Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Poslovni broj: P-34/2023-42

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, u pravnoj stvari tužiteljica: 1. HI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ĐI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obaju zastupanih po punomoćniku Mariju Kovačeviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Iskrenu Rošiću, odvjetniku u odvjetničkom društvu Markač-Grief & partneri iz Zagreba, radi utvrđenja, nakon glavne i javne održane i zaključene rasprave 4. prosinca 2024. u nazočnosti punomoćnika tužiteljica AI i punomoćnika tuženika Iskrena Rošića, na ročištu za objavu odluke 17. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljica koji glasi:

"I Utvrđuje se da javnobilježnička isprava - Ugovor o prijenosu dijelova poslovnog udjela od 24. siječnja 2004. godine koji je dana 29. siječnja 2004. godine potvrđen pod posl. brojem OU-76/04 po javnom bilježniku Anti Brekalu, sa sjedištem ureda u Požegi, koji je zaključen između tuženika ČI, kao stjecatelja s jedne strane te FI, kao prenositelja, s druge strane, kojim se prenosi dio udjela u visini od 8.000,00 kuna ili 40% udjela, nije pravno valjan i nije nastao te isti Ugovor ne proizvodi pravne učinke javnobilježničke isprave kojim se vrši prijenos 40% (8.000,00 kn) udjela u Društvu.“

i

r i j e š i o  j e

I Odbacuje se tužba tužiteljica kao nedopuštena u dijelu koji glasi:

„II Utvrđuje se da je prijenos (upis) prava vlasništva na poslovnom udjelu u visini od 8.000,00 kn ili 40% trgovačkog društva Kapular d.o.o. MBS 050033290 sa sjedištem u [adresa], upisanog u registar Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, izvršena temeljem Ugovora o prijenosu dijelova poslovnog udjela od 24. siječnja 2004. godine, sklopljen između tuženika i FI, koji je potvrđen pod posl. brojem Ou-76/04 po javnom bilježniku Anti Brekalu, sa sjedištem ureda u Požegi, dana 29. siječnja 2004., pravno nevaljan. III Nalaže se brisanje registarskog stanja kod Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu, nastalog na temelju Ugovora o prijenosu dijelova poslovnog udjela od 26. siječnja 2004. koji je dana 29. siječnja 2004. potvrđen pod posl. brojem Ou-76/04 po javnom bilježniku Anti Brekalo, sa sjedištem ureda u Požegi i uspostava ranijeg registarskog stanja kod registra Trgovačkog sudu u Osijeku, Stalnoj službi u Slavonskom Brodu, kakvo je djelomično bilo prije provedbe navedenog Ugovora o prijenosu dijelova poslovnog udjela od 26. siječnja 2004. koji je potvrđen pod posl. brojem Ou-76/04 po javnom bilježniku Anti Brekalo, sa sjedištem ureda u Požegi, dana 29. siječnja 2004., tako da se briše upis vlasništva na poslovnom udjelu od 8.000,00 kn ili 40%, izvršenog za korist tuženika ČI uz istovremeni upis tih poslovnih udjela kao vlasništvo FI iz [adresa], što je tuženik ČI dužan dopustiti jer će u suprotnom isto zamijeniti ova presuda."

II Odbija se prijedlog tužiteljica ad. 1. i 2. za određivanjem privremene mjere koji glasi:

„Radi osiguranja nenovčane tražbine koju predlagatelji osiguranja imaju prema protivniku osiguranja

određuje se privremena mjera

zabranom protivniku osiguranja otuđenja i opterećenja 40% poslovnih udjela u nominalnom iznosu 1.061,78 eura trgovačkog društva Kapular d.o.o., MBS: 050033290 sa sjedištem u [adresa], upisanog u registar Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu uz zabilježbu te zabrane u knjigu poslovnih udjela i sudskom registru Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu te zabranom korištenja ili raspolaganja pravima po osnovi poslovnih udjela.

