Poslovni broj: K-273/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Ulica S. Radića kbr. 81.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Josipu Klisović kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Josipe Crnjak kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. ŠE, zbog kaznenog djela iz čl. 235. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice ODO Šibenik broj K-DO-31/2016 od 20. svibnja 2016., na raspravi održanoj i zaključenoj te odluke objavljene 17. prosinca 2024. godine, u prisutnosti zastupnice ODO u Šibeniku SE, opt. ŠE i branitelja opt., odvjetnika Branimira Zmijanovića

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 544. st. 1. ZKP/08 kazneni nalog izdan presudom ovog suda pod br. K-156/2016 od 02. lipnja 2016. godine se stavlja van snage.

II. Opt. ŠE, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. HE i majke VE rođene Š, rođen **.**.1960. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], na adresi [adresa], državljanin Republike Hrvatske, diplomirani inženjer agronomije, sa završenom VSS, oženjen, otac dvoje djece, vojsku služio 1987. godine, sudionik Domovinskog rata, umirovljeni časnik Hrvatske vojske, sa mirovinom u iznosu od oko 600,00 eura, od imovine posjeduje dva osobna vozila,

k r i v  j e

što je 06. kolovoza 2015. godine, oko 10:00 sati, u Pirovcu, Marka Marulića b.b., u cilju oštećenja tuđe stvari, došao do parkiranog vozila marke "Ford Focus", registarske oznake [registarska oznaka], vlasnika UE, pa uporabom vijka dužine oko 5 cm načinio više ogrebotina i to na prednjoj lijevoj strani branika, u dužini od 35 cm, na prednjoj lijevoj strani poklopca motora u dužini od 10 cm, te na prednjem lijevom blatobranu ogrebotinu u obliku slova V dužine 10 cm, nakon čega istim ispustio zrak iz prednje lijeve gume, oštetivši time UE za iznos od 2.500,00 kuna,

što je, dakle, oštetio tuđu stvar.

III. Time je počinio kazneno djelo protiv imovine, oštećenjem tuđe stvari, opisano i kažnjivo po čl. 235. st. 1. KZ/11.

IV. Opt. ŠE se na temelju čl. 235. st. 1. KZ/11

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA OD 8 (osam) MJESECI.

V. Na temelju čl. 56. KZ/11 opt. EE se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te kazna zatvora od 8 (osam) mjeseci na koju je optuženik osuđen neće biti izvršena ako optuženik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

VI. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 ošt. KE se sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnični postupak.

VII. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 obvezuje se optuženik da plati ovom sudu paušalni trošak u iznosu od 300,00 eura, u korist državnog proračuna RH, u roku od 90 dana od pravomoćnosti ove presude.

O b r a z l o ž e nj e

1. Optužnicom ODO Šibenik br. K-DO-294/2017 od 26. rujna 2017. godine, tužen je optuženi ŠE za učin kaznenog djela protiv imovine, oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11, na način pobliže naveden u izreci ove presude.

2. Opt. ŠE na raspravi se očitovao da se ne smatra krivim za učin terećenog kaznenog djela, dok je istrazi naveo da on nije oštetio vozilo oštećenika, da ne zna tko je to napravio i da li je vozilo uopće bilo oštećeno, jer on nikad prethodno nije niti gledao to vozilo, da je to vozilo bilo parkirano na pristupnom putu, da je rekao unuku vlasnika vozila da nema smisla da to vozilo tako bude parkirano budući ometa ulaz i izlazi iz njegovog dvorišta, da je rekao unuku vlasnika vozila da ako to opet naprave da će ispuhati zrak iz pneumatika vozila, da je sljedeći dan došao sin oštećenika, kojem je rekao da nemaju o čemu razgovarati i da je sve u redu ako maknu vozilo, da tada nije bilo spomena oštećenja na vozilu.

3. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi čitanjem zapisnika od očevidu, zapisnika o ispitivanju svjedoka UE danog pred ODO u Novom Zagrebu od 09. ožujka 2016., preslike prometne dozvole, ponude trgovačkog društva "Stahor" d.o.o. , te je izvršen uvid u izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije optuženoga. Također su u postupku izvedeni dokazi saslušanjem svjedoka HE, LE, ME, NE te su na temelju čl. 431. st. 2. ZKP/08 pročitani iskazi svjedoka RE od 23. kolovoza 2019. godine, dok su na temelju čl. 431. st. 1. t. 8. ZKP/08 na raspravi pročitani iskazi oštećenoga UE i svjedoka UE sina RE od 23. kolovoza 2019. godine.

4. Cijeneći sve u postupku izvedene dokaze kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, po ocijeni ovog suda, utužene prigode u ponašanju opt. ŠE ostvarila su se sva obilježja kaznenog djela protiv imovine, oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11, za što ga je ovaj sud i oglasio krivim.

