Poslovni broj: Pr-735/2021-26

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužitelja: TN iz [adresa] kod [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po ZOU Ante Ferara i Nina Cigić u Šibeniku, protiv tužene:

REPUBLIKA HRVATSKA za MUP, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 21. studenog 2024.g., u nazočnosti pun. stranaka, a na ročištu održanom povodom objave presude dana 17. prosinca 2024.g.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj: REPUBLIKA HRVATSKA za Ministarstvo unutarnjih poslova Zagreb, da tužitelju: TN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati uvećani dio plaće u ukupnom bruto iznosu od 31.791,97 EUR (239.536,61 HRK), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za period do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a za period od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za period od 30.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos, koje teku kako slijedi:

- za mjesec listopad 2015. godine iznos od 292,78 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.11.2015. pa do isplate

- za mjesec studeni 2015. godine iznos od 179,05 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.12.2015. pa do isplate

- za mjesec prosinac 2015. godine iznos od 299,29 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.01.2016. pa do isplate

- za mjesec siječanj 2016. godine iznos od 941,32 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.02.2016. pa do isplate

- za mjesec veljaču 2016. godine iznos od 824,94 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.03.2016. pa do isplate

- za mjesec ožujak 2016. godine iznos od 175,77 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.04.2016. pa do isplate

- za mjesec travanj 2016. godine iznos od 157,37 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.05.2016. pa do isplate

- za mjesec svibanj 2016. godine iznos od 135,54 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.06.2016. pa do isplate

- za mjesec lipanj 2016. godine iznos od 200,90 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.07.2016. pa do isplate

- za mjesec srpanj 2016. godine iznos od 694,84 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.08.2016. pa do isplate

- za mjesec kolovoz 2016. godine iznos od 474,57 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.09.2016. pa do isplate

- za mjesec rujan 2016. godine iznos od 597,72 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.10.2016. pa do isplate

- za mjesec listopad 2016. godine iznos od 363,40 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.11.2016. pa do isplate

- za mjesec studeni 2016. godine iznos od 560,40 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.12.2016. pa do isplate

- za mjesec prosinac 2016. godine iznos od 389,72 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.01.2017. pa do isplate

- za mjesec siječanj 2017. godine iznos od 348,89 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.02.2017. pa do isplate

- za mjesec travanj 2017. godine iznos od 682,27 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.05.2017. pa do isplate

- za mjesec svibanj 2017. godine iznos od 831,93 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.06.2017. pa do isplate

- za mjesec lipanj 2017. godine iznos od 290,39 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.07.2017. pa do isplate

- za mjesec srpanj 2017. godine iznos od 338,18 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.08.2017. pa do isplate

- za mjesec kolovoz 2017. godine iznos od 550,43 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.09.2017. pa do isplate

- za mjesec rujan 2017. godine iznos od 234,48 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.10.2017. pa do isplate

- za mjesec listopad 2017. godine iznos od 622,38 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.11.2017. pa do isplate

- za mjesec studeni 2017. godine iznos od 617,89 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.12.2017. pa do isplate

- za mjesec prosinac 2017. godine iznos od 1.199,38 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.01.2018. pa do isplate

- za mjesec siječanj 2018. godine iznos od 859,58 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.02.2018. pa do isplate

- za mjesec veljača 2018. godine iznos od 981,29 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.03.2018. pa do isplate

- za mjesec ožujak 2018. godine iznos od 1.173,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.04.2018. pa do isplate

- za mjesec travanj 2018. godine iznos od 301,45 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.05.2018. pa do isplate

- za mjesec svibanj 2018. godine iznos od 56,98 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.06.2015. pa do isplate

- za mjesec lipanj 2018. godine iznos od 256,24 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.07.2015. pa do isplate

- za mjesec srpanj 2018. godine iznos od 802,94 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.08.2015. pa do isplate

- za mjesec rujan godine iznos od 601,06 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.10.2018. pa do isplate

- za mjesec listopad 2018. godine iznos od 1.067,60 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.11.2018. pa do isplate

- za mjesec studeni 2018. godine iznos od 419,09 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.12.2018. pa do isplate

- za mjesec prosinac 2018. godine iznos od 812,51 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.01.2019. pa do isplate

- za mjesec siječanj 2019. godine iznos od 517,31 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.02.2019. pa do isplate

- za mjesec travanj 2019. godine iznos 816,48 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.05.2019. pa do isplate

- za mjesec svibanj 2019. godine iznos od 606,06 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.06.2019. pa do isplate

- za mjesec lipanj 2019. godine iznos od 1.294,79 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.07.2019. pa do isplate

- za mjesec srpanj 2019. godine iznos od 510,23 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.08.2015. pa do isplate

- za mjesec kolovoz 2019. godine iznos od 1.131,61 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.09.2019. pa do isplate

- za mjesec rujan 2019. godine iznos od 880,98 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.10.2019. pa do isplate

- za mjesec listopad 2019. godine iznos od 1.123,98 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.11.2019. pa do isplate

- za mjesec studeni 2019. godine iznos od 724,78 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.12.2019. pa do isplate

- za mjesec prosinac 2019. godine iznos od 1.108,28 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.01.2020. pa do isplate

- za mjesec siječanj 2020. godine iznos od 1.350,75 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.02.2020. pa do isplate

- za mjesec veljača 2020. godine iznos od 476,14 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.03.2020. pa do isplate,

- za mjesec ožujak 2020. godine iznos od 986,16 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.04.2020. pa do isplate,

- za mjesec travanj 2020. godine iznos od 928,36 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.05.2020. pa do isplate, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 5.850,00 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje po stopi koja se za period do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a za period od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za period od 30.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom raspravljanja navodi da je do danas u radnom odnosu kod tužene Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova i to na radnom mjestu policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske u Policijskoj upravi šibensko – kninskoj, Postaji pomorske policije Šibenik, i to kao zapovjednik ophodnog broda TIP B, te da mu je rad zbog prirode posla bio organiziran između ostalog i u smjenama, dvokratno, noću, vikendima – subotom i nedjeljom, blagdanom i prekovremeno. Plaća tužitelja, odnosno, određena uvećavanja i ostala prava radnika u periodu od 01.10.2015. do danas da su regulirana Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike (Narodne novine 104/2013, 104/2013, 150/2013, 153/2013, 71/2016, 123/2016, 112/2017, dalje: KU/13) i Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike (Narodne novine 112/2017, 12/2018, 2/2019, 119/2019, dalje: KU/17), te Uredbom o plaćama policijskih službenika (Narodne novine" br. 129/11., 82/12., 25/13., 140/13., 32/15., 40/15., 40/16., 11/17., 129/17., 5/18., 66/18., 109/18., 24/19, dalje: Uredba). Prema odredbama čl. 86. Zakona o radu, čl. 92. Zakona o policiji (Narodne novine broj: 129/2000, 41/2008, 76/2009, 34/2011, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15), članka 44., 56., 57. KU/13 odnosno odredbe članka 38., 50., 51 KU/17, da je određeno da se osnovna plaća službenika i namještenika za rad noću uvećava 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, itd. Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova da nije poštovao odredbe članka 44., 56., 57. KU/13 i odredbe članka 38., 50., 51 KU/17, odnosno sukladno navedenim odredbama kolektivnih ugovora, u periodu od 01.10.2015. pa do dana podnošenja ovog zahtjeva, Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova da nije evidentirao, niti je isplatio tužitelju uvećanje plaće na ime odrađenog prekovremenog rada, rada noću, rada na državne blagdane, te rada subotom i nedjeljom. Naime, tužitelj da je izvršavajući radne naloge člana posade – zapovjednika ophodnog broda provodio na policijskom ophodnom brodu po nekoliko dana zaredom, najčešće 4 do 5 dana, boraveći za to vrijeme neprekidno na tom radnom mjestu u aktivnom dežurstvu jer službu vrši po potrebi ili na poziv, pa da je tako radio i prekovremeno, noću, na državne blagdane, subotom i nedjeljom, a koji mu odrađeni sati nisu evidentirani, a sukladno tome niti isplaćeni. Tužitelj navodi je sukladno odredbi članka 186.a Zakona o parničnom postupku podnio zahtjev radi mirnog rješenja spora dana 13.11.2020., te da je tužena zastupana po ODO Šibenik dostavila svoj odgovor na zahtjev u kojem odbija zahtjev tužitelja kao neosnovan.

