REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-7519/2021-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Dariu Partlu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PĆ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jurici Tončiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Klinika za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević, Zagreb, Mirogojska 8, OIB: 47767714195, zastupanog po NĆ, dipl. iur., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Jurice Tončića, odvjetnika, i za tuženika NĆ dipl. iur., **.**.2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Klinika za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević, Zagreb, Mirogojska 8, OIB: 47767714195, isplatiti tužiteljici PĆ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.149,48 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16.2.2021. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice PĆ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu za iznos od 300,00 eura, te za tijek zakonske zatezne

P o s l

o

v

n i b r

o

j: P r

-

7 5

1 9 /

2 0 2

1 -

4 5

kamate koja na iznos od 4.149,48 eura teče od 28. 2. 2020. do 15. 2. 2021. kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Klinika za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević, Zagreb, Mirogojska 8, OIB: 47767714195, naknaditi tužiteljici PĆ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 3.572,65 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. 12. 2024. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je bila zaposlenik tuženika, a 26.6.2019. dogodila joj se nezgoda na radnom mjestu, kada se prilikom obavljanja redovnog zanimanje poskliznula na mokrom podu i ozlijedila se, odnosno zadobila ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji koja se dostavlja uz tužbu.

2. Zbog opisane ozljede na radu tužiteljica je pretrpjela neimovinsku i imovinsku štetu, stoga nakon provedenog medicinskog vještačenja predlaže naložiti tuženiku kao njenom poslodavcu u vrijeme nastanka štetnog događaja da joj naknadi štetu u ukupnom iznosu od 4.449,48 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28.2.2020. do isplate.

3. Tužiteljica potražuje prema kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 2.042,00 eura prema kriteriju pretrpljenog straha 1.000,00 eura, za duševne bolove zbog smanjenja životne i radne aktivnosti 1.050,00 eura te na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 357,48 eura. Zakonsku zateznu kamatu na iznos utužene naknade štete potražuje od datuma završetka liječenja, odnosno od 28.2.2020. do isplate.

4. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, i osnovi i visini te navodi kako nije odgovoran za nastalu štetu tužiteljici, budući ne postoje na strani tuženika propusti u organizaciji i zaštiti na radu, a eventualna šteta tužiteljici je nastala isključivo njezinom krivnjom. Tuženik je postupio u skladu s čl. 41 st. 1 Zakona o zaštiti na radu i osigurao je da su mjesta koja se koriste za rad u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju, u skladu s pravilima zaštite na radu. Isto tako je tuženik postupio u skladu s čl. 12 st. 1 Pravilnika o zaštiti na radu za mjesta rada.

5. Osporava se da bi se štetni događaj dogodio na način kako ga je tužiteljica opisala u tužbi. Ističe se prigovor podijeljene odgovornosti za nastanak štetnog događaja, odnosno doprinosa tužiteljice eventualnoj šteti. Naime, člankom 68 Zakona o zaštiti na radu propisano je da je radnik obvezan i odgovoran obavljati poslove s dužnom pažnjom i voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kako i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti u radu.

P o s l

o

v

n i b r

o

j: P r

-

7 5

1 9 /

2 0 2

1 -

4 5

Smatra se da radnik radi s dužnom pažnjom kada poslove obavlja u skladu sa znanijima i vještinama koje je stekao tijekom osposobljavanja za rad na siguran način te kada radi po uputama poslodavca, tako da posao obavlja u skladu s pravilima zaštite na radu, pravilima struke te pisanim uputama poslodavca. Tužiteljica je zaposlena dugi niz godina kod tuženika i upoznata je s organizacijom i procesima rada kod tuženika, kao medicinska sestra nadređena je spremačicama te je u skladu s tim trebala biti upoznata s njihovim radom, a bila ga je ovlaštena i nadzirati. Ukoliko se tužiteljica poskliznula na mokrom mjestu, valja navesti da joj je moralo biti poznato u kojem vremenskom periodu se obavlja čišćenje Odjela, a prilikom čišćenja postavlja se i znak opasnosti "sklizak pod", stoga proizlazi da tužiteljica u konkretnom slučaju prilikom hodanja nije upotrijebila dužnu pažnju.

