Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž R-209/2024-3

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, po sucu Dragi Grubeši, u pravnoj stvari tužitelja EIB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Irini Daskal, odvjetnici iz Karlovca, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., [osobni identifikacijski broj], Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, zastupanog po punomoćnicima po zaposlenju, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6640/2021-26 od 25. lipnja 2024., 17. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6640/2021-26 od 25. lipnja 2024.

II. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4, [osobni identifikacijski broj], platež tužitelju EIB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]

iznosa od 192,67 EUR/1.451,66 kn na ime naknade plaće sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa kako slijedi:

- 52,13 eur/392,80 kn od 15.02.2016.g.,

- 12,51 eur/ 94,26 kn od 15.02.2016.g.,

- 51,11 eur/385,12 kn od 15.05.2018.g.,

- 12,78 eur/ 96,28 kn od 15.06.2018.g.,

- 64,13 eur/483,20 kn od 15.01.2019.g., pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, do 31.12.2022.g., a od 01.01.2023. pa do isplate, po stopi izračunatoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku platež tužitelju troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom po stopi izračunatoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućom od dana donošenja presude, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.",

kao neosnovan."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih navoda i prizna trošak sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće za dane blagdana i neradnih dana u kojima je tužitelj kao smjenski radnik zaposlen kod tuženika prema rasporedu radnog vremena nije radio i to u vremenskom razdoblju tijekom 2016. (2 mjeseca), zatim tijekom 2018. (3 mjeseca), a sve temeljem odredbe čl. 73. st. 1. Kolektivnog ugovora za Hrvatske autoceste iz 2014. ("Narodne novine" broj 81/14., dalje KU/14) i čl. 74. Kolektivnog ugovora za Hrvatske autoceste, održavanje i naplate autocestarine ("Narodne novine" broj 22/18., dalje KU/18), jer radnici koji rade u prvoj smjeni od ponedjeljka do petka primaju naknadu plaće kao da su radili na dane blagdana iako nisu radili, pa stoga smatra da je tuženik stavio radnike u smjenskom radu u neravnopravan položaj u odnosu na radnike koji rade samo u prvoj smjeni (192,67 EURA).

5. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijsko-knjigovodstvene struke Lidije Tkalec Gradinščak prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće:

- ako tužitelj ima pravo na naknadu plaće za vrijeme državnih praznika koji su padali od ponedjeljka do petka, a na koje nije radio, tada ista iznosi 192,67 EURA, za siječanj 2016. 392,80 kn za kolovoz 2016. 94,26 kn, za travanj 2018. 385,12 kn, za svibanj 2018. 96,28 kn, za prosinac 2018. 483,20 kn. Iz evidencije rada ne proizlazi da je tužitelju za navedene blagdane evidentiran manjak sati, a vještak se ne može očitovati da li je tužitelj morao naknadno odraditi baš te sate, obzirom da je radio po drukčijem rasporedu od nesmjenskog (usporednog radnika), a činjenica je da je u promatranom razdoblju odradio veći broj od usporednog radnika koji rad mu je plaćen. Također, utvrđeno je da iz evidencije rada ne proizlazi da je tužitelju za navedene blagdane evidentiran manjak sati, te da je tužitelj radio po drugačijem rasporedu od nesmjenskog radnika te da je u promatranom razdoblju odradio veći broj sati od usporednog radnika – nesmjenskog radnika koji rad mu je plaćen.

6. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja nakon što je razmotrio odredbe Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 33/96., 96/01., 13/02., 112/05., 59/06., 55/08., 74/11., 130/11., dalje: ZBSNRH), zatim odredbe čl. 94. st. 1. i čl. 95. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23., dalje: ZR) sa zaključkom: Kada blagdan pada u dan kad bi radnik trebao raditi i zaista radi navedenog dana, ima pravo na povećanu plaću za rad blagdanom.

7. Kada blagdan pada u dan kada bi radnik trebao raditi i zaista radi navedenog dana, ima pravo na povećanu plaću za rad blagdanom. Ukoliko je radnik prema uobičajenom rasporedu radnog vremena trebao raditi i primiti plaću, a ne radi, zbog toga što je blagdan ili neradni dan utvrđen zakonom, tada također ostvaruje plaću. Ta odredba bi se u konkretnom slučaju primjenjivala na nesmjenske radnike. Dakle, ukoliko blagdan pada na jedan dan od ponedjeljka do petka, a kada bi nesmjenski radnik trebao raditi, no zbog blagdana ne radi, on ima pravo primiti naknadu plaće za taj dan. Međutim ukoliko radnik u navedene dane prema uobičajenom rasporedu radnog vremena nije niti trebao raditi u dane blagdana ili neradne dane, on ne ostvaruje pravo na naknadu plaće, što se u konkretnom slučaju odnosi na tužitelja tj. smjenske radnike. Kao što se nesmjenskim radnicima subota i nedjelja ubrajaju u tjedni odmor i nemaju pravo na naknadu plaće ako blagdan (primjerice Uskrs koji uvijek pada na nedjelju) padne na nedjelju, jer je to inače dan njihovog tjedno odmora i nisu bili raspoređeni za rad na taj dan, tako se i smjenskim radnicima dani u kojima prema rasporedu nisu u obvezi raditi ubrajaju u tjedni odmor, neovisno što možda na jedan od tih dana pada na blagdan. Smjenski radnici nemaju kao dane tjednog odmora određeno subotu i nedjelju, već ovisno o rasporedu smjena i preraspodjeli radnog vremena dani tjednog odmora padaju u različite dane u tjednu. Analogno nesmjenskim radnicima, ukoliko dan smjenskom radniku pada na blagdan, smjenski radnik nema pravo na naknadu plaće, ako taj dan ne radi. Ukoliko smjenski radnik radi nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za kojim je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću sukladno čl. 94. Zakona o radu/14 i u konkretnom slučaju čl. 69. Kolektivnog ugovora za radnike tuženika iz 2014. godine.

