REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-759/2022-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, na temelju pisanog prijedloga sudske savjetnice Matee Knežević, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., OIB: 57500462912, Zagreb, Širolina 4, kojeg zastupa punomoćnica Draženka Buntak , odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Jureško & Buntak, Zagreb, Radnički dol 23, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 26. studenoga 2024., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 17. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, isplatiti tužitelju HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., OIB: 57500462912, Zagreb, Širolina 4, iznos od 93,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. travnja 2021. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II./ Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 33,15 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. travnja 2021. do isplate i u dijelu u kojem zahtijeva isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos iz stavka I izreke preko dosuđene kamatne stope.

III./ Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 113,69 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. prosinca 2024. do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV./ Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 12,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 17. prosinca 2024. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 20. travnja 2022. navodi da se 18. ožujka 2021. na 39,350 km autoceste A3 (Bregana-Zagreb-Lipovac), dionici d6/2 (Kosnica-Ivanja Reka) oko 20:00 sati dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo teretno motorno vozilo reg. oznake [registarska oznaka], a koje vozilo je zbog gubitka kontrole izletjelo sa autoceste i pri izlijetanju oštetilo zaštitnu ogradu koja se nalazi u vlasništvu tužitelja. Navodi da je motorno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom broj [broj police], a radi sanacija oštećenja nastalih u ovom štetnom događaju tužitelju je nastala šteta u iznosu od 593,75 EUR (4.473,59 kn). Tuženik je tužitelju na ime naknade štete isplatio iznos od 467,33 EUR (3.521,09 kn). Slijedom navedenog, tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 126,42 EUR (952,50 kn) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. travnja 2021.

2. Tuženik je 11. srpnja 2022. podnio odgovor na tužbu kojim je u cijelosti osporio osnov i visinu zahtjeva u bitnom navodeći da tužitelj nije aktivno legitmiran potraživati naknadu štete koja je nastala na javnom dobru koje je u vlasništvu Republike Hrvatske, a osim toga dio štete nije nastao jer se radi o redovnom održavanju koje se financira cestarinama. Nastavno ističe da tužitelj štetu temelji na svom internom troškovniku kojim je sam utvrdio cijene, kao i navodne posljedice ove prometne nezgode. Navodi da su sve stavke iz troškovnika od 18. ožujka 2021. sporne, kao i sam troškovnik čiju istinitost i vjerodostojnost osporava jer nema pečata i potpisa. Navodi da tužitelj potražuje štetu jer je njegov radnik ručno pomeo cestu nakon nesreće za vrijeme obavljanja svog posla, potom jer tužitelj navodi da bi tuženik trebao platiti dolazak ophodara na mjesto nesreće i platiti što je za vrijeme obavljanja svog radnog zadatka postavio prometnu signalizaciju, odnosno traži naknadu za intervenciju ophodara i za postavljanje signalizacije i čišćenje. Osim toga, tuženik ističe kako je sporna šteta i zbog toga što navedena oprema ima vijek trajanja i svoju nabavnu cijenu pa se mora utvrditi potrošenost oštećene stvari i je li ista otpisana iz imovine tužitelja, a ako jest, na koji je način otpisana. Pored navedenog tuženik navodi da je sporno kad su naručeni dijelovi ograde, po kojoj cijeni, jesu li popravljeni, jesu li otpisana u poslovnim knjigama, je li tužitelj zbog otpisa platio manji porez, koliki je vijek trajanja ograde i je li tužitelj prodao ogradu kao otpad. Tuženik osporava i tijek kamata jer tuženik smatra da se radi o nerepariranoj imovinskoj šteti.