2. Tužena u odgovoru na tužbu i tijekom raspravljanja navodi da je tužitelju u predmetnom razdoblju isplaćivana osnovna plaća uvećana za ostvarene sate prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom, blagdanima, rada noću, rada u smjeni, rada u turnusu, uvećanja za pasivno dežurstvo i ostvaren rad na terenu, a sve sukladno važećem rješenju o plaći i službenim izvješćima o ostvarenim satima rada, slijedom čega da je predmetni zahtjev u cijelosti neosnovan. Tuženik navodi da se rad policijskih službenika Postaje pomorske policije Šibenik, koji se obavlja temeljem prethodno izdanog radnog naloga o višednevnoj ophodnoj plovidbi, obavlja na način kako je to opisano u očitovanju načelnika Postaje pomorske policije Šibenik broj. 511-13-12-115- 548/20 od 10. lipnja 2020.g. Rad policijskih službenika Postaje pomorske policije da je određen prethodno izdanim radnim nalozima, a koji da su višednevni i zahtijevaju kontinuitet u obavljanju službe. Višednevne službe da se organiziraju u trajanju od više dana (tri, četiri ili pet) dana s dnevnom satnicom u trajanju od 12 sati odnosno 8 sati, ovisno o obimu posla. Satnica da se odvija u kontinuitetu od 12 sati ili 8 sati, a ostalo vrijeme da je provedeno plovilu, a koje da nije redovan rad i vodi se kao pasivno dežurstvo sukladno članku 51. Kolektivnog ugovora (NN 112/2017). Tužena navodi da, ukoliko za vrijeme pasivnog dežurstva nastane takva okolnost koja zahtjeva hitno angažiranje policijskog službenika za rad, takav rad je prekovremeni rad koji se tako i obračunava, a da se predviđena satnica pasivnog dežurstva umanjuje sukladno broju ostvarenih sati prekovremenog rada. Satnicu tijekom službe za svaki radni dan da određuje zapovjednik plovila sukladno radnom nalogu, okolnostima terena i potrebama službe. U članku 51. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 112/2017) da se navodi da ukoliko službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten, tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada smatra se pasivnim dežurstvom. Za svaki sat pasivnog dežurstva policijskom službeniku da se isplaćuje 10% satnice redovnog rada u tekućem mjesecu. Predmetno razdoblje da obuhvaća razdoblje od 2015. do 2020. godine, te stoga da je jednako bilo regulirano i člankom 57. Kolektivnog ugovora (NN 104/13). Rad policijskih službenika Postaje pomorske policije da je određen prethodno izdanim radnim nalozima koji su višednevni i zahtijevaju kontinuitet u obavljanju službe, a da kontinuitet službe zahtjeva prisutnost policijskog službenika na brodu i onda kada temeljem raspodjele dnevne satnice radne zadatke obavlja jedan policijski službenik, dok je drugi koji je ostvario svoju satnicu slobodan, ali ne može napustiti plovilo jer se rad obavlja na terenu na moru, te da o rasporedu rada odlučuje zapovjednik plovila tijekom obavljanja službe. Obzirom da policijski službenik koji je odradio svoju satnicu ne može napustiti plovilo, razdoblje do njegovog ponovnog rasporeda za rad smatra se pasivnim dežurstvom. Ostvarena satnica pasivnog dežurstva za svakog policijskog službenika da je razvidna iz evidencije radnog vremena i to vrijeme kada policijski službenik zbog ostvarene dnevne satnice nije u rasporedu obavljanja radnih zadataka ne može se tretirati prekovremenim radom, jer bi to značilo da policijski službenik tijekom tri do pet dana naizmjenice neprekidno radi redovno pa prekovremeno, pa tako sve do iskrcaja. Zakonom o policiji (NN 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15) člankom 17. da je propisano da policijskom službeniku koji je raspoređen na radnom mjestu s otežanim uvjetima rada staž osiguranja računa se u povećanom trajanju tako da se svakih 12 mjeseci stvarno provedenih u obavljanju policijskih poslova računa od 14 do 18 mjeseci staža osiguranja. Pod otežanim uvjetima rada da se smatra osobito povećana opasnost za život i zdravlje, kao i spremnost za obavljanje policijskih poslova u posebnim radnim uvjetima. Člankom 42. istog Zakona da je propisano da je policijski službenik dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji određuje nadležni rukovoditelj. Poseban raspored rada da uključuje: rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotom, nedjeljom, praznicima i drugim neradnim danima, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad, rad organiziran na drugačiji način. Sukladno članku 1. Zakona o policiji na sva pitanja radno pravnog položaja policijskih službenika koja nisu uređena tim zakonom ili propisima donesenim na temelju tog zakona primjenjuju se propisi o državnim službenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima. U članku 51. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 112/2017) navodi se da ukoliko službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten, tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada smatra se pasivnim dežurstvom. Za svaki sat pasivnog dežurstva policijskom službeniku se isplaćuje 10% satnice redovnog rada u tekućem mjesecu. Slijedom navedenog tužena navodi da je razvidno da potreba kontinuiteta u obavljanju policijskih poslova - obavljanje nadzora i zaštite unutarnjih morskih voda, teritorijalnog mora i zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa - zahtjeva neposrednu primjenu odredbe članka 51. Kolektivnog ugovora, jer se taj rad obavlja na terenu na moru i policijski službenik nakon odrađene dnevne satnice nije u mogućnosti napustiti službeno plovilo do ponovnog rasporeda za rad. Člankom 38. st. 12. Kolektivnog ugovora da je definiran pojam redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a što da je broj sati koje službenici trebaju raditi u tekućem mjesecu. Redovni mjesečni fond sati da se određuje na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s osam. Ukupan broj redovnih sati rada za svakog policijskog službenika da je evidentiran u evidenciji radnog vremena, da u očitovanju načelnika PPP Šibenik od 03. rujna 2015.g. je navedeno da policijski službenik aktivno radi u okviru dnevne satnice, a ukoliko aktivan rad prelazi redovnu dnevnu satnicu tada su ti sati prekovremeni sati, pa da se radi o aktivnom radu odnosno obavljanju radnih zadatka za koje je nastala potreba tijekom plovidbe, kao što je primjerice hitna policijska intervencija, odnosno takva okolnost koja zahtjeva hitno angažiranje policijskog službenika za rad. Tužena nadalje navodi da je Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora dala tumačenje odredbe čl. 44. u svezi s čl. 56. Kolektivnog ugovora (NN ) iz kojeg u bitnom proizlazi da bez obzira što je tužitelj na terenu proveo nekoliko dana, pravo na uvećanje plaće iz čl. 44. Kolektivnog ugovora isti ostvaruje samo za ostvarene sate, a ne za sate koje je na terenu proveo spavajući, odmarajući se, te za sate kada nije izvršavao radne zadatke odnosno putujući do mjesta rada na terenu. Tumačenje zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora br. 2/44 od 18. prosinca 2012. godine navodi da ako je državni službenik i namještenik za vrijeme terenskog rada stvarno prekovremeno radio (prekovremeno obavljao poslove zbog kojih je upućen na rad na terenu) ima pravo na uvećanje plaće sukladno čl. 44. st. 1. Kolektivnog ugovora za svaki stvarno odrađeni sat prekovremenog rada. Iz radnih naloga PPP Šibenik u privitku kojih stoje izvješća da je razvidan konkretan rad policijskih službenika koji je ostvaren sukladno prethodno utvrđenim radnim zadacima od strane načelnika Postaje pomorske policije Šibenik, kao i rad kada je policijski službenik bio hitno angažiran radi obavljanja zadataka za koje je nastala potreba tijekom plovidbe. Izvješća da se sastavljaju po izvršenim radim zadacima i jasno ukazuju da se sati kada je policijski službenik bio hitno angažiran radi obavljanja zadataka za koje je nastala potreba tijekom plovidbe. Izvješća da se sastavljaju po izvršenim radnim zadacima jasno ukazuju da se sati kada je policijski službenik nakon ostvarenih radnih zadataka odnosno ostvarene dnevne satnice i eventualnog prekovremenog rada bio slobodan, odmarao se, spavao, ne mogu smatrati vremenom kada je tužitelj prekovremeno radio jer tada nije izvršavao radne zadatke. Jednako kao i u očitovanju na prethodno podnesen zahtjev za mirno rješenje spora tužena ponovno navodi da je sukladno odredbama Zakona o radu za postojanje prekovremenog rada bitno postojanje više sile, izvanrednog povećanja opsega rada i prijeke potrebe, odnosno izvanrednost situacije i povremeno trajanje te situacije a koje je stajalište sadržano i u presudi Vrhovnog suda RH broj: Revr-466/07-2 od 05. rujna 2007. godine. Policijskim službenicima Postaje pomorske policije Šibenik da se isplaćuje terenski dodatak za svaki dan terena kad policijski službenici ne mogu napustiti plovilo. Odredbom članka 56. st. 10. Kolektivnog ugovora (NN 112/2017) koji je zaključen posebno da je regulirano pravo na terenski dodatak za policijske službenike koji rad obavljaju na terenu na moru, pa da je tako određeno da prava po osnovi terenskog rada ostvaruje i službenik koji radi na plovilu, odnosno na izdvojenom mjestu na otoku, ako plovilo odnosno izdvojeno mjesto rada na otoku, zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti najmanje 24 sata. Sukladno navedenom u očitovanju načelnika PPP Šibenik od 03. rujna 2015. godine određivanje broja slobodnih dana u tekućem mjesecu ovisi o mjesečnom fondu radnih sati za taj mjesec. Dani kada policijski službenici nisu bili u službi zbog odrađenog fonda sati, u evidenciji radnog vremena R- 27 su označeni skraćenicom ,,VR“ (van rasporeda) i te dane da treba razlikovati od slobodnih dana koje policijski službenici koriste umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi ostvarenog prekovremenog rada. Takvi slobodni dani koriste se u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada za 1 sat i 30 minuta redovnog sata rada), a da o policijskom službeniku ovisi da li će umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada koristiti slobodne dane. Slijedom svega navedenog, tužitelju da je u predmetnom razdoblju isplaćivana osnovna plaća uvećana za ostvarene sate prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom, blagdanima, rada noću, rada u smjeni, rada u turnusu, uvećanja za pasivno dežurstvo i ostvaren rad na terenu, a sve sukladno važećem rješenju o plaći i službenim izvješćima o ostvarenim satima rada, slijedom čega predmetni tužbeni zahtjev da je u cijelosti neosnovan.