5. Iz iskaza oštećenoga UE od 23. kolovoza 2019. godine proizlazi da optuženika uopće ne poznaje, nikada ga nije vidio. Utužene prigode je unuka UE, sina RE, poslao da mu iz auta donese neke stvari, koji mu je po povratku kazao da je vidio nekog čovjeka pored auta kako otvara ventil na kotaču automobila i grebe po autu. Radi se automobilu marke "Ford Focus", godine proizvodnje 2003. te da prije utuženog događaja na njemu nije bilo ikakvih drugih oštećenja i ogrebotina. Unuk je svome ocu, dakle njegovom sinu, kazao da je vidio muškarca koji je otišao kod susjeda u kuću, a potom su njegov sin i unuk otišli kod NE u kuću, no ošt. ne zna što je nakon toga bilo. Zna da mu se unuk požalio i da je uboden u trbuh i da je krvario. Njegov sin je pozvao policiju koji su i došli na lice mjesta. Inače, tamo gdje je vozilo bilo parkirano, radi se o slijepoj ulici, gdje inače i svi drugi parkiraju, pa tako i on. Osobno je vidio ta nova oštećenja na vozilu, auto po cijeloj dužini bilo izgrebano nekim metalnim predmetom, no ne zna o kolikoj se šteti radilo, jer auto nije popravljeno. Ošt. smatra da nitko nije imao razloga doći i oštetiti mu auto. Automobil nije bio parkiran blizu te ŠE, nego uz ogradu susjeda ŽE. Ulica je toliko široka da može proći i kamion i kada su parkirana vozila sa obje strane ulice. Niti on niti njegovi sin i unuk nisu znali tko je muškarac koji je oštetio vozilo, ali kada su otišli u kuću susjeda NE, tamo je zet od NE, dakle ŠE, kazao da je on ogrebao auto i da ako se ne makne, da će ga cijelog istući. Ošt. se nije moga precizno izjasniti o oštećenjima, ali je siguran u to da je auto cijelom dužinom bilo ogrebano. Oštećenja su bila sa desne strane vozila, dakle suprotno od mjesta vozača, jer je vozilo bilo tako parkirano. Ne zna koji je točno dan tada bio, ne zna kada je sve prijavljeno policiji, ali nakon prijave, istoga su dana došli djelatnici policije i napravili zapisnik te je obavljen i očevid na vozilu od strane djelatnika policije. Susjed ŽE ga je prethodno upozoravao da tu ne treba parkirati vozilo zbog čega smatra da je upravo on i kriv za ovo sve. Procjenu navedene štete tražio je od jednoga poduzeća u Samoboru, gdje je procijenjeno da bi popravak ove štete bio 2.500,00 kuna, međutim, ali za procjenu poduzeća "Stahor" d.o.o. iz Samobora, ne znam što je to, on to nije tražio, niti zna odakle to u spisu. Kada je davao iskaz u Zagrebu, spominjao je iznos od 500,00 kuna. Ošt. je ostao pri imovinskopravnom zahtjevu od 500,00 kuna kao što je to izjavio i pred ODO u Novom Zagrebu d 09. ožujka 2016. godine

6. Svjedok KE, inače unuk ošt., 23. kolovoza 2019. godine, izjavio je da je tužene prigode da optuženika ne poznaje, niti ga je ikada vidio, a utužene prigode kod vozila njegovog djeda, starijeg UE, vidio je mušku osobu u pognutom položaju pored kotača vozila, kako nekakvim metalnim predmetom nešto radi po gumama. Zatrčao se prema njemu i upitao ga što to radi, ali mu taj čovjek nije ništa odgovorio. Kad mu se približio, ponovio mu je neka se makne od auta i ta osoba se podigla iz toga položaja i tim metalnim predmetom ga ubola u predjelu trbuha, ozljeda se vidjela i nakupilo se krvi na površini. Taj muškarac nije nastavio oštećivati djedovo vozilo, ali je primijetio kako ulazi u dvorište, odnosno kuću jednog od susjeda. Tada je otišao kući i pokazao tu ozljedu svojoj obitelji, pa je njego otac RE najprije sam otišao do susjeda ŽE i pitao ga je li vidio nekog krupnog muškarca, na što je ŽE odgovorio da nije vidio nikoga. Otac se nakon toga vratio u kuću, pa ga pozvao da mu pokaže kuću, odnosno dvorište gdje je prethodno vidio da onaj muškarac, koji ga je ozlijedio, ulazi. Kad su ušli u dvorište te kuće, a kuća je u vlasništvu osobe po imenu NE, pitali su tog NE da li poznaje neku krupnu mušku osobu koja bi ušla u njegovo dvorište, na što je on odgovorio da nema nikoga, da ne zna tu osobu. Potom mu je otac kazao da se vrati do djedovog vozila, koje je i dalje bilo parkirano i čeka ako možda ponovno vidi tu osobu, što se i dogodilo. Tada je ponovno vidio toga muškarca i slikao ga mobitelom radi identifikacije i kad je ocu pokazao tu sliku na mobitelu te shvatio da je to ista osoba koju je prije toga vidio kod vozila i koja ga je ubola u trbuh. Po autu djeda svjedok nije vidio nikakve ogrebotine niti oštećenja, odnosno nije primijetio da je onaj muškarac to radio kada ga je vidio pored kotača vozila. Ponovo su se vratili susjedu NE i pitali ga da li poznaje muškarca sa slike, a on je rekao da ga ne zna. Kada su djelatnici policije došli, ispričao im je što je bilo, nakon čega su oni utvrdili identitet te osobe, odnosno da bi se radilo o zetu susjeda NE po imenu ŠE. Svjedok je i na raspravi prepoznao optuženika ovu osoba o kojoj sam do sada iskazivao osobu koju je zatekao kod djedova vozila. Ponovi je da po karoseriji i po haubi vozila on nije vidio nikakvih oštećenja, samo po gumama. Nije mu poznato da li je djedovo vozilo imalo oštećenja od prije utuženog događaja a zrak iz guma automobila bio je ispušten samo djelomično.

