REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1355/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, protiv tužene GK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Josip Dizdar, odvjetnik u Sisku, I. K. Sakcinskog 12, radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, posl. br. Gž Zk-708/19-2 od 8. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku broj P- 276/2018-11 od 5. lipnja 2019., u sjednici održanoj 17. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
Revizija se odbija.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za ispravljanjem zemljišnoknjižnog stanja na temelju rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Glini, Zemljišno-knjižnog odjela Glina, posl. br. Z-4096/18-15, Z-7275/16 od 4. travnja 2018. donesenog u pojedinačnom ispravnom postupku (toč. I. izreke) te je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženoj trošak parničnog postupka (toč. II. izreke).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Rješenjem ovog suda posl. br. Revd-517/21-2 od 9. lipnja 2021. dopuštena je tužitelju revizija protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pravnog pitanja:
"Je li moguće stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u vlasništvu zemljišne zajednice i na kojima je potom bilo upisano pravo vlasništva za korist Republike Hrvatske, odnosno koje pretpostavke moraju biti ispunjene za stjecanje toga prava?"
4. Tužitelj je na temelju dopuštenja ovog suda, u odnosu na dopušteno pravno pitanje, podnio reviziju protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, posl. br. Gž Zk-708/19-2 od 8. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku broj P-276/2018-11 od 5. lipnja 2019..
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija nije osnovana.
7. Predmet spora je ispravak zemljišnoknjižnog upisa provedenog na temelju rješenja donesenog u pojedinačnom z.k. ispravnom postupku.
8. Na temelju odredbe čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
9. Odredbom čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17 – pročišćeni tekst – dalje: ZV) propisano je kada se i pod kojim uvjetima može stjecati pravo vlasništva dosjelošću na nekretnini, te da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske može steći dosjelošću pravo vlasništva nekretnine, ako je njegov posjed bio zakonit, istinit i pošten ili barem pošten.
10. Slijedom navedenog, odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:
Moguće je stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u vlasništvu zemljišne zajednice i na kojima je bilo potom upisano pravo vlasništva za korist Republike Hrvatske.
Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama na kojima je bilo upisano pravo vlasništva za korist Republike Hrvatske, samostalni posjednik nekretnine može steći pravo vlasništva ako je kao samostalni posjednik nekretnine, čiji je posjed bio zakonit, istinit i pošten, te je istu samostalno posjedovao protekom 20 godina ili ako je njegov posjed bio barem pošten kada je nekretninu samostalno posjedovao protekom 40 godina.
11. U slučaju posjedovanja nekretnine koja je bila u vlasništvu zemljišne zajednice, odlučno je, je li posjednik bio barem pošten tj. da posjednik kada je stekao posjed nekretnine nije znao niti je, s obzirom na okolnosti, imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, jer dioba zemljišne zajednice nije provedena prije 6. travnja 1941. odnosno da dioba zemljišne zajednice nije provedena na temelju odobrenja Okružne komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju, ako je diobni postupak pokrenut prije 6. travnja 1941. (čl. 3. Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom od 15. travnja 1947. - "Narodne novine" broj 36/47 – dalje: Zakon o proglašenju imovine općenarodnom imovinom). To stoga, što u slučaju kada je posjednik znao, da dioba zemljišne zajednice nije provedena prije 6. travnja 1941. odnosno da nije bilo odobrenja Okružne komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju za diobu zemljišne zajednice koja je pokrenuta prije 6. travnja 1941., ali nije bila dovršena do tog datuma, morao je znati da nije bilo moguće stjecanje prava vlasništva na tim nekretninama, jer su postale općenarodna imovina.
12. U konkretnom slučaju nije sporno da su prednici tužene sklopili kupoprodajni ugovor 6. rujna 1971. koji je ovjeren u Općini Glina i na koju kupoprodaju, je plaćen porez na promet nekretnina. Nižestupanjski sudovi su utvrdili da od tada tužena sa svojim prednicima ima neprekidan posjed sporne nekretnine, a što znači da ima zakonit i istinit posjed.
13. Odredbom čl. 18. st. 5. ZV propisano je da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.
14. Tuženik nije dokazivao da je tužiteljičin posjed nepošten, a zbog čega se sukladno zakonskoj presumpciji smatra poštenim.
15. Budući da su nižestupanjski sudovi utvrdili da tužena ima kvalificirani posjed (zakonit, istinit i pošten) za dosjedanje na nekretninama bio je potreban rok za samostalno posjedovanje nekretnine sukladno odredbi čl. 159. st. 2. i 4. ZPP u trajanju od 20 godina. Budući da je rok od 20 godina protekao i od kupoprodaje nekretnine, nižestupanjski sudovi su pravilno odbili ispravak zemljišnoknjižnog upisa u korist tužitelja, jer je tužena stekla pravo vlasništva na predmetnim nekretninama dosjelošću.
16. S obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena te da odgovor na dopušteno pravno pitanje ne utječe na donošenje drugačije odluke, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 17. listopada 2024.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