3. Tužitelj u odnosu na navode iz odgovora na tužbu se očituje na način da ih osporava u cijelosti, navodeći da prije svega osporava navod tužene da se tužitelju plaća kroz utuženo razdoblje obračunavala i isplaćivala sukladno ostvarenim satima rada. U prilog svojim navodima da tužena nije poštovala odredbe članka 44., 56., 57. KU/13 i odredbe članka 38., 50., 51 KU/17, odnosno nije evidentirala niti je isplatila tužitelju uvećanje plaće na ime odrađenog prekovremenog rada, rada noću, rada na državne blagdane, te rada subotom i nedjeljom, upućuje da povodom iste činjenične i pravne osnove već postoje pravomoćne sudske presude u kojima je utvrđeno da tužena nije postupala sukladno gore navedenim člancima Kolektivnih ugovora. Nadalje, VSRH i sudska praksa (ŽS Split Gž R-470/18 i Gž R 583/2018) da idu u prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, da iz sadržaja prevladavajuće sudske prakse, kao i činjeničnog supstrata je jasno kako je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove policijskog službenika, da je rad tužitelja bio organiziran na način da se upućivao na više dnevne službe na moru temeljem višednevnih radnih naloga, da je tuženica vodila evidenciju rada tužitelja na temelju koje je tužitelju za to utuženo razdoblje isplaćivana plaća, a nesporno da tužena nije donijela rješenje o preraspodijeli radnog vremena o korištenju slobodnih dana te o radu u turnusu, pa da proizlazi da tužena nije pravilno isplatila plaću za ostvareni prekovremeni i drugi rad sukladno radnim nalozima, a tužitelj da je bio dužan obavljati sve naložene mu poslove tijekom cjelokupnog boravka na brodu, da je obavljao prekovremeni i drugi rad, pa da tužitelju pripada pravo na dodatke za rad koji je ostvario izvršavajući kroz utuženo razdoblje svoje radne obveze. Tužitelj dodatno naglašava da je posao djelatnika pomorske policije specifičan i složen jer obavljaju poslove pomorske, temeljne i prometne policije, čuvaju državnu granicu te održavaju plovilo na kojem rade, a njihova služba obuhvaća cijelo vrijeme boravka na brodu. Vrhovni sud Republike Hrvatske ni u jednoj od svojih odluka da nikada nije davao „uputu“ da se odbijaju tužbeni zahtjevi tužitelja, već posve suprotno čak da je i VSRH utvrdio da tužena nije ispravno isplatila tužitelju uvećanje plaće na ime odrađenog prekovremenog rada, rada noću, rada na državne blagdane, te rada subotom i nedjeljom, ali VSRH smatra (i zbog toga vraća predmete na ponovni postupak) da se od fonda, vještačenjem utvrđenih, sati prekovremenog rada treba odbiti barem 8 sati kada radnik spava jer je to životno logično, te u prilog svojim navodima u spis dostavlja odluke Vrhovnog suda RH kao i sudsku praksu županijskih sudova iz koje da nesporno proizlazi da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, ističući da je iz navedenih presuda razvidno da je u istoj činjeničnoj pravnoj osnovi praksa županijskih sudova da potvrđuju prvostupanjske presude kojima je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu prekovremenih sati, u svemu sukladno stavu Vrhovnog suda da nije životno da bi efektivni rad djelatnika trajao neprekidno 24 sata dnevno. Tužitelj nadalje ističe da su svi navodi tužene protivni zdravoj logici, pozitivnim propisima RH, europskoj pravnoj stečevini i odlukama Suda Europske unije, odnosno Direktivi 93/104/EZ ističući da je Sud Europske Unije (dalje: SEU) u Predmetu SIMAP, Španjolska iz 2000. godine, naglasio, cit: 2. svaka odredba, bilo uključena u neki kolektivni ugovor bilo u nekom drugom obliku, kojom se obračunava samo ono vrijeme dežurstva u kojemu se efektivno radilo, protivna je predmetnoj direktivi. U predmetu T da se radilo o dežurstvu liječnika u timovima primarne zaštite koji su bili zaposleni u zdravstvenom centru. Prvi dio tog vremena morali su biti na svojem mjestu rada dok su u preostalo vrijeme morali biti samo pripravni. U odnosu na prvi dio vremena sud je utvrdio da je nesporno da da su liječnici u to vrijeme morali biti prisutni i dostupni na svojim mjestima rada te da je taj dio njihovog rada radno vrijeme, a ne vrijeme odmora. Tužitelj ističe da je svoj stav iz predmeta Simap sud ponovio u predmetu O koji se odnosio na liječnika u bolnici koji je bio obvezan provoditi vrijeme tijekom obveze pripravnosti u prostorijama svojeg poslodavca. Bio je smješten u sobu s krevetom, u kojoj je mogao spavati kad njegove usluge nisu bile potrebne. Sud je naglasio da kada je radnik obvezan biti za vrijeme dežurstva u prostorijama svojeg poslodavca, okolnost da tijekom dežurstva može odmarati ili spavati u prostorijama svojeg poslodavca nije relevantna. Odlučujući faktor je činjenica da je radnik obvezan biti prisutan na mjestu koje odredi poslodavac i stajati na raspolaganju poslodavcu kako bi mogao, po potrebi, odmah pružati svoje usluge. Iz toga proizlazi da se za radnika u tim razdobljima ne može reći da je na odmoru. Nadalje, da sud u predmetu G ponovio svoja ranija stajališta izražena u predmetima D i T i posebno naglasio stupanj slobode koju uživa radnik. Iz predmetnih presuda uda Europske unije da je razvidno da pretpostavka obvezne prisutnosti na mjestu koje odredi poslodavac kako bi se usluga mogla pružiti neposredno, je odlučujući faktor pri određivanju onoga što jest i što nije radno vrijeme. Činjenica da radnik cijelo to vrijeme možda neće provesti radno, izvršavanjem konkretnih radnih zadataka, nije bila relevantna, te nadalje ističe da bi se nešto uračunavalo „radno vrijeme“ u praksi SEU nije uopće odlučno intenzitet posla niti njegova učinkovitost, a da o navedenoj problematici postoji i još predmeta npr.: C-34/19 RTV Slovenija c/a D.I., C-580/19 RJ c/a Grad Offenbach am Main. Tužitelj također ovdje ističe da i sama tijela tužene, a tako Ministarstvo rada i mirovinskog sustava u jednom od svojih mišljenja ističe, cit: (….) Osim toga, i u slučaju kada je radnik spreman obaviti svoj posao po uputama i na mjestu koje je odredio poslodavac, ali još uvijek ne obavlja svoj posao, radi se o vremenskom razdoblju koje ulazi u radno vrijeme radnika.“ Nadalje, u knjizi „Radno i ovršno pravo u praksi“ i to radu pod naslovom „Novo uređenje radnih odnosa“ autora Darka Milkovića, suca Građanskog odjela VSRH, navedeno je, cit: „S tim u vezi napominjemo da se radnim vremenom smatra i dežurstvo, odnosno, vrijeme koje radnik provodi na poslu koji inače radi, ali ne mora nužno i cijelo vrijeme faktično i raditi. Bitna je radnikova spremnost za posao i da je na svom radnom mjestu. Za razliku od dežurstva, pripravnost se ne smatra radnim vremenom jer se radnik ne nalazi na mjestu gdje se obavljaju njegovi poslovi. I teoretičari i praktičari, suprotno navodima tužene, naglašavaju da „Vrijeme tijekom kojeg radnik nije obavio nikakvu zadaću za svojeg poslodavca nije nužno „vrijeme odmora“ posebno kada radnik tijekom tog dežurstva ima obvezu ostati na svojem mjestu rada kod poslodavca, koje je različito od njegova domicila te s time u svezi tamo biti na raspolaganju poslodavcu. Takvo dežurstvo se, bez iznimke, uvijek mora s pravnog aspekta kvalificirati kao radno vrijeme. Takva pravna kvalifikacija – da je bez iznimke „radno vrijeme“ također i vrijeme kada je danik obvezan ostati na svojem mjestu rada kako bi bio na raspolaganju poslodavcu pa i ako tijekom tog vremena nije obavio nikakvu radnu zadaću, svoje opravdanje nalazi u činjenici da je kod obveznog boravka na mjestu rada radniku upravljanje njegovim vremenom znatno ograničeno, da je u potpunosti odvojen od svoje obitelji i društvenog okruženja te da postoji objektivna nemogućnost da se posveti svojim interesima. Dakle, pretpostavka prisutnosti na mjestu koje odredi poslodavac kako bi se usluga radnika u slučaju potrebe poslodavca mogla pružit neposredno, da je presudan i odlučujući faktor pri određivanju da se vrijeme bez iznimke kvalificira kao „radno vrijeme“. Nastavno na navedeno mišljenje nezavisne odvjetnice pred Sudom EU ON od 26.07.2017. u predmetu C-518/15, TNĆ c/a S da je obrazloženo da su pojmovi radno vrijeme i vrijeme odmora s obzirom na Direktivu 2003/88 međusobno isključivi te da se u slučaju dežurstva kada radnik ima obvezu ostati na svojem mjestu rada koje je različito od njegova domicila te biti na raspolaganju poslodavcu vrijeme automatski mora kvalificirati kao radno vrijeme. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka prihvati tužbeni zahtjev tužitelja preciziran sukladno nalazu vještaka financijske struke, pobliže opisan u izreci ove presude, i obveže tuženu da isplati tužitelju troškove ovog parničnog postupka.

4. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem zahtjeva za mirno rješenje spora od 13.11.2020.g. s poštanskim recipisom, odgovora ODO Šibenik, broj:

N-DO238/2020, od 19. siječnja 2021.g., rješenja RH, MUP, PU šibensko – kninska, broj: 511-01-157-05174/12-2013 od 28.01.2013.g., rješenja RH, MUP, PU Šibensko- kninska, broj: 511-13-01-00010/0108-2013 od 6.2.2013.g., rješenja RH, MUP, PU Šibensko-kninska, broj: 511-01-157-05478/435-2013 od 16.3.2013.g., rješenja RH, MUP, PU Šibensko-kninska, broj: 511-13-01-00010/546-2016 od 1.5.2010.g., rješenja RH, MUP, PU Šibensko-kninska, broj: 511-13-01-00010/550-2018 od 1.8.2018.g., rješenja RH, MUP, PU Šibensko-kninska, broj: 511-13-01-4327/31-2020 od 1.9.2020.g., očitovanja načelnika Postaje pomorske policije Šibenik broj 511-13-12- 162-1235-2/15 od 3.9.2015.g. i broj 511-13-12-115-548/20 od 10.6.2020.g., platnih lista i evidencija radnog vremena, preslike Registra službenih poslova, radnih naloga za utuženo razdoblje, pismenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije i knjigovodstvo Željka Dekovića od 18.6.2024.g., očitovanja istog vještaka od 19.9.2024.g., odluka Vrhovnog suda RH Rev 2703/2019 i Rev 1229/2019, presude Županijskog suda u Zagrebu od 26.03.2021.g. poslovni broj Gž R-517/2021-2, presude Županijskog suda u Rijeci od 10.12.2020.g. poslovni broj Gž R- 44/2020-3, presude Županijskog suda u Splitu od 04.11.2020. poslovni broj Gž R- 1061/2020, presude Županijskog suda u Osijeku od 09.09.2020. poslovni broj Gž R- 576/2020, zapisnika ovog suda broj Pr-82/2019 od 24.5.2021.g. o saslušanju svjedoka GN, DN, SN, CN i LN, te saslušanjem svjedoka KN, VN i GN.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Među strankama u ovoj pravnoj stvari nije bilo sporno da je tužitelj zaposlenik tužene, odnosno policijski službenik MUP-a RH Policijske uprave Šibensko-kninske, Policijske postaje pomorske policije Šibenik, da se tužitelj prije pokretanja parničnog postupka obratio tuženoj u svezi mirnog rješenja spora, na koji tužena nije pristala, da je tužena izdavala tužitelju za utuženo razdoblje višednevne radne naloge, da je tužena na temelju izvještaja sastavljenih na temelju tih radnih naloga vodila evidenciju rada tužitelja na temelju koje evidencije je tužitelju za to utuženo razdoblje isplatio plaću, te da tužena nije donijela, a niti uručila tužitelju rješenja o preraspodjeli radnog vremena, o korištenju slobodnih dana, te o radu u turnusu, međutim je među strankama sporno pripada li tužitelju pravo na isplatu dodataka na plaću s naslova prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljom, blagdanima kroz utuženo razdoblje, je li tužitelj radio u turnusu, je li tužitelj obavljao pasivno dežurstvo, je li tužena tužitelju omogućila korištenje dnevnog i tjednog odmora tijekom višednevnih radnih naloga, je li tužitelj sa iskorištenim slobodnim danima u cijelosti nadomjestio ostvareni prekovremeni rad, te poglavito, što bi u konkretnom slučaju kraj organizacije rada tužitelja temeljem radnih naloga tužene, predstavljalo prekovremeni rad.

8. Prema odredbi čl. 41. st. 1. KU plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, time da su dodaci na osnovnu plaću utvrđeni su Uredbom o plaćama policijskih službenika – dodatak za policijsko zvanje te čl. 92. Zakona o policiji kao i gore navedeni dodaci temeljem važećih KU. Dakle, u konkretnom slučaju Zakon o radu predstavlja opći propis dok Zakon o državnim službenicima i namještenicima i Zakon o policiji, Uredba o plaćama policijskih službenika te u utuženom razdoblju KU iz 2004.g. i 2008.g. predstavljaju lex speciales u odnosu na opći propis. Obzirom, da je člankom 257. Zakon o radu (NN 149/09 - dalje ZR) propisano da Kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja ugovora bile ili su naknadno postali članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor, te je čl. 7.st.3. istog zakona određeno da ako je neko pravo iz radnog odnosa drugačije uređeno ugovorom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo ako tim zakonom nije drugačije određeno, dok je čl. 82. st.1. istog Zakona propisano da poslodavac kojeg obvezuje Kolektivni ugovor ne smije radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenog Kolektivnim ugovorom, dok je odredbom članka 86. ZR-a propisano da za otežane uvjete rada prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

9. Odredbom čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 93/08, 23/09, 39/09, 90/10), koji je vrijedio za utuženo razdoblje u stavku 1. ugovoreno je da će osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada između ostalog za prekovremeni rad 50%, stavkom 2. je ugovoreno da dodaci stavka 1. se međusobno ne isključuju osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni, stavkom 9. je ugovoreno je da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenike organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka ima smatrati svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom, stavkom 11. je ugovoreno da ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno, stavkom 12. je ugovoreno da redovni mjesečni fond radnih sati su stati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži sa 8 te stavkom 13. istoga članka je ugovoreno da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog dana u omjeru 1/1,5, tj. jedan sat prekovremenog rada jednako je 1 sat i 30 minuta redovnog sata rada, te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana kao i vrijeme kada je taj prekovremeni rad ostvaren.