Privremena mjera trajat će do proteka roka od 15 dana od nastupanja uvjeta za ovrhu po odluci u parničnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zadru pod posl. br. P-34/2023.“

III Nalaže tužiteljicama naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 1.750,00 eura, sve u roku od 15 dana, dok se zahtjev tuženika za naknadom troška postupka u iznosu od 146,44 eura odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljice ad. 1. i ad. 2. su u tužbi podnesenoj ovom sudu 24. veljače 2023., u bitnome navele da je Ugovorom o prijenosu dijelova poslovnog udjela društva Kapular d.o.o. od 26. siječnja 2024. trebalo biti regulirano da FI, kao jedini i isključivi vlasnik temeljnog udjela društva na tužiteljicu ad.1. prenese bez naknade dio udjela u visini od 12.000,00 kn (60% udjela) te na tuženika dio udjela u visini od 8.000,00 kn (40% udjela). Navedena privatna isprava potvrđena je po javnom bilježniku Anti Brekalu iz Požege 29. siječnja 2004. Međutim, iako je to javni bilježnik potvrdio, netočno je da su sve ugovorne strane prisustvovale potvrdi i potpisale predmetni ugovor. Točnije, tuženik ugovor nikad nije potpisao niti je pristupio kod javnog bilježnika radi potvrde. Na temelju tako potpisanog ugovora proveden je prijenos prava vlasništva na poslovnim udjelima u sudskom registru. S obzirom da tuženik nikada nije potpisao predmetni ugovor za koji je propisana posebna forma, smatra se da isti nije ni sklopljen odnosno nije valjan niti proizvodi pravne učinke. Isto tako, pošto javni bilježnik nije mogao utvrditi da je tuženik osobno pristupio, jer nije, navedeno ima za posljedicu da ugovor nema snagu javne isprave. Sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) pisani ugovor nastaje kada ga strane iz tog ugovora potpišu, dakle, ako jedna strana iz ugovora ne bi potpisala pisani ugovor onda taj ugovor nije pravno valjan i ne proizvodi pravne učinke. Sukladno odredbama Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15; u daljnjem tekstu: ZTD) za prijenos poslovnog udjela potreban je ugovor sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili javne isprave koju potvrdi javni bilježnik. Budući da tuženik nije sudjelovao u potvrdi ugovora, javni bilježnik je povrijedio odredbe Zakona o javnom bilježništvu i uslijed toga predmetni ugovor nema snagu javne isprave. Sukladno navedenom, tužiteljice ističu kako prema odredbi čl. 70. ZOO-a predmetni osporavani ugovor nema pravni učinak te iste traže od suda utvrđenje da taj ugovor nije ni nastao, te nije pravno valjan i ne proizvodi pravne učinke, sve to u dijelu kojim se vrši prijenos od 40% (8.000,00 kn) udjela u društvu. Također, tužiteljice tužbenim zahtjevom traže i utvrđenje da je prijenos prava vlasništva na poslovnom udjelu u visini od 8.000,00 kn odnosno 40% trgovačkog društva Kapular d.o.o. izvršen temeljem osporavanog ugovora pravno nevaljan te traže da se naloži registarskom sudu brisanje registarskog stanja nastalog na temelju osporavanog Ugovora o prijenosu dijelova poslovnog udjela i da se naloži uspostava ranijeg registarskog stanja kakov je djelomično bilo prije provedbe toga ugovora tako da se briše upis vlasništva na poslovnom udjelu od 8.000,00 kn odnosno 40% izvršenog za korist tuženika uz istovremeni upis vlasništva toga udjela u korist FI.

