Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1465/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej, predsjednika vijeća, Suzane Radaković, suca izvjestitelja i Sandre Artuković Kunšt, univ.spec.iur. člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćeniku ID, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika [trgovačko društvo], sa sjedištem u [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima iz [trgovačko društvo], [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-146/2021-17 od 17. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-146/2021-17 od 17. siječnja 2024. i predmet se vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje.

II Odluka o troškovima postupka tuženika povodom pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-146/2021-17 od 17. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 7. Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102114366, koji je ovjeren od javnog bilježnika AB iz [adresa], pod brojem OV-15197/04, dana 18. studenog 2004., sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojemu je ugovorena valutna klauzula za dospjele obveze korisnika kredita za vraćanje anuiteta kredita iskazana u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi:

„7. Iznos anuiteta =331,36 CHF.

Valutna klauzula. Povrat obveza iz ovog ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenje u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke.“

II Nalaže se tuženiku [trgovačko društvo], [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužitelju RG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zbog primjene naprijed navedene ništetne i nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i ugovorna kamata švicarski franak, isplati razliku između iznosa otplaćenih anuiteta u CHF preračunatih u kune po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan plaćanja anuiteta u odnosu na početno utvrđene anuitete u CHF preračunate u kune po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan isplate kredita, uz isključenje utjecaja razlike plaćene redovne kamate, u iznosu od 2.155,75 eura (dvijetisućestopedesetpeteuraisedamdesetpetcenti), sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% počevši od 2. siječnja 2005. pa do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja se utvrđuje uvećanjem referentne stope za 3% poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (u daljnjem tekstu: z. z. kamata), tekućom na iznos od:

- 34,51 eura počev od 2. siječnja 2005. pa do isplate

- 0,79 eura počev od 8. siječnja 2005. pa do isplate

- 0,79 eura počev od 9. veljače 2005. pa do isplate

- 0,79 eura počev od 8. ožujka 2005. pa do isplate

- 0,79 eura počev od 7. travnja 2005. pa do isplate

- 0,79 eura počev od 5. svibnja 2005. pa do isplate

- 0,79 eura počev od 7. lipnja 2005. pa do isplate

- 0,79 eura počev od 7. srpnja 2005. pa do isplate

- 0,79 eura počev od 5. kolovoza 2005. pa do isplate

- 0,79 eura počev od 7. rujna 2005. pa do isplate

- 0,79 eura počev od 6. listopada 2005. pa do isplate

- 0,79 eura počev od 5. studenog 2005. pa do isplate

- 0,79 eura počev od 7. prosinca 2005. pa do isplate

- 0,79 eura počev od 6. siječnja 2006. pa do isplate

- 0,79 eura počev od 8. veljače 2006. pa do isplate

- 0,79 eura počev od 4. ožujka 2006. pa do isplate

- 0,79 eura počev od 6. travnja 2006. pa do isplate

- 0,79 eura počev od 6. svibnja 2006. pa do isplate

- 0,79 eura počev od 7. lipnja 2006. pa do isplate

- 0,79 eura počev od 7. srpnja 2006. pa do isplate

- 0,79 eura počev od 5. kolovoza 2006. pa do isplate

- 0,79 eura počev od 6. rujna 2006. pa do isplate

- 0,79 eura počev od 5. listopada 2006. pa do isplate

- 0,79 eura počev od 4. studenog 2006. pa do isplate

- 0,79 eura počev od 6. prosinca 2006. pa do isplate

- 0,79 eura počev od 5. siječnja 2007. pa do isplate

- 3,62 eura počev od 6. veljače 2009. pa do isplate

- 4,63 eura počev od 6. ožujka 2009. pa do isplate

- 1,46 eura počev od 7. travnja 2009. pa do isplate

- 3,37 eura počev od 7. svibnja 2009. pa do isplate

- 0,83 eura počev od 8. siječnja 2010. pa do isplate

- 4,01 eura počev od 9. veljače 2010. pa do isplate

- 3,71 eura počev od 9. ožujka 2010. pa do isplate

- 8,95 eura počev od 8. travnja 2010. pa do isplate

- 11,70 eura počev od 8. svibnja 2010. pa do isplate

- 15,14 eura počev od 8. lipnja 2010. pa do isplate

- 22,80 eura počev od 8. srpnja 2010. pa do isplate

- 15,86 eura počev od 8. kolovoza 2010. pa do isplate

- 32,04 eura počev od 8. rujna 2010. pa do isplate

- 39,68 eura počev od 5. listopada 2010. pa do isplate

- 1.933,69 eura počev od 5. listopada 2010. pa do isplate,

sve to u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku [trgovačko društvo], [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju RG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.498,17 eura zajedno sa z. z. kamatom počev od 17. siječnja 2024. pa do isplate, a u roku od 15 dana.