10. Odredbom članka 33.st.2. i 3. Zakona o policiji (NN 34/11 i 130/12) propisano je da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog službenika poslove obavljati i duže od punog radnog vremena ako je to nužno radi uspješnog i pravovremenog obavljanja službenog posla, time da policijskom službeniku za taj rad pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane sukladno općim propisima o radu i kolektivnog ugovoru.

11. Odredbom čl. 41. st. 1. do 4. Zakona o policiji propisano je da je policijska služba organizirana na način da se policijski poslovi obavljaju 24 sata dnevno, tjedno radno vrijeme policijskog službenika u pravilu se raspoređuje na 5 radnih dana i traje 40 sati, time da dnevno radno vrijeme u pravilu traje od 8 do 16 sati, time da iznimno Ministar može, ovisno o potrebama određene službe, mjesnim prilikama odnosno za pojedine policijske službenike odrediti početak radnog vremena i na drugi način.

12. Odredbom čl. 42. Zakona o policiji, propisano je da je policijski službenik dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji određuje nadležni rukovoditelj a poseban raspored rada uključuje rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotom, nedjeljom, praznicima i drugim neradnim danima, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad, rad organiziran na drukčiji način. Prilikom organizacije noćnog rada i rada u smjena, policijskim službenicima osigurat će se dnevni odmor od najmanje 12 sati neprekidno, kada je policijske poslove potrebno obavljati u neprekidnom trajanju redovito radno vrijeme policijskih službenika koji obavljaju takve poslove može trajati duže od 8 sati u razdoblju od 24 sata, ali ne duže od 12 sati (čl. 42.st.2. i 3. Zakona o policiji. U konkretnom slučaju se radi o situaciji iz odredbe čl. 42.st.1. Zakona o policiji s tim da prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike, izraženom u rješenju poslovni broj Revr-1318/16-2 od 26. listopada 2016, nije životno i logično da bi efektivni rad službenika trajao neprekidno 24 sata dnevno, četiri do sedam dana uzastopno (u tom smislu i Vrhovni sud u odluci broj Revr-753/09-2 od 17. studenoga 2009.).

13. Iz iskaza saslušanog svjedoka u istovrsnom predmetu GN, kolege tužitelja, proizlazi da su kao pomorski policajci radili u komadu 4 dana na brodu, a zavisno o tipu broda da ih je bilo od 3 do 6 članova posade s tim da se evidencija vodila kao da su radili 8 sati a 16 sati pripravnosti – pasiva, da kad bi odradili tih 8 sati koji su im se upisivali u evidenciju rada nakon toga dakle ovih ostalih 16 sati da nisu smjeli napustiti brod i morali biti u odori, nisu smjeli napustiti brod, a konstantno morali slušati dvije policijske radio veze, pomorsku radio stanicu i biti dostupni na mobitelu, a pored toga morali konstantno kontrolirati agregat. Što se tiče odmora i spavanja da su mogli zaspati ali najviše sat do dva i to nije bio kvalitetan san jer su uvijek morali biti pripravni i uvijek čuli taj zvuk radio stanice, i nije bilo baš uvjeta za spavanje, a zaspali bi jer su bili umorni i iscrpljeni naročito nakon provedena 2 ili 3 dana na brodu, da su ih pozivali i u njihovo "slobodno vrijeme" tražeći da poprave nešto, naprave, tražeći da napišu izvještaj a izvan smjene, a također u pasivno vrijeme bi znali dolaziti vanjski serviseri i popravljali razne uređaje na brodu i tada bi radili s njima i ne bi se niti mogli odmarati, da nisu mogli odbiti takav nalog poslodavca, da im je pripravnost – pasiva bila plaćena nekih dvije kune po satu, te da misli da to nije pasiva kada moraš biti na radnom mjestu, u odori i izvršavati radne zadatke, a da ne zna točno koliko je brod bio u plovidbi ljeti a koliko zimi, s tim da bi im plaćali samo ono vrijeme kada je brod bio u plovidbi, a ono ostalo vrijeme kada brod ne bi bio u plovidbi a oni izvršavali sve zadaće, im se nije plaćalo. Inače zimi da bi brod plovio od 4 do 12 sati, a ljeti 12 i više sati, ali sve se to može i provjeriti iz evidencije, da su spavali na spužvi od 5 cm s tim da bi u kabini spavala dva djelatnika, a negdje jedan ovisno o vrsti broda, te ponavlja da se zbog buke nije niti moglo kvalitetno spavati. Inače brod kad ne bi bio u plovidbi da bi se nalazio na vezu od Rogoznice preko Primoštena do Kornata, znači u svim lukama i lučicama Šibensko – kninske županije, te naposljetku da njihov rad nije bio vezan samo uz plovidbu nego i uz poslove na kopnu vezano uz kontroliranje javnog reda i mira, vezano o zakonu sigurnosti prometa na cestama, obiteljsko nasilje, dakle sve ono što i obavlja ostala policija, dakle da pokrivaju sve grane policije.

14. Svjedok DN, a zapovjednik broda tipa A, iskazuje da su do 1. ožujka 2021. imali terenski rad što znači da bi bili na brodu 4 dana, višednevne službe, a 8 dana za vrijeme ispomoći u PI Istarskoj, a od 1. ožujka 2021. ove godine tako da više ne rade, već 8, 10 ili 12 sati nakon čega odlaze kući, a pretpostavlja da je tome tako upravo zbog ovih tužbi budući je i on kao tužitelj predao tužbu sudu radi isplate prekovremenih sati. Iskazuje da im se nije plaćao boravak na brodu, da im se plaćalo 8, 10, ili 12 sati a ono ostalo vrijeme boravka na brodu, iako su i tada radili da ime se nije plaćalo, a za vrijeme odmora bi se odmarao, odspavao bi ali isto tako rješavao papirologiju ili radio po brodu. Njemu kao zapovjedniku broda stalno da je upaljen službeni mobitel, policijski sustav veze i radio stanica i u bilo kojem momentu je morao biti sposoban isploviti po potrebi službe. Što se tiče radnih naloga tamo da je bilo navedeno uopćeno koji bi to bili poslovi, međutim i neovisno o takvim zadanim radnim zadacima da bi obavljali i druge potrebne zadaće npr. prijevoz bolesnika, a im nije bilo dopušteno napuštati brod, a uglavnom bili u odori, s tim da bi jedino mogli skinuti odoru ako bi otišli negdje nedaleko od našeg broda npr. nedaleko u dućan. Iskazuje da je prvo pravilo da kad dođeš na brod da kad možeš odmarati odmaraš, kad možeš jesti jedi i to da je interno pravilo, te da je tijekom ljetnih mjeseci bilo slučajeva kada i po dva tri dana se ne može odspavati zbog velikog obima posla. Ono što drži bitnim za istaknuti jeste to da bi brod trebao biti uvijek biti spreman za isploviti a za vrijeme korištenja dnevnog odmora nitko od njih da nije mogao, niti smio odbiti izvršenje bilo koje zadaće ni po policijskim niti po pomorskim normama. Za to vrijeme da je bila plaćena pasiva. Iskazuje da je brod u ljetnim mjesecima bio u plovidbi nekih 6 do 7 sati a u zimskom 4 do 5 sati, s tim da ukoliko je brod bio u plovidbi izvan osam satnog redovnog radnog vremena, onda je to bilo i plaćeno kao prekovremeni rad. U kabinama ovisno o vrsti tipa plovila bilo je i kabina a te kabine su imale ležajeve s tim da je bilo i priručnih ležajeva i na istima je bilo posteljine koju su sami nosili, s tim da su prije desetak godina imali tzv. trebovanje a sad nose svi svoju posteljinu. Ovisno o tipu plovila da je bilo i djelatnika, pa tako na manjem 3 djelatnika a na većem 5 ili 6 djelatnika. Na upit pun. tužene koliko bi prosječno u zimskim mjesecima kao kapetan odspavao na brodu tijekom jednog dana, iskazuje da on osobno i na brodu i kući spavam 6 sati i to većim dijelom u komadu osim ako bi ga prekinula dojava i bio upućeni na postupanje. Što se tiče ostalih kolega mlađe kolege da odspavaju 8 sati, a stariji nešto manje. Vezano uz upit z.z.z. tužene u odnosu na tri sustava veze koji se koriste da li je za komunikacije određena jedna osoba ili svi moraju biti na komunikaciji, iskazuje da uglavnom zapovjednik o tome donosi odluku tko će i kada dežurati, ali uglavnom da su se dogovarali tko će dežurati ako u radnom nalogu nije bilo naznačeno tko će kada dežurati, s tim da na manjem plovilu nema noćnog dežurstva određenog nalogom nego komplet posada osluškuje vezu i naposljetku da su plovila vezana kada nisu u plovidbi uglavnom u luci Rogoznica, otok Žirje i NP Kornati, a na Žirju najčešće uvala Mikavica s tim da je Žirje naseljeno i s tim da bi išli u noćne ophodnje po Žirju kao i po Kornatima.

15. Svjedok ŠN, a u pomorskom policiji od 1996. godine pa do danas, iskazuje u svom svjedočkom iskazu da je bio na višednevnim službama koje bi trajale u prosjeku 4 dana kada ne bi napuštali plovilo, a kada plovilo ne bi bilo u plovidbi nego na vezu onda bi mogli izići u patrolu i obavljati na kopnu poslove vezano uz javni red i mir, obiteljsko nasilje, otvarali bi i zatvarali kafiće i tome slično. Zimi da bi u prosjeku u plovidbi bili 4 do 12 sati, a u ljetnim mjesecima od 6 minimalno do 12 sati. Kako bi služba dopustila tako da bi imali i odmora, a to da bi bilo opet pisanje pismena, odnosno sređivanje dokumentacije, uvijek bi morali nešto prati i čistiti po brodu, a da bi spavali uglavnom po noći ako se to dopusti, dakle ako nema nikakvih intervencija, s tim da bi ih u tome ometale radio veze a i kada je loše vrijeme, uvijek bi se moralo dodatno paziti na brod, tako da se ne može reći da na brodu postoji nekakav aktivni odmor. Poslodavac da bi im platio osmosatno radno vrijeme, nekad 10 nekad 12 sati zavisi o tome kako su napisali nalog, te im platio pasivu, međutim to da je različito od onoga kada si ti kod svoje kuće, a različito od onoga kada si ti na brodu i nemaš svoje nikakvo slobodno vrijeme. Nedavno da su ukinuli višednevnu službu, a vjerojatno zbog ovih službi i sad da im je sigurno lakše raditi jer znaš koje ti je radno vrijeme, a kad si slobodan, što do tada nisu znali i do tada neometano se nisu mogli odmarati. Što se tiče višednevne službe da su stalno bili na brodu i morali biti na brodu, a jedino mogli napuštati za potrebe službe i kada bi morali obaviti kupovinu namirnica, ali i tada bi trebali biti dostupni na radio vezi i za vrijeme odmora da nisu mogli odbiti nekakvu naredbu ili nalog poslodavca. Kada bi brod bio na plovidbi izvan 8 sati redovnog radnog vremena to bi im bilo plaćeno. Na brodu da nema svatko svoju kabinu, a ležajevi su obične spužve i na brodu da nema nekakve izolacije sve se čuje i nema mirnog odmora. Što se tiče pitanja koliko bi prosječno odspavali iskazuje da je to teško odrediti, to je bilo na preskoke a znalo bi se dogoditi da se i u ta četiri dana odspava svega nekoliko sati, a u prosjeku bi spavali nekih 6 do 8 sati, ali opetujem u prekidima.

