Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2230/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Gordane Držaić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ksenije Grgić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici mr. sc. [adresa], protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice Republike Hrvatske protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-924/23-16 od 7. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-924/23-16 od 7. veljače 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„. Utvrđuje se da je tužitelj ĆJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao pravo vlasništva nekretnina oznake č. zem. [katastarska čestica] ukupne površine 2614 m2 k. o. [katastarska općina] (nastala parcelacijom č. zem. [katastarska čestica] ukupne površine 36457 m2 k. o. [katastarska općina]), a koji je dio nekretnine na skici sudskog očevida ovlaštenog sudskog vještaka DT iz [adresa], označen likom i slovima D-E-F-G-J-K-D, i č. zem. [katastarska čestica] ukupne površine 2168 m2 k. o. [katastarska općina], u naravi stambena zgrada površine 267 m2, dvorište površine 1206 m2, pašnjak površine 657 m2, put površine 38 m2 (nastala parcelacijom č. zem. [katastarska čestica] ukupne površine 85221 m2 k. o. [katastarska općina]), a koji je dio nekretnine na skici sudskog očevida ovlaštenog sudskog vještaka Dražena Torbarine iz [adresa], označen likom i slovima AB-C-L-M-N-O-A, a koja skica sudskog očevida čini sastavni dio ove presude, sve prema Geodetskom elaboratu mag.ing.geod. et geonf. RJ iz [adresa], koji je elaborat potvrđen od Ureda za katastar Z dana 13. listopada 2020. godine, Klasa: 932-06/20- 02/2186, Urbroj: 541-22/3-20-6, za cijelo, što je tuženik dužan priznati i slijedom toga dozvoliti tužitelju da to svoje pravo vlasništva i upiše u zemljišne knjige uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena tuženika za cijelo, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.579,64 EUR u roku od 15 dana.“

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu je podnijela tuženica Republika Hrvatska zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje. Zatražila je trošak žalbe specificiran u žalbi.

3. Odgovor na žalbu podnio je tužitelj s prijedlogom da se žalba tuženice odbije kao neosnovana.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjska presuda sadrži jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su usuglašeni sa stanjem spisa, ne postoji proturječnost između onoga što se u obrazloženju navodi o sadržaju zapisnika i isprava priležećih spisu i samih tih zapisnika i isprava tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje žalba tuženice Republike Hrvatske.

6. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet spora je zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva predmetne nekretnine i upisa u zemljišne knjige, sve uz tvrdnju tužitelja da je predmetnu nekretninu stekao dosjelošću.

8. Sud prvog stupnja u bitnome je utvrdio:

- da su predmetne nekretnine upisane kao vlasništvo tuženice,

- da je čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 2614 m2 nastala parcelacijom čkbr. [katastarska čestica] ukupne površine 36457 m2,

- da je čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 2168 m2 nastala parcelacijom čkbr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 85221 m2,

- da je dio nekretnina tužitelj stekao nasljeđivanjem iza svojih roditelja i diobom sa bratom UJ,

- da su roditelji tužitelja te nekretnine stekli nasljeđivanjem iza svojih roditelja,

- da je dio nekretnina tužitelj kupio od BJ kupoprodajnim ugovorom od 7. travnja 1988. te dio nekretnina kupio od KJ kupoprodajnim ugovorom od 8. veljače 2010., a prodavatelji su ih stekli nasljeđivanjem od svojih prednika,

- da iz priležećih isprava, rješenja o nasljeđivanju, kupoprodajnih ugovora, posjedovnih listova i uvjerenja o posjedovanju proizlazi da su kao posjednici predmetnih nekretnina bili evidentirani prednici tužitelja,

- da je tužitelj u posjedu predmetnih nekretnina,

- da obje nekretnine u naravi čine kompleks zemljišta ograđen suhozidom,

- da su nekretnine u naravi kuća, gospodarske zgrade, dvorište i dijelom obrađeno poljoprivredno zemljište,

- da je tužitelj u dobi od 80 godina,

- da tužitelj niti njegovi prednici nisu smetani u posjedu nekretnina.

9. Stoga sud prvog stupnja smatra da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a temeljem pravnih pravila Austrijskog općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), a koji se primjenjuje na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine, broj 73/91), Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91 i 91/96 – dalje: ZOVO) i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 i 152/14, dalje: ZV), jer je tužitelj pošteni posjednik sporne nekretnine računajući posjed njegovih predaka preko 40 godina.

10. Iz provedenih dokaza proizlazi da prednici tužitelja i tužitelj nikada nisu bili smetani u posjedu predmetnih nekretnina, da su se ponašali kao vlasnici i iste iskorištavali prema njihovoj gospodarskoj namjeni.