2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 5. travnja 2023. prvenstveno dovodi u pitanje aktivnu legitimaciju tužiteljice ad.2. jer ista ne proizlazi iz tužbe niti je ona bila sudionik predmetnog pravnog posla. Suprotno navodima iz tužbe, tuženik je potpisao i svoj potpis na ugovoru ovjerio kod javnog bilježnika Ante Brekala iz Požege što je on uredno i evidentirao u svojim knjigama. Okolnost što je tuženik na pojedinim ispravama potpisao različitim stilom ili što se osobni potpis tuženika s godinama promijenio ne znači da potpis na ugovoru nije njegov. Ističe kako je od potpisivanja ugovora prošlo 20 godina. Tvrdnja da tuženik nije bio prisutan tijekom ovjere svog potpisa je neutemeljena i ne dokazana. Postavlja se pitanje zašto tužiteljice koje tek sada navode kako im je poznato da je ugovor umjesto tuženika potpisala druga osoba ne iznesu podatak koja bi to druga osoba bila. Nadalje, ne postoji nikakva odluka suda ili drugog tijela koja bi osporila ugovor kao javnu ispravu. Ističe kako je činjenica da se ugovor gotovo 20 godina kontinuirano konzumirao i izvršavao, nikada nikome nije bio sporan i pritom cijelo to vrijeme tužiteljica ad.1. obnaša funkciju jedinog člana uprave i direktora društva Kapular d.o.o. Ako je tužiteljica ad.1. cijelo ovo vrijeme imala saznanja da je ugovor pravno nevaljan onda to znači da je u vođenju poslova društva postupala nesavjesno i protivno interesima društva jer je dozvolila da suvlasnički udio u društvu drži osoba za koju sada tvrdi da ga nije ovlaštena držati, a da pritom nije ništa poduzela iz čega se izvodi zaključak da je tužiteljica ad.1. pritom počinila kazneno djelo neprijavljivanja kaznenog djela počinjenog od strane javnog bilježnika. Sve kad bi tvrdnje tužiteljica bile istinite, temeljem odredbe čl. 326. st. 2 ZOO-a smatra se da bi u ovom slučaju došlo do konvalidacije predmetnog pravnog posla jer jedna strana povredu očigledno smatra beznačajnom, a pritom obje strane kroz duži period uredno ispunjavaju pravni posao. Zaključno, ističe se da tužiteljice zahtijevaju utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora samo u dijelu u kojem je tuženik stekao poslovni udio, međutim, ukoliko se tvrdi da ugovor ne zadovoljava propisani oblik i da time ne proizvodi pravne učinke, onda se to odnosi na pravni posao kao takav u cijelosti. Ukoliko bi predmetni ugovor bio zaista ništetan, tada je ništetan i Društveni ugovor od 27. siječnja 2004. sklopljen između tužiteljice ad.1. i tuženika kao članova društva Kapular d.o.o., a time i određivanje tužiteljice ad.1. kao jedinog člana uprave i direktora društva što bi sukladno navodima iz tužbe imalo za posljedicu da je tužiteljica ad.1. cijelo vrijeme znala da nema valjane ovlasti člana uprave, ali je ipak poduzimala sve radnje kao da ih ima. Time se postavlja i u tom djelu pitanje njezine kaznene odgovornosti kao i pitanje valjanosti svih odluka i pravnih poslova koje je ista kao član uprave i direktor društva donijela i sklopila u zastupanju društva.

3. Tužiteljice su podnijele i prijedlog radi osiguranja nenovčane tražbine zabranom otuđenja i opterećenja poslovnih udjela protiv tuženika kao protivnika osiguranja navodeći, u bitnome, kako je obrazloženje postojanja nenovčane tražbine tužiteljica navedeno u činjeničnom supstratu tužbe, dok se opasnost da će bez određivanja predložene privremene mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati očituje u činjenici da je protivnik osiguranja pokrenuo postupak za opoziv člana uprave ovdje tužiteljice ad.1. te imenovanjem njega kao privremenog upravitelja pred Trgovačkim sudom u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu. U tom postupku doneseno je rješenje 10. svibnja 2023. kojim je odbijen prijedlog protivnika osiguranja. Pokretanje tog izvanparničnog postupka ukazuje na činjenicu da protivnik osiguranja ima namjeru otuđiti poslovni udio od 40% trgovačkog društva, te za sebe prisvojiti imovinu društva. Također, nenovčana tražbina prema protivniku osiguranja sastoji se u tome što će u slučaju uspjeha u ovoj parnici upravo tužiteljice steći prava na upis suvlasništva 40% djela poslovnih udjela u društvu Kapular d.o.o. Smatraju da opasnost za slučaj neodređivanja predložene privremene mjere i ne moraju posebno dokazivati zato što protivnik osiguranja određivanjem iste neće pretrpjeti štetu.

4. Tuženik se usprotivio prijedlogu tužiteljica za određivanje privremene mjere ponajprije navodeći da predmetna tužba nije usmjerena na ostvarivanje bilo kakve tražbine tužiteljica. Naime, sukladno sudskoj praksi, zahtjev za utvrđenje pravne nevaljanosti ugovora ili neke odluke ne predstavlja tražbinu zbog čega se kao takav ne može osigurati privremenom mjerom. Isto tako tuženik navodi da je uredno potpisao osporavani ugovor, što je potvrdio i javni bilježnik. Nadalje, osporavani ugovora se gotovo 20 godina uredno konzumirao, nikada nikome nije bio sporan i pritom cijelo vrijeme tužiteljica ad. 1. vrši funkciju jedinog člana uprave, a stranke ovoga postupka su cijelo vrijeme upisane uredno u sudskom registru kao suvlasnici društva. Također, ako se tvrdi da određeni pravni posao ne zadovoljava propisani oblik i da ne proizvodi pravne učinke, onda se to odnosi na pravni posao kao takav, u cijelosti. Tuženik navodi da je predmetna tužba podnesena isključivo kao odgovor na prethodno podnesen prijedlog ovdje tuženika kojim traži opoziv ovdje tužiteljice kao direktorice društva Kapular d.o.o., isključivo u cilju sprječavanja i zastrašivanja tuženika u poduzimanju radnji kojima nastoji ostvariti članska prava u spomenutom društvu. Ističe i kako vrijednost poslovnog udjela tuženika u društvu predstavlja gotovo svu njegovu imovinu pa je teško prihvatiti tvrdnju tužiteljica da određivanjem predložene privremene mjere tuženik neće pretrpjeti nikakvu štetu.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid te pročitao spisu priloženu dokumentaciju, saslušao je tužiteljice i tuženika te je proveo dokaz grafološkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Davoru Ukaloviću.

6. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

7. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a je propisano da su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

8. Tužbeni zahtjev tužiteljica je neosnovan.

9. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari su slijedeći zahtjevi tužiteljica:

- zahtjev da se utvrdi kako Ugovor o prijenosu poslovnog udjela od 24. siječnja 2004. (u daljnjem tekstu: Ugovor) nije pravno valjan i nije ni nastao;

- zahtjev da se utvrdi da je prijenos odnosno upis prava vlasništva na poslovnom udjelu u visini od 8.000,00 kn ili 40% trgovačkog društva Kapular d.o.o. izvršen temeljem Ugovora pravno nevaljan;

- zahtjev da se naloži registarskom sudu brisanje registarskog stanja na poslovnom udjelu od 8.000,00 kn ili 40% izvršenog za korist tuženika i da se uspostavi ranije registarsko stanje pa na tom udjelu upiše FI.

10. Nije sporno u ovoj pravnoj stvari da je temeljem Ugovora o prijenosu poslovnih udjela (u daljnjem tekstu: Ugovor) sklopljenog 26. siječnja 2004. između FI kao prenositelja i HI i ČI kao stjecatelja poslovnih udjela u društvu Kapular d.o.o., izvršen prijenos imatelja poslovnih udjela sa FI na HI (dio udjela u visini od 12.000,00 kuna ili 60% udjela) i na ČI (dio udjela u visini od 8.000,00 kuna ili 40% udjela).

11. Nije sporno ni da su HI i ČI kao članovi trgovačkog društva Kapular d.o.o. 27. siječnja 2004. zaključili Društveni ugovor, koji je izmijenjen te su iste stranke 1. ožujka 2004. zaključiti izmijenjeni Društveni ugovor (pročišćeni tekst).

12. Ugovor je potvrđen po javnom bilježniku Anti Brekalu u Požegi, 29. siječnja 2004. pri čemu je on potvrdio da su mu FI, HI i ČI podnijeli privatnu ispravu na potvrdu. Sudionicima pravnog posla je ispravu pročitao te ih je upozorio da ta potvrđena privatna isprava ima snagu izvršnog javnobilježničkog akta.

13. Ono što je bilo sporno i što je trebalo u ovom postupku utvrditi je činjenica možemo li u ovom postupku utvrditi da Ugovor nije pravno valjan odnosno da isti nije ni sklopljen, pa da onda posljedično tome možemo naložiti registarskom sudu uspostavu ranijeg registarskog prava i naložiti prijenos poslovnog udjela sa tuženika na FI, njegovog pokojnog oca.

14. Sporna je bila i aktivna legitimacija tužiteljice ad. 2., koju je tuženik osporio.

15. Iz iskaza tužiteljice ad. 1., u bitnome, proizlazi kako je tvrtka Kapular obiteljska firma i bez obzira koliko udjela ima koji od njih, svi jednako posluju. Kod sklapanja spornog Ugovora, majka (tužiteljica ad. 2.) i ona su bile prisutne i svjedočile očevom potpisivanju Ugovora u ime tuženika. Na pitanje na koji način su poslovali, a pošto tvrdi da tuženik nije stekao Ugovorom poslovne udjele tužiteljica ad. 1. je navela da je firmu vodio i u potpunosti poslovao njihov otac. Tuženik je saznao da je nositelj poslovnih udjela tek malo prije očeve bolesti, negdje 2009. ili 2010. U vrijeme sklapanja Ugovora njihov je otac imao još jednu firmu u kojoj je bio suvlasnik. Činjenicu da tuženik nije potpisao sporni Ugovor tužiteljica ad. 1. iznosi tek sada zato što su tek sada nastali problemi u obitelji, naime tuženik sada zahtijeva više nego što mu pripada. U odnosu na pitanje punomoćnika tuženika je li onda ona 2004. svjesno potpisala prijavu za upis u sudski registar iako je znala da Ugovor nije valjan, tužiteljica ad. 1. je navela da se ne sjeća, da je ona potpisivala sve što joj je otac dao.

