Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2140/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednika vijeća, Tomislava Aralice, člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Feuš, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Pintarić, odvjetnik u Čakovcu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Petra Vatavuk, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P- 29/2022-33 od 24. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-29/2022-33 od 24. ožujka 2023. u pobijanom dijelu pod t. I. i III. izreke.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana u t. III. izreke presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-29/2022-33 od 24. ožujka 2023. u pobijanom dijelu u kojem zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka nije prihvaćen za iznos od 597,24 eur-a/4.499,90 kn[1] .
II. Uvažava se žalba tužitelja kao djelomično osnovana, preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-29/2022-33 od 24. ožujka 2023. u pobijanom dijelu pod t. III. izreke u dijelu u kojem zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka nije prihvaćen za iznos od 1.248,11 eur-a/9.403,88 kn i odlučuje:
Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 1.248,11 eur-a/9.403,88 kn sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 17. prosinca 2024. pa do isplate po stopi koja se koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 194,33 eur- a/1.464,18 kn u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:
"I. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju ZĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.355,70 eura (dvije tisuće tristo pedeset pet eura i sedamdeset centi)/ 17.749,10 kuna (sedamnaest tisuća sedamsto četrdeset devet kuna i deset lipa)1, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju utvrđuje Hrvatska narodna banka, tekućim na:
iznos 48,88 kuna (6,49 EUR) od 31. ožujak 2010. do isplate,
iznos 116,86 kuna (15,51 EUR) od 10. svibanj 2010. do isplate,
iznos 103,11 kuna (13,69 EUR) od 31. svibanj 2010. do isplate,
iznos 178,38 kuna (23,68 EUR) od 30. lipanj 2010. do isplate,
iznos 144,38 kuna (19,16 EUR) od 04. kolovoz 2010. do isplate,
iznos 220,67 kuna (29,29 EUR) od 03. rujan 2010. do isplate,
iznos 189,63 kuna (25,17 EUR) od 06. listopad 2010. do isplate,
iznos 157,25 kuna (20,87 EUR) od 05. studeni 2010. do isplate,
iznos 236,01 kuna (31,32 EUR) od 04. prosinac 2010. do isplate,
iznos 275,93 kuna (36,62 EUR) od 05. siječanj 2011. do isplate,
iznos 250,23 kuna (33,21 EUR) od 07. veljača 2011. do isplate,
iznos 262,16 kuna (34,79 EUR) od 03. ožujak 2011. do isplate,
iznos 229,00 kuna (30,39 EUR) od 05. travanj 2011. do isplate,
iznos 253,43 kuna (33,64 EUR) od 05. svibanj 2011. do isplate,
iznos 336,43 kuna (44,65 EUR) od 31. svibanj 2011. do isplate,
iznos 320,01 kuna (42,47 EUR) od 06. srpanj 2011. do isplate,
iznos 412,13 kuna (54,70 EUR) od 31. srpanj 2011. do isplate,
iznos 372,21 kuna (49,40 EUR) od 31. kolovoz 2011. do isplate,
iznos 328,52 kuna (43,60 EUR) od 30. rujan 2011. do isplate,
iznos 323,83 kuna (42,98 EUR) od 31. listopad 2011. do isplate,
iznos 320,46 kuna (42,53 EUR) od 30. studeni 2011. do isplate,
iznos 341,31 kuna (45,30 EUR) od 31. prosinac 2011. do isplate,
iznos 359,48 kuna (47,71 EUR) od 31. siječanj 2012. do isplate,
iznos 361,91 kuna (48,03 EUR) od 29. veljača 2012. do isplate,
iznos 349,34 kuna (46,37 EUR) od 31. ožujak 2012. do isplate,
iznos 357,83 kuna (47,49 EUR) od 30. travanj 2012. do isplate,
iznos 363,63 kuna (48,26 EUR) od 31. svibanj 2012. do isplate,
iznos 353,87 kuna (46,97 EUR) od 30. lipanj 2012. do isplate,
iznos 356,44 kuna (47,31 EUR) od 31. srpanj 2012. do isplate,
iznos 349,11 kuna (46,33 EUR) od 31. kolovoz 2012. do isplate,
iznos 333,28 kuna (44,23 EUR) od 30. rujan 2012. do isplate,
iznos 350,15 kuna (46,47 EUR) od 31. listopad 2012. do isplate,
iznos 358,25 kuna (47,55 EUR) od 30. studeni 2012. do isplate,
iznos 364,05 kuna (48,32 EUR) od 31. prosinac 2012. do isplate,
iznos 332,11 kuna (44,08 EUR) od 31. siječanj 2013. do isplate,
iznos 359,32 kuna (47,69 EUR) od 28. veljača 2013. do isplate,
iznos 360,64 kuna (47,87 EUR) od 31. ožujak 2013. do isplate,
iznos 349,19 kuna (46,35 EUR) od 30. travanj 2013. do isplate,
iznos 318,72 kuna (42,30 EUR) od 31. svibanj 2013. do isplate,
iznos 317,91 kuna (42,19 EUR) od 30. lipanj 2013. do isplate,
iznos 326,96 kuna (43,40 EUR) od 01. kolovoz 2013. do isplate,
iznos 336,80 kuna (44,70 EUR) od 31. kolovoz 2013. do isplate,
iznos 355,64 kuna (47,20 EUR) od 30. rujan 2013. do isplate,
iznos 345,93 kuna (45,91 EUR) od 31. listopad 2013. do isplate,
iznos 351,52 kuna (46,65 EUR) od 30. studeni 2013. do isplate,
iznos 4.316,20 kuna (572,86 EUR) od 18. prosinac 2013. do isplate,
sve u roku od 15 dana.
