
– Za iznos od 1,44 eura počevši od 01.04.2007 godine
– Za iznos od 1,42 eura počevši od 01.05.2007 godine
– Za iznos od 1,40 eura počevši od 01.06.2007 godine
– Za iznos od 1,39 eura počevši od 01.07.2007 godine
– Za iznos od 0,01 eura počevši od 01.08.2007 godine
– Za iznos od 27,66 eura počevši od 01.09.2007 godine
– Za iznos od 27,11 eura počevši od 01.10.2007 godine
– Za iznos od 26,99 eura počevši od 01.11.2007 godine
– Za iznos od 27,29 eura počevši od 01.12.2007 godine
– Za iznos od 27,03 eura počevši od 01.01.2008 godine
– Za iznos od 27,41 eura počevši od 01.02.2008 godine
– Za iznos od 48,29 eura počevši od 01.03.2008 godine
– Za iznos od 49,00 eura počevši od 01.04.2008 godine
– Za iznos od 47,50 eura počevši od 01.05.2008 godine
– Za iznos od 47,07 eura počevši od 01.06.2008 godine
– Za iznos od 47,38 eura počevši od 01.07.2008 godine
– Za iznos od 46,37 eura počevši od 01.08.2008 godine
– Za iznos od 46,28 eura počevši od 01.09.2008 godine
– Za iznos od 46,66 eura počevši od 01.10.2008 godine
– Za iznos od 50,83 eura počevši od 01.11.2008 godine
– Za iznos od 47,78 eura počevši od 01.12.2008 godine
– Za iznos od 50,71 eura počevši od 01.01.2009 godine
– Za iznos od 52,45 eura počevši od 01.02.2009 godine
– Za iznos od 53,00 eura počevši od 01.03.2009 godine
– Za iznos od 51,67 eura počevši od 01.04.2009 godine
– Za iznos od 51,62 eura počevši od 01.05.2009 godine
– Za iznos od 50,59 eura počevši od 01.06.2009 godine
– Za iznos od 49,69 eura počevši od 01.07.2009 godine
– Za iznos od 51,03 eura počevši od 01.08.2009 godine
– Za iznos od 51,28 eura počevši od 01.09.2009 godine
– Za iznos od 51,06 eura počevši od 01.10.2009 godine
– Za iznos od 50,47 eura počevši od 01.11.2009 godine
– Za iznos od 51,05 eura počevši od 01.12.2009 godine
– Za iznos od 51,42 eura počevši od 01.01.2010 godine
– Za iznos od 55,02 eura počevši od 01.02.2010 godine
– Za iznos od 53,52 eura počevši od 01.03.2010 godine
– Za iznos od 60,96 eura počevši od 01.04.2010 godine
– Za iznos od 59,33 eura počevši od 01.05.2010 godine
– Za iznos od 62,72 eura počevši od 01.06.2010 godine
– Za iznos od 85,23 eura počevši od 01.07.2010 godine
– Za iznos od 81,29 eura počevši od 01.08.2010 godine – Za iznos od 94,29 eura počevši od 01.09.2010 godine
– Za iznos od 90,11 eura počevši od 01.10.2010 godine
– Za iznos od 81,25 eura počevši od 01.11.2010 godine
– Za iznos od 92,20 eura počevši od 01.12.2010 godine
– Za iznos od 113,17 eura počevši od 01.01.2011 godine
– Za iznos od 98,72 eura počevši od 01.02.2011 godine
– Za iznos od 103,96 eura počevši od 01.03.2011 godine
– Za iznos od 96,91 eura počevši od 01.04.2011 godine
– Za iznos od 97,97 eura počevši od 01.05.2011 godine
– Za iznos od 121,44 eura počevši od 01.06.2011 godine
– Za iznos od 123,30 eura počevši od 01.07.2011 godine
– Za iznos od 147,22 eura počevši od 01.08.2011 godine
– Za iznos od 131,04 eura počevši od 01.09.2011 godine
– Za iznos od 118,39 eura počevši od 01.10.2011 godine
– Za iznos od 116,82 eura počevši od 01.11.2011 godine
– Za iznos od 115,70 eura počevši od 01.12.2011 godine
– Za iznos od 121,25 eura počevši od 01.01.2012 godine
– Za iznos od 127,09 eura počevši od 01.02.2012 godine
– Za iznos od 127,54 eura počevši od 01.03.2012 godine
– Za iznos od 123,62 eura počevši od 01.04.2012 godine
– Za iznos od 125,56 eura počevši od 01.05.2012 godine
– Za iznos od 127,39 eura počevši od 01.06.2012 godine
– Za iznos od 127,46 eura počevši od 01.07.2012 godine
– Za iznos od 125,45 eura počevši od 01.08.2012 godine
– Za iznos od 123,81 eura počevši od 01.09.2012 godine
– Za iznos od 119,65 eura počevši od 01.10.2012 godine
– Za iznos od 124,05 eura počevši od 01.11.2012 godine
– Za iznos od 126,47 eura počevši od 01.12.2012 godine
– Za iznos od 125,63 eura počevši od 01.01.2013 godine
– Za iznos od 116,22 eura počevši od 01.02.2013 godine
– Za iznos od 124,24 eura počevši od 01.03.2013 godine
– Za iznos od 124,63 eura počevši od 01.04.2013 godine
– Za iznos od 121,25 eura počevši od 01.05.2013 godine
– Za iznos od 112,27 eura počevši od 01.06.2013 godine
– Za iznos od 112,03 eura počevši od 01.07.2013 godine
– Za iznos od 113,97 eura počevši od 01.08.2013 godine
– Za iznos od 117,60 eura počevši od 01.09.2013 godine
– Za iznos od 117,60 eura počevši od 01.10.2013 godine
– Za iznos od 120,29 eura počevši od 01.11.2013 godine
– Za iznos od 121,93 eura počevši od 01.12.2013 godine
– Za iznos od 123,82 eura počevši od 01.01.2014 godine
– Za iznos od 121,50 eura počevši od 01.02.2014 godine
