Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-867/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Gradišek člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Mladinić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić, Hrvoje Mladinić, u Bjelovaru, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., sa sjedištem u [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-727/2019-50 od 5. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-727/2019-50 od 5. siječnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom II, V, VI i VIII izreke.

II Odbija se žalba tužitelja VA kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-727/2019-50 od 5. siječnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom VII izreke za svotu parničnog troška od 2.879,50 eura.

III Preinačuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P- 727/2019-50 od 5. siječnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I i VII izreke te sudi:

Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 7 Ugovora o kreditu broj 51400607- 5102522980 sklopljenog između parničnih stranaka dana 14.07.2005. godine, a solemniziranog po javnom bilježniku Nevenki Osmanović pod poslovnim brojem OU- 433/2005 dana 15.07.2005. godine, a koja glasi :

„VALUTNA KLAUZULA: Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenje u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 8 Ugovora o kreditu broj 51400607- 5102522980 sklopljenog između parničnih stranaka dana 14.07.2005. godine, a solemniziranog po javnom bilježniku Nevenki Osmanović pod poslovnim brojem OU- 433/2005 dana 15.07.2005. godine, a koja glasi :

KAMATA: Kamatna stopa je promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 04,500% (četiri cijelih pedeset posto) godišnje. Kamata se obračunava primjenom direktne metode. Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke. Interkalarna kamata obračunava se u visini ugovorene kamatne stope na iskorišteni iznos kredita od početka korištenja pa do stavljanja kredita u otplatu, naplaćuje se jednokratno prilikom prijenosa kredita u otplatu, u roku od 15 dana (petnaest) dana od datuma zaduženja.

Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. isplatiti tužitelju VA daljnji parnični trošak u svoti od 1.147,18 eura sa kamatama tekućim od 17. prosinca 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koju u ostalim odnosima određuje čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 145/22 i 155/23 - dalje ZOO), u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. isplatiti tužitelju VA trošak žalbe u svoti od 208,63 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

"I. Odbija se kao neosnovan deklaratorni dio tužbenog zahtjeva tužitelja, koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 7 Ugovora o kreditu broj 51400607- 5102522980 sklopljenog između parničnih stranaka dana 14.07.2005. godine, a solemniziranog po javnom bilježniku Nevenki Osmanović pod poslovnim brojem OU- 433/2005 dana 15.07.2005. godine, a koja glasi:

„VALUTNA KLAUZULA: Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenje u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.

II. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 8 Ugovora o kreditu broj 51400607- 5102522980 sklopljenog između parničnih stranaka dana 14.07.2005. godine, a solemniziranog po javnom bilježniku Nevenki Osmanović pod poslovnim brojem OU- 433/2005 dana 15.07.2005. godine, a koja glasi:

KAMATA:

Kamatna stopa je promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 04,500% (četiri cijelih pedeset posto) godišnje. Kamata se obračunava primjenom direktne metode. Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.

Interkalarna kamata obračunava se u visini ugovorene kamatne stope na iskorišteni iznos kredita od početka korištenja pa do stavljanja kredita u otplatu, naplaćuje se jednokratno prilikom prijenosa kredita u otplatu, u roku od 15 dana (petnaest) dana od datuma zaduženja".

II. Tuženik Erste & Steiermarkische bank d.d., [osobni identifikacijski broj], [adresa], je dužan platiti tužitelju VA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 13.845,66 eura / 104.320,09 kn1 sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 02,79 eura/21,05 kn od 01. veljače 2008. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 05,97 eura/45,00 kn od 01. ožujka 2008. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 09,11 eura/68,66 kn od 09. travnja 2008. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 01,75 eura/13,16 kn od 10. svibnja 2008. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 01,94 eura/14,59 kn od 01. srpnja 2008. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 02,88 eura/21,72 kn od 01. listopada 2008. godine,pa sve do isplate,

- na iznos od 10,58 eura/79,74 kn od 01. studenog 2008. g., pa sve do isplate,

- na iznos od 07,87 eura/59,27 kn od 01. prosinca 2008. g., pa sve do isplate,

- na iznos od 10,58 eura/79,74 kn od 01. siječnja 2009. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 10,58 eura/79,74 kn od 01. veljače 2009. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 10,58 eura/79,74 kn od 01. ožujka 2009. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 10,58 eura/79,74 kn od 11. travnja 2009. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 17,03 eura/128,32 kn od 04. svibnja 2009. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 17,03 eura/128,32 kn od 05. lipnja 2009. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 17,03 eura/128,32 kn od 01. srpnja 2009. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 17,03 eura/128,32 kn od 06. kolovoza 2009.g.,pa sve do isplate,

- na iznos od 17,03 eura/128,32 kn od 07. rujna 2009. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 17,03 eura/128,32 kn od 01. listopada 2009.g., pa sve do isplate,