IV Odbijaju se tuženikovi prigovori prijeboja koji glase:

"Utvrđuje se da postoji tražbina tuženika prema tužitelju koja iznosi kn 6.274,06 zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- kn 8,09 od 02.01.2005. pa do isplate,

- kn 44,54 od 02.02.2005. pa do isplate,

- kn 32,97 od 02.03.2005. pa do isplate,

- kn 70,09 od 02.04.2005. pa do isplate,

- kn 66,34 od 02.05.2005. pa do isplate,

- kn 70,35 od 02.06.2005. pa do isplate,

- kn 96,43 od 02.07.2005. pa do isplate,

- kn 102,76 od 02.08.2005. pa do isplate,

- kn 64,75 od 02.09.2005. pa do isplate,

- kn 71,64 od 02.10.2005. pa do isplate,

- kn 74,00 od 02.11.2005. pa do isplate,

- kn 75,45 od 02.12.2005. pa do isplate,

- kn 74,13 od 02.01.2006. pa do isplate,

- kn 85,92 od 02.02.2006. pa do isplate,

- kn 105,81 od 02.03.2006. pa do isplate,

- kn 115,81 od 02.04.2006. pa do isplate,

- kn 112,04 od 02.05.2006. pa do isplate,

- kn 108,36 od 02.06.2006. pa do isplate,

- kn 115,65 od 02.07.2006. pa do isplate,

- kn 117,90 od 02.08.2006. pa do isplate,

- kn 105,11 od 02.09.2006. pa do isplate,

- kn 109,29 od 02.10.2006. pa do isplate,

- kn 108,56 od 02.11.2006. pa do isplate,

- kn 114,49 od 02.12.2006. pa do isplate,

- kn 131,37 od 02.01.2007. pa do isplate,

- kn 142,72 od 02.02.2007. pa do isplate,

- kn 137,45 od 02.03.2007. pa do isplate,

- kn 140,53 od 02.04.2007. pa do isplate,

- kn 169,26 od 02.05.2007. pa do isplate,

- kn 176,32 od 02.06.2007. pa do isplate,

- kn 185,63 od 02.07.2007. pa do isplate,

- kn 185,56 od 02.08.2007. pa do isplate,

- kn 172,81 od 02.09.2007. pa do isplate,

- kn 191,79 od 02.10.2007. pa do isplate,

- kn 192,26 od 02.11.2007. pa do isplate,

- kn 178,94 od 02.12.2007. pa do isplate,

- kn 180,40 od 02.01.2008. pa do isplate,

- kn 156,41 od 02.02.2008. pa do isplate,

- kn 136,92 od 02.03.2008. pa do isplate,

- kn 117,68 od 02.04.2008. pa do isplate,

- kn 162,83 od 02.05.2008. pa do isplate,

- kn 175,37 od 02.06.2008. pa do isplate,

- kn 161,67 od 02.07.2008. pa do isplate,

- kn 188,97 od 02.08.2008. pa do isplate,

- kn 182,83 od 02.09.2008. pa do isplate,

- kn 155,87 od 02.10.2008. pa do isplate,

- kn 28,19 od 02.11.2008. pa do isplate,

- kn 125,32 od 02.12.2008. pa do isplate,

- kn 10,31 od 02.01.2009. pa do isplate,

- kn 3,03 od 02.02.2009. pa do isplate,

- kn 17,61 od 02.04.2009. pa do isplate,

- kn 19,44 od 02.05.2009. pa do isplate,

- kn 43,84 od 02.06.2009. pa do isplate,

- kn 72,44 od 02.07.2009. pa do isplate,

- kn 60,67 od 02.08.2009. pa do isplate,

- kn 39,95 od 02.09.2009. pa do isplate,

- kn 60,11 od 02.10.2009. pa do isplate,

- kn 62,09 od 02.11.2009. pa do isplate,

- kn 38,11 od 02.12.2009. pa do isplate,

- kn 18,88 od 02.01.2010. pa do isplate,

i to do 31. prosinca 2007. po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31. srpnja 2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za 5% poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.

Utvrđuje se da postoji potraživanje tuženika s osnove razlike u depozitu u iznosu od 1.971,96 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 5. listopada 2010. pa do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za 5% poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena."

2. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je

„Prigovor tuženika [trgovačko društvo], sa sjedištem u [adresa], [osobni identifikacijski broj], o mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u

[adresa] odbija se kao neosnovan.“

2. Protiv presude i rješenja, žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakonom o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 02/2007-Odluka USRH, 84/2008, 96/2008-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 -dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda i rješenje u smislu žalbenih navoda preinači ili ukine te stavlja zahtjev za naknadom troška sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je ništetna odredbe predmetnog Ugovora o kreditu od 18. studenog 2004. kako je to pobliže navedeno u izreci presude u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule CHF te tužitelj potražuje isplatu iznosa radi sa preplate po osnovi promjene tečajne valute vezane uz CHF iznos od 2.155,75 eura sa zateznim kamatama.