11. Poštenje posjeda se podrazumijeva, a tuženica tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom nije iznijela razloge kojima bi presumpciju poštenja posjeda tužitelja oborila. Sama činjenica da je nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo tuženice ne čini posjed tužitelja i njegovih prednika nepoštenim ako su prednici tužitelja i tužitelj imali razloga osnovano vjerovati i vjerovali da posjed vrše kao vlasnici, a iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da im posjed nikada nije osporavan iako su na nekretninama vršili vlasnička ovlaštenja, odnosno iskorištavali iste prema gospodarskoj namjeni.

12. Žalbeni navodi tuženice zapravo predstavljaju vlastitu ocjenu provedenih dokaza na način koji nema podlogu u rezultatima dokaznog postupka, te takvim navodima žalbe nije osporen zaključak prvostupanjskog suda o poštenju posjeda tužitelja i njegovih prednika. Za navesti je da činjenica da predmetne nekretnine u kupoprodajnom ugovoru nisu naznačene katastarskim oznakama nisu odlučne budući je prvostupanjski sud pravilno ocijenio sadržaj ugovora o kupoprodaji i povezujući sadržaj istih sa iskazima svjedoka i ostale dokumentacije u spisu, rješenja o nasljeđivanju, posjedovnih listova i povijesti posjedovanja pravilno utvrdio da je tužitelj kupio upravo dio nekretnina koje su predmet ovog postupka, a što tuženica žalbenim navodima nije dovela u sumnju.

13. Odredbom čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91) stavljena je izvan snage odredba čl. 29. ZOVO kojom je bilo onemogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu. Time je od 8. listopada 1991. omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću i na nekretninama u društvenom vlasništvu.

14. Odredbom čl. 388. st. 4. ZV iz 1996., bilo je propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja tih nekretnina prije tog dana.

15. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. („Narodne novine“, broj 137/99) ukinuta je odredba čl. 388. st. 4. ZV iz 1996. prema kojoj se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću računa i vrijeme posjedovanja proteklo i prije toga dana.

16. U presudi Europskog suda za ljudska prava, dalje u tekstu – ESLJP, u predmetu Trgo protiv Hrvatske izraženo je shvaćanje da je tužitelj kao pošteni posjednik posjedovanjem nekretnine u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od 40 godine, ex lege, na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, stupanjem na snagu tog Zakona 1. siječnja 1997. postao vlasnik posjedovane nekretnine.

17. U presudama ESLJP u predmetima Ć i drugi te Jakeljić protiv Hrvatske izraženo je i daljnje shvaćanje da za ocjenu stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe čl. 388. st. 4. ZV iz 1996. nije odlučno vrijeme podnošenja tužbe na utvrđenje prava vlasništva odnosno da nije odlučno je li tužba podnesena nakon 17. studenoga 1999. kao dana donošenja navedene odluke Ustavnog suda kojom je odredba čl. 388. st. 2. ZV iz 1996. ukinuta. ESLJP u navedenim predmetima navodi da je vrijeme kada je podnositelj podnio tužbu nevažno za određivanje može li se njegov zahtjev za proglašenje vlasnikom nekretnine dosjelošću okvalificirati kao „imovina“ zaštićena čl. 1. Protokola I uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda(„Narodne novine – Međunarodni ugovori“, broj 6-142/99 i 13- 69/17), odnosno smatra da je bitno je li došlo do stjecanja prava vlasništva na temelju zakona dosjelošću ili ne i to u vrijeme kada je izvorna odredba čl. 388. st. 4. ZV iz 1996. bila na snazi.

18. Pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.

19. Kako pretpostavke za stjecanje dosjelosti moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe, koja je u ovom predmetu podnesena 24. travnja 2023. to je po stavu ovog suda imajući u vidu da je tužitelj pošteni posjednik zajedno sa svojim prednicima preko 40 godina to je protekao rok iz čl. 159. st. 4. ZV. za stjecanje vlasništva na nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske, a koja odredba je mjerodavna u ovom predmetu temeljem odredbe čl. 388. st. 3. ZV.

20. Da se za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini u društvenom vlasništvu u vrijeme posjedovanja računa i vrijeme prije 8. listopada 1991., a vlasništvo dosjelošću stječe ako je protekao rok od 40 godina iz čl. 159. st. 3. i 4. ZV računa do dana podnošenja tužbe stajalište je i Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi Rev-1048/2023-2 od 3. siječnja 2024.

21. Odluka o troškovima postupka žalbom se određeno ne osporava, a sud po službenoj dužnosti ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP).

22. Tuženici nije dosuđen trošak žalbe, jer sa žalbom nije uspjela.

23. Slijedom svega iznesenog valjalo je žalbu tuženice Republike Hrvatske odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

U Zagrebu 17. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Jadranka Travaš