- na iznos od 17,03 eura/128,32 kn od 11. studenog 2009. g.,pa sve do isplate,

- na iznos od17,03 eura/128,32 kn od 07. prosinca 2009. g.,pa sve do isplate,

- na iznos od 17,03 eura/128,32 kn od 01. siječnja 2010. g.,pa sve do isplate,

- na iznos od 17,03 eura/128,32 kn od 01. veljače 2010. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 17,03 eura/128,32 kn od 11. ožujka 2010. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 17,03 eura/128,32 kn od 12. travnja 2010. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 17,03 eura/128,32 kn od 11. svibnja 2010. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 17,03 eura/128,32 kn od 01. lipnja 2010. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 17,03 eura/128,32 kn od 01. srpnja 2010 godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 17,03 eura/128,32 kn od 07. kolovoza 2010.g., pa sve do isplate,

- na iznos od 17,03 eura/128,32 kn od 07. rujna 2010. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 17,03 eura/128,32 kn od 01. listopada 2010. g., pa sve do isplate,

- na iznos od 12,77 eura/96,24 kn od 01. studenog 2010. g., pa sve do isplate,

- na iznos od 12,77 eura/96,24 kn od 01. prosinca 2010. g., pa sve do isplate,

- na iznos od 12,77 eura/96,24 kn od 01. siječnja 2011. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 12,77 eura/96,24 kn od 01. veljače 2011. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 12,77 eura/96,24 kn od 01. ožujka 2011. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 12,77 eura/96,24 kn od 01. travnja 2011. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 12,77 eura/96,24 kn od 01. svibnja 2011. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 07,88 eura/59,37 kn od 01. lipnja 2011. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 07,88 eura/59,37 kn od 06. srpnja 2011. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 07,88 eura/59,37 kn od 04. kolovoza 2011.godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 07,88 eura/59,37 kn od 12. rujna 2011. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 07,88 eura/59,37 kn od 01. listopada 2011. g., pa sve do isplate,

- na iznos od 02,39 eura/17,99 kn od 07. studenog 2011. g., pa sve do isplate,

- na iznos od 02,39 eura/17,99 kn od 05. prosinca 2011. g., pa sve do isplate,

- na iznos od 02,39 eura/17,99 kn od 01. siječnja 2012. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 02,39 eura/17,99 kn od 01. veljače 2012. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 02,39 eura/17,99 kn od 08. ožujka 2012. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 02,39 eura/17,99 kn od 10. travnja 2012. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 02,39 eura/17,99 kn od 03. svibnja 2012. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 02,39 eura/17,99 kn od 04. lipnja 2012. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 02,39 eura/17,99 kn od 05. srpnja 2012. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 02,39 eura/17,99 kn od 01. kolovoza 2012.godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 02,39 eura/17,99 kn od 06. rujna 2012. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 02,39 eura/17,99 kn od 04. listopada 2012. g., pa sve do isplate,

- na iznos od 02,39 eura/17,99 kn od 08. studenog 2012. g., pa sve do isplate,

- na iznos od 02,39 eura/17,99 kn od 10. prosinca 2012. g., pa sve do isplate,

- na iznos od 02,39 eura/17,99 kn od 01. siječnja 2013. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 02,39 eura/17,99 kn od 05. veljače 2013. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 02,39 eura/17,99 kn od 04. ožujka 2013. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 02,39 eura/17,99 kn od 02. travnja 2013. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 02,39 eura/17,99 kn od 06. svibnja 2013. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 02,39 eura/17,99 kn od 10. lipnja 2013. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 02,39 eura/17,99 kn od 11. srpnja 2013. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 02,39 eura/17,99 kn od 06. kolovoza 2013.godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 02,39 eura/17,99 kn od 06. rujna 2013. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 02,39 eura/17,99 kn od 07. listopada 2013. g., pa sve do isplate,

- na iznos od 02,39 eura/17,99 kn od 07. studenog 2013. g., pa sve do isplate,

- na iznos od 02,39 eura/17,99 kn od 09. prosinca 2013. g., pa sve do isplate,

- na iznos od 02,39 eura/17,99 kn od 01. siječnja 2014. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 171,55 eura/1.292,55 kn od 11. srpnja 2014. g., pa sve do isplate,

- na iznos od 06,57 eura/49,49 kn od 01. rujna 2005. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 05,46 eura/41,12 kn od 01. listopada 2005. g., pa sve do isplate,

- na iznos od 05,08 eura/38,27 kn od 01. studenog 2005. g., pa sve do isplate,

- na iznos od 04,84 eura/36,49 kn od 01. prosinca 2005. g., pa sve do isplate,

- na iznos od 05,06 eura/38,10 kn od 01. siječnja 2006. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 03,16 eura/23,78 kn od 01. veljače 2006. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 00,06 eura/00,48 kn od 01. rujna 2006. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 00,03 eura/00,24 kn od 01. listopada 2006. g., pa sve do isplate,