6. U žalbenom postupku, sporno je da li je osnovan prigovor mjesne nenadležnosti te da li je ništava odredba o valutnoj klauzuli i da li je potraživanje u zastari kao i osnovanost prigovora prijeboja.

7. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju presude i rješenja dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upire tuženik.

9. Međutim, žalbeni navodi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava su osnovani, osim u dijelu u kojem je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti.

10. U pogledu pak izuzeća kojeg od sudaca u ovom predmetu, ovaj sud ističe kako kod članova vijeća ne postoji koji od razloga za osnovanost zahtjeva za izuzeće tuženika iznesenog u žalbi, jer je isti i istaknut uvjetno – tek ukoliko tko od članova vijeća smatra da na njegovoj strani postoji koji od razloga za izuzeće koje je tuženik naveo u žalbi, tako da je o izuzeću odlučeno u predmetu ovog suda 29 S-662/2024 rješenjem od 11. lipnja 2024. ( list 49- 50 spisa).

11. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio;

- da su tužitelj i tuženik 15. studenog 2004. sklopili Ugovor o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula i da je za slučaj spora ugovorena mjesna nadležnost suda sjedišta banke odnosno Općinskog suda u Rijeci;

- da su u odnosu na nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli, a o kojoj se nije pregovaralo relevantne odluke odnosno presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. te presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj P-7129/13 od 13. lipnja 2014. kao i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. te odluka Vrhovnog sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/18 od 3. rujna 2019.;

- da je prigovor mjesne nenadležnosti neosnovan;

- da je iskazom tužitelja utvrđeno da mu djelatnik u banci nije ništa pojasnio a posebno značenje valutne klauzule;

- da je prigovor zastare neosnovan obzirom da je naprijed navedena odluka u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu postala pravomoćnom 14. lipnja 2018., a kako je tužba podnijeta 20.4.2021. nije nastupila zastara potraživanja;

- da prema nalazu i mišljenju vještaka TG tužitelj je preplatio utuženi iznos od 2.155,75 eura;

- da je prigovor prijeboja neosnovan radi zastare;

12. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je utvrdio da je prigovor mjesne nenadležnosti neosnovan i da ja odredba predmetnog Ugovora o kreditu ništava u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule za CHF te na temelju čl. 322. i čl. 323. te čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje u tekstu: ZOO) u vezi čl. 1115. i čl. 29. ZOO odlučio na navedeni način

13. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda za sada nije pravilan, te tuženik osnovano osporava pravilnost i zakonitost pobijane odluke, osim u dijelu koji se odnosi na prigovor mjesne nenadležnosti.

14. U odnosu na žalbene navode vezano za istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti potrebno je reći slijedeće.

15. Naime, prema odredbi čl. 70. st. 1. ZPP-a, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan, dok je stavkom 3. istoga članka ZPP-a propisano da sporazum o mjesnoj nadležnosti važi ako je pismeno sastavljeno i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji svi proistječu iz određenog pravnog odnosa.

16. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da stranke mogu ugovoriti mjesnu nadležnost određenog suda i to ako je sud za kojeg su stranke odredile da im sudi u prvom stupnju stvarno nadležan te ako se radi o sporu za kojeg nije propisana isključiva mjesna nadležnost određenog suda.

Međutim, osim ovih pretpostavki za prorogaciju nadležnosti, da bi sud prema sporazumu stranaka mogao suditi u prvom stupnju sam sporazum o mjesnoj nadležnosti mora biti valjan. To ne znači samo da sporazum mora biti sačinjen u pisanoj formi i da se tiče određenog pravnog odnosa, što je propisano odredbom čl. 70. st. 3. ZPP-a, već i da je on valjan prema odredbama Zakona o obveznim odnosima, u konkretnom slučaju da postoji suglasnost volje obiju ugovornih stranaka da im u prvom stupnju sudi određeni sud koji nije mjesno nadležan.

17. U odnosu na prigovor tuženika kako u ovoj pravnoj stvari prvostupanjski sud nije mjesno nadležan budući da su stranke ugovorile mjesnu nadležnost suda sjedišta kreditora, valjalo je primijeniti Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03. - dalje: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora.

Odredbom čl. 81. ZZP-a propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, te koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača je nepoštena ugovorna odredba, s tim da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

18. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi zaključak prvostupanjskog suda da su stranke ugovorom o kreditu ugovorile mjesnu nadležnost suda u Rijeci, time da je prorogacijska klauzula nepoštena odredba jer nije bila predmet posebnog pregovaranja između stranaka (što je općepoznata činjenica) te je ista protivna načelu savjesnosti i poštenje i uzrokuje znatnu neravnotežu među strankama i to na štetu tužitelja koji bi s obzirom na mjesto stanovanja u [adresa], u slučaju vođenja postupka pred Općinskim građanskim sudom u Rijeci, bio izložen povećanim troškovima.

