Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2381/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja Općina V, [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik AD, odvjetnik u [adresa] protiv tuženika ČL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica JŠ, odvjetnica u [adresa], radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o žalbi protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Otoku, poslovni broj P-59/2023-15 od 14. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Otoku, poslovni broj P-59/2023-15 od 14. veljače 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku ČL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Općina V OIB 10427349735, [adresa] putem povjerenstva Općine V preda u posjed slobodnu od osoba i stvari k. č. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] s 99529 m2 upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku ČL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Općina V [osobni identifikacijski broj], [adresa] plati iznos od 5.831,43 eura (slovima: pettisućaosamstotridesetijedan euro i četrdesetitri centa) zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22.10.2022. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja je određena čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana (točka II. izreke). Naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.156,53 eura (slovima: tisućustopedestišest eura i pedesetitri centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. veljače 2024. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana (točka III. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja pobija žalbom tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. - dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu, i ukinuti pobijanu presudu u cijelosti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno preinačiti pobijanu presudu, i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz nadoknadu troškova parničnog postupka prema troškovniku te troškove sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za predaju u posjed slobodnu od osoba i stvari k. č. br. [katastarska čestica] oranicu [adresa] s 99529 m2, upisanu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te zahtjev za isplatu iznosa od 5.831,43 eura s pripadajućim zateznim kamatama s osnove korištenja predmetne nekretnine bez pravne osnove.

5. U postupku koji je prethodio žalbi utvrđeno je:

- da se tuženik nalazio u dugogodišnjem, mirnom posjedu k. č. br. [katastarska čestica] oranica s 9,9529 Ha upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na temelju ugovora o zakupu koji je imao s prethodnim vlasnikom iste nekretnine „[trgovačko društvo] [adresa] te da mu je navedeno zemljište dano na korištenje bez naknade do 30.10.2021. (ugovor o davanju zemljišta na korištenje bez naknade od 25.04.2017.);

- da je na temelju Ugovora o zakupu zemljišta u vlasništvu Općine Vrbanja od 26.9.2022., tužitelj, novi vlasnik, predmetnu nekretninu dao u zakup KL, za godišnju zakupninu u iznosu od 5.831,43 eura/43.936,89 kuna;

- da tužitelj nije mogao ispuniti svoju ugovornu obvezu i nekretninu upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], predati u posjed zakupniku KL, budući da je tuženik u posjedu navedenog zemljišta i isto je obradio zasijavši na njemu uljanu repicu, što je vidljivo iz Zapisnika o preuzimanju u posjed zemljišta od 6.10.2022.;

6. U postupku je bila sporna pasivna legitimacija te osnova i visina tužbenog zahtjeva.

7. Sud prvog stupnja je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije ocijenio neosnovanim pozivom na odredbu članka 36. stavka 1. Zakona o obrtu („Narodne novine“, br. 143/2013., 127/2019., 41/2020.) kojom je propisano da obrtnik, za obveze koje nastaju u obavljanju obrta, odgovara cjelokupnom svojom imovinom, te da je fizička je osoba nositelj stranačke sposobnosti, odnosno da stranka u parničnom postupku ne može biti obrt, već samo obrtnik kao fizička osoba koja je nositelj obrta.

8. Nadalje, polazeći od nesporne činjenice da između tužitelja i tuženika nikada nije postojao ugovorni odnos, da je tuženik znao da nema valjanu pravnu osnovu za posjedovanje predmetne nekretnine, budući da to proizlazi iz ugovora s prijašnjim vlasnikom nekretnine na temelju kojeg je istu imao pravo koristiti bez naknade do 30.10.2021., a što je konstatirano i u zapisniku o preuzimanju u posjed zemljišta u vlasništvu Općine Vrbanja od 6.10.2022., koji je svojim potpisom potvrdio tuženik, a iz kojeg proizlazi da je tuženik izjavio da je na predmetnoj nekretnini zasijao uljanu repicu, 10-ak dana prije sastavljanja zapisnika, što je na terenu i utvrđeno te da će novi zakupnik biti uveden u posjed po skidanju usjeva dosadašnjeg posjednika, sud prvog stupnja je ocijenio kako tuženik ima položaj nepoštenog posjednika.

