Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Gž-709/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sucu Igoru Delinu, u pravnoj stvari tužiteljice ALF, vlasnice obrta za trgovinu i upravljanje nekretnina [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Ana Pavičić, odvjetnica u Rijeci, Franje Čandeka 23 B, protiv tuženika AL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-443/2020-4 od 6. kolovoza 2020., dana 17. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-443/2020- 4 od 6. kolovoza 2020. i sudi:

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Gordane Legović iz Rijeke poslovni broj Ovrv- 1231/2018 od 3. kolovoza 2018. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici plati iznos od 705,93 eura (5.318,82 kn) sa zakonskim zateznim kamatama koje se do 31. srpnja 2015. određuju uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče na iznose:

32,50 eura (244,86 kn) od 26. listopada 2016.

32,50 eura (244,86 kn) od 26. studenog 2016.

32,50 eura (244,86 kn) od 26. prosinca 2016.

33,80 eura (254,68 kn) od 26. siječnja 2017.

33,80 eura (254,68 kn) od 26. veljače 2017.

33,80 eura (254,68 kn) od 26. ožujka 2017.

33,80 eura (254,68 kn) od 26. travnja 2017.

33,80 eura (254,68 kn) od 26. svibnja 2017.

33,80 eura (254,68 kn) od 26. lipnja 2017.

33,80 eura (254,68 kn) od 26. srpnja 2017.

33,80 eura (254,68 kn) od 26. kolovoza 2017.

33,80 eura (254,68 kn) od 26. rujna 2017.

33,80 eura (254,68 kn) od 26. listopada 2017.

33,80 eura (254,68 kn) od 26. studenog 2017.

33,80 eura (254,68 kn) od 26. prosinca 2017.

33,80 eura (254,68 kn) od 26. siječnja 2018.

33,80 eura (254,68 kn) od 26. veljače 2018.

33,80 eura (254,68 kn) od 21. ožujka 2018.

33,80 eura (254,68 kn) od 21. travnja 2018.

33,80 eura (254,68 kn) od 21. svibnja 2018.

33,80 eura (254,68 kn) od 21. lipnja 2018., pa do isplate, sve u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 879,29 eura (6.625,00 kn), u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"1. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Gordane Legović iz Rijeke poslovni broj Ovrv-1231/2018 od 3. kolovoza 2018. ukida se u cijelosti te se tužbeni zahtjev tužiteljice ALF, vlasnice obrta za trgovinu i upravljanje nekretnina "[obrt]" odbija.

2. Odbija se zahtjev tužiteljice ALF, vlasnice obrta za trgovinu i upravljanje nekretnina "[obrt]" za naknadom prouzročenog parničnog troška."