16. Iz iskaza tužiteljice ad. 2., u bitnome, proizlazi kako ona potvrđuje sve što je navela njezina kćer, tužiteljica ad. 1. Dodala je da je sporni Ugovor bio fiktivan, pored tužiteljice ad.1. i tuženika ima još dvoje djece. Firma Kapular je bila zamišljena i poslovala je kao obiteljska firma i tako su smatrali da bi svi od nje i trebali dobiti jednako.

17. Iz iskaza tuženika, u bitnome, proizlazi da je istina što su rekle tužiteljice da je njegov otac stvorio firmu i donosio odluke. Predmetni ugovor je on potpisao i to je bila očeva volja. Do podnošenja predmetne tužbe nije nitko osporavao njegov potpis na Ugovoru kao ni njegovo stjecanje poslovnih udjela.

18. Iskaze stranaka sud uzima kao vjerodostojne u onom dijelu u kojem su isti u suglasnosti sa ostalim dokazima provedenim u tijeku postupka, jer je nesporno kako je svaka od stranaka iskazivala upravo onako kako se očekuje od osobe koja je zainteresirana za uspjeh u sporu.

19. Na poziv suda svojim podneskom od 20. listopada 2023. očitovao se javni bilježnik Ante Brekalo koji je naveo da su mu u ured 29. siječnja 2004. pristupile stranke FI iz [adresa], istovjetnost utvrđena na temelju osobne iskaznice br. [broj osobne iskaznice], izdane od MUP Požega, HI iz [adresa], istovjetnost utvrđena na temelju osobne iskaznice br. [broj osobne iskaznice], izdane od PU Požeško- slavonske i ČI iz [adresa], istovjetnost utvrđena na temelju osobne iskaznice br. [broj osobne iskaznice], izdane od MUP Požega te su iste potpisale Ugovor o prijenosu dijelova poslovnog udjela, te je isti potvrđen dana 29. siječnja 2004. pod poslovnim brojem OU-76/04. U Opći poslovni upisnik stranke se nisu vlastoručno potpisivale u upisnik, sukladno Zakonu o javnom bilježništvu i Javnobilježničkom poslovniku.

20. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za rukopise i dokumente Davora Ukalovića, predanog sudu 18. lipnja 2024., proizlazi kako je isti proveo grafološko vještačenje rukopisa kojim je trebalo utvrditi je li ČI (ovdje tuženik) autor potpisa na Ugovoru o prijenosu dijelova poslovnog udjela od 24. siječnja 2004., a koji Ugovor je potvrđen dana 29. siječnja 2004. pod brojem OU- 76/04 kod javnog bilježnika Ante Brekala. Prilikom međusobne usporedbe spornog i nespornih potpisa stalni sudski vještak navodi kako su u tome postupku, detaljnom i postupnom grafološkom komparacijom, utvrđene relevantne podudarnosti koje se manifestiraju u sintezi generalnih i specifičnih obilježja te koje su takve naravi da ih nema potrebe posebno navoditi niti detaljnije opisivati, jer se to može vizualizirati u samom nalazu i mišljenju. Radi se, prije svega o sljedećim podudarnostima: opći slikovni efekt, konstitucija potpisa, stil pisanja, kalibracija u globalu i morfološki, nagib rukopisa, nivo ispisanosti rukopisa, brzina i efikasnost pisanja, kvalitet skripterskih poteza, nivo integracije odnosno dezintegracije pisanja, lociranost u grafički uređenom prostoru ili na crti pisanja, skripterski pritisak u globalu, ritam pritiska i opća skripto-motorika te način oblikovanja grafema „D“, „r“ i „a“. Na temelju izvršenog grafološkog vještačenja spornog i nespornog materijala i njihovog međusobnog kompariranja, digitalnom i računarskom tehnikom načinjenih priloga te dobivenih rezultata vještak daje mišljenje da rezultati vještačenja dokazuju da je navedeni sporan potpis vjerojatno napisan rukom ČI. Rezultat se daje u stupnju vjerojatno s obzirom da materijali nisu dostavljeni u izvorniku već u kopiji.