3. Očitujući se na navode tuženika, tužitelj je u daljnjem tijeku postupka pojasnio da je zaštitna ograda dio javne ceste koja je u vlasništvu Republike Hrvatske, međutim tužitelj upravlja autocestama temeljem zakona, što uključuje i financiranje održavanja autocesta. Prema tome, kako tužitelj autocestu održava o svom trošku, to je postupanjem osiguranika tuženika upravo tužitelju nastala šteta jer je tužitelj snosio troškove sanacije nastalih oštećenja. Osim toga, tuženik je tužitelju nadoknadio nesporni iznos štete pa je stoga nejasno zašto bi tako postupio ukoliko tužitelja ne smatra aktivno legitimiranim za podnošenje zahtjeva za naknadu štete nastale u ovom štetnom događaju. Tužitelj pojašnjava da se sanacija predmetne štete ne može podvesti pod redovno održavanje odnosno pod radove koji su unaprijed predviđeni operativnim programom tužitelja jer predmetna prometna nezgoda ne predstavlja redovni tijek događaja. Osporava navode da bi se od naplate cestarine trebali financirati troškovi sanacije u ovakvim situacijama. Kako se ne radi o redovnom tijeku stvari, tužitelj potražuje i naknadu troškova za sve radnje koje su njegovi djelatnici poduzeli, a koje su opisane u troškovniku i koje su bili dužni poduzeti pa je razvidno da su svi poduzeti radovi opravdani i učinjeni u skladu sa zakonom i podzakonskim propisima. Tužitelj osporava i tuženikov prigovor amortizacije jer se radi o popravku jednog manjeg dijela ukupne ograde, navodi da zaštitne ograde moraju biti netaknute, pravilno postavljene i sposobne pravilno funkcionirati. U odnosu na utuženi tijek kamata navodi da su iste zatražene od podnošenja odštetnog zahtjeva. Nastavno, podneskom od 16. listopada 2024. tužitelj je naveo kako iz dokumentacije iz spisa predmeta i to sporazuma o izvansudskoj nagodbi od 28. svibnja 2021. (list 49 spisa) potpisanog od strane tuženika proizlazi da se nepodmireno potraživanje tužitelja odnosi na stavku I-1. troškovnika, stavku III-1. troškovnika i na razliku između zatraženog iznosa prema stavci II-2. troškovnika (20% amortizacije).

4.1. Tijekom postupka pročitane su sljedeće isprave: potvrda MUP-a, Policijske uprave zagrebačke, I. Postaje prometne policije Zagreb, KLASA: 211-04/21-P/6488, URBROJ: 511-19-44/06-P-970/2021 od 19. ožujka 2021 uz kroki skicu (list 4-6 spisa), fotodokumentacija (list 7-13 spisa), tužiteljev zapisnik o prometnoj nesreći od 18. ožujka 2021. sa fotodokumentacijom (list 14-17 spisa), dnevnik rada i ophodarski dnevnik od 18. ožujka 2021. te putni radni list od 18. ožujka 2021. (list 18-21 spisa), troškovnik od 18. ožujka 2021. (list 22-23 spisa), HAC-troškovnik (list 26-33 spisa), prijava štete od 14. travnja 2021. (list 34 spisa), prijedlog sporazuma o izvansudskoj nagodbi (list 49 spisa), obrazloženje financijskog plana Hrvatskih autocesta za 2020. godinu i projekcija plana za 2021. i 2022. godinu (list 63-75 spisa), izvješća o poslovanju tužitelja (list 76-237 spisa).

4.2. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo svrsishodnim kao ni ekonomičnim za donošenje odluke budući da je činjenično stanje iz dokumentacije priložene u spisu predmeta u dovoljnoj mjeri utvrđeno te bi u suprotnom nastali troškovi višestruko prešli vrijednost utuženog potraživanja. Valja napomenuti, s obzirom na izneseno, sud nije posebno razmatrao dostavljen pisani iskaz svjedoka OĐ, uslijed čega nije bilo niti potrebno provesti dokaz njegovim saslušanjem u smislu odredbe članka 492. c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

5. Ocjenjujući provedene dokaze svaki zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, ovaj sud je na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 126,42 EUR koja se odnosi na dio troškova sanacije zaštitne ograde koja je oštećena u prometnoj nezgodi 18. ožujka 2021. koju je skrivio osiguranik tuženika.

7. Među strankama nisu sporni nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, što je ujedno sud utvrdio uvidom u potvrdu MUP-a, Policijske uprave zagrebačke, I. Postaje prometne policije Zagreb, KLASA: 211-04/21-P/6488, URBROJ: 511-19-44/06-P-970/2021 od 19. ožujka 2021. Nije sporna niti činjenica da su djelatnici tužitelja otklonili štetu koja je nastala na dijelu autoceste (zaštitnoj ogradi) u ovom štetnom događaju, kako to ujedno proizlazi iz dnevnika rada, ophodarskog dnevnika, putnog radnog lista. Nesporno je i da je tuženik, povodom ovog štetnog događaja, tužitelju nadoknadio štetu u visini od 467,33 EUR. 8. Među strankama su sporni aktivna legitimacija te osnov i visina tužbenog zahtjeva.