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavila tužiteljica, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se presuda preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti usvoji, te tužiteljici prizna trošak sastava žalbe. U žalbi ističe da je prvostupanjski sud, unatoč činjenici da je prva presuda u ovom predmetu ukinuta od strane drugostupanjskog suda s točnim uputama kako riješiti predmet, opet donio istu odluku, zanemarivši u potpunosti upute drugostupanjskog suda. Prvostupanjski sud uporno smatra kako je tužiteljica ta koja mora dokazati da su potpisi na međuvlasničkom ugovoru istiniti, iako tuženik nije naveo na koje točno potpise misli. Kada bi tužiteljica morala dokazivati nešto što tuženik tvrdi, morala bi platiti 6 grafoloških vještačenja potpisa osoba koje žive u predmetnoj zgradi i uredno plaćaju pričuvu, dakle, čak i ne potpis tuženika, jer njegovog potpisa ni nema. U obrazloženju presude sud navodi kako je drugostupanjski sud naveo da se točnost potpisa mogla utvrditi i saslušanjem svjedoka, što je točno, ali je naglasio da je tuženik taj koji je to trebao predložiti. Sudska praksa na koju se poziva prvostupanjski sud odnosi se na situacije u kojima je sporan potpis tuženika, a u ovom postupku on nije sporan. Od 8 stanara u zgradi, ugovor o upravljanju potpisalo je 6 stanara, među kojima nije tuženik, te on ne može tek tako osporavati potpise drugih suvlasnika. Tuženik se upravitelju obratio kao legitimnom kada je bio kod njega sa zahtjevom za sanaciju štete. Sud je u obrazloženju opet naveo i kako tužiteljica ničim nije dokazala da je upravitelj stambene zgrade jer nije dokazala autentičnost potpisa na aneksu međuvlasničkog ugovora, što predstavlja pogrešnu primjenu čl. 219. Zakona o parničnom postupku. Tužiteljica je svoje navode dokazala valjanim aneksom međuvlasničkog ugovora i ugovorom o upravljanju stambenom zgradom, a ukoliko tuženik smatra da potpisi nisu vjerodostojni, to je trebao dokazati. Po ovakvom obrazloženju presude ispada da tužiteljica nije dokazala da je upravitelj zgrade i da čini kazneno djelo krivotvorenja isprave, iz čega slijedi da se osporava i aktivna legitimacija tužiteljice, pa je nejasno zašto je onda sud uopće donio takvu presudu, umjesto da je odbacio tužbeni zahtjev. Sve navedeno čini presudu nejasnom i proturječnom. Prilaže i sudsku praksu županijskih sudova prema kojoj potraživanje tužiteljice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Prije svega treba reći kako se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura (10.000,00 kuna) sukladno čl. 12. Zakona o izmjenama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 114/22.), te sukladno odredbi čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - dalje ZPP).

6. Ispitivanjem pobijane presude u pravcu žalbenih razloga utvrđeno je da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tužiteljica i na koju ovaj sud na temelju čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti jer je izreka presude kojom je ukinut platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave protivna provedenim dokazima i stanju spisa iz kojih ne proizlazi da bi tužbeni zahtjev bio neosnovan.

7. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice da joj tuženik, kao vlasnik stana, odnosno suvlasnik stambene zgrade na adresi [adresa] u [adresa] na ime neplaćene zajedničke pričuve za razdoblje od listopada 2016. do lipnja 2018. isplati iznos od 705,93 eura (5.318,82 kn) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

8 . Iz spisa predmeta slijedi da sud prvog stupnja 7. svibnja 2019. donio presudu, koja je ukinuta od strane ovog drugostupanjskog suda rješenjem poslovni broj Gž- 1163/2019-2 od 27. ožujka 2020., iz razloga što je imala nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

9. Sukladno uputama iz ukidnog drugostupanjskog rješenja u ponovljenom je postupku sud prvog stupnja trebao otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano tim rješenjem te, nakon što utvrdi sve odlučne okolnosti, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu i u odluci dati jasne razloge o odlučnim činjenicama.

10. U ponovljenom je postupku prvostupanjski sud pobijanom presudom ponovno u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi i odbio tužbeni zahtjev.

11. Nadalje, presudom ovog suda drugog stupnja od 25. ožujka 2021. preinačena je navedena presuda suda prvog stupnja kojom je u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi i odbio tužbeni zahtjev te je održan na snazi predmetni platni nalog. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-859/2022-2 od 25. listopada 2023. ukinuta je presuda ovog suda od 25. ožujka 2021. te je predmet vraćen na ponovan postupak.

12. Međutim, u ponovnom postupku ovaj sud ostaje kod svog stajališta da je tužiteljica dokazala svoju aktivnu legitimaciju jer je dostavila aneks međuvlasničkog ugovora od 29. svibnja 2015. kojim je većina suvlasnika (6 od ukupno 8) odlučila raskinuti ugovor o upravljanju sa ranijim upraviteljem i odabrala tužiteljicu za novog upravitelja. Iz predmetnog aneksa međuvlasničkog ugovora od 29. svibnja 2015. je razvidno da je potpisan od svih suvlasnika predmetne zgrade osim tuženika i EL. Također, tužiteljica je dostavila i ugovor o upravljanju stambenom zgradom u [adresa], kojeg je zaključila s ovlaštenim predstavnikom suvlasnika 15. listopada 2015.

