REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – istok, Turinina 3

Posl. broj: Povrv-121/2018-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Jošku Meštrovu-Urodi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KOMUNALAC d.o.o. iz Samobora, Ulica 151. samoborske brigade HV br. 2, OIB: 17055681355, protiv tuženog EČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane usmene, glavne i javne rasprave zaključene 2. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnice tužitelja, diplomirane pravnice EČIC, a u odsutnosti tuženog, dana 17. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sandre Palinić-Čulin iz Samobora, Gajeva 35, posl. broj Ovrv-601/2017 od 21. studenoga 2017. i usvaja tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže tuženom da isplati tužitelju iznos od 57,72 eura (pedeset sedam eura sedamdeset dva centa) sa zateznim kamatama propisanima čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koje teku na iznose od:

- 6,14 kuna od 22. studenoga 2016. do isplate,

- 6,14 kuna od 20. prosinca 2016. do isplate,

- 6,14 kuna od 19. siječnja 2017. do isplate,

- 5,55 kuna od 18. veljače 2017. do isplate,

- 5,55 kuna od 16. ožujka 2017. do isplate,

- 5,55 kuna od 16. travnja 2017. do isplate,

- 5,55 kuna od 20. svibnja 2017. do isplate,

- 5,55 kuna od 17. lipnja 2017. do isplate,

- 5,55 kuna od 18. srpnja 2017. do isplate,

u roku od 15 dana.

Posl. broj: Povrv-121/2018-9

II. U preostalom dijelu do pune visine glavnice od 163,88 eura/1.234,78 kn[1] , platni nalog iz rješenja o ovrsi navedenog u toč. I. izreke ove presude se ukida zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, te se odbija odgovarajući zahtjev tužitelja.

III. Nalaže se tuženom da naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 19,94 eura (devetnaest eura devedeset četiri centa), sa zateznim kamatama propisanima čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koje teku od dana donošenja presude 17. prosinca 2024. do isplate.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu do pune visine zahtjeva od 32,32 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj (kao ovrhovoditelj) je dana 21. studenoga 2017. podnio javnom bilježniku Sandri Palinić-Čulin iz [adresa], prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave kojim traži od tuženog isplatu iznosa od iznosa glavnice od 1.234,78 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja ovršnog prijedloga do isplate, te troškovima ovrhe u iznosu od 143,50 kn sa zateznim kamatama od dana pravomoćnosti rješenja o ovrsi do isplate.

2. Javni bilježnik Sandra Palinić-Čulin iz [adresa], donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, posl. broj Ovrv-601/2017 od 21. studenoga 2017. kojim je u cijelosti usvojen ovršni prijedlog.

3. Tuženi je u zakonskom roku izjavio prigovor, u kojemu je stavio prigovor zastare.

4. Tužitelj u podnesku od 8. svibnja 2020., prihvatio prigovor zastare, te je povukao zahtjev u odnosu na iznos glavnice od 740,00 kn, te iznos od 105,17 kuna na ime zatezne kamate obračunate na dan 22. rujna 2017. Stoga zaključno potražuje isplatu iznosa od 389,61 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose od:

- 46,25 kuna od 22. studenoga 2016. do isplate,

- 46,25 kuna od 20. prosinca 2016. do isplate,

- 46,25 kuna od 19. siječnja 2017. do isplate,

- 41,81 kuna od 18. veljače 2017. do isplate,

- 41,81 kuna od 16. ožujka 2017. do isplate,

- 41,81 kuna od 16. travnja 2017. do isplate,

- 41,81 kuna od 20. svibnja 2017. do isplate,

- 41,81 kuna od 17. lipnja 2017. do isplate,

- 41,81 kuna od 18. srpnja 2017. do isplate,

zajedno s troškovima postupka u iznosu od 143,50 kuna sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi, te trošak sudske pristojbe u iznosu od 100,00 kn od dana donošenja presude do isplate.

Posl. broj: Povrv-121/2018-9

5. Rješenjem ovog suda, poslovni broj Povrv-121/2018-3 od 27. svibnja 2024. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je sud riješio da će se postupak po pravomoćnosti rješenja nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

6. Tuženom je citirani podnesak dostavljen dana 20. lipnja 2024. uz ranije citirano rješenje suda, ali isti se nije očitovao.

7. Tužitelj je na ročištu od 2. prosinca 2024. (koje je započeto kao pripremno, a potom nakon zaključenja prethodnog postupka dovršeno kao ročište glavne rasprave) izjavio da je sukladno prigovoru zastare tužbeni djelomično povučen, te ostaje kod tužbenog zahtjeva preciziranog podneskom.

8. Slijedom navedenoga, kako od strane nijedne od stranaka nije bilo daljnjih dokaznih prijedloga, na istom ročištu prethodni postupak je zaključen, izveden dokaz uvidom u Izvod iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, Odluke o obavljanju komunalnih djelatnosti, Odluku o skupljanju i odvozu komunalnog otpada, cjenik, zaključak Grada Samobora od 16. rujna 2009. i 4. siječnja 2017., Ugovor o pristupanju 2. studenoga 2009., te prijepisa računa, nakon čega je zaključena glavna rasprava.