Sporan je i utuženi tijek kamata.

9. Prije svega treba navesti kako tuženik, koji je u većem dijelu nadoknadio tužitelju štetu (u iznosu od preko 78% od iznosa koji je tužitelj zahtijevao) u trenutku plaćanja nespornog dijela štete nije osporavao tužitelju niti aktivnu legitimaciju niti valjanost i vjerodostojnost njegovog troškovnika kojim je obračunata visina štete.

10. Aktivna legitimacija tužitelja za podnošenje zahtjeva za naknadu štete proizlazi iz članka 81. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 91/14, 110/19) kojom je propisano da tužitelj upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava, osim onih autocesta kojima upravlja koncesionar sukladno odredbama tog Zakona. Nedvojbeno je da zaštitna ograda na autocesti predstavlja dio autoceste pa je time neupitno da je tužitelj sukladno prethodno citiranoj odredbi ovlašten potraživati naknadu štete koja mu je nastala popravljanjem štete na oštećenim dijelovima autoceste.

11. Tuženikova odgovornost za naknadu štete temelji se na odredbi članka 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – dalje: ZOO) kojom je propisano da je onaj tko drugome prouzroči štetu dužan tu štetu nadoknaditi, osim ako dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Šteta koja je tužitelju nastala popravkom oštećenog dijela zaštitne ograde za njega predstavlja stvarnu štetu (obična šteta) u smislu članka 1046. ZOO-a jer je time došlo do umanjenja njegove imovine. U konkretnom slučaju tuženik ne osporava krivnju svog osiguranika za izazivanje prometne nesreće u kojem je oštećen dio autoceste. Stoga je tuženik, sukladno prethodno citiranim odredbama tužitelju dužan nadoknaditi nastalu štetu.

12. Iz specifikacije troškovnika (list 22-23 spisa) proizlazi da je tužitelj na ime nastale štete obračunao: I./ po štetnom događaju: 1. intervenciju ophodara – uklanjanje posljedica prometne nesreće i izvanrednih događaja do 3 sata, 2. postavljanje, uklanjanje i održavanje privremene regulacije prometa slučaj B– osiguranje mjesta nesreće, 3. ručno čišćenje kolovozne površine od nanesenih otpadaka debljine 0,01 m3/m2; II./ otklon štete: 1. radove na postavljanju, uklanjanju i održavanju privremene regulacije prometa slučaj B – osiguranje mjesta rada, 2. zamjena plašta dvostrane elastične odbojne ograde, razmak stupova 1,33 m, 3. popravak dvostrane distantne odbojne ograde R-1,33, dovođenje u liniju s učvršćenjem, razmak stupova 1,33 m; III./ razni radovi: 1. obavljanje očevida sa izradom fotodokumentacije i troškovnika, 2. sakupljanje, utovar i odvoz otpadnog materijala kamionom 3t na deponi, prosječna udaljenost 10 km.

13. Tuženik osporava visinu štete koju nije podmirio tužitelju, osporava sve stavke iz troškovnika jer isti nije potpisan i ovjeren pečatom te navodi da se radi o redovnom održavanju koje se financira od naplate cestarine, odnosno da se radi o radovima koji spadaju u redovno poslovanje tužitelja (dolazak ophodara, ručno čišćenje ceste nakon nesreće), kao i da tužitelj nije uračunao u visinu štete troškove amortizacije. Tuženik tijekom postupka nije jasno i nedvosmisleno obrazložio na koje se konkretno stavke iz troškovnika tužitelja odnosi isplaćeni (nesporni) iznos naknade štete, međutim kako izrijekom osporava troškove ophodara, ručnog čišćenja ceste i troškove amortizacije, sud je zaključio da su upravo te stavke iz troškovnika sporne. Sud je uzeo u obzir i činjenicu da iz prijedloga sporazuma o izvansudskoj nagodbi potpisane od strane tuženika (list 49 spisa) proizlazi kako uz gore navedeno tuženik osporava i trošak obavljanja očevida sa izradom fotodokumentacije i troškovnika. Prigovor tuženika glede vjerodostojnosti troškovnika sud ocjenjuje usmjerenim na odugovlačenje postupka i izbjegavanje odgovornosti plaćanja preostalog dijela na ime naknade štete koji je predmetom ovog spora, a obzirom da nije sporno da je u mirnom postupku tužitelju, na ime naknade štete iz ovog štetnog događaja, upravo na osnovu tog istog troškovnika, nadoknadio preko 78% nastale štete.