16. Svjedok CN u bitnome suglasno iskazuje kao i prije saslušani svjedoci, a suviše na upit z.z.z. tužene koliko bi odspavao tijekom tih višednevnih službi iskazuje da to nije spavanje nego mrcvarenje, da bi se ljeti dogodilo kada zbog turističke sezone bio povećan posao da ne bi uopće odspavali, a tijekom zime bi malo više odspavali ali to je bilo isto tako svega nekoliko sati i bilo je mrcvarenje, te da se ovdje ne radi samo o plovidbi nego i održavanje broda, sređivanju dokumentacije i naposljetku da i on ima isto ovakav spor i misli da upravo zbog ovih tužbi su se i ukinuli višednevne službe i ovo sada je po njemu najrealnije da koliko radiš toliko dobiješ i znaš kad si slobodan. 17. Saslušani kolega tužitelja LN se u potpunosti složio i pridružio gornjim iskazima svakog od svojih kolega.

18. Svjedok saslušan u ovom predmetu KN iskazuje da tužitelja poznaje jer mu je bio radni kolega sve do 1. srpnja 2018. godine kada je on otišao u mirovinu, da je radio u Postaji pomorske policije u [adresa], točnije u opisu radnog mjesta im je bio rad na službenom plovilu po tri dana, npr. od 1.1. do 4.1. i u radnom nalogu bi im bilo navedeno od koliko do koliko sati rade, a ostatak vremena su provodili na bordu i nisu smjeli napuštati brod. Policijska radio veza da se nikad ne smije gasiti i u bilo kojem momentu kada im je upućen poziv da moraju promptno isploviti. Tako da njihova službena evidencija radnih sati nije onakva kako je tužena prikazuje, jer samom činjenicom da se privežu u luku da im ne završava posao. Svi sustavi napajanja, radari i sl., da moraju biti spremni za hitne pozive i intervencije. Privezivanjem u luku da dovršavaju poslove, na način da se rješavaju izrečene kazne, odnosno ispunjavaju dokumentacije za radnju koja je izvršena prije toga na moru. Što se samog odmora na brodu tiče, pojašnjava da se na bordu ne može kvalitetno odmoriti, niti se oblači pidžama i ide spavati, kako bi to napravili kući, već se skinu čizme, ostane u radnoj odjeći i jednostavno prilegne "prikunja", a da brod stalno radi i da je buka i da se stalno dešavaju kvarovi koje moraju uklanjati dok su na brodu, što da znači da rade izvan službene smjene koju tužena evidentira kao radne sate. Što se tuče tužitelja, on da je u većini slučajeva bio zapovjednik broda i upravlja s plovilima velike vrijednosti. Vrijeme kad su "slobodni", da znači da su na brodu u stalnoj pripravnosti, bez ikakve mogućnosti odbijanja radnog naloga ili napuštanja plovila. Iskazuje da je i on također ustao s tužbom radi identične stvari, dakle, da ga se plati za vrijeme provedeno na brodu, u vezi tzv. pasive i po njegovom mišljenju da se o pasivi tu ne radi, jer da su stalno dostupni. Što se tiče broja članova posade, na većim plovilima tipa A da bi bilo 6 do 8 članova posade, na manjem plovilu 3-4, a na gumenjaku dva člana posade. Na poseban upit punomoćnika tužitelja da opiše kako izgleda noćna smjena na brodu, svjedok navodi da je noćna smjena obilježena stalnim pozivima, posebno ljeti, jer su oni bili nadređeni za sve naseljene otoke u akvatoriju (Krapanj, Žirje, Zlarin, Prvić, Murter, NP Kornati i naravno nadzor državne granice), da su ljeti konstantno dobivali noće pozive radi intervencije nereda na tim otocima, a zimi pomoć pri spašavanju po moru, za slučaj čak i vlasničkih sporova među ljudima na otocima kad dođe do nekakvih nereda, interveniraju upravo oni, dok za vrijeme višednevne službe fizičkih kontakata s obitelji nisu imali, obzirom da nisu smjeli napuštati vozilo. U opis posla pomorskog policajca da ulazi puno širi opseg poslova, pa tako kontroliraju brodice u njihovom ribarskom djelovanju, asistiraju inspektoru pri nadzoru ugostiteljskih objekata na otoku, rade poslove traganja i spašavanja, pružaju prvu pomoć unesrećenima do dolaska hitne službe, te da je puno tih poslova koje pokrivaju za razliku od nadležnosti "običnog policajca" na kopnu. Tužitelj da je zapovjednik broda i on kao takav da je zadužen za cijeli brid i nije si mogao dopustiti da zaspe ili odmori jer upravlja svim poslovima, odnosno djelatnicima. Na poseban upit zzz tuženika na koji je način bio organiziran rad u smjenama u situacijama kada je veći broj članova posade prisutan na bordu, svjedok odgovara kako jednostavno zbog same prirode posla nije moglo organizirati na način da pola ljudi spava a pola dežura, da nisu svi dežurali, ali nisu niti spavali, jer to u praksi izgleda tako da dok osoba koja dežura i prati stanicu, druga osoba koja ne dežura bude u pravilu pored njega, ne spava. I to upravo iz svih onih razloga koje je naprijed naveo da brod mora biti stalno spreman za isplovljavanje u svakom trenutku. Kad bi se brod ugasio, a dobiju hitan poziv, najmanje pola sata bi trebalo samo da se pokrenu svi sustavi, a pola sata je puno kad se radi o nekoj hitnoj intervenciji. Na brodu da postoje ležajevi, spužva stavljena za prileći. Što se tiče korištenja odmora, ponavlja da odmor bi bio zavisno o poslu, pa bi to nekad bilo sat vremena da skinete čizme i ispružite noge, da nekad sjednete na krmu samo da se odmorite i to da je specifičan brodski život, te nije to kopno pa da možete normalno prileći. Na poseban upit punomoćnika tužitelja, vezano uz kvadrature samog broda, iskazuje da bi se radilo o desetak kvadrata za tip broda B na kojem b boravilo 3-4 osobe, a na većem brodu gdje boravi 6-8 ljudi radilo bi se o malo većoj kvadraturi, ali napominje da se radi o brodu koji nije za odmaranje, već za rad, dam more udara, brod vozi, jednostavno to da nisu normalni uvjeti, te naposljetku da često oblijevaju od profesionalnih bolesti – bolesti kralježnice, očiju.

18. Saslušani svjedok VN iskazuje da mu je tužitelj radni kolega, te da su on i tužitelj zapovjednici broda, kao i da je on sam ustao identičnom tužbom, a ono što može kazati u vezi predmeta spora da se radi o višednevnoj službi, da u nalogu piše od 8 do 8 sati, od primjerice 1.1. do 4.1., da dođu na brod u 8,00 sati, ukoliko nije taj brod već u pogonu, da ga pripreme barem sat vremena dok se svi sustavi pokrenu i tada isplovljavaju, da im je u opisu posla kontrolirati ribare, glisiranja, po pozivu hitni sanitetski prijevoz, nadzor teritorijalne granice, pokrivaju naseljene otoke, pa interveniraju po pozivima o remećenju javnog reda i mira, pa se dogodi npr. situacija da dobiju poziv iz centra u Zadru da jedrilica nije prijavila ulazak u naše vode i odlaze na mjesto događaja, pišu prekršajni nalog ili privežu na prikladno mjesto uz neki otok, ispunjavaju potrebnu dokumentaciju, odnosno evidentiraju radne naloge., da se ljeti doista nemaju kad odmoriti, da je zimi "malo lakši" tempo, međutim to da je sve upitno iz razloga što da su u zimskim periodima vremena na moru najčešće grda, a pomorska policija jedino smije isplovljavati u takvim okolnostima. Trajekti da ne voze, pa da oni moraju organizirati hitni sanitetski prijevoz, da po otocima uvijek bude remećenja javnog reda i mira, budući da na otocima nema niti policijskih postaja niti njihovih ispostava i za sve da su nadležni. Što se tiče organizacije odmora na ovim najvećim plovilima, plovila tipa A, kazuje da se najčešće nalazi pet osoba na plovilu, bez obzira što su namijenjeni za plovidbu 6-8 članova posade, a kako brod stalno mora biti u pripravnosti, u pravilu je nemoguće organizirati kvalitetan odmor bilo kojeg člana posade, iz razloga što primjerice strojar mora nadgledati sustav napajanja, pomoćnih pumpi i sl., radi spremnosti broda da isplovi u svakom momentu, da moraju nadgledati primjerice bokobrane broda i njih držati pod kontrolom, u slučaju da se brod ne bi oštetio ili udario od rivu i da je teško organizirati kvalitetan odmor na brodu. Na poseban upit punomoćnika tužitelja, svjedok navodi kako je rad koji je naprijed opisan i dnevni i noćni na isti način, kako fizičkog kontakta s obitelji nema, jer se brod nikada ne smije napustiti i nema odbijanja naloga ni u jednom momentu, dakle, stalno su u pripravnosti. Tužitelj kao zapovjednik broda da sebi ne može priuštiti spavanje od 8 sati na brodu, jer odgovara za cijeli brod, kao i za posadu i da su česte profesionalne bolesti, pa daje i on sam često na bolovanju zbog bolne kralježnice, a kolega DN da je upravo operirao kralježnicu, a jedan kolega da ima zakazanu operaciju. Na poseban upit zzz tuženika da pojasni koliko im na brodu traje odmor, kako zimi, tako i ljeti, svjedok odgovara da je to nemoguće precizirati, da se odmara na brodu tako da skinete opasač i čizme i dignete noge i tako odmarate, da im je radio veza uvijek upaljena i konstantno čuju komunikaciju ostalih službi i moraju biti koncentrirani da se vidi da li moraju intervenirati. Interno da bi imali neki dogovor oko dežuranja, međutim da se nije tu radilo o organiziranom dežurstvu već isključivo o njima koji su u tom momentu na brodu, te ponavlja da to nije mogao biti kvalitetan odmor iz već prije navedenih razloga, da je nemoguće primjerice reći idem pet sati u kabinu spavati i to također kako je već naprijed rečeno, a što se tiče ležajeva, da se radi o onim klasičnim brodskim ležajevima – tanka spužva na dasci.