– Za iznos od 123,73 eura počevši od 01.03.2014 godine
– Za iznos od 122,74 eura počevši od 01.04.2014 godine
– Za iznos od 119,60 eura počevši od 01.05.2014 godine
– Za iznos od 118,19 eura počevši od 01.06.2014 godine
– Za iznos od 118,26 eura počevši od 01.07.2014 godine – Za iznos od 121,74 eura počevši od 01.08.2014 godine
– Za iznos od 124,20 eura počevši od 01.09.2014 godine
– Za iznos od 123,34 eura počevši od 01.10.2014 godine
– Za iznos od 125,67 eura počevši od 01.11.2014 godine
– Za iznos od 127,22 eura počevši od 01.12.2014 godine
– Za iznos od 125,99 eura počevši od 01.01.2015 godine
– Za iznos od 127,02 eura počevši od 01.02.2015 godine
– Za iznos od 126,76 eura počevši od 01.03.2015 godine
– Za iznos od 126,49 eura počevši od 01.04.2015 godine
– Za iznos od 126,22 eura počevši od 01.05.2015 godine
– Za iznos od 125,95 eura počevši od 01.06.2015 godine
– Za iznos od 125,68 eura počevši od 01.07.2015 godine
– Za iznos od 125,40 eura počevši od 01.08.2015 godine
– Za iznos od 125,12 eura počevši od 01.09.2015 godine
– Za iznos od 124,85 eura počevši od 01.10.2015 godine
sve do isplate, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50 da tužitelju DČ iz [adresa], naknadi parnične troškove u iznosu 2.773,17 eura, zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja teče od 17.12.2024. do dana plaćanja, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se tužitelj EČ iz [adresa] sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 200,00 eura, kao neosnovanim.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.
2. U tužbi navodi da je 7. veljače 2006. s tuženikom zaključio Ugovor o kreditu broj 9011002194 na iznos od 60.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita. Ugovor je sklopljen na vrijeme od 15 godina. Predmetnim Ugovorom definirana je otplata kredita u 180 mjesečnih anuiteta, prema otplatnoj tablici koja je bila sastavni dio Ugovora. Prema otplatnom platu mjesečni anuitet iznosio je 460,53 CHF, odnosno 2.159,68 kn na dan zaduženja za kredit 27. veljače 2006. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P- 1401/12 od 5. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. donesenom u kolektivnom sporu vođenom između tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača i poslovnih banaka među kojima je bila i Zagrebačka banka d.d. utvrđeno je da su poslovne banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetni h ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time postupili suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača. Navedenom presudom sud je naložio tuženim bankama da prestanu s ovakvim postupanjem te da u roku od 60 dana ponude potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice vezan uz valutu švicarski franak, a kamatna stopa promjenjiva, na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita i uz fiksnu kamatnu stopu, a u postotku koji je izrijekom naveden u sklopljenom potrošačkom ugovoru, kao važeća stopa redovne kamate na dan sklapanja ugovora, jer će u suprotnom ponudu zamijeniti ova presuda. Sud je nadalje zabranio tuženim bankama takvo ili slično postupanje. tuženik je prilikom izračuna anuiteta kredita koji su plaćani računao obvezu tužitelja u iznosu protuvrijednosti iznosa anuiteta u CHF prema srednjem tečaju koji je vrijedio na dan plaćanja anuiteta. Na ovaj način je došlo do značajnih povećanja iznosa anuiteta po osnovu povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu. Kredit je prijevremeno otplaćen. Temeljem presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kojom je tuženik obuhvaćen, utvrđeno je da se ista nije pridržavala odredbi zakona o potrošačkom kreditiranju te je došlo do preplate zbog promjene kamatne stope koja je ugovorena prema točki 2. Ugovora. Tuženik je samovoljno mijenjao kamatnu stopu što je utvrđeno i navedenom presudom VTS-a, a na što nije bio ovlašten. Tuženik je za vrijeme otplate kredita povećavao kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu što je uzrokovalo zajedno s povećanjem tečaja CHF značajno povećanje anuiteta. S obzirom na sve navedeno, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu od 3. prosinca 2015. kreditni odnos između stranaka je izmijenjen Konverzija je izvršena upravo sa svrhom i na način da se u obračun uključe sa plaćanja od početka trajanja kredita i to plaćanja preračunata kao da je kredit početno bio u eurima, što naravno uključuje i kamate. Početni kredit u CHF je prestao postojati u potpunosti nakon što je konvertiran u euro pa po tom kreditu u CHF ne može više