13. Nadalje, za istaknuti je da je plaćanje pričuve zakonska obveza svih suvlasnika pojedinih posebnih dijelova zgrade, pa kraj nesporne činjenice da je tuženik vlasnik stana u stambenoj zgradi na adresi [adresa] u [adresa], obveza tuženika kao suvlasnika stambene zgrade na plaćanje pričuve proizlazi iz zakonskih odredaba, i to čl. 90. st. 1. i 2. u vezi čl. 85. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. - dalje ZVDSP).

14. Prema odredbi čl. 85. st. 2. ZVDSP suvlasnici su dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkog upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu. Stavkom 4. istog članka propisano je da suvlasnici donose u pisanom obliku odluke o poduzimanju poslova redovite uprave i izvanrednih poslova, s tim da međusobne odnose mogu odrediti pisanim sporazumom (Međuvlasnički ugovor).

15. Odredbom čl. 90. st. 1. ZVDSP propisano je da je zajednička pričuva iz čl. 85. st. 2. tog zakona namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, dok je st. 3. istog članka propisano da zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg suvlasnika.

16. Prema odredbi čl. 380. st. 1. ZVDSP sredstva zajedničke pričuve suvlasnici su dužni uplaćivati na posebni račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu, a prema stavku 2. istog članka, suvlasnici su dužni uplaćivati sredstva zajedničke pričuve najmanje u visini koja odgovara 0,54 % vrijednosti njihova posebnog dijela, godišnje.

17. Obzirom iz dokumentacije priložene spisu, po ocjeni ovog suda, proizlazi da je tužbeni zahtjev osnovan, to je trebalo, temeljem ovlaštenja iz čl. 373.a st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP povodom žalbe tužiteljice preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu i temeljem čl. 451. st. 3. ZPP održati na snazi platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 705,93 eura (5.318,82 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

18. S obzirom na preinačenje odluke o glavnoj stvari, valjalo je u smislu odredbe čl. 166. st. 2. ZPP odlučiti o troškovima cijelog postupka i tuženika obvezati na naknadu troškova postupka tužiteljici temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP. Tužiteljici, koja je u cijelosti uspjela u sporu, na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. – u daljnjem tekstu: Tarifa) trebalo je priznati trošak ovršnog postupka u iznosu od 126,09 eura (950,00 kn), i to na ime sastava prijedloga za izdavanje rješenja o ovrsi u iznosu od 99,54 eura (750,00 kn) po Tbr. 11/1 Tarife i javnobilježničke nagrade u iznosu od 26,54 eura (200,00 kn) temeljem čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 8/11., 112/12., 114/12. i 131/20.). Nadalje, tužiteljici pripada trošak parničnog postupka, i to po 75 bodova za sastav odgovora na prigovor (Tbr. 8/1 Tarife), za zastupanje na ročištima 7. ožujka 2019., 28. ožujka 2019. i 1. srpnja 2020. (Tbr. 9/1 Tarife), te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 eura (200,00 kn).

19. Kako je tužiteljica uspjela sa žalbama, valjalo joj je dosuditi i trošak na ime sastava dvije žalbe u iznosu od po 124,43 eura (937,50 kn), sukladno Tbr. 10/1 Tarife, odnosno ukupno 248,86 eura (1.875,00 kn), te trošak sudskih pristojbi na žalbe u iznosu od 79,63 eura (600,00 kn). Slijedom navedenog, tužiteljici je priznat ukupni trošak postupka u iznosu od 879,29 eura (6.625,00 kn).

U Zadru 17. prosinca 2024.

Sudac

Igor Delin