- na iznos od 06,15 eura/46,36 kn od 01. studenog 2008. g., pa sve do isplate,

- na iznos od 16,05 eura/120,91 kn od 01. siječnja 2009. g., pa sve do isplate,

- na iznos od 17,24 eura/129,86 kn od 01. veljače 2009. g., pa sve do isplate,

- na iznos od 18,44 eura/138,91 kn od 01. ožujka 2009. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 11,15 eura/83,99 kn od 01. travnja 2009. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 14,97 eura/112,82 kn od 01. svibnja 2009. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 11,97 eura/90,21 kn od 01. lipnja 2009. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 06,26 eura/47,17 kn od 01. srpnja 2009. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 08,50 eura/64,07 kn od 01. kolovoza 2009.godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 10,53 eura/79,33 kn od 01. rujna 2009. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 08,29 eura/62,43 kn od 01. listopada 2009 godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 09,36 eura/70,56 kn od 01. studenog 2009. g., pa sve do isplate,

- na iznos od 10,77 eura/81,14 kn od 01. prosinca 2009. g., pa sve do isplate,

- na iznos od 15,07 eura/113,51 kn od 01. siječnja 2010. g., pa sve do isplate,

- na iznos od 19,20 eura/144,66 kn od 01. veljače 2010. g., pa sve do isplate,

- na iznos od 18,04 eura/135,91 kn od 01. ožujka 2010. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 23,67 eura/178,35 kn od 01. travnja 2010. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 25,87 eura/194,91 kn od 01. svibnja 2010. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 25,46 eura/191,85 kn od 01. lipnja 2010. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 33,13 eura/249,60 kn od 01. srpnja 2010. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 32,92 eura/248,05 kn od 01. kolovoza 2010.g., pa sve do isplate,

- na iznos od 52,97 eura/399,14 kn od 01. rujna 2010. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 47,97 eura/361,43 kn od 01. listopada 2010 g., pa sve do isplate,

- na iznos od 40,72 eura/306,77 kn od 01. studenog 2010. g., pa sve do isplate,

- na iznos od 60,09 eura/452,77 kn od 01. prosinca 2010.g., pa sve do isplate,

- na iznos od 69,98 eura/527,23 kn od 01. siječnja 2011. g., pa sve do isplate,

- na iznos od 62,58 eura/471,51 kn od 01. veljače 2011. g., pa sve do isplate,

- na iznos od 64,86 eura/488,69 kn od 01. ožujka 2011. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 58,67 eura/442,02 kn od 01. travnja 2011. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 59,35 eura/447,21 kn od 01. svibnja 2011. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 77,51 eura/584,02 kn od 01. lipnja 2011. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 77,03 eura/580,41 kn od 01. srpnja 2011. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 114,02 eura/859,09kn od 01. kolovoza 2011. g., pa sve do isplate,

- na iznos od 83,35 eura/627,98 kn od 01. rujna 2011. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 82,32 eura/620,22 kn od 01. listopada 2011.g., pa sve do isplate,

- na iznos od 80,34 eura/605,34 kn od 01. studenog 2011.g., pa sve do isplate,

- na iznos od 76,49 eura/576,33 kn od 01. prosinca 2011. g., pa sve do isplate,

- na iznos od 83,33 eura/627,85 kn od 01. siječnja 2012. g., pa sve do isplate,

- na iznos od 88,20 eura/664,57 kn od 01. veljače 2012. g., pa sve do isplate,

- na iznos od 87,34 eura/658,03 kn od 01. ožujka 2012. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 84,90 eura/639,67 kn od 01. travnja 2012. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 85,83 eura/646,65 kn od 01. svibnja 2012. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 88,32 eura/665,46 kn od 01. lipnja 2012. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 85,71 eura/645,80 kn od 01. srpnja 2012. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 86,50 eura/651,73 kn od 01. kolovoza 2012.g., pa sve do isplate,

- na iznos od 84,26 eura/634,83 kn od 01. rujna 2012. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 82,15 eura/618,99 kn od 01. listopada 2012.g., pa sve do isplate,

- na iznos od 86,22 eura/649,62 kn od 01. studenog 2012.g., pa sve do isplate,

- na iznos od 85,22 eura/642,06 kn od 01. prosinca 2012. g., pa sve do isplate,

- na iznos od 86,50 eura/651,73 kn od 01. siječnja 2013. g., pa sve do isplate,

- na iznos od 80,95 eura/609,93 kn od 01. veljače 2013. g., pa sve do isplate,

- na iznos od 83,50 eura/629,10 kn od 01. ožujka 2013. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 85,47 eura/643,96 kn od 01. travnja 2013. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 82,56 eura/622,08 kn od 01. svibnja 2013. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 78,22 eura/589,33 kn od 01. lipnja 2013. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 75,76 eura/570,85 kn od 01. srpnja 2013. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 76,18 eura/573,96 kn od 01. kolovoza 2013.g., pa sve do isplate,