8. Ukoliko je radnik prema uobičajenom rasporedu radnog vremena trebao raditi i primiti plaću, a ne radi zbog toga što je blagdan ili neradni dan utvrđen zakonom, tada također ostvaruje plaću. Kad nesmjenski radnik radi na dane blagdana koji padaju na jedan dan od ponedjeljka do petka, a kada bi nesmjenski radnik trebao raditi, no, zbog blagdana ne radi, on ima pravo primiti naknadu plaće za taj dan. Međutim, ukoliko radnik u navedene dane prema uobičajenom rasporedu radnog vremena nije niti trebao raditi u dane blagdana ili neradne dane, on ne ostvaruje pravo na naknadu plaće, što se u konkretnom slučaju odnosi na tužitelja (blagajnik – smjenski radnik). Kao što se nesmjenskim radnicima subota i nedjelja ubrajaju u tjedni odmor i nemaju pravo na naknadu plaće ako blagdan padne na Uskrs ili nedjelju, jer je to inače dan njihovog tjednog odmora i nisu bili raspoređeni za rad na taj dan, tako se i smjenskim radnicima dani u kojima prema rasporedu nisu u obvezi raditi ubrajaju u tjedni odmor, neovisno o tome što možda jedan od tih dana pada na blagdan. Smjenski radnici nemaju kao dane tjednog odmora određeno subotom i nedjeljom već ovisno o rasporedu smjena i preraspodjeli radnog vremena dani tjednog odmora padaju u različite dane u tjednu. Analogno nesmjenskim radnicima, ukoliko dan smjenskog radnika pada na blagdan, smjenski radnik nema pravo na naknadu plaće, ako taj dan ne radi. Ukoliko smjenski radnik radi nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću, sukladno čl. 94. ZR-a i čl. 69. Kolektivnog ugovora za radnike tuženika iz 2014.

9. Činjenica jest da nesmjenski i smjenski radnici unutar istog fonda sati nemaju isti fond odrađenih sati, ali također zbog te činjenice nesmjenski radnici imaju pravo na povećanu plaću u odnosu na smjenske radnike što je u skladu sa pozitivnim propisima te ne predstavlja diskriminaciju (čl. 7. st. 4. ZR-a).

10. Pravna shvaćanja i zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća pravilnim ovaj sud.

11. Tužitelju na žalbene navode valja odgovoriti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-1261/2024-2 od 8. listopada 2024. u istovjetnom činjeničnom i pravnom pitanju odbio reviziju tužitelja i na postavljeno pitanje dao slijedeće pravno shvaćanje.

12. Odredbom čl. 5. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj koja glasi: "Zaposlenici u dane iz čl. 1. i 3. ovog Zakona imaju pravo na naknadu plaće" u primjeni treba tumačiti na način da je za isplatu naknade plaće za rad blagdanom, preduvjet da je radnik po svom radnom rasporedu na taj dan bio dužan raditi (u kojem bi slučaju da je radio, ostvario plaću) jer prema unaprijed određenom mjesečnom rasporedu rada tužitelj na utužene blagdane nije imao obvezu rada, već je te dane koristio kao tjedni odmor, neovisno što je u čl. 95. ZR-a propisano: Za razdoblje u kojem ne radi zbog opravdanih razloga određenim zakonom, drugim propisima, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće jer se ne radi o situaciji iz citirane zakonske odredbe.

13. Tužitelj se u svezi primjene čl. 73. KU/14 i čl. 74. st. 1. KU/18 upućuje na toč. 16. i toč. 17. obrazloženja citirane presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1261/2014-2 od 8. listopada 2024.

14. U pogledu činjeničnih prigovora u žalbi tužitelju valja ukazati da u sporovima male vrijednosti ovaj sud ne može razmatrati činjenične prigovore (čl. 467. st. 2. ZPP-a).

15. Budući prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a niti materijalno pravo pogrešno primijenio, valjalo je odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Osijek, 17. prosinca 2024.

Sudac

Drago Grubeša