8.1. Jednako tako, sud prvog stupnja je utvrdio da je tuženik opomenom pred tužbu od 25.10.2022 obaviješten da je, s obzirom na to da nema valjanu pravu osnovu posjedovanja predmetne nekretnine, istu dužan predati vlasniku i platiti godišnju naknadu za korištenje zemljišta u iznosu od 5.831,43 eura/43.936,89 kn (što je i sam potvrdio u podnesku od 12. prosinca 2023. u kojem je naveo kako se nalazio u mirnom i poštenom posjedu te da mu je pravna osnova posjeda mu je otpala 2.12.2022 zbog promjene vlasnika).

8.2. Nadalje, polazeći od utvrđenja da iz dopisa tužitelja upućenog tuženiku od 12.10.2023. proizlazi da tuženik niti nakon godinu dana nije vratio vlasniku zemljište u posjed te da se cijelo vrijeme oglušuje na pozive da preda posjed, sud prvog stupnja je primjenom odredbe članka 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 20/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015., 94/2017. - dalje: ZV), tuženika obvezao na predaju posjeda i isplatu iznosa od 5.831,43 eura, kao iznosa ugovorene godišnje zakupnine s novim vlasnikom, budući da zakupnina čini korist koju je vlasnik mogao ostvariti da je bio u njezinu posjedu. Pritom je sud prvog stupnja istaknuo kako je tužitelj u svakom slučaju izgubio ugovorenu zakupninu za razdoblje od jedne godine, budući da tuženik predmetnu nekretninu više od godinu dana od sklapanja ugovora o zakupu zemljišta u vlasništvu Općine Vrbanja od 26.9.2022. nije predao tužitelju u posjed. 9. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u okviru žalbenih navoda, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu sadržajno upire tuženik u žalbi. Suprotno žalbenim navodima, presuda se može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni.

9.1. Jednako tako nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

10. Nadalje, sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa između stranaka, pa nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji ističe žalitelj u žalbi (članak 355. ZPP).

11. I materijalno pravo pravilno je primijenjeno (članak 356. ZPP).

12. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije s obzirom na to da je da je u vezi s obvezama nastalih u obavljanju obrta pasivno legitimiran upravo obrtnik kao fizička osoba u smislu odredbe članka 2. stavka 1. Zakona o obrtu.

12.1. Naime, prema odredbi članka 2. stavka 1. Zakona o obrtu, obrt u smislu toga Zakona je samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti u skladu sa člankom 8. toga Zakona od strane fizičkih osoba sa svrhom postizanja dohotka ili dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu.

12.2. Slijedom navedenog, obrt u smislu tog Zakona ne može biti stranka u postupku, već je stranka fizička osoba koja je vlasnik određenog obrta. Tuženik je u obavljanju djelatnosti obrta preuzeo određene obveze kao fizička osoba i to kao vlasnik obrta (ugovor o zakupu predmetnog zemljišta s prijašnjim vlasnikom), a obrt je samo način obavljanja gospodarske djelatnosti, dok za obveze nastale u obavljanju te gospodarske djelatnosti odgovara vlasnik obrta za obveze nastale u obavljanju obrta.

12. 3. Stoga su žalbeni navodi tuženika u tom dijelu, neosnovani.

13. Prema odredbi članka 165. stavka 1. ZV, nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada (stavak 6.).

13.1. Prema odredbi članka 18. stavka 3. ZV, posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

13.2. Budući da je u postupku na temelju izvedenih dokaza pravilno utvrđeno da je tuženik posjedovao predmetnu nekretninu bez ovlaštenja da ju posjeduje odnosno bez osnove koja bi mu davala pravo da ju posjeduje, iako je pritom znao da mu ne pripada pravo da posjeduje predmetnu nekretninu (što je i sam potvrdio u podnesku od 12. prosinca 2023.), pravilno je sud prvog stupnja ocijenio kako je tuženik nesavjestan ili nepošten posjednik predmetne nekretnine, time i obveznik predaje u posjed i isplate naknade tužitelju, u smislu navedenih odredaba članka 165. ZV, u utuženom iznosu koji odgovara iznosu godišnje zakupnine predmetne nekretnine (ugovor o zakupu od 26. rujna 2022. koji je tužitelj kao vlasnik sklopio sa zakupoprimcem KL, za godišnju zakupninu u iznosu od 5.831,43 eura/43.936,89 kuna).

13.3. Pravilno je pravno shvaćanje suda prvog stupnja da je tuženik u utuženom razdoblju od predmetne nekretnine stekao korist za iznos zakupnine koju bi inače trebao platiti zakupodavac predmetne nekretnine na temelju ugovora o zakupu, pa je navedena korist ujedno i ono što je u smislu navedenih odredaba dužan platiti tužitelju, pa su utoliko žalbeni navodi tuženika da nije dužan platiti naknadu za korištenje u visini godišnje zakupnine, neosnovani

13.4. Na žalbene navode tuženika kojima upire na primjenu odredbe članka 31. stavak 1. točke 28. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“, br. 20/2018., 115/2018., 98/2019., 57/2022.), na temelju koje odredbe se naknada za korištenje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države bez valjane pravne osnove utvrđuje na temelju uredbe iz članka 37. toga Zakona u iznosu dvostruke početne cijene po hektaru za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države na području na kojem se zemljište nalazi, valja odgovoriti kako se navedena odredba ne primjenjuje na konkretna slučaj, jer nije riječ o nekretnine u vlasništvu države već, tužitelja, jedinice lokalne samouprave.

14. Budući da je u postupku utvrđeno da je tuženik na temelju ugovora s prijašnjim vlasnikom nekretnine imao pravo koristiti nekretninu bez naknade do 30. listopada 2021., (što je konstatirano i u zapisniku o preuzimanju u posjed zemljišta u vlasništvu Općine V od 6. listopada 2022., koji je svojim potpisom potvrdio tuženik), da je tuženik opomenom pred tužbu od 25. listopada 2022 obaviješten da je, s obzirom na to da nema valjanu pravu osnovu posjedovanja predmetne nekretnine, istu dužan predati vlasniku i platiti godišnju naknadu za korištenje zemljišta u iznosu od 5.831,43 eura/43.936,89 kn (što je i sam potvrdio u podnesku od 12. prosinca 2023. u kojem je naveo kako se nalazio u mirnom i poštenom posjedu te da mu je pravna osnova posjeda mu je otpala 2. prosinca 2022. zbog promjene vlasnika), kao i da iz dopisa tužitelja upućenog tuženiku od 12. listopada 2023. proizlazi da tuženik niti nakon godinu dana nije vratio vlasniku zemljište u posjed, to je neosnovan žalbeni navod tuženika kako obveza predaje predmetne nekretnine i isplate naknade za korištenje predmetne nekretnine bez pravne osnove nje dospjela.

15. Naposljetku,tuženik u žalbi neosnovano upire kako nije dužan tužitelju naknaditi štetu jer nedostaje jedna od pretpostavki odgovornosti za štetu – protupravnost, budući da je tuženik kao nesavjestan posjednik predmetne nekretnine u obvezi tužitelju platiti naknadu korist i to za iznos zakupnine koju bi inače trebao platiti zakupodavac predmetne nekretnine na temelju ugovora o zakupu u smislu odredbe članka 165. ZV, a koja naknada nije tužitelju plaćena, jer tužitelj, zbog činjenice da tuženik bez pravne osnove drži u posjedu predmetnu nekretninu, nije mogao ispuniti svoju ugovornu obvezu prema zakupoprimcu KL (ugovor o zakupu od 26. rujna 2022.) i predati mu nekretninu u posjed za ugovorenu zakupninu od 5.831,43 eura.

16. Stoga je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno primijenjeno u smislu citiranog propisa, zbog čega je valjalo žalbu tuženika kao neosnovanu odbiti, i pobijanu presudu suda prvog stupnja potvrditi (članak 368. stavak 1. ZPP).

17. I odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP.

18. Zahtjev tuženika za nadoknadu troškova žalbe je odbijen, jer tuženik nije uspio u žalbenom postupku.

U Zagrebu 17. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Robert Jambor