biti nikakvog potraživanja niti zahtjeva. Slijedom odredbi zakona, tuženik je reobračunavao kredite od početka njihovog trajanja kao da se radilo o kreditima u eurima i priznao te uračunao sve uplate korisnika kredita u kunama. Budući da je prihvatom konverzije i potpisom Dodatka Ugovoru na strani tužitelja prestalo bilo kakvo potraživanje tužitelja po Ugovoru u CHF, to je očito kako, s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev, tu žitelj više nema i ne može imati bilo kakvih potraživanja. Nadalje, valutna klauzula je, osim što je izričito dopuštena i predviđena odredbama Zakona o obveznim odnosima, nije nečija špekulacija već se radi o politici monetarne vlasti te uvjetovanosti valutnom strukturom štetnih depozita velike većine hrvatskih štediša. Osim toga, u Ugovoru o kreditu ne navodi se da se kredit otplaćuje u kunama, niti je anuitet izražen u kunama. U Ugovoru jasno stoji da se kredit otplaćuje u 180 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora. Što se tiče promjenjive kamatne stope, tuženik navodi kako odredba komom se banka ovlašćuje mijenjati kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena niti je kao takva valjani temelj za isticanje tužbenog zahtjeva. Kamatna stopa se mijenjala sukladno tržišnim kriterijima i elementima čije su oscilacije izvan nadzora tuženika. Kriteriji promjene kamatnih stopa odnosno načina obračuna kamate, propisani su Općim uvjetima poslovanja banke. Na kraju tuženik ističe i prigovor zastare potraživanja. Zbog navedenog, tuženik predlaže sudu odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom.
4. Rješenjem ovog suda broj P-933/2019-11 od 8. veljače 2021. je bio određen prekid postupka do pravomoćnog okončanja pred Sudom Europske unije radi tumačenja Direktive 93/13 (str. 111 spisa).
5. Rješenjem ovog suda broj P-933/2019-13 od 27. rujna 2022. je određen nastavak postupka (str. 115 spisa).
6. Konačan tužbeni zahtjev tužitelj je postavio podneskom od 2. rujna 2024. nakon nalaza i mišljenja financijskog vještaka i predložio je tužitelj da sud nakon provedenog postupka obveže tuženika na isplatu iznosa od 9.172,29 eura.
7. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u preslik Ugovora o kreditu iz kojeg je vidljivo da je sklopljen između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita za iznos od 60.000,00 CHF, radi adaptacije stambenog objekta, s promjenjivom kamatnom stopom (str. 11 do 15 spisa). Uvidom u Izračun konverzije na dan 30. rujna 2015. je vidljivo da je navedeno i da je stanje dospjele glavnice 3.598,84 eura (str. 17 do 19 spisa). Uvidom u dodatak ugovora o kreditu je vidljivo da je isti zaključen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora radi konverzije kredita i u čl. 3. je navedeno da iznos glavnice je 18.110.26 eura na dan 30. rujna 2015. a da je iznos pretplate 3.654,21 euro (str. 48 do 52 spisa). Uvidom u Opće uvjete poslovanja tuženika sa građanima je vidljivo da su općenito navedene obveze korisnika kredita i obveze kreditora npr. u kojim se uvjetima odobrava kredit kada se otkazuje kredit (str. 60 do 64 spisa). Iz Informacija o načinu promjene kamatnih stopa je vidljivo da je za razumijevanje istih ipak potrebno stručno znanje (str. 65 do 68 spisa). Saslušan je tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja. Provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Mirni Tot Nužda.
7.1. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je zaključio ugovor o kreditu s tuženikom na iznos od 60.000 švicarskih franaka. Kredit mu je trebao zbog adaptacije stambenog objekta na adresi [adresa], obiteljska kuća, nije korištena za potrebe obrta poslovnih udjela, a nije nikada niti iznajmljivana. Završio je školu za strojobravara nikada nije imao ekonomske predmete, a zaključio je taj ugovor jer je bio najpovoljniji. Bili su još krediti u kunama i u eurima, ali taj u francima je bio najpovoljniji. Pročitao je ugovor o kreditu ono osnovno što piše. Nije nikoga posebno pitao što znači valutna klauzula ili promjenjiva kamatna stopa. Nije išao u banku kada su se počele povećavati kamatne stope, ništa nije mogao napraviti. Sklopio je ugovor o konverziji s bankom. U banci nije ništa posebno razgovarao s nikim kada je došao zbog kredita. Nije s nikim pregovarao oko sadržaja ugovora o kreditu. Ugovor je bio napravljen i bilo je ili potpiši i uzmi ili odustani. Nitko ga nije upozorio da bi mogla značajnije rasti kamatna stopa ili valutna klauzula. Da ga je netko upozorio da bi mu se rata mogla povećati za 60% ne bi uzeo kredit.