- na iznos od 79,22 eura/596,90 kn od 01. rujna 2013. g., pa sve do isplate,

- na iznos od 84,42 eura/636,09 kn od 01. listopada 2013.g., pa sve do isplate,

- na iznos od 82,66 eura/622,83 kn od 01. studenog 2013.g., pa sve do isplate,

- na iznos od 85,48 eura/644,06 kn od 01. prosinca 2013. g., pa sve do isplate,

- na iznos od 84,59 eura/637,36 kn od 01. siječnja 2014. g., pa sve do isplate,

- na iznos od 80,90 eura/609,57 kn od 01. veljače 2014. g., pa sve do isplate,

- na iznos od 82,22 eura/619,46 kn od 01. ožujka 2014. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 80,75 eura/608,44 kn od 01. travnja 2014. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 80,07 eura/603,27 kn od 01. svibnja 2014. g., pa sve do isplate,

- na iznos od 79,15 eura/596,34 kn od 01. lipnja 2014. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 79,38 eura/598,07 kn od 01. srpnja 2014. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 9.031,71 eura/68.049,40 kn od 10. srpnja 2014. godine, pa sve do isplate, po stopi od 15% godišnje na sve iznose za razdoblje do 31. prosinca 2007. godine, za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine, do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine, do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine, do 31. prosinca 2015. godine, po stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2016. godine, do 30. lipnja 2016. godine, po stopi od 08,05% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine, do 31. prosinca 2016. godine, po stopi od 7,88% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine, do 30. lipnja 2017. godine, po stopi od 7,68% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine, do 31. prosinca 2017. godine, po stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine, do 30. lipnja 2018. godine, po stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine, do 31. prosinca 2018. godine, po stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine, do 30. lipnja 2019. godine, po stopi od 6,54% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine, do 31. prosinca 2019. godine, po stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine, do 30. lipnja 2020. godine, po stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2020. godine, do 31. prosinca 2020. godine, po stopi od 5,89 % godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2021. godine, do 30. lipnja 2021. godine, po stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2021. godine, do 31. prosinca 2021. godine, po stopi od 5,61% godišnje, te od 01. siječnja 2022. godine, do isplate po kamatnoj stopi od 5,49% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve do isplate i to u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja preko ukupnog dosuđenog iznosa od 13.845,66 eura / 104.320,09 kn1, do ukupno zatraženog iznosa od 13.919,36 eura / 104.875,39 kn1, odnosno u vezi isplate iznosa od 73,70 eura / 555,30 kn1 zajedno sa zatraženom zateznom kamatom na taj dio odbijenog glavnog potraživanja.

IV. Odbija se kao neosnovan dio sporednog zahtjeva tužitelja u vezi plaćanja zatezne kamate na sve dosuđene iznose istaknute u točci I. izreke ove presude, po stopi od 8,14% godišnje, zatražene za razdoblje od 02. srpnja 2015. godine do 31. srpnja 2015. godine, te se odbija zahtjev tužitelja u vezi zatražene zatezne kamate na sve dosuđene iznose počevši od prvog dana u mjesecu do onog dana od kada je dosuđena zatezna kamata za pojedine iznose.

V. Odbija se kao neosnovan prijedlog tuženika u pogledu utvrđenja da postoji novčana tražbina tuženika prema tužitelju temeljem Ugovora u iznosima od po 219,56 eura/1.654,28 kn1 sa zatraženom zateznom kamatom na pojedine iznose, odnosno 137,94 CHF, odnosno u kunskoj protuvrijednosti tog iznosa od 641,34 kn, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom prema podnesku tuženika od 12. studenog 2021. godine, te se odbija kao neosnovan tuženikov prigovor radi prebijanja te novčane tražbine tuženika sa predmetnim novčanim potraživanjem tužitelja spram tuženika.

VI. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati razmjeran dio parničnih troškova u iznosu od 2.606,84 eura / 19.641,31 kn1, zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana 05. siječnja 2023. godine, do isplate, sve u roku od 15 dana.

VII. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja u vezi naknade parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 2.606,84 eura / 19.641,31 kn1, do zatraženog iznosa od 6.633,52 eura / 49.980,28 kn1, odnosno u vezi isplate iznosa od 4.026,68 eura / 30.339,02 kn sa zateznom kamatom na taj iznos od 05. siječnja 2023. godine, pa sve do isplate.

VIII. Odbija se kao neosnovan određeni novčani zahtjev tuženika u vezi naknade parničnog troška u iznosima od 4.977,11 eura /37.500,00 kn i 199,08 eura / 1.500,00 kn."