6. Predmetne ozljede tužiteljice nisu takve vrste i jačine koje bi opravdavale dosudu pravične novčane naknade.

7. Tuženik predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. 8. U tijeku postupka sud je izvršio uvid pisanu izjavu tužiteljice (str. 7 spisa), prijavu o ozljedi na radu (str. 8-12 spisa), presliku medicinske dokumentacije (str. 13-21 spisa), ugovor o radu sklopljen između stranaka (str. 36-37 spisa), zapisnik o ocjeni praktičnog osposobljavanja radnika za rad na siguran način i evidencijski karton (str. 40-41 spisa), sporazum o prestanku ugovora o radu (str. 56 spisa), kao i ostalu dokumentaciju koja prileži spisu, te je proveo dokaze saslušanjem svjedoka GĆ (str. 48-49 spisa), JĆ (str. 49 spisa), VĆ (str. 49-50 spisa), FĆ (str. 65-66 spisa), medicinskim vještačenjem po liječnicima vještacima dr. Pavić i dr. ČĆ (str. 238-242, 252 spisa), saslušanjem tužiteljice (str. 260-261 spisa), očevidom na mjestu događaja u nazočnosti tužiteljice i svjedoka JĆ (str. 275-279 spisa).

9. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku.

10. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

11. Među strankama nije sporno da je tužiteljica 26. lipnja 2019. bila zaposlenik tuženika. Iz prijave o ozljedi na radu proizlazi da je tog dana tužiteljica doživjela ozljedu na radu, na radnom mjestu medicinske sestre, a ozlijedila se tijekom noćne smjene, na način da se poskliznula na mokrom podu Odjela na kojem je radila, a koji je spremačica netom prije toga oprala.

12. Tuženik je na dan štetnog događaja bio poslodavac tužiteljice, koja je doživjela ozljedu na radu, a na temelju odredbe čl. 111 st. 1 Zakona o radu, kada radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku nadoknaditi štetu prema općim propisima obveznog prava. Odgovornost poslodavca je objektivna, odnosno odgovara za štetu na temelju same činjenice da je radniku nastala štetu zbog ozljede na radu, a može se djelomično osloboditi odgovornosti ako dokaže da je radnik sam doprinio nastanku štete, ili se osloboditi odgovornosti ako dokaže da je radnik isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja, ako bi šteta nastala kao posljedica više sile, ili ako bi za istu bila odgovorna treća osoba.

P o s l

o

v

n i b r

o

j: P r

-

7 5

1 9 /

2 0 2

1 -

4 5

13. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka isticao da je tužiteljica odgovorna za štetni događaj, odnosno pokliznuće na mokrom podu, stoga što nije postupala s dužnom pažnjom dok je prolazila hodnikom, a pritom ne postoji na strani tuženika radnja ili propust u organizaciji i zaštiti na radu koji bi prouzročili štetni događaj.

14. Predmetnom spisu prileži pisana izjava tužiteljice u kojoj navodi da se 26.6.2015. na Odjelu VI/3 poskliznula i pala, pri kraju radnog vremena, odnosno noćne smjene, krenula je pribaviti lijek koji je bio ordiniran pacijentu, ali netko je pozvonio na vrata Odjela i tužiteljica je ista otvorila, a pri povratku se poskliznula na mokrom mjestu (spremačica je prala pod neko vrijeme prije toga) te je poslije predaje završetka smjene otišla u traumatološku bolnicu na pregled.

15. Svjedok GĆ je iskazala da je hijerarhijski nadređena tužiteljici kao glavna sestra na Odjelu za novorođenčad i dojenčad. U vrijeme štetnog događaja bila je na godišnjem odmoru, a tužiteljica je pala na Odjelu za predškolsku i školsku dob, jer je u to vrijeme Odjel za dojenčad već bio zatvoren i tamo joj je bila nadređena druga šefica, glavna sestra, to je bila gđa. FĆ. Svjedok je saznala za štetni događaj tako što ju je nazvala tužiteljica i rekla joj da je u traumi i da je pala na Odjelu u noćnoj smjeni, odnosno da je pala u 6,30 sati ujutro. Rekla joj je da je pala na hodniku, izlazeći iz ordinacije. Tužiteljica je također rekla da se poskliznula i da je zato pala. Gđa. FĆ je u vrijeme pada tužiteljice radila. U većini odjela počinje se spremati i spremačice počinju raditi od 6,00 sati ujutro jer je manji promet na hodniku.

