Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-821/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Slavici Garac, u pravnoj stvari tužiteljice ZHP /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], koju zastupa Jasminka Trubelja, odvjetnica iz [adresa], protiv tuženice ZH /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], koju zastupa Nevenka Mrčela, odvjetnica iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6/2021-34 od 23. svibnja 2023., nadnevka 17. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6/2021-34 od 23. svibnja 2023. pod stavcima I. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6/2021-34 od 23. svibnja 2023. naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 668,30 eura / 5.035,30 kuna[1] sa zateznim kamatama od 12. lipnja 2020. do isplate (stavak I. izreke) i naknaditi parnične troškove u iznosu od 462,04 eura / 3.481,25 kuna sa zateznim kamatama od 23. svibnja 2023. do isplate (stavak III. izreke).

Odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 562,50 kuna (preko iznosa od 5.035,30 kuna do iznosa od 5.597,80 kuna) sa zateznim kamatama (stavak II. izreke).

1 Fiksni tečaj konverzije – 7,53450 kuna za 1,00 euro

2. Protiv presude pod stavcima I. i III. izreke žali se tuženica pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

2.1. Tuženica predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog dijela prvostupanjske presude i predlaže da se tužiteljicu obveže na naknadu troškova predmetne parnice.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica predlaže odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

3.1. Tužiteljica zahtijeva trošak odgovora na žalbu u iznosu 193,28 eura sa zateznim kamatama od donošenje odluke o trošku do isplate.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu 668,30 eura / 5.035,30 kuna na ime naknade troškova nastalih u postupku osiguranja dokaza (R1-413/2019) sa zateznim kamatama od 12. lipnja 2020. do isplate i zahtjev za naknadu troška predmetne parnice sa zateznim kamatama od donošenja odluke (23. svibnja 2023.) do isplate.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se neosnovano poziva tuženica. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući da je izreka razumljiva, da nije proturječna sama sebi niti navedenim razlozima, da su u njoj navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su u skladu sa stanjem spisa (obrazloženje nije manjkavo i svojim sadržajem objašnjava odluke sadržane u izreci).

7. Nisu utvrđene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. u vezi s člankom 457. ZPP-a). U samostalnoj parnici predmet glavnog tužbenog zahtjeva može biti naknada troškova nastalih u postupku osiguranja dokaza, ako je nakon osiguranja dokaza dužnik dobrovoljno ispunio zahtjev pa do parnice nije došlo (članak 168. i članak 272. ZPP- a), a što znači da je prvostupanjska presuda utemeljena na dopuštenim raspolaganjima tužiteljice.

8. Žalbeni navodi u dijelu osporavanja prvostupanjske presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka nisu razmatrani iz razloga što se u sporovima male vrijednosti kakav i je i predmetni (članak 458. stavak 1. ZPP-a) presuda ili rješenje kojima se završava spor može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, odnosno što se žalbu ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, niti relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

9. Nije utvrđen žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

10. Naime, prema principima na kojima se temelje pravila o troškovima (svrsishodnost, racionalnost i pravednost) i neovisno o pravilima kako glase (članak 154. ZPP-a, članak 168. ZPP-a i drugi) troškove je dužan snositi onaj koji svojim držanjem prije i izvan postupka dovede do potrebe da se postupak vodi, a pri čemu naravno treba imati u vidu da je dužnost naknade troškova samostalna imovinsko- pravna obveza regulirana procesnim zakonom, nezavisno od materijalno pravnog odnosa o kojem se vodi postupka, da se zahtjevi za naknadu troškova u pravilu ostvaruju u parnici u kojoj su troškovi nastali, a iznimno kako je navedeno pod točkom 7. obrazloženja, u samostalnoj parnici kao glavni tužbeni zahtjev, što je slučaj u konkretnoj parnici.

11. Dakle, suprotno žalbenim navodima tuženice, pored nesporne činjenice da je postupak osiguranja dokaza po prijedlogu tužiteljice, sud proveo 23. listopada 2019., a prethodno prihvatio prijedlog iste (R1-413/2019), nakon što je tuženice odbila na zahtjev tužiteljice, podnesen tuženici 23. lipnja 2019. (prije pokretanja postupka osiguranja dokaza), ukloniti postavljenu ogradu i stvari sa zemljišta kojeg je suvlasnik i tužiteljica, kao jedna od vlasnika stana u zgradi, u [adresa], sagrađenoj na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i da je tuženica ogradu i stvari sa zemljišta dobrovoljno uklonila nakon okončanog postupka osiguranja dokaza (u prosincu 2019.) i na taj način dobrovoljno ispunila zahtjev tužiteljice, zbog čega do parnice između stranaka nije došlo, za odluku o glavnom tužbenom zahtjevu nije odlučno jesu li bile ispunjene pretpostavke za vođenje postupka osiguranja dokaza, kako to tvrdi tuženica (o tome je odlučeno u predmetu R1-413/2019, u kojem je doneseno i konačno rješenje protiv kojeg se tuženica nije žalila), već na čijoj su strani razlozi vođenja postupka osiguranja dokaza i ishod tog postupka.

12. Tuženica je svojim držanjem prije i izvan postupka dovela do potrebe za postupkom osiguranja dokaza, što kao nepobitno proizlazi iz naprijed navedenih nespornih činjenica, i dužna je tužiteljici isplatiti iznos od 668,30 eura / 5.035,30 kuna na ime naknade troškova nastalih u postupku osiguranja dokaza (R1-413/2019), koji su jasno određeni i dokazani, sa zateznim kamatama od 12. lipnja 2020. do isplate, kako je to odlučio i prvostupanjski sud.

13. Budući da za odluku o glavnom tužbenom zahtjevu nije odlučno bi li tužiteljica uspjela u parnici radi uspostavljanja prijašnjeg stanja (do koje nije došlo iz razloga što je tuženica nakon okončanog postupka osiguranja dokaza udovoljila traženju tužiteljice tako što je uklonila ogradu i stvari koje je postavila na zemljištu koje služi redovitoj upotrebi svih suvlasnika posebnih dijelova zgrade u [adresa], sagrađene na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) i što bi tko u parnici trebao dokazivati, to se navodi iz obrazloženja prvostupanjske presude u tom dijelu ukazuju suvišnim, na što u biti djelomično opravdano ukazuje i tuženica, ali kao takvi nemaju značaj pogrešne primjene materijalnog prava (članak 356. ZPP-a), kako to tvrdi tuženica, budući da je odluka donesena primjenom mjerodavnih pravila ZPP-a o dužnosti naknade troškova.

14. Kako tuženica nije navela konkretne povrede i propuste koje je po njoj prvostupanjski sud počinio vezano za odluku o trošku predmetne parnice pod stavkom III. izreke, već se samo pozvala na zakonsku formulaciju o povredama zbog kojih se i ta odluka može pobijati, te kako drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima (članak 365. stavak 2. ZPP-a), to odluka o troškovima pod stavkom III. izreke prvostupanjske presude ostaje neizmijenjena.

15. Tuženica nema pravo na trošak žalbe jer nije uspjela sa istom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

16. Radnja odgovora na žalbu nije bila potrebna u vođenju predmetne parnice zbog čega trošak iste nije priznat tužiteljici (članak 155. stavak 1. u vezi s člankom 457. ZPP-a).

17. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6/2021-34 od 23. svibnja 2023. pod stavcima I. i III. izreke nisu utvrđeni dopušteni razlozi pobijanja po tuženici, niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. u vezi s člankom 457. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 457. ZPP-a za stavak II. i III.).

U Zagrebu 17. prosinca 2024.

Sutkinja:

Slavica Garac