7.2. Vještak Mirna Tot Nužda u nalazu i mišljenju je navela da je između kreditora (tuženik) i korisnika kredita (tužitelj) sklopljen Ugovor o kreditu 7. veljače 2006. na iznos od 60.000,00 CHF, ugovorena kamatna stopa iznosi 4,55% godišnje. Banka je u tijeku otplate kredita mijenjala visinu ugovorene kamatne stope pa je kamata od 1. siječnja 2007. do 30. lipnja 20207. bila 4,60%, od 1. srpnja 2007. do 31. srpnja 2007. je bila 4,55%, od 1. kolovoza 2007. do 31. siječnja 2008. 5,55%, od 1. veljače 2008. do 31. prosinca 2008. 6,30%, o0d 1. siječnja 2009. do 30. lipnja 2009. 6,35%, od 1. srpnja 2009. do 30. lipnja 2010. 6,40%, od 1. srpnja 2010. do 31. listopada 2010. 6,45%, od 1. studenog 2010. do30. travnja 2011. 5,85%, od 1. kolovoza 2011. do 31. prosinca 2013. 5,60% i od 1. siječnja 2014. do 30. rujna 2014. 3,23%. U razdoblju obračuna za koje je provedeno vještačenje, utvrđeno je da se do 11. anuiteta na kredit obračunavala kamatna stopa 4,55% koja je i ugovorena. Od 11. do 95. anuiteta obračunavala se kamatne stopa viša od ugovorene. Od 95. do dana konverzije obračunavala se kamatna stopa niža od ugovorene. Temeljem izračuna utvrđena je razlika između iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjeni kamatnih stopa i iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom Ugovoru o kreditu u iznosu od 2.677,08 eura. Više je plaćeno zbog promjene kamatne stope 3.218,91 eura. Manje je plaćeno zbog promjene kamatne stope 541,83 eura. Razlika plaćenog zbog primjene „valutne klauzule“, odnosno zbog promjene tečaja iznosi 5.374,93 eura. Više je plaćeno zbog promjene tečaja 5.953,38 eura. Manje je plaćeno zbog promjene tečaja 578,45 eura. Ukupan iznos više plaćenog po osnovi promjene kamatne stope i valutne klauzule iznosi 9.172,29 eura (24.252,85 kn + 44.855,75 kn). Iznosi preplate (više plaćenog) umanjeni za iznos preplate utvrđene konverzijom i smanjivani su po svakom pojedinom anuitetu od početka otplate, dok iznos preplate nije sveden na nulu. Prema Dodatku Ugovora o kreditu (konverzija) utvrđen je iznos preplate u iznosu od 28.773,21 kn. 69.108,60 HRK
– 28.773,21 HRK = 40.335,39 HRK. Ukupan iznos preplate po pojedinim anuitetima iznosi 5.353,43 eura.
7.3. Na nalaz i mišljenje prigovore je istaknuo samo tuženik, a kojima nije osporio matematički izračun vještaka, već su prigovori isključivo pravne naravi usmjereni na sam zadatak vještaku zbog čega je ovaj sud smatrao da nalaz i mišljenje vještaka nije potrebno nadopunjavati. Po ocjeni ovog suda nalaz i mišljenje vještaka je stručan, obrazložen i nepristran i sud ga je u cijelosti prihvatio.
8. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci presude.
9. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:
- su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu 7. veljače 2006. na iznos od 60.000,00 CHF, s promjenjivom kamatnom stopom,
- su tužitelj i tuženik 3. prosinca 2015. zaključili dodatak Ugovora o kreditu kojim je napravljena konverzija kredita
- je po vještaku utvrđen iznos preplate od ukupno 9.172,29 eura, od dana zaključenja ugovora o kreditu 7. veljače 2006. do 30. rujna 2015. kada je provedena konverzija i to i za preplatu po valutnoj klauzuli i za preplatu po promjenjivoj kamatnoj stopi
- je iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrđeno da je više plaćeno zbog promjene kamatne stope 3.218,91 eura.
- je manje plaćeno zbog promjene kamatne stope 541,83 eura,
- je tužitelj više platio zbog promjene tečaja 5.953,38 eura,
- je manje plaćeno zbog promjene tečaja 578,45 eura,
- je prema Dodatku Ugovora o kreditu (konverzija) utvrđen iznos preplate 3.818,86 eura. Ukupan iznos preplate po pojedinim anuitetima umanjen za iznos priznat konverzijom je 5.353,43 eura.
10. Tijekom postupka je bilo sporno u svezi istaknutih prigovora tuženika da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja, sporno je da li se primjenjuju stavovi iz tzv. kolektivne tužbe. Nadalje je sporno je da li je tužitelj izvršenom konverzijom u potpunosti namiren sa pretplatom spornog kredita uzimajući u obzir valutnu klauzulu vezanu uz valutu CHF i promjenjivu kamatnu stopu koja je ugovorena osnovnim ugovorom o kreditu.