14. U odnosu na prigovor amortizacije ističe se da je tužitelj bio dužan zamijeniti oštećeni dio zaštitne ograde da bi se osiguralo da ona bude netaknuta, pravilno postavljena i sposobna pravilno funkcionirati u skladu sa čl. 41.a Pravilnika o održavanju cesta ("Narodne novine", broj: 90/14, 3/21) propisanim standardom redovitog održavanja. Životno je i logično da se zamjena oštećenog dijela zaštitne ograde vrši sa novim dijelovima pa stoga okolnost je li oštećeni dio prije nezgode bio u lošijem stanju od novog kojim je zamijenjen nije odlučna jer tužiteljevo materijalno stanje nije dovedeno u bolji položaj samim time što će mu tužitelj nadoknaditi štetu u visini vrijednosti tog dijela nove ograde. Osim toga, tuženik tijekom postupka zahtijeva da se tužitelj očituje na okolnost po kojoj je cijeni kupljena nova ograda i je li ista otpisana u poslovnim knjigama tužitelja iako ne navodi niti koja je bila starost zamijenjenog dijela ograde niti tvrdi da je predmetna ograda prije ove nezgode bila oštećena. Pogrešno tuženik smatra da šteta na zaštitnoj ogradi u osporenom dijelu nije nastala jer se radi o redovnom održavanju autoceste. Naime, sanacija oštećenja na zaštitnoj ogradi koja su nastala u prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika ne spada u redovno održavanje autoceste, već se radi o otklanjanju štete do koje je došlo u izvanrednoj situaciji. Stoga je zaključak suda da je tužitelj pravilno, sukladno svom cjeniku, naznačio vrijednost spornog dijela ograde i osnovano od tuženika, koji je odgovoran za štetu, potražuje naknadu štete u visini zamijenjenog dijela ograde u onom iznosu koji mu tuženik nije isplatio u mirnom postupku.

15. Točne su tvrdnje tuženika da ophodnja autoceste spada u redovan djelokrug tužitelja, međutim u konkretnom se slučaju, kako je to prethodno navedeno, radilo o izvanrednoj situaciji u kojoj su ophodari tužitelja povodom dojave o prometnoj nesreći i šteti nastaloj na dijelovima autoceste izašli na teren, obavili sve poslove kako bi se osigurala sigurnost cestovnog prometa, odnosno poduzeli sve potrebne mjere u vidu postavljanja signalizacije, čišćenja mjesta nezgode i radova radi zamijene oštećenih dijelova autoceste, što ne bi obavljali da krivnjom osiguranika tuženika nije došlo do nezgode i nastalih oštećenja.

16. Ovaj sud smatra da je čišćenje kolovozne površine sadržano u uklanjanju posljedica prometne nesreće i izvanrednih događaja pa da tužitelj neopravdano zahtijeva plaćanja tog iznosa na ime naknade štete. Naime, ukoliko je tužitelj uklonio posljedice prometne nesreće i za navedeno obračunao nastale troškove koje potražuje na ime naknade štete, tada su po prirodi stvari u te troškove morali biti uključeni i troškovi čišćenja kolovozne površine. Nadalje, troškovi obavljanja očevida i fotografiranja od strane tužitelja nisu opravdani, jer je iz podataka policije o obavljenom očevidu i fotoelaborata koji su službene osobe sačinile jasno koji su dijelovi autoceste oštećeni u ovom događaju. Stoga je na osnovu tih podataka tužitelj mogao utvrditi nastala oštećenja i visinu štete. Nisu opravdani niti troškovi izrade troškovnika jer navedeno za tužitelja ne predstavlja štetu, nego izradu dokumenta na osnovu kojeg dokazuje visinu štete koja mu je nastala, a obzirom da je popravak interno obavljen, a ne od strane treće osobe koja bi tužitelju u tom slučaju za troškove popravka (otklanjanja štete) izdala račun koji bi predstavljao dokaz visine štete.