21. Tuženik je naveo kako nema primjedbi niti prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.

22. Tužiteljice su nalazu i mišljenju vještaka prigovorile u cijelosti ističući kako smatraju da vještak nema dovoljno iskustva te dovoljno prakse za zadani mu zadatak. U prilog tome iste su u spis predmeta dostavile vještačenje vještaka Marijana Krajine iz kojeg vještačenja proizlazi potpuno suprotan zaključak. Naime, taj je vještak utvrdio da sporni potpis na Ugovoru vrlo vjerojatno, gotovo sigurno nije napisan rukom ČI. Iako nije uobičajeno da se po provođenju vještačenja u sudskom predmetu sačini novo vještačenje po drugom vještaku, tužiteljice su to u ovom slučaju učinile, sve iz razloga što se ovdje radi o specifičnoj situaciji, a ni tužiteljice ni njihov punomoćnik ne raspolažu s dovoljnim znanjima da bi davali primjedbe i osvrtali se na grafološko vještačenje. Uslijed svega predložile su provođenje dokaza novim vještačenjem po vještacima Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“.

23. U odnosu na navedene prigovore se stalni sudski vještak Davor Ukalović očitovao i pisano i usmeno na ročištu pri čemu je izjavio da ostaje kod svog nalaza i mišljenja u postupnosti. U odnosu na nalaz i mišljenje vještaka Marijana Krajine je naveo kako je on svoj nalaz i mišljenje sačinio na način da je izuzeo nespornu dokumentaciju potpisanu u vremenskom periodu najbližem spornom potpisu koji je bio 26. siječnja 2004. kod javnog bilježnika. Uzeo je sve opće i posebne parametre i na temelju istih primjenom svih instrumenata koji su potrebni za izradu ovakvog nalaza i mišljenja došao do zaključka koji je naveden u istome. U odnosu na navode tužiteljica i upite vezane za to zašto je usporedio samo tri grafema, vještak je naveo da je sukladno struci odnosno po njegovim stručnim saznanjima vršio usporedbe kojima bi došao do sigurnog rezultata. Proučavajući stručnu literaturu nigdje nije naišao na obvezu da se očituje na sve grafeme. Isto tako, vještak je naveo da je on prilikom izrade svoga nalaza i mišljenja usporedio sve dijelove spornog i nespornih potpisa, ali se očitovao samo u odnosu na navedena tri. Nije se očitovao u odnosu na sve uspoređene stavke jer, a kako je i u svom mišljenju naveo, smatra da su podudarnosti bile tolike da se dalje nije trebalo niti obrazlagati.

24. Tužiteljice su nakon pisanog i usmenog očitovanja stalnog sudskog vještaka i dalje ostale kod svojih prigovora nalazu i mišljenju i kod svoga prijedloga da se provede novo vještačenje, jer je ono privatno koje su one dostavile u spis, izrađeno po njihovom nalogu, vještak došao do potpuno drugačijeg zaključka.

25. Ovaj sud je uvažio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Davora Ukalovića kao stručan i izrađen u skladu s pravilima struke. Sud smatra kako tužiteljice svojim prigovorima nisu dovele u pitanje sam nalaz i mišljenje, a po stavu suda, privatni nalaz i mišljenje izrađen po nalogu jedne od stranaka van sudskog postupka ne može pobiti ono vještačenje provedeno u postupku i njegove rezultate. Nesporno je kako zaključak vještaka Ukalovića ne ide tužiteljicama u prilog i po stavu ovoga suda to je zapravo jedini pravi prigovor odnosno podloga prigovora tužiteljica pa iz tog razloga a i poštujući načela ekonomičnosti postupanja ovaj sud nije odredio provođenje novoga vještačenja u ovoj pravnoj stvari.

26. Također, ovaj sud smatra kako bi takvo vještačenje, kraj potpuno provedenog dokaznog postupa, kao i kraj činjenica koje sud u ovoj pravnoj stvari smatra dokazanima odnosno nedokazanima, bilo usmjereno samo na odugovlačenje postupanja pa je kao takvo isto odbio provesti.

27. Prema odredbi čl. 247. ZOO-a ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Člankom 286. ZOO-a je određeno da se ugovor može sklopiti u bilo kojem obliku, osim ako je zakonom drukčije određeno. Nadalje, prema čl. 292. ZOO-a kad je za sklapanje ugovora potrebno sastaviti ispravu, ugovor je sklopljen kad ispravu potpišu ugovorne strane. Nadalje, prema čl. 294. ZOO-a ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra se valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo.

28. Nadalje, prema odredbi čl. 412. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15; u daljnjem tekstu: ZTD) za prijenos poslovnog udjela potreban je ugovor sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik ili sudska odluka koja zamjenjuje takav ugovor.