11. Po ocjeni ovog suda ti prigovori tuženika nisu osnovani.
12. Nesporno je da je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u spisu predmeta P- 1401/2012 vođen kolektivni spor protiv banaka, među njima i protiv ovdje tuženika radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U navedenom predmetu je 4. srpnja 2013. donesena presuda koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., te broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koje su potvrđene odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. Nesporno je i da je navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, potvrđenom presudom VTSRH i VSRH utvrđeno da su banke, a među njima i tuženik iz predmetne parnice, u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., povrijedile kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je ugovarana redovna kamata po promjenjivoj stopi koja se utvrđuje jednostranom odlukom kreditora, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nisu pojedinačno pregovarali o navedenoj odredbi niti su ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i načini izračuna tih parametara koji utječu na odluku kreditora o visini stope kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, čime su banke postupale protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Iz odluke VSRH, u dijelu u kojem su potvrđene navedene odluke Trgovačkog suda u Zagrebu i VTSRH, proizlazi da navedene ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi ugovorne kamate odlukom kreditora, nisu bile razumljive jer je u ugovorima korištena formulacija na temelju koje su potrošači samo znali za visinu stope ugovorne kamate u momentu sklapanja ugovora, ali ni približno nisu mogli znati zašto, kako, te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa, iz čega proizlazi da buduća kamatna stopa ugovorena kao primjenjiva nije bila ni određena ni odrediva, i da su odredbe predmetnog ugovora o promjenjivosti kamatne stope ugovorene kamate, odlukom tuženika kao kreditora, odredbe unaprijed pripremljenog i sačinjenog tipskog ugovora od strane tuženika kao kreditora, Presuda Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 odnosi se na sve potrošačke kredite bilo da su stambeni krediti, nenamjenski krediti, auto krediti ili krediti za zatvaranje drugih kredita i bez obzira da li su krediti još uvijek u otplati ili su već otplaćeni.
13. Na temelju čl. 146. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 i 110/15) je određeno da će se postupci pokrenuti do dana stupanja na snagu ovog Zakona dovršiti prema odredbama ranijih Zakona o zaštiti potrošača, dakle postupci pokrenuti nakon stupanja na snagu toga Zakona o zaštiti potrošača voditi i dovršiti po odredbama aktualnog Zakona o zaštiti potrošača. U svezi navedenog primjenjuje i odredba čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 i 110/15) koja propisuje obvezujuću snagu sudske odluke za ostale sudove ako je odluka suda donesena u postupku kolektivnih interesa potrošača u postupku koji potrošak osobno pokrene radi naknade štete koja joj je uzrokovana postupanjem tuženika. U presudi Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 kao pravni osnov navodi naknadu štete, a tu mogućnost predviđa i čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku (odredbe koje se odnose na tzv. kolektivnu tužbu).
14. Na temelju čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje – ZPP-a), fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a U tom će slučaju sud je vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Samo u ovakvim parnicama, se radi o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni. U svezi navedenog ovaj sud je u ovom parničnom postupku, s obzirom da se tužitelj poziva na pravna utvrđenje iz gore naznačenih presuda, sukladno čl. 502.c ZPP-a vezan pravnim stajalištima i utvrđenjima naprijed navedenim presudama.
15. Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom broj Rev-2221/18 od 3.9.2019. kojom je u cijelosti potvrdio drugostupanjsku presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17, a kojom je utvrđena i ništetnost ugovornih odredaba o promjenjivosti kamatne stope odlukom tuženika i ugovornih odredaba kojima glavnica vezana uz valutu CHF. Ustavni sud RH svojom odlukom broj U-III-4150/2019 od 3. veljače 2021. odbio ustavnu tužbu, između tuženika PBZ d.d. u pogledu i kamate koja se mijenja odlukom banke i valute švicarski franak čime je potvrđeno utvrđenje nepoštenosti i nišetnosti odredbi o valuti švicarski franak i kamati koja se mijenja odlukom banke, ovdje tuženika. Presudom Europskog suda pravde broj C-26/13 od 30. travnja 2014. je određeno da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da "ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva", već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.
16. Prigovor zastare, koji je istaknuo tuženik, nije osnovan.
17. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF i ono glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržanoj istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kreditu u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite." Nesporno je da zastarni rok teče od 14. lipnja 2014. za kamatne stope. Podnošenjem kolektivne tužbe Udruge potrošač kod Trgovačkog suda u Zagrebu u sporu zaštite kolektivnih prava, a koji postupak se vodio pod brojem P-1401/12 prekinut je tijek zastare do pravomoćnog okončanja tog spora pred visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske odnosno donošenja presude tog suda 13. lipnja 2014., pod brojem Pž-7129/13 (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem promjenjive kamatne stope) kada je pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi. U svezi navedenog utužena tražbina tužitelja nesporno nije zastarjela jer je tužba podnesena 11.lipnja 2019. Potraživanje tužitelja s osnova primljenog na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli zastara počinje teći od 14. lipnja 2018. (kada je donijeta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. kojom je odlučeno o ništetnosti ugovornih odredaba otplate kredita vezanih uz valutnu klauzulu za tečaj CHF) pa stoga nije nastupila zastara potraživanja isplate preplaćenih anuiteta na ime otplate kredita vezane uz valutnu klauzulu, jer je tužba tužitelja podnesena unutar zastarnog roka od pet godina budući da je postupak u tom dijelu pokrenut dana 11.lipnja 2019. podnošenjem tužbe ovome sudu. Na temelju čl. 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
18. Čl. 225. ZOO-a propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. U svezi navedenog podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.