19. Iz sadržaja iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da istina tužitelj i njegovi kolege nisu stvarno radili svih 24 sata dnevno, već da su ipak imali vremena za odmor i spavanje, a iz priloženih radnih naloga je vidljivo koji su bili opći i posebni zadaci tužitelja, te je u vezi obavljenog rada napisano izviješće za svaki dan rada, i ono treba biti temelj za utvrđenje onih sati za koje se tužitelj odmarao (jer nije obavljao nikakve aktivnosti). S obzirom na navedeno valjalo je utvrditi odlučne činjenice - stvarno odrađene sate rada tužitelja kroz utuženo razdoblje - s obzirom na njegovo radno mjesto i nalog - zapovijed za obavljanje odgovarajućih poslova, o čemu ovisi ima li tužitelj pravo na uvećanu plaću.

20. Iz nalaza i mišljenja vještaka Željka Dekovića, kojeg ovaj sud nalazi stručnim i nepristranim i u cijelosti mu poklanja vjeru, proizlazi da je isti na osnovi zadatka Općinskog suda u Šibeniku, dokumentacije koja mu je bila na raspolaganju i podataka navedenih u tablicama vještva, provedenog utvrdio da je tužena isplatila tužitelju u utuženom razdoblju po svim osnovama ukupno 714.494,46 HRK bruto /94.829,71 EUR/ , odnosno u mjesečnim bruto iznosima kako je to prikazano u stupcu 1 tablice 1. i specifikaciji po mjesecima u tablici 8. ovog vještačenja, da nakon odbitka iskorištenih slobodnih dana neisplaćeni dodaci na plaću u utuženom razdoblju prema Kolektivnim ugovorima koji su tada bili na snazi iznose ukupno 269.029,38 HRK / 35.706,33 EUR / bruto, odnosno u mjesečnim bruto iznosima kako je to prikazano u stupcu 23, red br. 79, tablice 22. tog vještačenja, da odbitne stavke već isplaćenih dodataka za rad u turnusu i pasivno dežurstvo koji se međusobno isključuju sve na temelju odredbi KU u utuženom razdoblju iznose ukupno 29.586,72 HRK /3.926,83 EUR/ bruto, odnosno u mjesečnim bruto iznosima kako je to prikazano u stupcima 24 i 25 tablice 22. tog vještačenja, da ukupno neisplaćeni dodaci na plaću tužitelju u utuženom razdoblju prema Kolektivnim ugovorima koji su tada bili na snazi (po osnovi prekovremenog rada, rada noću, rada na državne blagdane, te rada subotom i nedjeljom, rada u 2. smjeni) a nakon odbitaka već isplaćenih dodataka za rad u turnusu i pasivno dežurstvo iznose ukupno bruto 239.536,61 HRK /31.791,97 EUR/ (tabl. br. 22. stupac 79, red br. 26 ovog vještačenja), odnosno iskazano u bruto iznosima sa dospijećem po mjesecima i mjesečnim datumima isplate plaće tužitelju u utuženom razdoblju, kako je to navedeno u tabličnom prikazu na listu 38 vještva, a na koje se vještvo stranke i upućuju radi nepotrebnog ponavljanja.

21. Iz očitovanja vještaka Dekovića proizlazi da je vještak u izradi vještačenja pregledao, proučio cjelokupnu dokumentacija Spisa i napravio uvid u obračune te koristio službene podatke tuženika i tužitelja, a posebno dokumentaciju na osnovi koje je napravljena analiza i obračun radi izrade nalaza po naloženim zadacima sukladno rješenju Općinskog suda Šibenik i to Evidencije mjesečnih radnih sati tužitelja (R-27) za utuženo razdoblje, Platne liste tužitelja za utuženo razdoblje i Radni nalozi (SP-2) i izvješća o obavljanju dužnosti tužitelja za utuženo razdoblje. Pri izračunu bruto novčanog iznosa plaće zbog neplaćanja prekovremenog rada, rada noću, smjenskog rada, subotama, nedjeljom i blagdanom, u financijsko knjigovodstvenom vještačenju za vrijeme utuženog razdoblja, od strane poslodavca, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Šibenska, Postaja pomorske policije Šibenik vještak da je koristio Evidencijom mjesečnih radnih sati - radnog vremena (R-27) tužitelja za utuženo razdoblje, Obračunskim listama - Plaća, Platnim listama tužitelja za utuženo razdoblje, Radnim nalozima i izvješćima o obavljanju dužnosti tužitelja (SP2) za utuženo razdoblje, Zakonom o radu (Nar. nov., br. 93/14. – 64/23), Zakonom o plaćama u javnim službama (Nar. nov., 27/2001, 39/2009.... 155/23), Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (Nar. nov., 39/09, 124/09, 155/23.), Odlukom o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (Nar. nov., br. 40/09, 23/2022), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Nar. nov., br. 128/17. i 47/18, 56/2022), Zakonom o policiji (Nar. nov., 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16, 66/19), Uredbom o plaćama policijskih službenika (Nar. nov., 34/11., 130/12., 89/14. – vjerodostojno tumačenje, 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19.). Prema postavljenom zadatku vještaku, i u skladu s proučenom dokumentacijom, u ovom vještačenju, prigodom utvrđivanja broja prekovremenih sati rada tužitelja u utuženom razdoblju uračunato je 8 sati redovnog rada, 8 sati prekovremenog rada te 8 sati odmora odnosno vještak je u ovom vještačenju traženi izračun napravio tako da tužitelj ako je radio kontinuirano u trajanju od 24 sata kroz više dana, rad od osam sati se tretira kao redovan rad, daljnjih osam sati kao prekovremeni rad, a daljnjih osam sati kao dnevni odmor. Budući da je tužitelj na temelju radnog naloga dužan 24 sata biti na plovilu i odmah postupiti po pozivu, to se takvo vrijeme izvan redovnog radnog vremena ne može naknaditi kao pasivno dežurstvo (kod kojega radnik ima slobodno vrijeme i ne nalazi se na radnom mjestu) već kao prekovremeni rad. Pasivno i aktivno dežurstvo je istog razloga isključeno /umanjeno/ u obračunu u ovom vještačenju, pa je kod utvrđivanja razlike neisplaćene plaće isto odbitna stavka u bruto iznosu uvećanom za minuli rad, jer je načinom obračuna u ovom vještačenju izračun napravljen sukladno stavu Vrhovnog suda kojom se dežurstvo koje je tužitelj obavljao kontinuirano u trajanju od 24 sata kroz više dana, rad od osam sati tretira kao redovan rad, daljnjih osam sati kao prekovremeni rad, a daljnjih osam sati kao dnevni odmor. Prekovremeni sati rada izračunati su tako da se vrijeme rada računa od početka obavljanja dužnosti naznačenog u radnom nalogu do završetaka obavljanja dužnosti naznačenog u svakom radnom nalogu. Za radne dane od ponedjeljka do petka prekovremeni sati računati su tako da se radni dan od 24 sata dijeli na 8 sati redovnog rada, 8 sati odmora te preostalih 8 sati predstavlja prekovremeni rad. Sati rada ostvareni subotom i nedjeljom u vještačenju računaju se kao prekovremeni rad nakon odbitka 8 sati dnevnog odmora od ukupno provedenih 24 sata na brodu na osnovi radnih naloga. Od ukupne razlike obračunatih prekovremenih sati u vještačenju umanjeni su iskorišteni slobodni dani, odnosno sati tužitelja u omjeru 1:1,5 uz napomenu kako u spisu ne prileže rješenja tužene kojima bi se tužitelju precizno određivao broj slobodnih dana i posljedično broj sati po osnovi tih dana za umanjenje prekovremenih sati, a ne postoji ni točna evidencija mjesečnih radnih sati (R-27) tužitelja za utuženo razdoblje za slobodne dane, na koje se razdoblje VR i zašto odnosi, sve sukladno zahtjevima u pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike, izraženo u rješenju poslovni broj Revr 1318/16-2 od 26. listopada 2016.g. Umanjenje prekovremenih sati po osnovi slobodnih dana u vještačenju ne radi se računski za dane subotom, nedjeljom i blagdanom (dani tjednog odmora). Radom u smjenama (smjenski rad) smatra se svakodnevni redovni rad službenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik obavlja izmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u prijepodnevnom (I. smjena), poslijepodnevnom (II. smjena) ili noćnom (III. smjena) dijelu dana s time da se u vještačenju računski tretira s aspekta radnog vremena na sljedeći način: rad u I. smjeni je od 6 do 14 sati, u II. smjeni od 14 do 22 sata (rad u drugoj smjeni) i u III. smjeni od 22 do 6 sati (noćni rad). Kako je u svakom radnom nalogu naveden datum i sat polaska u službu te datum i sat povratka iz službe isto vrijeme predstavlja radno vrijeme tužitelja i njegove nazočnosti na brodu. U cilju

ispravnog obračuna u izračunu u vještačenju je bilo potrebno obuhvatiti sve radne sate po osnovi jednodnevnih radnih naloga iz evidencije radnog vremena (R-27) i višednevnih radnih naloga (posebna evidencija radnih naloga tuženika SP-2) kako bi izračun bio točan i ispravan a što je ovaj vještak u vještačenju i napravio (Evidencija o radu osim višednevnih radnih naloga sadrži i ostale radne sate na temelju jednodnevnih radnih naloga, odnosno sve radne sate iz mjesečne evidencije radnog vremena (R-27). Iz istog razloga u tablicama u vještačenju su evidentirani svi radni nalozi (SP-2) i izvješća o obavljanju dužnosti tužitelja za utuženo razdoblje, evidencije mjesečnih radnih sati - radnog vremena (R-27) tužitelja za utuženo razdoblje, sve po danima, mjesecima i godinama s iskazanim brojem prekovremenih sati, sati rada noću, blagdanom, subotom i nedjeljom, rad u drugoj smjeni, te s iskazanom razlikom između izračunatih sati od strane vještaka i plaćenih sati utvrđenih na temelju uvida u platne liste tužitelja. U izračunu broja prekovremenih sati rada tužitelja u utuženom razdoblju gdje u spisu ne postoje radni nalozi i izvješća o obavljanju dužnosti tužitelja (SP2) izračun prekovremenih sati za rad noću, smjenski rad, subotama, nedjeljom i blagdanom je napravljen na osnovi podataka iz evidencije mjesečnih sati rada, naloga za prekovremeni rad i uvida u platne liste. Vještak je u vještačenju pregledao evidencije mjesečnih radnih sati tužitelja za utuženo razdoblje (R-27), Radne naloge (SP-2) i izvješća o obavljanju dužnosti tužitelja, Registar službenih poslova, Radne liste za utuženo razdoblje te obračunske listove - plaće, platne liste tužitelja za utuženo razdoblje i to svaki mjesec pojedinačno a što je razvidno iz predmetnog vještačenja. U izračunu u vještačenju su također u cijelosti uvažene relevantne odredbe važećih Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Nar. Nov., broj 93/08, 23/09 i 9/09). - ispr., 39/09. - Dodatak I. i 90/10. - Dodatak II., 89/12.) u utuženom razdoblju koje se odnose na definiciju, raspored i obračun radnog vremena. Dodaci za prekovremene sate rada, rad noću, rad na državne blagdane, u drugoj smjeni, subotom i nedjeljom u vještačenju obračunati su sukladno Kolektivnom ugovoru koji je važio u utuženom razdoblju. Na osnovi podataka iz tablica u vještačenju izrađene su tablice s pregledom razlike plaće tužitelja koja je sastavni dio vještačenja. U istoj tablici vještak je usporedio svaku mjesečnu plaću u utuženom razdoblju sa svojim izračunom, označio razliku u svakoj mjesečnoj plaći u utuženom razdoblju u radnim satima i iznosima, te je prikazao radi usporedbe sate i iznose su isplaćeni, sate i iznose koje je trebalo isplatiti i razliku između tih iznosa (saldo) za svaki mjesec u utuženom razdoblju. Sve u izračunu je napravljeno sukladno predmetnom Rješenju o financijsko – knjigovodstvenom vještačenju Općinskog suda u Šibeniku. U vještačenju ukupan bruto iznos razlike naknade plaće za tužitelja po svim naznačenim osnovama za navedeno utuženo razdoblje dobiven je tako da se umanjio izračunati iznos po dvije osnove: - pasivnog i aktivnog dežurstva - kako je u vještačenju umjesto pasivnog dežurstva /aktivnog dežurstva u izračunu u vještačenju nije bilo/ računan prekovremeni rad, vještak je umanjio predmetne iznose od ukupnih iznosa obračunatih za navedene sate rada ostvarenih po spomenutim radnim nalozima uvećano za minuli rad iz platne liste tužitelja za taj mjesec - dodatka za rad u turnusu - kako je u vještačenju umjesto dodatka za rad u turnusu računan dodatak na rad u drugoj smjeni vještak je umanjio predmetne iznose od ukupnih iznosa obračunatih za navedene sate rada ostvarene u turnusu uvećano za minuli rad po spomenutim radnim nalozima iz platne liste tužitelja za taj mjesec. Vještak napominje da u izračunu broja prekovremenih sati rada tužitelja u utuženom razdoblju gdje u spisu ne postoje radni nalozi i izvješća o obavljanju dužnosti tužitelja (SP2) izračun prekovremenih sati za rad noću, smjenski rad, subotama, nedjeljom i blagdanom je napravljen na isključivo osnovi podataka iz evidencije mjesečnih sati rada, radnih lista i uvida/obračuna iz platnih lista tuženika, za svaki mjesec posebno i ukupno za promatrano razdoblje je na osnovi sljedećih parametara koji se taksativno navode: Prekovremeni sati rada u vještačenju iskazani su tako da se vrijeme rada računa od početka obavljanja dužnosti, navedenog u svakom pojedinom radnom nalogu priloženom u Spisu, do završetka obavljanja dužnosti, također po svakom pojedinom radnom nalogu, i to jednodnevnom i višednevnom, pa su: ▪ za radne dane od ponedjeljka do petka prekovremeni sati računati su tako da se radni dan od 24 sata dijeli na 8 sati redovnog rada, 8 sati odmora te preostalih 8 sati predstavlja prekovremeni rad; ▪ sati rada ostvareni subotom i nedjeljom računaju se kao prekovremeni rad tako da se od 24 sata oduzme 8 sati odmora, a preostalih 16 sati predstavlja prekovremeni rad; ▪ noćnim radom smatra se rad od 22:00 h do 06:00 h, te se rad tužitelja u tom razdoblju obračunava kao noćni rad; ▪ rad tužitelja od 14-22 sata obračunan je kao rad u drugoj smjeni ▪ s obzirom na to kako je Kolektivnim ugovorom korištenje slobodnih dana regulirano omjerom 1 : 1,5, odnosno 1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog rada, to su u ovom vještačenju iskorišteni slobodni dani umanjeni od ukupnog broja prekovremenih sati tako da su u omjeru 1: 1,5 preračunati sati slobodnih dana u prekovremene i time dobiven iznos koliko je prekovremenih sati u tim slobodnim danima ▪ umanjenje prekovremenih sati ne radi se za dane tjednog odmora, odnosno subotu i nedjelju, i rad blagdanom; ▪ visina naknada za utvrđene ostvarene sate prekovremenog rada, smjenskog rada, noćnog rada te rada subotama i nedjeljama, blagdanom utvrđena je uz korištenje sljedećih uvećanja osnovne plaće, odnosno satnice propisanih Kolektivnim ugovorom koji je važio u utuženom razdoblju. Navedeni dodaci se međusobno ne isključuju, te je ovo pravilo primijenjeno i u ovom vještačenju. U pogledu već isplaćenih dodataka tužitelju kao odbitne stavke su uključeni dodatci za rad u turnusu i pasivno dežurstvo, sve zato što je tuženica predmetne iznose obračunala i isplatila tužitelju, a obračunom u vještačenju sukladno stavu Vrhovnog suda da dežurstvo koje je tužitelj radio kontinuirano u trajanju od 24 sata kroz više dana, ne tretira se kao rad u turnusu i pasivno dežurstvo, već rad od osam sati se tretira kao redovan rad, daljnjih osam sati kao prekovremeni rad, a daljnjih osam sati kao dnevni odmor. Kako u spisu ne prileže rješenja tužene kojima bi se tužitelju precizno određivao broj slobodnih dana i posljedično broj sati po osnovi tih dana za umanjenje prekovremenih sati, a ne postoji ni točna evidencija mjesečnih radnih sati (R-27) tužitelja za utuženo razdoblje sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike, izraženo u rješenju poslovni broj Revr 1318/16-2 od 26. listopada 2016.g., koje uključuju točno odrađeni raspored sati rada u slučaju višednevnih radnih naloga po smjenama tužitelja i vrijeme odmora tijekom radnog vremena od 24 sata, vještak je bio prinuđen samostalno odrediti u koje vrijeme unutar 24 sata je 8 sati odmora, odnosno u koje je razdoblje dana je 8 sati prekovremenog rada. Radom u smjenama (smjenski rad) smatra se svakodnevni redovni rad službenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik obavljana izmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u prijepodnevnom (I. smjena), poslijepodnevnom (II. smjena) ili noćnom (III. smjena) dijelu dana s time da se u vještačenju računski tretira s aspekta radnog vremena na sljedeći način: rad u I. smjeni je od 6 do 14 sati, u II. smjeni od 14 do 22 sata i u III. smjeni od 22 do 6 sati. U izračunu u vještačenju vrijeme unutar 24 sata koje se odnosi na 8 sati odmora ovisi o dnevnoj satnici višednevnih radnih naloga jer nije uvijek radno vrijeme od 00-24 sata; nekad započinje u 7 ili 8 sati nekad u 10, 12 ili 14 sati i sl.. Isto tako višednevni radni nalozi ne završavaju uvijek u isto, nego u različito vrijeme, a o tome i posljedično ovisi i raspored sati odmora, koji također nije uvijek 8 sati nego može biti i manji. U pravilu, kad je riječ o 24 satnom radnom vremenu, kako smjene idu I, II i III, nakon provedenih osam /8/ sati rada u I. smjeni, koji se u vještačenju tretira kao redovni rad, koristi se 8 sati odmora u noćnoj smjeni ali se onda tužitelju ne obračunava noćni rad a što je razvidno iz tablica u vještačenju. Iznimke ovise o ranijem odnosno kasnijem početku i završetku radnog vremena kod višednevnih radnih naloga koje smanjuju broj sati odmora tijekom rada. Drugo, izračun u vještačenju za vrijeme unutar 24 sata koje se odnosi na 8 sati prekovremenog rada također ovisi o dnevnoj satnici višednevnih radnih naloga jer nije uvijek radno vrijeme od 00-24 sata; nekad započinje u 7 ili 8 sati nekad u 10, 12 ili 14 sati i sl. Isto tako, višednevni radni nalozi ne završavaju uvijek u isto, nego u različito vrijeme, a o tome i posljedično ovisi i raspored prekovremenih sati, koji također nije uvijek 8 sati nego može biti i manji. U pravilu, kad je riječ o 24 satnom radnom vremenu, kako smjene idu I, II i III, nakon provedenih osam /8/ sati rada u I. smjeni, koji se u vještačenju tretira kao redovni rad, koristi se 8 sati odmora u III. smjeni ali se onda tužitelju ne obračunava noćni rad i prekovremeni rad se evidentira u II smjeni /noćnim radom sukladno KU se smatra rad od 22:00 h do 06:00 h/, odnosno ako nije riječ o III. smjeni onda se prekovremeni rad raspoređuje u I ili II. smjenu sukladno evidenciji mjesečnih radnih sati (R-27) tužitelja za utuženo razdoblje a što je razvidno iz tablica u vještačenju. Iznimke da ovise o ranijem odnosno kasnijem početku i završetku radnog vremena kod višednevnih radnih naloga koje smanjuju broj sati smjenskog ili noćnog rada tijekom rada tužitelja u II i III smjeni. Što se tiče izračuna broja i iznosa prekovremenih sati, raspored prekovremenih radnih sati u I., II. ili III. smjenu u vještačenju ne utječe uopće na visinu izračunatog iznosa prekovremenih sati jer je osnovica za obračun prekovremenih sati vrijednost bruto sata osnovne plaće odnosno redovnog rada koja se uvećava za prekovremeni rad u 50 postotnom iznosu nakon umanjenja za sate ostvarene korištenjem slobodnih dana tužitelja. Isto da znači kako je za izračun neisplaćene bruto plaće po osnovi razlike za prekovremene sate u vještačenju bitno jedino koliko ima prekovremenih sati a ne u koju su smjenu raspoređeni, jer se u izračunu iznosa prekovremenih sati ne primjenjuju uvećanja za rad noću, za rad subotom, za rad nedjeljom, za rad u 2. smjeni i uvećanje za rad blagdanom i neradnim danom sukladno važećem KU u utuženom razdoblju. Ostvareni sati po tim osnovama se posebno u tablici u vještačenju obračunavaju i pojedinačno su specificirani i izdvojeni u tablici 22. Vještak opetovano napominje kako u izračunu u vještačenju za višednevne radne naloge u utuženom razdoblju vrijeme unutar 24 sata koje se odnosi na noćni rad ovisi o dnevnoj satnici višednevnih radnih naloga i evidenciji mjesečnih radnih sati (R-27) tužitelja za utuženo razdoblje jer nije uvijek radno vrijeme od 00 -24 sata; nekad započinje u 7 ili 8 sati nekad u 10, 12 ili 14 sati i sl. Isto tako višednevni radni nalozi ne završavaju uvijek u isto, nego u različito vrijeme, a o tome i posljedično ovisi i raspored sati rada noću. Vještak nadalje napominje kako su u izračunu u vještačenju od ukupne razlike obračunatih prekovremenih sati umanjeni prvo prekovremeni sati koje obračunao tuženik, pa tek onda iskorišteni slobodni dani, odnosno sati tužitelja u omjeru 1:1,5, te obračunati sati za rad noću, za rad subotom, za rad nedjeljom, za rad u 2. smjeni i uvećanje za rad blagdanom i neradnim danom, sve na osnovi evidencije dostavljene od strane tuženika. Budući da je u svakom radnom nalogu naveden datum i sat polaska u službu te datum i sat povratka iz službe isto vrijeme predstavlja radno vrijeme tužitelja i njegove nazočnosti na brodu. U cilju ispravnog obračuna u izračunu u vještačenju je potrebno obuhvatiti sve radne sate po osnovi jednodnevnih radnih naloga iz evidencije radnog vremena (R-27) i višednevnih radnih naloga (posebna evidencija radnih naloga tuženika SP-2), odnosno sve radne sate iz mjesečne evidencije radnog vremena kako bi izračun bio točan i ispravan a što je ovaj vještak u vještačenju (Evidencija o radu osim višednevnih radnih naloga sadrži i ostale radne sate na temelju jednodnevnih radnih naloga, odnosno, svi radni sati iz mjesečne evidencije radnog vremena (R-27). Iz istog razloga u tablicama u vještačenju su evidentirani svi radni nalozi (SP-2) i izvješća o obavljanju dužnosti tužitelja za utuženo razdoblje, evidencije mjesečnih radnih sati - radnog vremena (R-27) tužitelja za utuženo razdoblje, sve po mjesecima i godinama s iskazanim brojem prekovremenih sati, sati rada noću, blagdanom, subotom i nedjeljom, rad u drugoj smjeni, te s iskazanom razlikom između izračunatih sati i plaćenih sati utvrđenih na temelju uvida u platne liste tužitelja. Vještak napominje kako se ne mogu u izračunu uzeti u obzir samo višednevni radni nalozi ili samo evidentirani jednodnevni radni nalozi i od njih umanjivati plaćeni radni sati utvrđeni u mjesečnim platnim listama tužitelja. Naime, evidencija iz mjesečne platne liste tužitelja se odnosi na sve mjesečne sate: redovne sati, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, subotom, smjenski rad i rad blagdanom, plaćeni dopust, bolovanje i druge odsutnosti s posla, aktivno i pasivno dežurstvo i rad u turnusu. Stoga u osnovicu za umanjenje plaćenih sati na osnovi platnih lista tužitelja moraju biti uključeni svi radni sati iz mjesečne evidencije radnog vremena (R-27) i napravljena usporedba istih odnosno umanjenje s plaćenim radnim satima u mjesečnim platnim listama. U spisu ne prileže rješenja tužene kojima bi se tužitelju određivao broj slobodnih dana i posljedično broj sati po osnovi tih dana. U svezi s tim, određivanje broja slobodnih dana u tekućem mjesecu ovisi o mjesečnom fondu radnih sati za taj mjesec. U evidenciji radnog vremena R-27 dani kada policijski službenik nije bio u službi zbog odrađenog fonda sati označeni su skraćenicom „VR“ (van rasporeda), a policijski službenici su iste dane i koristili kao slobodne dane. U odnosu na navedeno, dane kada policijski službenik nije bio u službi (van rasporeda) zbog odrađenog fonda radnih sati treba razlikovati od slobodnih dana koje policijski službenici mogu koristiti umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi ostvarenog prekovremenog rada. U praksi se takvi slobodni dani koriste u omjeru 1 : 1,5 (1 sat prekovremenog rada za 1 sat i 30 minuta redovnog sata rada). Sukladno čl. 44 st. 15 Kolektivnog ugovora o policijskom službeniku ovisi hoće li će umjesto uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada koristiti slobodne dane. Iz navedenog proizlazi kako koeficijent preračunavanja 1 : 1,5 služi prvenstveno za preračun slobodnih dana u sate, kako bi se dobiveni sati u izračunu odbili od ostvarenih prekovremenih sati. Kako je ostvareni iznos prekovremenih sati već „zadan“ na osnovi radnih naloga i izvješća i od njega se oduzimaju slobodni dani, pri čemu se upravo tada koristi preračunski koeficijent 1 : 1,5. Naime, uvidom u evidenciju radnog vremena R-27, odnosno u dane kada policijski službenik nije bio u službi zbog odrađenog fonda sati, a koji dani su označeni skraćenicom „VR"(van rasporeda), u vještačenju uzet je broj dana iz evidencije, pomnožen s 8 sati te dobiveni iznos podijeljen s 1,5 kako bih se dobio broj radnih sati proizišlih iz slobodnih dana koje treba oduzeti od ostvarenih prekovremenih sati. Iz istog razloga u tablicama u vještačenju su evidentirani svi radni nalozi (SP-2) i izvješća o obavljanju dužnosti tužitelja za utuženo razdoblje, evidencije mjesečnih radnih sati - radnog vremena (R-27) tužitelja za utuženo razdoblje, sve po mjesecima i godinama s iskazanim brojem prekovremenih sati, sati rada noću, blagdanom, subotom i nedjeljom, rad u drugoj smjeni, te s iskazanom razlikom između izračunatih sati i plaćenih sati utvrđenih na temelju uvida u platne liste tužitelja. U izračunu broja prekovremenih sati rada tužitelja u utuženom razdoblju gdje u spisu ne postoje radni nalozi i izvješća o obavljanju dužnosti tužitelja (SP2) izračun prekovremenih sati za rad noću, smjenski rad, subotama, nedjeljom i blagdanom je napravljen na osnovi podataka iz evidencije mjesečnih sati rada, naloga za prekovremeni rad i uvida u platne liste. Vještak je u vještačenju pregledao evidencije mjesečnih radnih sati tužitelja za utuženo razdoblje (R-27), Radne naloge (SP-2) i izvješća o obavljanju dužnosti tužitelja, te obračunske listove. Na osnovi podataka iz tablica u vještačenju izrađena je tablica s pregledom razlike plaće tužitelja koja je sastavni dio vještačenja poslanog Općinskom sudu u Šibeniku. U istoj tablici vještak je usporedio svaku mjesečnu plaću u utuženom razdoblju sa svojim izračunom, označio razliku u svakoj mjesečnoj plaći u utuženom razdoblju u radnim satima i iznosima, te je prikazao radi usporedbe iznose su isplaćeni, iznose koje je trebalo isplatiti i razliku između tih iznosa (saldo) za svaki mjesec u utuženom razdoblju. U dijelu koji se odnosi na isplaćene prekovremene sate evidentirane u platnim listama tužitelja, radnih naloga i evidencije radnih sati za utuženo razdoblje utvrđen je broj plaćenih sati po pojedinom od navedenih uvećanja po važećim KU, te je broj sati dobivenih analizom u ovom vještačenju umanjen za broj plaćenih sati po istoj osnovi, uključujući i umanjenje po osnovi isplaćenih prekovremenih sati evidentiranih u platnim listama tužitelju u utuženom razdoblju. U izračunu u vještačenju su također u cijelosti uvažene relevantne odredbe važećih Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u utuženom razdoblju koje se odnose na definiciju, raspored i obračun radnog vremena. Vještak se u nalazu i mišljenju nije upuštao u pravna pitanja, već je citirao relevantne zakonske propise a sva utvrđivanja vještaka u nalazu i mišljenju proizlaze iz raspoložive dokumentacije u Spisu, te dokumentacije dostavljene od stranaka u pravnim postupcima, a koja dokumentacija je navedena uz svaku točku u nalazu. Kako je predmetno vještačenje napravljeno isključivo na osnovi zadatka definiranog predmetnim Rješenjem Naslovnog suda, a uvažavajući u cijelosti odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, te imajući u vidu pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike, izraženo u Rješenju poslovni broj Revr 1318/16-2 od 26. listopada 2016.g. i odluku drugostupanjskog suda GžR-238/20 od 17.9.2020.g., implicite proizlazi kako nema nikakve potrebe za dopunom već dostavljenog nalaza i mišljenja u već dostavljenom vještačenju Sudu, odnosno vještak ostaje u cijelosti kod načina izračuna u prethodnom financijskom vještačenju dostavljenom Općinskom sudu u Šibeniku.