16. Svjedok JĆ je iskazala da je zaposlena u dječjem Odjelu predškolske dobi kao spremačica. U vrijeme štetnog događaja bila je na radnom mjestu u bolnici, u sestrinskoj sobi, štetni događaj nije vidjela. Došla joj je tog dana ujutro gđa. ŽĆ i rekla da je tužiteljica pala. Svjedok i druge spremačice tog jutra čistile su hodnik, to znači da su ga prale vodom i prelazile "mopom" preko njega. Pod nakon toga neko vrijeme bude mokar i sklizak. Čišćenje počinje negdje prije 6,00 sati i treba otprilike 30-ak minuta za čišćenje hodnika i sporednih prostorija, pa je oko 6,30 sati zbog čišćenja pod na hodniku mogao biti mokar i sklizak. I prije se već događalo poskliznuće, to je prometno mjesto, po hodniku se stalno hoda, a radi se o hodniku na 2. katu. Na dan štetnog događaja samo je svjedokinja spremala u tom Odjelu. Pod se pere otprilike svaki dan u isto vrijeme. Pere se cijeli hodnik, ali istovremeno oni koji koriste hodnik prolaze, nikoga se ne zaustavlja, svjedok nikome ne može narediti da stane i da ne prolazi dok ona pere hodnik, a pere se od jednog kraja do drugog. U vrijeme čišćenja stavlja se na sredinu hodnika žuta tabla na kojoj piše "opasnost". Tu tablu stavila je te zgode, dakle bila je na hodniku. Tog dana kad je čistila i kad je tužiteljica pala vidjela je i druge djelatnike kako prolaze, primjerice kuharice, medicinske sestre, to je prometno mjesto koje se ne može zaobići. Ako se mora ići u neku sobu na Odjelu, mora se proći kroz hodnik.

17. Na očevidu 15.10.2024. svjedok JĆ je iskazala da znak "sklisko" nije uzela sa sobom nego ga je ostavila na mjestu koje je pokazala te da isti nije trebala odnijeti dok se sve ne osuši. Za čišćenje joj je trebalo otprilike 45 minuta te nakon čišćenja zna ostati vlažan pod, no ona svako jutro pere pod, što je uobičajena procedura, a pritom se ne obustavlja kretanje osoblja.

P o s l

o

v

n i b r

o

j: P r

-

7 5

1 9 /

2 0 2

1 -

4 5

18. Svjedok VĆ je iskazao da se u vrijeme spremanja prostorija i hodnika, dok spremačice rade i čiste, smije prolaziti, ali oprezno, i zato postoji žuta tabla na kojoj piše "oprez, mokar pod" i nju su spremačice dužne postaviti na mjesto spremanja i ta je tabla na kolicima, pa se pomiče kako dolaze na red novi prostori za spremanje. To ne znači zabranu kretanja tim prostorom, već upozorenje onima koji se kreću tim prostorom, jer je sklizak pod. Štetni događaj nije vidio. U Klinici postoji propisana procjena rizika gdje je za svako radno mjesto propisana obuća i odjeća, pa tako i za medicinske sestre. Za medicinske sestre je propisano da obuća mora biti protuklizna i mora zadovoljavati HTZ norme, i to je bilo osigurano. Nema saznanja da bi prije ovog štetnog događaj bilo sličnih poskliznuća. Zaposlen je kao voditelj zaštite na radu, sigurno 25 godina u bolnici. Tužiteljica je bila osposobljena za rad na siguran način. Na Odjelu gdje je tužiteljica pala pod na hodniku je lijevana PVC podloga, i to je protuklizni pod.

19. Svjedok FĆ je iskazala da štetni događaj nije vidjela, ali u vrijeme nastanka istog tužiteljica je bila dodijeljena raditi u Odjelu koji je svjedok vodila. O štetnom događaju ima posredna saznanja, odnosno zna ono što joj je tužiteljica rekla, a rekla joj je da je oko 6,30 ujutro radila administrativne poslove na kraju noćne smjene u ambulanti i onda je čula zvono na ulaznim vratima Odjela te je ustala sa stolca i krenula prema predvorju otvoriti vrata i negdje u predvorju se poskliznula i pala, ozlijedila ruku. Svjedok je došla na posao nešto prije 7 sati i zatekla je tužiteljicu na stolcu u ambulanti, s jednom zamotanom rukom. Spremačice kada dolaze ujutro oko 6 sati, ili malo kasnije, počnu sa čišćenjem i pranjem poda i pod je tada mokar i sklizak i zato se stavljaju oznake. Stavljaju se žute oznake koje znače oprez. Je li nakon uklanjanja oznaka pod još negdje bio mokar, to svjedok ne zna, kad je ona istim prolazila više nije bio mokar. Zdravstvenim djelatnicima je usmenom predajom, a ne nekim nalogom, rečeno kakvu bi obuću trebali imati, sa zatvorenim prstima i učvršćenim zglobom, ali pritom poslodavac nije osiguravao nikakvu obuću, niti je to financirao. Tužiteljica je kritične zgode imala na nogama tzv. nanule koje imaju otvorene prste, a jesu li imale nešto protiv klizanja, to svjedok ne zna. Nakon pranja pod ostaje vlažan i mokar pa je logično da može biti i sklizak, a oznaka oprez koja se mora staviti nije značila da se ne može prolaziti, nego je značila da se može prolaziti uz nužan oprez. Svjedok je tužiteljicu uputila da se javi u kadrovsku službu VĆ nakon nezgode, on je zadužen za zaštitu na radu. Hodnik bi se trebao prati na način da se pere jedna strana, odnosno jedna polovica, a onda se hoda na drugu dok se ova prva suši, što bi bilo logično, a kako se u konkretnom slučaju prao hodnik, to svjedok ne zna. Medicinske sestre su upoznate s načinom kako se peru podovi. Svi su se ponekada znali poskliznuti na pod koji bi bio vlažan, ali svjedok ne zna da bi nastupile ovakve posljedice kakve je doživjela tužiteljica.

20. Tužiteljica je iskazala da je radila kod tuženika kao medicinska sestra, kritične zgode je radila u noćnoj smjeni s doktorom P. On ju je u jednom trenutku pozvao da mu donese lijek iz ambulante na drugom kraju Odjela, budući je isti ordinirao malodobnom pacijentu, radilo se o dnevnoj bolnici, pa je otišla po lijek i kad se vraćala poskliznula se na hodniku, pored jednog ugradbenog ormara, tamo je bila lokvica vode koju nije primijetila. Ne sjeća se više s kojom nogom se poskliznula. Pala je na lijevu ruku i slomila je. Nije nosila ništa u rukama, jer lijeka nije bilo ni u drugoj ambulanti. Nitko nije vidio njen pad, ali je vrisnula, pa je izašao dr. P. Cijeli Odjel je u staklu i bilo je dnevno svjetlo, a nezgoda joj se dogodila pri kraju noćne smjene u jutarnjim satima. Pomoć i njegu su joj pružala djeca i suprug, ruka joj je bila u gipsu, a

P o s l

o

v

n i b r

o

j: P r

-

7 5

1 9 /

2 0 2

1 -

4 5

prije toga je nosila longetu, pa joj je trebala pomoć u svakodnevnim poslovima koje je prije toga sama obavljala. Tužiteljici je poznato kada spremačice peru pod, ali nije bilo nikakvog upozorenja da je pod mokar. Znak opasnosti je bio na drugoj strani hodnika, a ne gdje je pala, i kritične zgode nije ni trčala ni žurila. Imala je na nogama poluotvorene klompe koje uvijek nosi, bolnica joj nije osigurala obuću. Njeni pretpostavljeni su znali što nosi. Nitko je nije upozoravao da ne smije imati obuću koju je nosila. U trenutku kad je prolazila hodnikom, pod se nije prao. Spremačicu je vidjela u 6 ujutro kako pere pod. Na ploči koja se postavlja prilikom pranja poda piše oprez. Kada se pere pod onda tužiteljica ne prolazi tim dijelom. Lokvu na kojoj se poskliznula nije vidjela.

21. Na očevidu tužiteljica je iskazala da, iako je prošla hodnikom na Odjelu, nije vidjela znak upozorenja.

22. Očevidom na mjestu događaja utvrđeno je mjesto pada tužiteljice na Odjelu, odnosno na hodniku Odjela, koji je u obliku slova L te je mjesto pada tužiteljice pored ugradbenih ormara.

23. Svjedok JĆ na očevidu je pokazala mjesto gdje je postavila znak upozorenja, te iz njenog iskaza proizlazi da je bio postavljen na drugom dijelu hodnika, a ne na djelu hodnika gdje je pala tužiteljica.