29. Zaključno, prema odredbi čl. 72. c Zakona o sudskom registru (Narodne novine br. 1/95, 57/96, 1/98, 30/99, 45/99, 54/05, 40/07, 91/10, 90/11, 148/13, 93/14, 110/15, 40/19, 34/22, 123/23; u daljnjem tekstu: ZSR) tužbom se može tražiti utvrđenje ništetnosti upisa, ako je upis obavljen na temelju lažne isprave, ako su u ispravi na temelju koje je obavljen upis navedeni neistiniti podaci ili isprava ne sadrži podatke potrebne za upis, ako je isprava potvrđena ili izdana u nezakonito provedenom postupku, ako je nezakonito provedena radnja o kojoj se podaci upisuju u registar, ili ako postoje drugi zakonom propisani razlozi. Tužbu može podnijeti osoba koja ima pravni interes za utvrđenje ništetnosti upisa. Tužba se podnosi u roku od 30 dana od dana kada je tužitelj saznao za razloge ništetnosti, ali se ne može podnijeti nakon proteka roka od tri godine od dana upisa.

30. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno te rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka utvrđeno je kako je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično neosnovan odnosno djelomično nedopušten.

31. Prije svega, važno je za istaći kako je tuženikov prigovor nedostatku aktivne legitimacije tužiteljice ad. 2. osnovan. Naime, u ovom cjelokupnom pravnom odnosu, po stavu ovoga suda, tužiteljica ad. 2. nema svoje mjesto. Ona može biti nasljednica pok. FI, ali to tužiteljice niti dokazuju u ovom postupku a niti ukazuju na okolnosti da bi ona nastupala u svojstvu nasljednice pok. supruga. Uloga tužiteljice ad. 2. po stavu ovoga suda je isključivo uloga majke u obitelji u kojoj su nastali sporovi po pitanju obiteljskog posla odnosno obiteljske imovine pa kao takva može i ne mora imati određena saznanja. Međutim, pravno gledano, tužiteljica ad .2. nije stranka osporavanog Ugovora i po ničemu nije aktivno legitimirana osporavati ni sam ugovor, a ni upise u sudski registar koji su proizašli iz tog ugovora.

32. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica ad. 1. zahtijeva od suda utvrđenje da Ugovor nije pravno valjan i da nije ni nastao za istaći je kako je isti neosnovan. Naime, najprije je potrebno istaći da sud smatra potpis tuženika na Ugovoru u ovom postupku dokazanim i to kako temeljem grafološkog vještačenja, tako i temeljem izjave javnog bilježnika koji je taj Ugovor ovjerio. Nadalje, nije jasno kako tužiteljica ad. 1. može tvrditi da Ugovor nije valjan odnosno da isti nije ni nastao ako je nesporno taj Ugovor preko 20 godina u potpunosti izvršavan. Naime, u ovom postupku je kao nesporna utvrđena činjenica postojanja Društvenog ugovora društva Kapular d.o.o. kojeg su donijeli upravo tužiteljica ad. 1. i tuženik, kao članovi društva koji su postali imatelji poslovnih udjela odnosno članovi društva upravo osporavanim Ugovorom. Društvo Kapular d.o.o. preko 20 godina posluje temeljem tog Društvenog ugovora, odluke donosi tužiteljica ad. 1. koja svoje ovlaštenje kao člana uprave i jedine osobe ovlaštene za zastupanje društva također izvodi iz Ugovora i Društvenog ugovora. Potpis tuženika kojeg tužiteljice u ovom postupku osporavaju, kao i navode o neistinitom iskazivanju javnog bilježnika pred kojim je taj Ugovor i potvrđen, a što onda po tužiteljicama dovodi do ne postojanja Ugovora jer nije sklopljen u zakonom predviđenom obliku – tužiteljica ad. 1. u ovom postupku nije nedvojbeno dokazala, naročito kraj činjenice da sudu nije jasno na koji način tužiteljica ad. 1. misli utvrditi ništetnost odnosno ne postojanje Ugovora samo u odnosu na tuženika i tvrditi da Ugovor egzistira u odnosu na tužiteljicu ad. 1. i njihovog pok. oca.

33. Nadalje, Ugovor se smatra, sukladno naprijed citiranim zakonskim odredbama, sklopljenim u trenutku suglasnosti volje stranaka, a sud smatra da je suglasnost volje stranaka svakako postojala i to kako u trenutku sklapanja Ugovora, tako i tijekom dugog niza poslovanja društva Kapular d.o.o. pri čemu sve odluke svoje izvorište opet imaju u osporavanom Ugovoru.