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom I i VII izreke žali se tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredbi parničnog postupka i odluke o parničnom trošku s prijedlogom, preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, uz naknadu troškova žalbe a podredno ju ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

2.1. Tuženik se žali protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom II, V, VI i VIII izreke zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka, pogrešno primijenjenog materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba tužitelja je djelomično osnovana dok je žalba tuženika neosnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22., 142/22. i 155/23 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je ocjenom dokaza, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim dijela odredbi čl. 7. i 8. Ugovora o kreditu 51400607-5102522980 sklopljenog između parničnih stranaka dana 14.07.2005. (dalje: Ugovor o kreditu) a kojim odredbama je propisana „valutna klauzula“ te „kamata“ kao i zahtjev na isplatu preplaćenih svota koje je tužitelj platio u ispunjenju dijela označenih ugovornih odredbi koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu tijekom otplate kredita i isplatu u CHF prema tečaju tuženika na dan odobrenja.

7. Prvostupanjski sud prihvaća kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva upućujući na obvezujući učinak presuda u kolektivnim sporovima glede ništetnih dijelova ugovornih odredbi gdje je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula te na temelju nalaza i mišljenja vještaka, ocjenjujući neosnovanim prigovor zastare kao i prigovor podnijet radi prebijanja jer je on podnijet pod uvjetom da sud ocijeni osnovanim tužiteljevo novčano potraživanje po osnovi ništetnih pojedinih ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, sudi preplatu izvršenu po tužitelju u odnosu na „valutu“ te nezastarjele obroke za „kamatu“ i to samo tzv. pozitivne razlike.

7.1. Odbija pak dio tužbenog zahtjeva gdje tužitelj traži utvrditi ništetnim točno određene dijelove odredbi Ugovora o kreditu zbog toga, što ocjenjuje kako tužitelj nema pravni interes za isticanje deklaratornih zahtjeva a za podnošenje takvih tužbenih zahtjeva nema potrebe, niti opravdanog razloga jer nisu cijele, po tužitelju označene odredbe Ugovora o kreditu ništetne.

8. Tuženik u izjavljenoj žalbi opširno obrazlaže svoje stajalište vezano uz subjektivnu i objektivnu nepristranost suda, smatrajući kako je potrebno razmotriti postoje li okolnosti u smislu odredbe čl. 71. st. 7. ZPP odnosno, da sudac ili njemu bliska osoba ima/ili je imao kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom i/ili valutnom klauzulom neovisno da li kod tuženika ili drugih banaka ili da bliska osoba sucu zastupa ili radi u odvjetničkom uredu koji zastupa veći broj tužitelja u sporovima sličnim ili istovrsnim predmetnom sporu-a u kojem slučaju se izjavljena žalba tuženika ima smatrati u tom dijelu zahtjevom za izuzeće u smislu nastavnih odredbi čl. 73. ZPP s time, da tuženik istovremeno i predlaže postupanje sukladno odredbi čl. 72. st. 2. ZPP.

9. Ovaj sud međutim navedene prijedloge nije ocijenio pravno obvezujućim u odnosu na svoje postupanje s obzirom da se radi o teoretskoj analizi hipotetske situacije (jer tuženik ne konkretizira niti osobu suca niti konkretnu situaciju) u kojoj se uređujući sudac (ili njemu bliska osoba) nalazi u činjeničnoj i pravnoj situaciji u kakvoj se nalaze i stranke predmetnog postupka a čime, kako tvrdi, bi bila uvjetovana njihova pristranost pa stoga niti žalbeni prijedlog da se uređujući suci preispitaju u smislu odredbe čl. 71. st. 7. ZPP i potom postupe u smislu daljnje odredbe čl. 72. st. 2. ZPP ovaj sud ne smatra zahtjevom za izuzeće s tim više što je podnijet, kako sam tuženik navodi – uvjetno, ukoliko bi uređujući suci našli da postoje drugi razlozi koji bi doveli u sumnju njihovu nepristranost a niti odredbe ZPP ne predviđaju uvjetno podnošenje zahtjeva za izuzeće.

10. Budući da je Ugovor o kreditu zaključen 14. lipnja 2005., u ovoj parnici se imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91., 73/91., 11/93., 3/94., 107/96., 91/96., 112/99., 88/01. - dalje: ZOO) kao i odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP).

11. Tužitelj kao korisnik kredita, suprotno ocjeni prvostupanjskog suda, nije izgubio pravni interes za utvrđenje pojedinih odredbi Ugovora o kreditu ništetnim a deklaratornom pravnom zaštitom se u odnose među strankama unosi izvjesnost i sigurnost te otklanjaju nejasnoće u pogledu sadržaja uzajamnih prava i obveza čime se doprinosi sprječavanju povrede prava. S obzirom da ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla s time, da ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor, nije isključena mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih njegovih odredbi jer se ne radi o uzroku ništetnosti koji bi predstavljao zabranu manjeg značenja u smislu odredbe čl. 107. st. 2. ZOO, kako s obzirom na obvezujuće učinke odluka u kolektivnom sporu tako i činjenicu da su označene odredbe Ugovora o kreditu koje su predmet prijepora, predstavljale njegove bitne sastojke.

12. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023. je u odnosu na postavljeno pitanje: može li se sud, pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi, u postupku pozivati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz Kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku zauzeo odgovor, kako je suprotan odredbi čl. 81. st. 4. ZZP kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.

13. Ovo shvaćanje je također podudarno shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske koje je iznijeto u odluci tog suda broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022., da u pojedinačnom potrošačkom sporu nije moguće odbiti dokazni prijedlog za saslušanje zaposlenika banke na okolnost obaviještenosti određenog potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora (a koja nije bila predmet utvrđivanja u kolektivnom sporu), a potom utvrditi da banka, na kojoj je teret dokazivanja, tu okolnost nije dokazala i zaključiti da nije dala odgovarajuće obavijesti potrošaču prije sklapanja ugovora jer bi takvim tumačenjem nastala situacija u kojoj se odluka o tužbenom zahtjevu temelji na okolnosti koja zapravo nikad nije bila utvrđena, niti ju je banka mogla dokazivati ni u kolektivnom, ni u pojedinačnom potrošačkom sporu, što je suprotno zahtjevima jednakosti oružja i prava na pristup sudu.

14. Tako su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama ugovornih odredbi na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka sud je dužan, u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjeriti na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donijetih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) Ugovora o kreditu, čime bi se tek udovoljilo temeljnim postupovnim zahtjevima prava na jednakost oružja kako ga tumače i Europski sud za ljudska prava i Ustavni sud te institucionalnim jamstvima prava na pravično suđenje, kao što je pravo na pristup sudu.

15. U ovoj su parnici provedeni dokazi radi utvrđenja označenih činjenica i to dokaz saslušanjem djelatnice tuženika ĆA koja se ne sjeća razgovaranja s klijentima prilikom ugovaranja i realizacije kredita dok je iz iskaza tužitelja utvrđeno da se nije, niti moglo pregovarati o odredbama Ugovora o kreditu te je prvostupanjski sud pravilno zaključio kako su stranke sklopile tipizirani potrošački ugovor sa promjenjivom kamatnom stopom u valuti CHF, o kojem se nije pojedinačno pregovaralo a tužitelju kao potrošaču nije bila predočena odgovarajuća obavijest o njegovim odredbama prije i prilikom sklapanja ugovora.

16. Stoga, budući da tuženik nije dokazao da je s tužiteljem u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu pojedinačno pregovarao o spornim odredbama te ga, uz ostalo nije upoznao niti s interkalarnom kamatom koja se naplaćuje prilikom prijenosa kredita u otplatu i od čega se ona sastoji a radi se o ugovoru kojeg je prethodno pripremio tuženik, sporne su odredbe čl. 7. i 8. Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 103. ZOO ništave te su prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, zbog čega su ništave i u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP.

17. Prema odredbi čl. 81. ZZP na tuženiku je bio teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao kako o kamatnoj stopi te valuti obveze ali i o daljnjim odredbama čl. 7. i 8. Ugovora o kreditu u vidu povrata obveza, kamata za zakašnjenje u plaćanju, naknada i drugih eventualnih troškova što će se sve obračunati po srednjem tečaju Banke na dan odobrenja „žiro računa“ banke, upoznatosti korisnika kredita s mogućim promjenama nastalim uslijed promjene tečaja te načina obračuna interkalarne kamate koja se naplaćuje jednokratno prilikom prijenosa kredita u otplatu. Tuženik međutim, ne samo da ovo nije dokazao, već iz predmetnih odredbi Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora te se tako radi o odredbama Ugovora koje su prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača a to znači, da se radi o nepoštenim odredbama Ugovora o kreditu, u smislu odredbe čl. 81. ZZP koje su ništave u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP.

18. Isto tako, Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke a prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva što znači da su u ugovoru o kreditu tužitelju morali biti na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora o kreditu tako, da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.

19. Kako iz iskaza tužitelja proizlazi da prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije imao nikakvih mogućnosti pregovaranja o njegovim, već pripremljenim odredbama, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj kao potrošač nije bio u mogućnosti pregovarati sa tuženikom a tužitelju je trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbe ugovora kako bi mogao predvidjeti posljedice koje iz tih odredbi proizlaze a o kojima tužitelj nije bio u poziciji pregovarati, slijedom čega se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.