24. Nadalje je očevidom na mjestu događaja utvrđeno da je hodnik u Odjelu u obliku slova L.

25. Iz iskaza tužiteljice, kako je navedeno, proizlazi da nije vidjela znak upozorenja na hodniku dok je prolazila istim, a iz iskaza svjedokinje JĆ danog na očevidu, koja je kritične zgode čistila hodnik, proizlazi da ga je ostavila na hodniku, nakon što je nastavila s čišćenjem susjedne prostorije, te da je znak tamo trebao ostati dok se hodnik u cijelosti na posuši. Međutim, svjedok JĆ je iskazala na ročištu 10.10.2022. da se u vrijeme čišćenja na sredinu hodnika stavlja znak, odnosno žuta tabla na kojoj piše opasnost. Dakle, iz iskaza svjedokinje JĆ, čistačice, na ročištu 10.10.2022., proizlazi da se znak upozorenja mora postaviti na mjesto gdje je u tijeku čišćenje, a iz njezina iskaza na očevidu proizlazi da je nakon čišćenje hodnika nastavila s čišćenjem susjedne prostorije, stoga sud ocjenjuje kao neuvjerljiv njezin iskaz da je ostavila znak upozorenja na hodniku nakon što je dovršila čišćenje istog, budući je u trenutku štetnog događaja, odnosno pada tužiteljice, nastavila s čišćenjem drugih prostorija, odnosno dijelova Odjela, stoga proizlazi da je znak upozorenja trebala pomaknuti na mjesto gdje je nastavila s čišćenjem, a ne ostaviti ga na hodniku, pri čemu niti iz jednog dokaza provedenog u ovom postupku ne proizlazi da je u Odjelu na raspolaganju bilo više znakova upozorenja, već proizlazi da je bio jedan znak upozorenja kojeg spremačica pomiče po prostorijama i hodnicima onako kako obavlja čišćenje. Napominje se da niti iz iskaza tužiteljice, niti iz iskaza svjedokinje JĆ ne proizlazi da je u trenutku prolaska tužiteljice hodnikom i njezina pada u tijeku bilo čišćenje hodnika, budući nitko nije vidio pad tužiteljice, a nije ga vidjela ni svjedok JĆ, koja je prije toga čistila hodnik, pri čemu, s obzirom na vrijeme pada tužiteljice (tužiteljica navodi u pisanoj izjavi povodom štetnog događaja da je pala u 06,45 sati, a u prijavi u ozljedi na radu kao vrijeme ozljede navodi se vrijeme od 06,00 - 06,59), te s obzirom na vrijeme početka i završetka čišćenja (prema izjavama svjedoka čišćenje počinje od 06,00h, a završava oko 06,30h), također proizlazi da je čišćenje bilo

P o s l

o

v

n i b r

o

j: P r

-

7 5

1 9 /

2 0 2

1 -

4 5

dovršeno da trenutka pada tužiteljice, te da svjedok JĆ više nije bila na hodnika gdje je tužiteljice pala, već je nastavila s čišćenjem u susjednim prostorijama, kako je navela u svom iskazu na očevidu, stoga je trebala znak pomaknuti sa sobom na mjesto gdje je nastavila s čišćenjem, a to više nije bio hodnik gdje je pala tužiteljica.

26. Da je znak upozorenja trebao stajati na hodniku tijekom čišćenja istog proizlazi i iz iskaza svjedoka VĆ, koji je naveo da su spremačice bile dužne postaviti tablu na kojoj piše "oprez mokar pod" te svjedokinje FĆ koja je navela da se zbog toga što je tijekom pranja i čišćenja pod mokar stavljaju žute oznake koje ukazuju na oprez.

27. Slijedom navedenog, sud ocjenjuje kao neuvjerljiv iskaz svjedokinje JĆ u dijelu u kojem je navela da je znak upozorenja ostavila na hodniku gdje je tužiteljica pala i nakon što je dovršila čišćenje istog te prešla raditi u susjedne prostorije, te ocjenjuje kao životan i uvjerljiv iskaz tužiteljice u dijelu u kojem je navela da dok je prolazila hodnikom nije vidjela znak upozorenja, budući se znak upozorenja pomiče kako se vrši čišćenje prostorija Odjela, a u trenutku pada tužiteljice na hodniku više nije bilo u tijeku čišćenje hodnika, niti je spremačica bila na hodniku u trenutku pada tužiteljice, već je nastavila s čišćenjem drugih dijelova Odjela.