34. Zaključno, sud je odbacio tužbu u dijelu u kojem tužiteljice traže utvrđenje upisa (pogrešno navedenog prava vlasništva, a zapravo ovlaštenja) na poslovnom udjelu u sudskom registru kao nedopuštenu, jer je ista podnesena znatno nakon isteka rokova predviđenih registarskim pravom.

35. Naime, sukladno naprijed citiranim odredbama ZSR-a tužbom utvrđivati ništetnost upisa u sudskom registru stranka može u roku od 30 dana od dana saznanja za razloge ništetnosti, što je po stavu ovoga suda, a i po navodima tužiteljica u tijeku ovoga postupka – svakako bio trenutak sklapanja ugovora, jer su iste navele kako su one bile prisutne sklapanju Ugovora i kako su one vidjele da je za tuženika Ugovor potpisao pok. otac FI. Svakako, ako sud i ne bi gledao ovaj subjektivni rok za isticanje ništetnosti upisa u sudskom registru, prema čl. 72. c st. 3. ZSR-a tužba se ne može podnijeti nakon proteka roka od tri godine od dana upisa u sudski registar, što je ovdje bilo još 2004., dakle i objektivni rok za navedeno je tužiteljicama istekao.

36. Na nedopuštenost tužbe u dijelu pod točkom III ukazuje i činjenica da tužiteljice tim dijelom tužbenog zahtjeva traže od suda, u konačnici, upis imatelja poslovnog udjela odnosno člana društva izvršiti u korist umrle osobe, što je sukladno odredbama registarskog prava (ZSR i Pravilnika o načinu upisa u sudski registar) nemoguće, a i u samom programu nemoguće izvesti budući da se ne može upisati umrla fizička osoba koja ima neaktivan OIB kao takva i iz tog razloga je valjalo također tužbu odbaciti u tom dijelu.

37. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja pod točkom I.

38. Prijedlog tužiteljica, odnosno predlagateljica osiguranja za određivanjem privremene mjere je neosnovan.

39. Člankom 346. Ovršnoga zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16; u daljnjem tekstu: OZ) propisano je koje su pretpostavke potrebne da bi se odredila privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine, a člankom 347. OZ-a vrste mjera koje sud može odrediti u takvim slučajevima.

40. Tako je člankom 346. stavkom 1. OZ-a propisano da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, uz kumulativno ispunjenje jedne od slijedećih pretpostavki propisanih toč. 1. st. 1. istoga članka, tj. ako učini vjerojatnim i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari , ili toč. 2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

41. Naime, u konkretnom slučaju, po ocjeni suda, predlagateljice osiguranja nisu dokazale postojanje zakonskih pretpostavki za određivanjem privremene mjere i to ponajprije prve pretpostavke koja bi se očitovala u činjenju vjerojatnim postojanja svoje nenovčane tražbine, a sve to iz svih ranije iznesenih razloga iz kojih razloga je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljica, odnosno djelomično odbačena tužba.

42. Ovaj sud smatra potrebnim za istaknuti, iako je potrebno kumulativno ispunjenje obaju pretpostavki, kako predlagateljice osiguranja nisu dokazale ni postojanje druge pretpostavke za određivanjem privremene mjere jer ničim nisu dokazale činjenicu da bi tuženik, protivnik osiguranja svojim postupanjem spriječio ili znatno otežao ispunjenje tražbine, promijenio postojeće stanje stvari, spriječio nastanak nenadoknadive štete.

43. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja u dijelu pod točkom II.

44. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 164. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; u daljnjem tekstu: Tarifa) pa je tako tuženiku priznat trošak sastava odgovora na tužbu, odgovora na prijedlog za određivanje privremene mjere i obrazloženih podnesaka od 26. travnja 2024. i 7. listopada 2024. od po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1.) te trošak zastupanja na ročištima održanim 3. listopada 2023., 14. veljače 2024. i 4. prosinca 2024. od po 25 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), sve prema važećoj vrijednosti predmeta spora, što uz vrijednost boda od 2,00 eura, te uz pripadajući PDV ukupno iznosi 1.750,00 eura. Sud nije priznao tuženiku zatraženi trošak sudske pristojbe na odgovor na prijedlog za određivanje privremene mjere i odgovor na tužbu u ukupnom iznosu od 146,44 eura, zato što spisu predmeta ne prileži dokaz da je ta pristojba plaćena, sve sukladno odredbi čl. 151. ZPP-a.

45. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja u dijelu pod točkom III.

U Zadru 17. prosinca 2024.

Sutkinja

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa iste, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, pismeno, u 3 istovjetna primjerka.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

DNA:

- Tužiteljicama po pun. uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 146,45 eura

- Tuženiku po pun.