20. Slijedom iznijetog nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika koji se odnose na obaviještenost tužitelja sa ugovornim odredbama i njihovoj potpunoj određenosti dok su ostvareni žalbeni razlozi tužitelja u odnosu na pobijani dio prvostupanjske presude pod točkom I izreke pa je primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačena prvostupanjska presuda u tom dijelu te prihvaćen deklaratorni dio tužbenog zahtjeva tužitelja.

21. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je djelomično potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. a povodom tužbe tužitelja potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka je pravomoćno utvrđeno kako su banke u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita tako, što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili ništetne i nepoštene ugovorne odredbe gdje je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača.

22. Dijelom Ugovora o kreditu, gdje je određena promjenjiva visina kamatne stope tuženik je, ugovarajući takvu kamatnu stopu postupio suprotno odredbi čl. 59. ZZP koji je važio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, s obzirom da se o tim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorene kamatne stope, što je uzrokovalo potrebu primjene odredbe čl. 81. st. 1. i 2. ZZP i naročito odredbe čl. 82. alineja 10. i 11. ZZP, sa posljedicom predviđenom odredbom čl. 87. st. 1. ZZP koja predviđa da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

23. Posljedica takve nepoštene odredbe jest njezina ništavost budući da kamata mora biti određena odnosno, odrediva u smislu odredbe čl. 46. st. 2. ZOO a ugovorna odredba gdje se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva ali nije razumljiva a jedino je sigurno kako visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke.

24. Odredba o promjeni kamatne stope je odlučujuća ugovorna odredba a ona je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena pa tako ova odredba u dijelu čl. 2. Ugovora o kreditu, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja te dovodi do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. Tako se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci Ugovora a putem označene ugovorne odredbe tuženik je onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamate što je suprotno odredbi čl. 26. ZOO koja propisuje da je Ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima Ugovora. Uz iznijeto, označeni dio odredbi čl. 2. Ugovora o kreditu suprotan je odredbi čl. 12. ZOO gdje je određeno da su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveze iz tih odnosa, dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno, da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti.

25. S obzirom da je kamata cijena a cijena je bitan element Ugovora o kreditu te mora biti određena odnosno, odrediva prema odredbama Ugovora, samim time već odredba ugovora koju koristi tuženik a na temelju koje se cijena određuje prema njegovoj jednostranoj odluci bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, upućuje na ocjenu kako je označena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja.

26. Tuženik je nadalje nepošteni stjecatelj jer je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako, da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora, kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača, čime je također postupljeno suprotno odredbama tada važećeg ZZP i odredbama ZOO.

27. Pravnim utvrđenjima iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu, gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. je utvrđeno, da su banke u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je postupljeno suprotno odredbama čl. 81. i 82. ZZP.

28. Označenim dijelom odredbe Ugovora o kreditu gdje je ugovorena isplata protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju na dan korištenja kredita- „odobrenja žiro računa Banke“ te obveza tužitelja na pristanak rizika i učinaka vezanih uz promjenu tečajnih odnosa tuženik je, ugovarajući ih, također postupio suprotno odredbi čl. 59. ZZP, sa posljedicom predviđenom odredbom čl. 87. st. 1. ZZP.

29. Ništavost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) a prema odredbi čl. 104. st. 1. ZOO, u slučaju ništavosti ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora dok je odredbom čl. 210. st. 1. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

30. Kako je tuženik sastavio predmetni Ugovor o kreditu i isključivo on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju taj Ugovor, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj, na koje utvrđenje ne utječu žalbeni navodi tuženika kojima upućuje, uz ostalo i na odluke drugih sudova te u smislu odredbi čl. 210. i čl. 214. ZOO mora vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

31. Tuženik također neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba čl. 214. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.

32. Objedinjenim pravnim shvaćanjem donijetim na sjednici Građanskog odjela VSRH 31. siječnja 2022. izraženo je Mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. godine., te ono glasi: „Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005) te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe“.

33. Zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja nadalje glasi: „Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.“

34. Kako se zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja (prema sadržaju točke 5.) odnosi upravo na tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka a predmetna tužba je podnijeta 10. lipnja 2019. dok je pravomoćnost sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača glede ništetne i nepoštene ugovorne odredbe gdje je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva nastupila 13. lipnja 2014. odnosno, glede valutne klauzule dana 14. lipnja 2018., tužba tužitelja je podnijeta u roku propisanom odredbom čl. 371. ZOO.

35. Budući da je nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka, izrađen sukladno odredbama čl. 258.-261. ZPP, a stranke na njega nisu imale primjedbi niti daljnjih dokaznih prijedloga s time, da je u izračunu uzeo u obzir vrijeme tzv. "pozitivnih razlika tijekom otplate kredita", prvostupanjski sud je pravilno utvrdio visinu tužbenog zahtjeva u odnosu na prihvaćeni dio zahtjeva za isplatu.