28. Slijedom navedenog, tuženik nije dokazao u ovom postupku da je u trenutku prolaska tužiteljice hodnikom na istom bio postavljen znak upozorenja.

29. Tuženik nije dokazao da tužiteljica prilikom kretanja hodnikom kritične zgode nije primijenila dužnu pažnju, obzirom tuženik nije dokazao da je na hodniku u trenutku prolaska tužiteljice istim još uvijek stajao znak upozorenja, a iz iskaza tužitelje proizlazi da se te zgode kretala na uobičajen način te nije mogla pretpostaviti da bi na jednom mjestu u hodniku još uvijek mogla zaostati lokvica vode, odnosno mokro mjesto na koje se poskliznula, a čišćenje, odnosno pranje hodnika već je bilo dovršeno. 30. Iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da i nakon pranja hodnika isti može još neko vrijeme biti mokar, stoga sud ocjenjuje kao životan i uvjerljiv iskaz tužiteljice da se kritične zgode poskliznula na hodniku na mokrom mjestu, budući je prije pada tužiteljice nesporno obavljeno čišćenje, odnosno pranje hodnika.

31. Za nastanak štetnog događaja je odgovoran tuženik koji je dužan osigurati da su prostori kojima se kreću njegovi djelatnici sigurni za korištenje, a postavljanje znaka upozorenja u jednom dijelu hodnika (koji je u obliku slova L), dok je čišćenje u tijeku, nije dovoljno da bi tuženik ispunio tu svoju obvezu i u cijelosti omogućio siguran prolaz hodnikom u vrijeme i neposredno nakon čišćenja. Obzirom i nakon čišćenja i pranje hodnika isti još neko vrijeme ostaje mokar, poslodavac je trebao osigurati dovoljan broj znakova upozorenja, odnosno ostaviti jedan znak na dijelu hodnika gdje je bilo provedeno čišćenje i koji je još uvijek mogao biti mokar, a jedan postaviti na mjesto gdje se obavlja čišćenje. Iz dokaza provedenih u ovom postupku ne proizlazi da je tuženik postupio na navedeni način. S obzirom na opasnost od posklizavanja na hodniku (pri čemu iz iskaza svjedoka JĆ i FĆ proizlazi da su se i drugi radnici prije tužiteljice znali poskliznuti na hodniku, ali ne s takvim posljedicama) poslodavac je bio dužan osigurati zaposlenicima i odgovarajuću obuću, što nije učinio. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je na nogama kritične zgode imala poluotvorene klompe koje uvijek nosi, a poslodavac joj neku drugu obuću nije osigurao. Iz iskaza svjedoka FĆ

P o s l

o

v

n i b r

o

j: P r

-

7 5

1 9 /

2 0 2

1 -

4 5

FĆ proizlazi da poslodavac radnicima nije osigurao nikakvu obuću. Slijedom navedenog, utvrđeno je u konkretnom slučaju da tužiteljici nije bila osigurana adekvatna obuća koja bi je zaštitila od poskliznuća. Svjedok VĆ, djelatnik zaštite na radu, je iskazao da je medicinskim sestrama bila osigurana propisana protuklizna obuća, ali u navedenom dijelu njegov iskaz sud ocjenjuje kao neuvjerljiv jer nije potkrijepljen drugim dokazima, i suprotan je iskazima tužiteljice i svjedok FĆ, koja je vodila Odjel u kojem je radila tužiteljica kad se ozlijedila.

32. Slijedom svega naprijed navedenog, tuženik nije dokazao da bi tužiteljica bila odgovorna za nastanak štetnog događaja, ili da postoji njezin doprinos nastanku istog. 33. Na navedeno ne utječe činjenica utvrđena u ovom postupku da je tužiteljica bila osposobljena za rad na siguran način, a iz zapisnika o ocjeni praktične osposobljenosti radnika razvidno je da je bila upoznata da se mora pridržavati znakova upozorenja, budući u konkretnom slučaju tuženik nije dokazao da je znak upozorenja koji bi ukazivao tužiteljici da hodnik još uvijek može biti mokar stajao na hodniku u trenutku njezina prolaska istim.