9. Konačno postavljeni tužbeni zahtjev iz podneska od 8. svibnja 2020. je osnovan, te je sukladno istome valjalo djelomično održati na snazi predmetni platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a u preostalom dijelu ukinuti i odbiti tužbeni zahtjev.

10. Predmet ovog postupka, nakon smanjenja tužbenog zahtjeva iz podneska od 8. lipnja 2020., naplata je cijene usluge za odvoz komunalnog otpada sa adrese stambenog prostora u [adresa] za razdoblje od listopada 2017. (dospijeće 21. studenoga 2016.) do lipnja 2017. (dospijeće 17.srpnja 2017.).

11. Tuženi osim prigovora zastare po čl. 232. ZOO Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 23/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 156/23; dalje: ZOO) nije osporio da bi bio korisnikom usluga tužitelja, niti je osporio obračun cijene naknade za pruženu uslugu.

12. Odredbom čl. 232. ZOO-a propisan je jednogodišnji rok zastare za usluge pružene kućanstvima, a koje se odnose, između ostaloga i na održavanje čistoće. Odredbom čl. 215. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a po čl. 216. istog Zakona nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.

13. Odredbom čl. 300. ZOO-a propisano je da rok koji je određen u godinama završava onog dana koji se po imenu i broju podudara s danom nastanka događaja od kojeg rok počinje teći.

14. U odnosu na preostali tužbeni zahtjev (nakon smanjenja istog), razvidno je da je obveza po najstarijem računu za listopada 2016. u graničnom području glede zastare. Naime, kako je prijedlog za vrhu podnesen dana 21. studenoga 2017., a

Posl. broj: Povrv-121/2018-9

podnošenjem prijedloga za ovrhu se po čl. 241. ZOO-a prekida zastara, to se prigovor zastare odnosi na sve tražbine za koje je zastara nastupila do tog dana.

15. Obveza za mjesec listopada 2016. po Računu broj 1055161856 od 31. listopada 2016. dospijeva s danom 21. studenoga 2016. Navedena okolnost u smislu odredbe čl. 183. ZOO-a dovodi do zaključka da je u konkretnom slučaju tuženi imao mogućnost zaključno s danom 21. studenoga 2016 podmiriti navedeni račun (bez obveze plaćanja zateznih kamata), a tužitelj kao vjerovnik imao je mogućnost zatražiti prisilnu provedbu naplate s prvim idućim radnim danom, dakle 22. studenoga 2016. To nadalje znači da je zastara počela teći s prvim idućim danom, tj. 23. studenoga 2016., te bi po čl. 216. ZOO-a nastupila po isteku istog dana u istom mjesecu iduće godine, odnosno 24. studenoga 2017., da u pogledu te tražbine zatara nije prekinuta podnošenjem ovršnog prijedloga dan ranije (21. studenoga 2017.). Iz navedenoga proizlazi da ni navedena obveza iz smanjenog tužbenog zahtjeva nije u zastari.

16. Stoga, kako nije sporno postojanje pravnog odnosa između stranaka, tuženikova obveza po osnovi usluge sakupljanja i odvoza komunalnog otpada, kao ni sam obračun cijene naknade, to je platni nalog iz predmetnog rješenja o ovrsi valjalo održati u cijelosti u visini smanjenog iznosa iz podneska od 8. svibnja 2020. te u tom dijelu usvojiti tužbeni zahtjev.

17. U preostalom dijelu do pune visine izvorno utužene tražbine, platni nalog valjalo je ukinuti i odbiti tužbeni zahtjev.

18. Tužitelj je po čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) ostvario cjeloviti uspjeh u sporu u pogledu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Međutim, kako su troškovi ovrhe u iznosu od 19,05 eura (143,50 kn) odmjereni sukladno vrijednosti zahtjeva sa kojim je tužitelj ostvario uspjeh od 35% (57,72 eura/163,88 eura), pa je te troškove valjalo naknaditi u istom omjeru od 6,67 eura. Troškovi parničnog postupka po zahtjevu tužitelja odnose se na sudsku pristojbu na presudu, koja sukladno vrijednosti konačno postavljenog zahtjeva od 57,72 eura sukladno Tbr. 1. Tarife sudskih pristojbi (Narodne Novine 37/2023) iznosi 13,27 eura. Tužitelju je dakle, valjalo dosuditi ukupnu naknadu troškova postupka u iznosu od 19,94 eura, a u preostalom dijelu do pune visine zahtjeva 32,32 eura/243,50 kuna(143,50 kuna + 100,00 kuna) odbiti kao nepripadan s obzirom na ostvareni uspjeh u postupku.

U Zagrebu, 17. prosinca 2024.

Sudac:

Joško Meštrov-Uroda

Posl. broj: Povrv-121/2018-9

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismenim putem u tri istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku osim zbog povrede iz članka 354. st. 2. točke 3. istog Zakona.

DNA:

1. Tužitelj KOMUNALAC d.o.o.

2. Tuženi, EČ, [adresa]