19. U svezi navedenog i u skladu s odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, te odredbe članka 4., članak 322., članak 323. i članak 324. ZOO/05 i prema ocjeni ovog suda, sporne ugovorne odredbe promjeni kamatne stope i o valutnoj klauzuli, premda jesu jasno sročene i lako uočljive, nisu razumljive iz razloga što u njima nisu precizno i jasno određeni uvjeti promjenjivosti stope ugovorene kamate i mogući rizici vezanja kredita uz tečaj CHF. Osim toga tužitelju kao potrošaču prilikom sklapanja ugovora nije na jasan i razumljiv način objašnjeno, kako bi on na temelju preciznih, jasnih i razumljivih kriterija mogao, predvidjeti financijske posljedice koje bi za njega kao korisnika kredita mogle proizaći, a to je imalo za posljedicu uzrokovanje znatne neravnoteže u pravima i obvezama s jedne strane tužitelja kao korisnika kredita i potrošača, i tuženika kao davatelja kredita i trgovca s druge strane, slijedom čega su sporne ugovorne odredbe nepoštene, a time i ništetne temeljem naprijed navedenih zakonskih odredbi. Radi se o tipskom, unaprijed formuliranom ugovoru tuženika i o odredbama ugovora koje prosječnom potrošaču koji nema potrebnih stručnih znanja iz područja ekonomije, nisu i ne mogu biti jasne na način da bi on već prilikom sklapanja ugovora znao ili mogao pretpostaviti pod kojim uvjetima će dolaziti do promjene tečaja, što je utvrđeno kao nesporno iz iskaza tužitelja kojem je sud u tom dijelu u cijelosti poklonio vjeru jer je iskaz istog logičan i uvjerljiv. Tužitelj je nesporno potrošač jer je kupio osobni automobil za osobne potrebe, što je utvrđeno kao nesporno iz iskaza tužitelja kojem je sud u cijelosti poklonio vjeru jer je iskaz istog logičan i uvjerljiv. 20. Nesporno je pravo stranka na ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Međutim, sporne odredbe nisu utvrđene nepoštenima i ništetnima iz razloga što je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, već su utvrđene nepoštenima i ništetnima zato što je nedvojbeno utvrđeno da nisu bile razumljive prosječnom potrošaču, zato što kod promjenjive kamatne stope i valutne klauzule kreditor nije u cijelosti informirao potrošača o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke te zato što se o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. Prema zaključcima Visokog trgovačkog suda, sadržanima u presudi poslovni broj Pž-7129/2013 nije zabranjeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, ali činjenica što obveza potrošača čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan). Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sadržanog u odluci poslovni broj Revt-249/14-2, banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove, čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", dužne su maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Banka kao kreditor je bila dužna svakog svog potrošača ozbiljno i u cijelosti informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača jest u području primjene prava Europske unije i regulirano je uz ostalo Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesnosti i poštenja (nepoštene odredbe - dalje: Direktiva 93/13 EEZ), a koje odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (NN broj: 78/12 - dalje: ZID ZZP/12) te se sada primjenjuju i kao nacionalni propis. U odnosu na pravne odnose i sporove proizašle iz njih, a koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, a na koje se dakle neposredno ne primjenjuje pravo Europske unije, u tim slučajevima postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije), na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a koji je u primjeni od 2005.
21. S obzirom da je tuženik tijekom ugovornog razdoblja obračunavao i naplaćivao tužitelju dospjele anuitete temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, tužitelju pripada pravo od tuženika tražiti povrat preplaćenog u otplaćenom iznosu, na temelju odredbe članka 323. stavak 1. ZOO/05. Taj preplaćeni iznos, utvrđen je temeljem nalaza i mišljenja vještaka i predstavlja razliku obveza, u razdoblju od dana dospijeća prve utužene obveze do konačne otplate kredita, a koja proizlazi iz razlike između promjene kamatne stope i tečaja valute za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita.
22. Tuženik je u obvezi platiti i zateznu kamatu na svaki preplaćeni iznos anuiteta od dana plaćanja, na temelju članka 1115. ZOO/05, jer se u ovom predmetu radi se o povratu onog što je tuženik stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi, i to odredbi koje je sam tuženik unio u ugovor, pa je iz tog razloga tuženik nesavjestan stjecatelj, te da je stoga temeljem navedene zakonske odredbe, dužan tužiteljici platiti zateznu kamatu na svaki iznos preplate i to od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuitete u kojem je sadržan i iznos preplate.
23. Slijedom navedenoga utvrđena je nepoštenost, a time i ništetnost navedenih odredbi ugovora koji ugovor je sastavljen od strane tuženika bez pojedinačnog pregovaranja sa tužiteljem, u svezi čega je i odlučeno kao u toč. I. izreke presude.
24. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Gos- 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pravno pitanje Općinskog suda u Pazinu u predmetu poslovni broj P-1413/2019-9 od 20. rujna 2019.god., glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji, na način da je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pri čemu je isti sud u obrazloženju svoje odluke naveo da: "…..bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…".
25. U svezi navedenog nesporno je da se je Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju.
26. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da sklapanjem Dodatka od ugovora kojim je izvršena konverzija nije u cijelosti podmiren dug budući ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO-a, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni.
27. Tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN102/15.) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u valuti EUR na način da se položaj potrošača u valuti CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u valuti EUR. Kamatna stopa određena navedenim Dodatkom određena je onako kako je vrijedila za kredite koji su u navedenom razdoblju ostvarivani u valuti EUR, dakle i za te kamatne stope i promjenu istih nisu vođeni pojedinačni pregovori, već je kamatna stopa mijenjana prema odlukama tuženika (banke). U svezi navedenog po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Dodatkom ugovora kojim je izvršena konverzija nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos između stranaka. Sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu nije došlo do konvalidacije sukladno čl. 326. ZOO-a jer je za konvalidaciju trebala postojati suglasna volja obiju stranaka, što ovdje nije slučaj, te je tužitelj i nakon sklapanja Dodatka ugovora o kreditu konverzijom u valutu EUR također oštećen, samo ne toliko koliko je bilo prvotno oštećenje u valuti CHF. Konverzija i njezin izračun nije polazila od nepoštenog ugovaranja navedenih ugovornih odredbi, već od toga da se jedan bankarski proizvod ( kredit ugovoren s valutnom klauzulom CHF ) konvertira tj. denominira u posve drugi bankarski proizvod (kredit denominiran u EUR), a sve sa svrhom da bi se potrošači zaštitili od posljedica ugovornih odredbi koje su plaćanje vezale uz CHF. To zato jer je intencija u čl. 19. b i čl. 19. c Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju/07 bila je izjednačavanje potrošača iz CHF kredita s potrošačima iz EUR kredita, no sporazumom o konverziji se riješilo samo pitanje kamatnih stopa od dana ugovaranja aneksa, ali se nije riješilo i pitanje preplaćenih ugovornih kamata i tečaja prije konverzije pa su konverzijom riješena isključivo pitanja ugovornih obveza, ali ne i obveza proizašle iz ništetnosti ugovornih odredaba.
28. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018. je navedeno da i nakon sklapanja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverzije bio na snazi osnovni Ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji pravni učinci se upravo odnose na ispunjavanje obveza korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
29. U svezi navedenog po ocjeni ovog suda tužitelj se sklapanjem Dodatka ugovora nije odrekao tih prava, niti je dao, niti je mogao dati slobodan i informirani pristanak na to, te se sklapanjem Dodatka ugovor nije odrekao svojih prava na obeštećenje niti je takvo odricanje u istome sadržano, niti je pristao na isto. Da je takav pristanak i dan ne bi se radilo o slobodnom i informiranom pristanku obzirom da u vrijeme sklapanja aneksa o konverzije valutna klauzula u CHF nije bila utvrđena ništetnom (jer je u to vrijeme bila utvrđena valjanom), te tužitelj nije niti mogao znati čime bi se takvim odricanjem odrekao. Zatim tim Dodatkom nije obuhvaćena niti se ne spominje ništetnost odredbi o promjeni kamatnih stopa, a niti se navodi koliko bi bio iznos pretplate kojeg bi se tužitelj sklapanjem Dodatka odrekao, niti je on to mogao znati. U svezi navedenog tužitelj ima pravni interes za vođenje ovog postupka.
30. Izvršenom konverzijom kredita sa valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u euro sklapanjem Sporazuma temeljem Zakon o izmjeni i dopuni zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15; dalje - ZIDZOPK) radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora, te eventualno do dana sklopljenih dodataka i to valuta kredita kamatna stopa i iznose ostale ne otplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum iz čl. 19.c.t.6. ZIDZOPK na način kako to nalaže zakon. U svezi navedenog konverzija odnosno potpisivanje tog Sporazuma između stranka ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva jer se niti odredbama ZIDZOPK-a, a niti navedenim Dodatkom ugovoru ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da je banka bez prethodnog pregovaranja s korisnikom kredita sama tj. nepošteno mijenjala kamatnu stopu u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. Taj Zakon je bio donesen da se položaj korisnika kredita u CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Dodatkom ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim. Činjenica da su stranke sklopile Sporazum kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos preplate kojom je podmiren kredit u EUR u cijelosti, sama za sebe ne upućuje na zaključak da je tužitelju vraćen novčani iznos koji predstavlja razliku između plaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi. Tužitelj se konverzijom nije odrekao daljnjih eventualnih utvrđivanja da li je tim provedenim postupkom konverzije stvarno uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama obje ugovorne strane tj. kreditora i korisnika spornog kredita. Konverzija nije polazila od izračuna pod pretpostavkom nepoštenog ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope odnosno pitanja o kojem se raspravlja u ovom postupku, te nije uračunala iznose koje je tužitelj kao potrošač platio preko početno ugovorenih uvjeta u odnosu na nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjive kamatne stope. Prema tome, kako zaštita potrošača omogućava ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu, to tužiteljica i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka u odnosu na nepošteno ugovaranje po pitanju promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a što je u konkretnom postupku slučaj. Niti jedna od stranaka ne osporava zakonitost provedene konverzije niti ne osporava njezine učinke, već je riječ o tome da potrošač tvrdi kako učinci konverzije nisu u potpunosti anulirali posljedice onog što je do konverzije platio temeljem nepoštenih ugovornih odredbi. Nesporno je iz iskaza samog tužitelja utvrđeno da je on potrošač, jer je kredit iskorišten za adaptaciju nekretnine i u svezi navedenog sud je odlučio kao pod točk. II. izreke presude i tuženik je u obvezi izvršiti isplatu tužitelju.