17. Odredbom čl. 464.a ZPP-a sudu je dana mogućnost da, ukoliko ocijeni da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o postojanju tih činjenica zaključi po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile i njihove iskaze ako je sud izveo dokaz saslušanjem stranaka. Također je odredbom čl. 10. st. 1. ZPP-a propisano da sud, stranke i drugi sudionici u postupku moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova.

18. S obzirom da bi izvođenje predloženog kombiniranog prometno-strojarsko- građevinskog vještačenja na okolnost utvrđenja visine nastale štete iziskivalo troškove koji bi znatno premašili vrijednost predmetnog spora, a ujedno bi izvođenje tog dokaza doprinijelo duljini trajanja postupka, sud je primjenom odredbe čl. 464.a ZPP po slobodnoj ocjeni i na temelju isprava u spisu utvrdio da se visina štete koja je tužitelju nastala u ovom štetnom događaju odnosi na sve stavke koje su specificirane u troškovniku tužitelja izuzev čišćenja kolovozne površine (stavka I, rbr. 3.) i obavljanja očevida i fotografiranja (stavka III, rbr. 1.), zbog čega je zahtjev tužitelja u iznosu od 5,34 EUR (40,20 kn) + 27,81 EUR (209,51 kn) odbijen kao neosnovan, dok je tuženika valjalo obvezati na naknadu štete tužitelju u preostalom utuženom iznosu od 93,27 EUR.

19. Tuženik neosnovano navodi da se u konkretnom slučaju radi o nerepariranoj imovinskoj šteti. Naime, šeta koja je tužitelju nastala oštećenjem dijela autoceste predstavljala je za tužitelja imovinsku nenovčanu štetu do onog trenutka kad je tužitelj istu otklonio, međutim nakon toga se radi o imovinskoj novčanoj šteti, a obveza naknade takve štete dospijeva u trenutku nastanka štete (čl. 1086. ZOO), što je u konkretnom slučaju najkasnije 14. travnja 2021. kad se tužitelj obratio tuženiku prijavom štete. Prema tome, osnovano tužitelj isplatu zateznih kamata potražuje od tog trenutka.

20. Visina stope zateznih kamata određena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje na ostale odnose jer se predmet spora odnosi na izvanugovornu odgovornost za naknadu štete, a ne na odnos stranaka koji je proizašao iz trgovačkog ugovora.

21.1. Odluka o troškovima temelji se na odredbama članka 154. stavka 2. i članka 155. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku koji je odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23, dalje: Tarifa/23), vrijednosti predmeta spora i priloženom troškovniku (list 250 spisa).

21.2. Budući je tužitelj u sporu uspio 73,78%, a tuženik 26,22%, obveza je tuženika da tužitelju nadoknadi 47,56% troškova koje je sud odmjerio kao troškove koji su tužitelju nastali i koji su bili potrebni za vođenje ovog spora, a odnose se na trošak sastava tužbe od 20. travnja 2022. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 7.1. Tarife), podneska od 25. srpnja 2022. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8.1. Tarife), podneska od 22. kolovoza 2022. u iznosu od 12,50 EUR (Tbr. 8.4. Tarife), podneska od 16. studenoga 2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 26. studenoga 2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), sve uvećano za PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 53,13 EUR. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR, prema odredbi članka 1. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18, 51/23) u vezi s Tar. br. 1. stavak 1, i Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 3/19, 92/21, 37/23). Stoga su tužitelju dosuđeni troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 113,69 EUR.

21.3. S druge strane tužitelju nije priznat sastav podneska od 21. ožujka 2024. u iznosu od 12,50 EUR jer se radi o požurnici pa mu za takvu radnju ne pripada pravo na naknadu troška po tuženiku.

22. Odluka o zakonskim zateznim kamatama tekućim na dosuđene troškove postupka temelji se odredbama čl. 151. st. 3. i čl. 29. st. 2. ZOO.

23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 17. prosinca 2024.

Sudac:

Maja Hilje

Prijedlog odluke izradila:

Matea Knežević, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku osam dana od dana dostave presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.

Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP).