REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-777/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Bojan Doneski, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Doneski, Medaković, Panjkret, Doneski i Mihoci, Garešnica, Vladimira Nazora 19b, protiv tuženika Ina - Industrija nafte d.d., OIB: 27759560625, Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 10, koju zastupa punomoćnik Martina Šimunović Lepoša, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Orehovec & Partneri d.o.o., Zagreb, Smičiklasova 18, radi isplate razlike plaće, odlučujući o dopuštenoj tužiteljevoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Splitu, posl. br. Gž R-689/19-2 od 7. srpnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl. br. Pr-2227/2017-27 od 28. lipnja 2019., u sjednici održanoj 17. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Tužiteljeva revizija se odbija kao neosnovana.
II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće za razdoblje od 1. studenoga 2012. do 31. listopada 2017. sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (toč. I. izreke) te je naložio tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka (toč. II. izreke).
2. Sud drugog stupnja odbio je tužiteljevu žalbu i potvrdio prvostupanjsku presudu (toč. I. izreke) te odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troškova drugostupanjskog postupka (toč. II. izreke).
3. Rješenjem ovog revizijskog suda posl. br. Revd-231/21-2 od 26. siječnja 2021. dopušteno je tužitelju podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, posl. br. Gž R-689/19-2 od 7. srpnja 2020., u dijelu pod toč. I. izreke u odnosu na pravno pitanje:
"Da li radnik na koga se primjenjuje Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu ima pravo na povećanu plaću zbog otežanih uvjeta rada, prekovremenog i noćnog rada te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi temeljem čl. 94. Zakona o radu?"
4. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju u skladu s dopuštenjem postavivši dopušteno pravno pitanje. Predlaže ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
5. Tuženik u odgovoru na reviziju poriče revizijske navode. Posebno ističe da ispravnost obračuna tužiteljevog radnog vremena, prekovremenih sati i plaće nije doveo u pitanje te da se presuda Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž R- 667/17-9 odnosi na potpuno različitu činjeničnu i pravnu osnovu, dok presudu Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž R-1888/19 nije moguće pronaći, a ista nije dostavljena kao prilog uz reviziju. Predlaže tužiteljevu reviziju odbaciti, podredno odbiti. Traži trošak sastava odgovora na reviziju.
6. Revizija nije osnovana.
7. Predmet spora je isplata razlike plaće s osnove prekovremenog rada, otežanih uvjeta rada, rada nedjeljom, blagdanom ili drugim neradnim danom.
8. Na temelju odredbe čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena.
9. Pogrešno je shvaćanje tužitelja da se pobijana presuda temelji na stajalištu da tužitelj, kao mobilni radnik (radnik koji čini dio prijevoznog osoblja zaposlenog u trgovačkom društvu koje obavlja cestovni prijevoz putnika ili tereta, kao javni prijevoz ili prijevoz za vlastite potrebe), a na kojeg se primjenjuje Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu ("Narodne novine" broj 60/08 i 124/10 – dalje: ZORV/08) odnosno Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu ("Narodne novine" 75/13, 36/15 i 46/17 – dalje: ZORV/13) nema pravo na povećanu plaću zbog otežanih uvjeta rada, prekovremenog i noćnog rada te za rad nedjeljom, blagdanom i neradnim danom. Naime, pobijana odluka se temelji na stajalištu da ZORV ne predviđa prekovremeni rad zato što prekovremeni rad ne odgovara prirodi i specifičnostima rada mobilnog radnika, jer zbog načina i vremena rada i same prirode posla, nije moguće unaprijed utvrditi i propisati puni godišnjih fond sati rada. Osim toga, nižestupanjski sudovi su utvrdili ukupni fond sati, a kojem fondu sati tužitelj nije prigovarao (fond sati se, osim toga, bilježi i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu – tahografom) te da je tuženik tužitelju u utuženom razdoblju isplatio naknadu plaće za 650 sati više od ukupnog broja sati koje je tužitelj odradio te da su mu priznati u naknadi i dodaci rada u drugoj i trećoj smjeni kao i dodaci za rad subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danom.
10. Postavljenim pravnim pitanjem polemizira se ima li tužitelj pravo na naknadu za posebne uvjete rada (rad noću, blagdanom, praznikom, itd.) iako to nižestupanjskim sudovima uopće nije bilo sporno, a i utvrđeno je da je tužitelju isplaćena naknada plaće u ukupnom iznosu višem od onog što bi mu pripadalo prema određenom broju sati.
11. Zbog navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u odnosu na osporenu drugostupanjsku presudu, jer ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, a što čini tužiteljevu reviziju neosnovanom, pa je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP valjalo odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude (isto stajalište zauzeto u Rev--530/21).
12. Tuženiku nisu priznati troškovi sastava odgovora na reviziju, jer su isti bili nepotrebni (čl. 155. st. 1. ZPP) pa je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.
Zagreb, 17. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