31. U skladu sa sudskom praksom VSRH Rev-1096 /22 od 8. studenog 2022. tužitelj sklapanjem Dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita nije izgubio pravo na potraživanje preplaćenih iznosa zbog nepoštenih odredbi ugovora. Pitanje rješavanja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli nije ni moglo biti rješavano dodatkom ugovora ni ZIDZPK/15 jer u tom trenutku nije bilo ni utvrđeno da su i te odredbe ništetne, a to znači da zakonodavac nije imao u vidu tu okolnost kod donošenja zakona, a niti potrošači nisu mogli uzeti u obzir i tu činjenicu kod sklapanja Dodatka ugovora. Tužitelj i dalje ima pravo na restituciju, koje nije prestalo sklapanjem Dodatka ugovoru kojim nije ugovoren prestanak prava na restituciju (Europski sud za ljudska prava u predmetu D protiv Republike Hrvatske smatra da sklapanjem ugovora o konverziji nije udovoljeno zahtjevu za obeštećenje).
32. Nadalje, tužitelj je u podnesku od 2. rujna 2024. naveo da iako postoji iznos preplate on ne može predstavljati nikakvo obeštećenje i ne može predstavljati osnov za umanjenje tužbenog zahtjeva jer je izračun temeljem kojeg je provedena konverzija u potpunosti različit od izračuna i metodologije ovog parničnog postupka. No čak i ako bi predstavljalo osnovu ističe se prigovor zastare jer je konverzija učinjena 2015. Predmet tužbenog zahtjeva je povrat pretplaćenih iznosa po osnovi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule na ime stečenog bez osnove. Toga se ne može taj iznos umanjiti za iznosa pretplate iz konverzije jer je konverzija provedena sukladno odredbama ZIDZPK i iznos utvrđen konverzijom je korišten za namirenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u eure koji dospijevaju nakon sklapanja Dodatka Ugovora. 33. Na temelju čl. 2.st.1. ZPP-a) sud odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva. Na temelju čl. 172. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) Ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.
33.1. U svezi navedenog sud nema ovlasti sam izvršiti uračunavanje na temelju čl. 172. ZOO-a kada tuženik nije predložio vještačenje na te okolnosti i bez postavljenog zahtjeva tuženika, jer sud samo odlučuje o postavljenim zahtjevima, a tuženik nesporno zahtjev u tom dijelu nije postavio (čl. 221 a ZPP-a teret dokaza je na tuženiku). Tuženik nije imao ni dokaznih prijedloga u svezi navedenog. Također sud ne može niti odlučivati o istaknutom prigovoru zastare tužitelja jer tuženik nije dostavio dokaz kada je izvršio isplatu iznosa priznatog konverzijom – kojeg datuma je ta isplata izvršena tužitelju. U svezi navedenog ovaj sud je usvojio postavljeni zahtjev u cijelosti kao osnovan.
34. U svezi tzv. negativne razlike sud nije posebno odlučivao o istoj jer tuženik nije postupio u skladu sa odlukom VSRH Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. i podnio protutužbu, prigovor prijeboja ili prigovor prebijanja koji su kvantitativno određeni do zaključenja prethodnog postupka.
35. Na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženik je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelju uspio u postupku u cijelosti.
35.1. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (tbr. 7. t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23; dalje - OT). Priznat je i trošak sastav obrazloženog podneska od 30. rujna 2019. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1OT), trošak sastava podneska od 31. ožujka 2023. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 4. travnja 2023. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1OT), trošak sastava podneska od 22. prosinca 2023. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1OT), trošak sastava podneska od 1. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 12. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1.OT), trošak sastava podneska od 2. rujna 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 13. studenog 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1OT), trošak zastupanja na ročištu za objavu odluke u iznosu od 100,00 eura (tbr. 9.t.5. OT), pripadajući porez iznosi 475,00 eura, predujam je uplaćen u iznosu od 398,17 eura što ukupno iznosi 2.773,17 eura kako je to i navedeno u izreci presude.
35.2. Tužitelju nije priznat trošak u iznosu od 200,00 eura koji je naveden da je poziv za plaćanje od 31. svibnja 2019. dakle prije podnošenja tužbe jer nije navedeno na što se isti odnosi, pa je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 200,00 eura kao neosnovanim.
36. Na dosuđene troškove teče zatezna kamata od 17. prosinca 2024. kao dana presuđenja na temelju čl. 29.st.2. i 8. ZOO-a.
37. Tužitelj je oslobođen od plaćanja sudske pristojbe u ovom predmetu na temelju čl. 11.st.1. toč. 5. Zakona o sudskim pristojbama (NN br. 118/2018, 51/2023) jer je E o čemu je dostavio dokaz i to rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja (str. 29 spisa).
Slavonski Brod, 17. prosinca 2024.
Sudac
Marina Vučetić
Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud.
O tom obavijest:
1. Tužitelj po pun.
2. Tuženik po pun.