34. Poradi utvrđivanja visine pravične novčane naknade za štetu pretrpljenu u štetnom događaju provedeno je medicinsko vještačenje po vještacima dr. Predragu Paviću i dr. ČĆ, koji su u nalazu i mišljenju od 31.3.2023. utvrdili na temelju pregleda medicinske dokumentacije tužiteljice dostavljene u spis da je u predmetnom štetnom događaju zadobila unutarzglobni prijelom stiloida desne palčane kosti bez pomaka.

35. Zbog navedenog, tužiteljica je trpjela bol jačeg intenziteta od tri dana, srednje jakog intenziteta četiri tjedna, slabog intenziteta šest tjedana, dok povremeni oscilirajući bolovi koje tužiteljica i nadalje trpi ulaze u smanjenje životne aktivnosti.

36. Tužiteljica je trpjela primarni strah u trenutku pada i ozljeđivanja, koji je bio intenzivan i kratkotrajan. Sekundarni strah u jakom intenzitetu trajao je jedan dan, u srednjem pet dana i u slabom intenzitetu tri tjedna, a tzv. kasni strah u vidu strepnje i bojazni za krajnji ishod liječenja trpjela je još dva mjeseca.

37. Smanjenje životne aktivnosti kod tužiteljice iznosi 7%, u kojem obimu će tužiteljica trpjeti duševne bolove i morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu.

38. Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega tri sata dnevno prva četiri tjedna po ozljeđivanju, potom dva sata dnevno tijekom naredna dva tjedna.

39. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je liječenje tužiteljice završeno 28.2.2020.

40. U dodatnom očitovanju od 22.11.2023. vještaci su utvrdili da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda tužiteljice prema medicinskoj dokumentaciji priloženoj u sudski spis.

41. Tužiteljica se očitovala da nema primjedaba na nalaz i mišljenje vještaka, a tuženik također nije isticao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka.

P o s l

o

v

n i b r

o

j: P r

-

7 5

1 9 /

2 0 2

1 -

4 5

42. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kako stručan i objektivan. Vještaci su u cijelosti odgovorili na zadatak koji su dobili od suda te su svoje ocjene iz nalaza i mišljenje utemeljili na medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu, koju su iscrpno analizirali.

43. Imajući u vidu gore navedeno, sud je utvrdio pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti, i to temeljem članka 1100., stavak 1. i 2. ZOO-a, cijeneći težinu povrede i okolnosti slučaja, kao i pravičnu novčanu naknadu za imovinsku štetu temeljem članka. 1095., stavak 1. ZOO-a, a sve u svezi s člankom 223. ZPP-a.

44. Odmjeravajući pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke bolove, cijeneći u vještvu utvrđen intenzitet i trajanje fizičkih bolova i lokalitet povrede (desna palčana kost), kao i njezin karakter, sud smatra da za ovaj vid štete tužiteljici pripada pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 2.042,00 eura.

45. Odmjeravajući pravičnu novčanu naknadu za pretrpljeni strah, cijeneći u vještvu utvrđen intenzitet i trajanje straha, sud smatra da za ovaj vid štete tužiteljici pripada pravična novčana naknada u iznosu od 700,00 eura, cijeneći to primjerenim iznosom, dok je za daljnji iznos od 300,00 eura zahtjev tužiteljice za naknadu štete zbog pretrpljenog straha neosnovan (tužiteljica za ovaj vid štete potražuje 1.000,00 eura)

46. Odmjeravajući pravičnu novčanu naknadu za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti tužiteljice, sud je cijenio u nalazu i mišljenju utvrđen stupanj smanjenja životne aktivnosti (7%), kao i dob tužiteljice (rođ. 1961.), dakle imajući u vidu da se radi o osobi srednje životne dobi koja će trpjeti posljedice zadobivenih ozljeda kroz određeno duže životno razdoblje, ovaj sud smatra da pravična novčana naknada iznosi zatraženih 1.050,00 eura.

47. Glede naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu napominje se da iz nalaza i mišljenja proizlazi da je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila potrebna ukupno 112 sati, a stranke su učinile na ročištu 8.4.2024. nespornim iznos od 3,31 eura za sat tuđe pomoći i njege, pri čemu iz iskaza tužiteljice proizlazi da su joj pomoć i njegu pružali ukućani, slijedom čega pravična novčana naknada za ovaj vid štete iznosi zatraženih 357,48 eura.

48. Slijedom naprijed navedenog, ovaj sud smatra da tužiteljici zbog povrede prava osobnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu od 3.792,00 eura, te joj pripada i naknada imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 357,48 eura, što sveukupno iznosi 4.149,48 eura.