22. Iz isplatnih lista vidljivo da je tužitelju isplaćivan dodatak za rad u turnusima, smjenski rad i pasivno dežurstvo i pritom, te valja reći da se sukladno odredbi čl. 44. st. 2. KU dodaci za rad u turnusu i smjenski rad međusobno isključuju, te je prilikom izrade nalaza i mišljenja te izračuna razlika plaće vještak uzeo u obzir da su tužitelju isplaćeni naprijed navedeni dodaci koji se međusobno isključuju te posebno iskazao iznos isplaćenog dodatka za pasivno dežurstvo, a kako bi sud mogao o tome odlučivati, odnosno prilikom odlučivanja o razlici plaće istu umanjiti za isplaćeno pasivno dežurstvo. Slijedom navedenog, prema pravnom shvaćanju ovog suda pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad sukladno KU službenik može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada duže od punog radnog vremena, a ne i za sate kada službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke.

23. Slijedom svega navedenog, prema pravnom shvaćanju ovog suda pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad sukladno KU službenik može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada duže od punog radnog vremena, a ne i za sate kada službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke, vrijeme provedeno na brodu, sukladno članku 44. stavak 11. i 14. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj: 89/12) i članku 38. stavak 11. i 13. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj: 112/17) je rad organiziran na drugačiji način, pa tužitelju pripada dodatak za prekovremeni rad ostvaren radom dužim od dnevnog radnog vremena ili redovne smjene i prekovremeni rad ostvaren radom dužim od mjesečnog ili tjednog fonda radnih sati, a navedeni dodaci međusobno se ne isključuju, pa je stoga svega naprijed navedenog i posebno imajući u vidu nalaz vještaka koji je i dao svoj nalaz sukladno takovoj uputi suda i sukladno kojem je tužitelj i specificirao svoje potraživanje, valjalo i presuditi kao u točki I. izreke ove presude, nalazeći pri tome neosnovanim prigovore tuženika na navedeno vještvo. 24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 151., čl.154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, te Tbr. 7., 8., 9., 36., 42. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a tužitelju je priznat trošak sastojeći od zastupanja po kvalificiranom punomoćniku, i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u visini od 250 bodova, za sastav tužbe u visini od 250 b., za sastav podneska od 21.5.2021.g.-25 b., za sastav podneska od 5.7.2021.g. -25 b., za sastav podneska od 30.11.2021.g.-25 b., za sastav podneska od 21.2.2022-250 b., za zast. na roč. od dana 3.2.2022.g.-250 bodova, za zast. na roč. od 6.4.2022.g.-250 b., za sastav podneska od 11.4.2022.g.-25 b., za sastav podneska od 6.9.2024.g. -250 b., za zast. na roč. od 17.9.2024.g.- 250 b. i za zast. na roč. od 21.11.2024.g.-250 b., što ukupno iznosi 4.200,00 Eura, a uvećano za 25% PDV-a od 1.050,00 Eura i trošak vještačenja u iznosu od 600,00 Eura, ukupan parnični trošak tužitelja iznosi 5.850,00 Eura, koliko je tužena dužna naknaditi tužitelju na način kako je to pobliže opisano u toč. II. izreke ove presude.

U Šibeniku, dana 17. prosinca 2024. godine

Sudac:

Silvana Klisović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove je presude dopuštena žalba u roku od 8 dana od obavljene dostave iste. Stranci uredno obaviještenoj o ročištu objave rok za žalbu teče od dana objave, dok stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu objave rok za žalbu teče od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Županijski sud iz čl. 4. st. 3. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine"128/14) i čl. 51. st. 1. Pravilnika u radu u sustavu eSpis ("Narodne novine" 35/15).

DN-a: sadržana na zapisniku ročišta na kojem je presuda objavljena