36. Navodi tuženika iz podneska od 12. studenog 2021. (str. 365-369 spisa) se ne mogu smatrati istaknutim prigovorom radi prebijanja jer takav procesnopravni prigovor podrazumijeva da tuženik ne osporava potraživanje tužitelja iz tužbenog zahtjeva što ovdje nije slučaj jer tuženik tužiteljevu tražbinu u cijelosti osporava.

37. Osnovna pretpostavka prigovora radi prebijanja ne može se smatrati ostvarenom navodom tuženika: "ukoliko sud nađe ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli….tada tuženik izjavljuje prigovor radi prebijanja“ jer prigovor radi prebijanja podrazumijeva zahtjev tuženika da se kompenzira utuženo potraživanje s protupotraživanjem tuženika u parničnom postupku na osnovi konstitutivne odluke suda odnosno da sud, uz utvrđenje postojanja tražbine tužitelja, utvrdi postojanje protutražbine istaknute radi prebijanja i potom ih svojom odlukom međusobno prebije.

38. Kako nije moguć uvjetni prigovor radi prebijanja jer se radi o tuženikovom procesnopravnom zahtjevu o kojem sud, primjenom čl. 338. st. 3. ZPP odlučuje jednako kao i o zahtjevu tužitelja, ako su za to ostvarene pretpostavke, žalba tuženika glede dijela prvostupanjske presude pod točkom V izreke nije osnovana.

39. Slijedom svega iznijetog je prvostupanjski sud odluku u dijelu pod točkom II i V izreke donio pravilnom primjenom odredbe čl. 103. ZOO kao i odredbi čl. 210. te 214. ZOO pa je žalbu tuženika trebalo odbiti kao neosnovanu primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u tom dijelu.

40. Naposlijetku, dio žalbe tuženika koji se odnosi na odbijanje tuženikovog prijedloga za podnošenje zahtjeva za prethodnu odluku sudu EU treba ukazati kako povredu prava na obrazloženu sudsku odluku u kontekstu zaštite ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje može počiniti jedino sud zadnje instance (prim. odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2089/2017 od 3. prosinca 2019.) a ne i prvostupanjski sud.

41. Odluka o parničnom trošku se sada osniva na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP jer tužitelj nije uspio s razmjerno neznatnim dijelom svojeg zahtjeva (73,70 eura) zbog kojega nisu nastali nikakvi troškovi.

42. Tako je primjenom odredbe čl. 155. ZPP trebalo tužitelju obrediti i daljnjih 1.147,18 eura parničnog troška od, po prvostupanjskom sudu pravilno obređenih ukupnih troškova u svoti od 3.753,02 eura (28.277,16 kuna) i primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP uvažiti njegovu žalbu te preinačiti odluku o parničnom trošku u dijelu pod točkom VII izreke za svotu od 1.147,18 eura.

43. Glede daljnjeg dijela parničnog troška tužitelja u svoti od 2.879,50 eura je prvostupanjski sud odbio tužitelja pravilnom primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP jer troškovi podnesaka od 25. srpnja i 2. studenog 2022. nisu bili potrebni radi vođenja parnice budući da je tužitelj postupio po traženju suda podneskom od 3. lipnja 2022. dok je trošak ročišta održanih dana 1. veljače 2021. i 1. travnja 2021. prvostupanjski sud obredio pravilnom primjenom Tbr. 9. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022, 138/2023 - dalje: Tarifa) pa je žalbu tužitelja trebalo primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao pod točkom II izreke.

44. Žalba tuženika u odnosu na parnični trošak o kojemu je prvostupanjski sud odlučio u dijelu pod točkom VI i VIII izreke je odbijena kao neosnovana budući da je parnični trošak tužitelja obređen sukladno odredbi Tbr. 50 Tarife prema kojoj vrijednost boda iznosi 15,00 kuna a potom je pravilnom primjenom čl. 13. st. 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22, 88/22) prema kojemu se iznosi navedeni u kuni u pravnim instrumentima smatraju iznosima u euru uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona i to stoga što je prvostupanjski sud tužitelju obredio ukupnu svotu parničnog troška i potom postupio prema pravilima za preračunavanje te je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska odluka o trošku sadržana pod točkom VI i VIII izreke.

45. Tužitelju je priznat i trošak žalbe primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP jer je glede glavnog traženja uspio u cijelosti sa ovom parničnom radnjom te mu je primjenom Tbr. 10.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23) a u svezi njezine Tbr. 52.3. i 50. obređen trošak žalbe u svoti od 124,43 eura uz trošak poreza od 31,11 eura i trošak pristojbe na žalbu u visini od 53,09 eura, sve sukladno troškovniku kojim je sud vezan i odredbi čl. 166. st. 2. ZPP.

U Zagrebu, 17. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

Andrina Raspor Flis

.