49. Tužiteljica potražuje ukupno 4.449,48 eura, slijedom čega je odbijena s dijelom tužbenog zahtjeva za iznos od 300,00 eura, a tužbeni zahtjev je usvojen za iznos od 4.149,48 eur.

50. Odredbom članka 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Budući je tužiteljica završila s liječenjem, kako proizlazi iz nalaza i mišljenja, 28.2.2020., a sudu je podnijela tužbu 15.2.2021. to ima pravo na zakonsku zateznu kamatu od 16.2.2021. (budući je liječenje tužiteljice završeno prije podnošenja

P o s l

o

v

n i b r

o

j: P r

-

7 5

1 9 /

2 0 2

1 -

4 5

tužbe, a ne poslije), te je odbijena s dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na tijek zakonske zatezne kamate od 28.2.2020. do 15.2.2021., a koja teče na dosuđeni iznos od 4.149,48 eura.

51. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na članku 29. stavak 1. ZOO-a, a odluka o visini zakonske zatezne kamate temelji se na članku 3. ZID ZOO (NN 78/15) do 31.12.2022., a od 1.1.2023. pa do isplate na Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (NN 156/22).

52. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. i 155. stavak 1. i 2. ZPP-a, a u svezi s člankom 164. stavak 1. istog Zakona, a tužiteljici, zastupanoj po punomoćniku odvjetniku, odmjeren je parnični trošak prema zadnje istaknutoj vrijednosti predmeta spora (4.449,48 eura), u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (OT) i to: za sastav tužbe 100 bodova OT (tbr. 7/1), sastav podneska 4.10.2021. kojim se očitovala na odgovor na tužbu 100 bodova OT (tbr. 8/1), pristup na ročište 11.4.2022. 100 bodova OT (tbr. 9/1), pristup na ročište 10.10.2022. 100 bodova OT (tbr. 9/1), pristup na ročište 9.2.2023. 100 bodova OT (tbr. 9/1), sastav podneska 28.2.2023. kojim je dostavljena daljnja medicinska dokumentacija 25 bodova OT (tbr. 8/4), sastav podneska 7.3.2023. kojim je dostavljena preslika zdravstvenog kartona 25 bodova OT (tbr. 8/4), sastav podneska 21.4.2023. kojim se očitovala na nalaz i mišljenje 100 bodova OT (tbr. 8/1), pristup na ročište 14.9.2023. 100 bodova OT (tbr. 9/1), pristup na ročište 8.4.2024. 100 bodova OT (tbr. 9/1), pristup na ročište 14.5.2024. 100 bodova OT (tbr. 9/1), pristup na ročište 10.7.2024. 100 bodova OT (tbr. 9/1), pristup na ročište (očevid) 15.10.2024. 100 bodova OT (tbr. 9/1), pristup na ročište 4.11.2024. 100 bodova OT (tbr.9/1) - ukupno 1.250 bodova OT, što obračunato s vrijednošću boda s paušalom od 2,00 eura za jedan bod iznosi 2.500,00 eura, a što uz obračunati PDV od 25% iznosi 3.125,00 eura.

53. Na navedeni iznos valja pridodati iznos plaćenog predujma za medicinsko vještačenje od 398,17 eura, te predujam za očevid od 49,48 eura obzirom je provedba ovih dokaza bila neophodna za ishod ove parnice, slijedom čega parnični trošak priznat tužiteljici u ovoj pravnoj stvari iznosi 3.572,65 eura.

54. Tužiteljici je parnični trošak priznat u cijelosti, obzirom samo s neznatnim dijelom nije uspjela s tužbenim zahtjevom u ovoj pravnoj stvari.

55. Tužiteljici u parnični trošak nije priznat sastav odštetnog zahtjeva, budući isti ne prileži spisu te podnesak s nadnevkom 30.11.2023. jer nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

56. Tužiteljica osnovano potražuje zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka od presuđenja do isplate temeljem članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151. st. 3 ZPP-a.

57. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u toč. I., II. i III. izreke ove presude.

U Zagrebu, 17. prosinca 2024.

Sudac:

Dario Partl

P o s l

o

v

n i b r

o

j: P r

-

7 5

1 9 /

2 0 2

1 -

4 5

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u četiri jednaka primjerka.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. tuženiku