22. Stoga, obzirom na navedeno nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1.-4. ZPP-a kao što to pogrešno smatra tuženik.

23. U odnosu na sudsku praksu na koju se pozvao tuženik u žalbi, a koja podupire njegova pravna shvaćanja treba reći da je u sudskoj praksi općeprihvaćeno stajalište koje je izraženo u ovoj odluci.

24. Naime, tuženiku se ukazuje da je na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 5. studenog 2020. prihvaćen zaključak (broj 11) po kojemu je prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke o kojoj se nije posebno pregovaralo ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znanu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti u svakom pojedinom slučaju.

25. Navedeno stajalište pravilno je primijenjeno u ovom slučaju jer je činjenica da bi tužitelj morao putovati iz [adresa] u [adresa], a radi se o značajnoj udaljenosti koje bi prouzročilo značajne troškove što bi bio preveliki i nerazmjeran teret za tužitelja.

26. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

27. U odnosu na preostale žalbene navode potrebno je reći slijedeće.

28. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev ocjenjujući ništetnim označenu odredbu Ugovora o kreditu polazeći od iskaza tužitelja i pravnih utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., donošenjem presude u predmetu Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a povodom tužbe tužitelja Potrošač-Hrvatski savez udruge za zaštitu potrošača radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka i mišljenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz obrazloženja presude poslovni broj: Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.

29. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023. je u odnosu na postavljeno pitanje: može li se sud, pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi, u postupku pozivati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz Kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku zauzeo odgovor kako je suprotan odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 76/03.- dalje: ZZP) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (radnika revidenta) koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.

16. Navedeno shvaćanje je također podudarno shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske koje je iznijeto u odluci tog suda broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022., da u pojedinačnom potrošačkom sporu nije moguće odbiti dokazni prijedlog za saslušanje zaposlenika banke na okolnost obaviještenosti određenog potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora (a koja nije bila predmet utvrđivanja u kolektivnom sporu), a potom utvrditi da banka, na kojoj je teret dokazivanja, tu okolnost nije dokazala i zaključiti da nije dala odgovarajuće obavijesti potrošaču prije sklapanja ugovora jer bi takvim tumačenjem nastala situacija u kojoj se odluka o tužbenom zahtjevu temelji na okolnosti koja zapravo nikad nije bila utvrđena, niti ju je banka mogla dokazivati ni u kolektivnom, ni u pojedinačnom potrošačkom sporu, što je suprotno zahtjevima jednakosti oružja i prava na pristup sudu.

17. U ovom je predmetu tuženik u odgovoru na tužbu predložio saslušanje svjedoka VG, djelatnika tuženika (list 45 spisa), a na što ukazuje i u žalbi, radi utvrđenja da se o predmetnoj ugovornoj odredbi odnosno valutnoj klauzuli Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo te da su tužitelju tijekom pregovaranja o ponudi kredita obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF odnosno o postojanju pregovora glede ugovorne odredbe u odnosu na koje tužitelj traži utvrđenje njihove ništetnosti.

Međutim, prvostupanjski sud nije izveo predloženi dokaz saslušanjem navedenog svjedoka, djelatnika banke.

18. Stoga, ostvaren je žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kojega ističe tuženik tvrdnjom kako sud uopće nije utvrđivao je li se pojedinačno pregovaralo o spornim odredbama Ugovora o kreditu jer je u odgovoru na tužbu tuženik istaknuo kako su stranke pojedinačno pregovarale o uvjetima kredita i valutnoj klauzuli.

19. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da je tuženik istaknuo prigovor prijeboja o kojem je prvostupanjski sud odlučio na način da je isti neosnovan i da je u zastari.

20. Slijedom navedenog, iz navedenih razloga valjalo je pobijanu presudu ukinuti na temelju odredbe čl. 370. ZPP-a i predmet vratiti na ponovno suđenje budući da je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja potrebno održati novu glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom.

21. Obzirom na navedeno te da je neizvjestan uspjeh stranaka u postupku, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka.

22. Odluka o troškovima postupka povodom pravnog lijeka temeljena je na čl. 166. st. 3. ZPP-a pa je odlučeno kao u stavku II. izreke ove drugostupanjske odluke.

23. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će postupiti u naprijed izloženom smislu te radi utvrđenja činjenice pojedinačnog pregovaranja, saslušati predloženog svjedoka odnosno djelatnika tuženika na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi i raspraviti sve žalbene navode te će nakon toga donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

U Zagrebu, 17. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

Gabriela Topić Kordej