II Utvrđuje se da je tužbeni zahtjev povučen za iznos od 698,84 eura/ 5.265,40 kuna.
III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.231,48 eura (tisuću dvjesto trideset jedan euro i četrdeset osam centi)/ 9.278,55 kuna (devet tisuća dvjesto sedamdeset osam kuna i pedeset pet lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotnih poena, koju kamatu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od dana presuđenja do isplate, u roku od 15 dana."
2. Protiv dijela navedene presude pod t. I. i III. izreke žalbu podnosi tuženik zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) te predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Protiv navedene presude pod t. III. izreke u dijelu u kojem zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka nije prihvaćen za iznos od 1.845,35 eur- a/13.903,79 kn žali se i tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1.-3. ZPP-a, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine.
4. Žalba tuženika nije osnovana, a žalba tužitelja je djelomično osnovana.
U odnosu na žalbu tuženika:
5. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a na navode žalitelja valja odgovoriti da presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i nema proturječja između stanja spisa i danih razloga.
6. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je prvostupanjski sud u postupku utvrdio sve činjenice odlučne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju rezultata cjelokupnog postupka valjano utvrdio potrebno činjenično stanje izloživši ga u obrazloženju pobijane presude.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom utuženog iznosa s osnova razlike obračunatih i plaćenih anuiteta u CFH na dan isplate kredita i stvarno plaćenih i obračunatih anuiteta po promjenjivom tečaju na dan naplate anuiteta.
8. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženikov prednik, kao banka - kreditor 31. listopada 2006. godine sklopili Ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti 15.500,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 6,80 % godišnje, uz rok otplate kredita 96 mjeseci.
9. Odlukom Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine, odbijena je kao neosnovana revizija tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužene banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
10. Te presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14, dalje ZZP), a temeljem odredbe čl. 138a. istog zakonskog propisa i čl. 502.c ZPP odluka donesena u postupku povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
11. Odredba koja je sadržana u tipskim ugovorima koje je koristio prednik tuženika, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, protivna je i odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 96/03 - dalje: ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora.
12. Odredbom članka 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. istog članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.
13. Tužitelj u ovom sporu može se pozvati na pravno utvrđenje iz presuda donesenih u sporu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P- 1401/12 u kojem je sudjelovao ovdje tuženik, sve u smislu odredbe čl. 502.c ZPP u vezi s čl. 502.a st. 1. ZPP.
14. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio prigovor zastare novčane tražbine neosnovanim. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. zauzeto je shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. zauzeto je pravno shvaćanje koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora t. 4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnost sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. 5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka." Podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. zastara je prekinuta u smislu čl. 241. ZOO te je pravomoćnošću odluke u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zastara počela ponovno teći.
15. Zastara potraživanja prema tuženiku s osnova valutne klauzule počela je teći 14. lipnja 2018. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Stoga je tužba od 24. siječnja 2022. podnijeta u roku od 5 godina propisanom odredbom čl. 225. ZOO.
16. Prvostupanjski sud je ocjenom nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da je tužitelj tuženiku preplatio iznos od ukupno 2.355,70 eur-a/17.749,10 kn zbog ugovorene promjenjive kamatne stope.
17. Tužitelj ima pravo na zateznu kamatu od plaćanja svakog mjesečnog anuiteta tuženiku na temelju odredbi čl. 1111. st. 1. i 3. i čl. 1115. ZOO.
18. Odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO propisano je kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
19. Stavkom 3. istog članka propisano je da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
20. Odredbom čl. 1115. ZOO propisano je kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
21. Tuženik je, kao trgovačko društvo koje se bavi financijskim poslovanjem, nesavjesni stjecatelj od dana stjecanja tj. od dana kada joj je tužitelj plaćao mjesečne anuitete te je dužan tužitelju platiti zateznu kamatu od plaćanja svakog mjesečnog anuiteta.
22. Tuženik ističe i kako u obračunu nije uzet u obzir "manjak" koji mu je nastao u vrijeme nižeg tečaja CHF glede kojih navoda se ukazuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-549/23-4 od 18. prosinca 2023. kojom je odgovoreno na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija tako da u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita.
23. Kako tuženik izrijekom nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka u odnosu na matematički izračun, a prijedlogom dopune nalaza i mišljenja glede izračuna "manjka" koji je nastao tuženiku, a povodom kojeg nije postavio prigovor prijeboja ili radi prebijanja odnosno protutužbu to tuženik ne može s uspjehom osporavati pravilnost utvrđenja vještaka koji je nalaz i mišljenje izradio sukladno odredbama čl. 258.-261. ZPP-a te je sva njegova utvrđenja prvostupanjski sud zakonito prihvatio. 24. Ujedno valja navesti da je i isto i stav proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u odluci posl. br. Rev- 549/23 od 18. prosinca 2023.
25. Riječ o potrošačkom ugovoru jer je isti sklopljen radi kupnje osobnog vozila i to fizičkoj osobi, a u spisu nema podataka da bi kredit bio namijenjen bilo kakvoj poduzetničkoj djelatnosti pa je tuženikov prigovor vezano uz status potrošača tužitelja ocijenjen kao neosnovan.
26. Slijedom iznijetog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u dijelu pod t. I. i III. izreke.
U odnosu na žalbu tužitelja:
27. Osnovano tužitelj u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio omjer uspjeha stranaka u sporu. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj podneskom od 17. studenog 2022., kao i na ročištu održanom 21. veljače 2023. naveo da ostaje kod specificiranog tužbenog zahtjeva kojim potražuje iznos od 2.355,70 eur- a/17.749,10 kuna samo s osnove pretplate ugovora o kreditu zbog promjene tečaja, dok se takovom povlačenju tužbe tuženik nije protivio. Kako je pobijanom odlukom sud prvog stupnja u cijelosti prihvatio konačno usklađeni tužbeni zahtjev tužitelja, to proizlazi da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.
28. Nadalje, osnovano tužitelj u žalbi navodi da mu pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka za sastav podneska od 19. prosinca 2022., jer se navedenim podneskom tužitelj po pozivu suda očitovao na nalaz i mišljenje vještaka i to u cjelokupno zatraženom iznosu od 199,08 eur-a/1.499,97 kn.
29. Međutim, neosnovano tužitelj u žalbi navodi da mu je trebalo priznati pravo na naknadu troškova postupka za sastav podneska od 25. siječnja 2022. i 23. rujna 2022. jer navedenim podnescima tužitelj obavještava sud da je plaćena sudska pristojba i predujam za provedeno vještačenje, a navedeno je vidljivo preko računovodstva suda. Tužitelju ne pripada niti pravo na naknadu troškova postupka za sastav podneska od 29. srpnja 2022., 8. prosinca 2022. te 23. prosinca 2022., jer navedenim podnescima tužitelj ponavlja navode iznijete u tužbi i u ostalim podnescima.
30. Kako je prvostupanjskom presudom tužitelju već priznato pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od 1.231,48 eur-a/9.278,55 kn, to tužitelju pripada pravo na naknadu troškova postupka u daljnjem iznosu od 1.248,11 eur-a/9.403,88 kn sa pripadajućim zateznim kamatama na navedeni iznos od 17. prosinca 2024., odnosno od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka pa do isplate (sukladno čl. 27. ZID ZPP/22 od 23. ožujka 2022.), koje tužitelju sukladno odredbama iz čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20) i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) također pripadaju, dok je u preostalo zatraženom iznosu taj trošak trebalo odbiti i to za iznos od 597,24 eur- a/4.499,90 kn.
31. Slijedom iznesenog, valjalo je odlučiti kao pod t. I. i II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja, a na temelju odredbe čl. 380. t. 2. i 3. ZPP-a.
32. Tužitelj je sa žalbom uspio u omjeru od 67,63% pa mu razmjerno navedenom uspjehu pripada i pravo na naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 194,33 eur-a/ 1.464,18 kn pa je odlučeno kao pod t. III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a.
U Zagrebu, 17. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Vlatka Fresl Tomašević