7. Svjedok RE izjavio je da je utužene prigode njegov sin UE došao u kuću i pokazao u predjelu trbuha neku ozljedu govoreći mu da ga je tu jedan čovjek ubo čavlom u predjelu trbuha, a kojeg čovjeka da je inače zatekao kako čuči pored djedovog vozila. Potom je odmah izašao van iz kuće sa sinom i otišao prvo kod prvoga susjeda ŽE, pitao ga da li je nešto vidio, na što mo je on odgovorio da ništa nije vidio. Potom mu je sin obratio pažnju da bi ona muška osoba ušla u dvorište drugoga susjeda, pa su se uputili tamo, a to bi bila kuća od susjeda NE, kojemu ne zna prezime, kojeg je pitao da li je neki muškarac ušao u njegovu kuću, a NE mu je odgovorio da ne zna ništa, da nitko tu nije bio. Tada je kazao sinu neka se ponovno vrati kraj djedovog vozila i neka pazi hoće li se onaj muškarac pojaviti jer ako je ušao, mora i izaći, pa kada ga vidi, neka ga fotografira, odnosno da ga snimi sa mobitelom. Nakon nekog vremena sin mu je kazao da je slikao onoga muškarca, nakon čega su se ponovno vratili kod susjeda NE jer je taj muškarac što ga je sin slikao izašao upravo iz Zvonkove kuće. Međutim, NE je kazao da ne zna toga muškarca kada su mu pokazali sliku. Dakle, on nije znao tko je muškarac na slici, ali ga je prepoznao kao muškarca sa slike koju je na mobitel slikao njegov sin. Policija je utvrdila identitet toga muškarca. O šteti na vozilu njegovog oca nije se mogao izjasniti, što je oštećeno i kolika je visina štete. Prvenstveno je obratio pažnju na ozljedu koju je sin zadobio zbog čega nije obratio pažnju na oštećenja na vozilu. Policijski očevid obavljen je istoga dana kada se zbio utuženi događaj. Svjedok se također nije mogao izjasniti da li je na vozilu njegovog oca prije ovog događaja bilo oštećenja.

8. Svjedokinja LE je na raspravi izjavila da je sporne prigode 5. kolovoza 2015. bila zajedno s suprugom i članovima obitelji u dvorištu ispred kuće u vlasništvu njenog oca i nje. Na poziciji na kojoj se nalazila nije mogla vidjeti parkirani automobil UE i u jednom trenutku njen suprug je došao do vrata od dvorišta i razgovarao je s unukom oštećenog. Nije čula što su pričali, bila je udaljena od njih cca 5 metara, ali je vidjela da je to normalna konverzacija bez svađanja i vike i trajala je oko par minuta. Nakon što se vratio, suprug im nije rekao o čemu je pričao s UE. Nakon što su se razišli u popodnevnim satima došao je sin oštećenog i KE i prijetio im, govoreći da tko se s njim zamjeri da će proći loše, prijetio je suprugu i rekao da tko se njemu zamjeri i loše ponese da će mu odrezati jaja. Bila je šokirana jer je smatrala da je taj čovjek došao u dobroj namjeri. U dvorištu ispred kuće sjedili su oko pola sata i suprug je cijelo vrijeme bio s njima i nije izlazio iz dvorišta. Sa starijim UE su bili u dobrim odnosima prije ovog događaja i imali su normalnu komunikaciju. On je često parkirao sa strane u dvorištu, njen tata mu je ponudio da parkira u dvorištu, znali su imati problema zbog tog parkiranja na ulici. Nakon ovog događaja prestao je s njima komunicirati. Predmetno vozilo u vlasništvu oštećenog je bilo oštećeno već prije.

9 . Svjedokinja HE je na raspravi izjavila da ostaje pri svom iskazu od 23. kolovoza 2019. godine, u kojem je u bitnome navela, identično kao i na raspravi da su se utužene prigode, njen suprug, opt. ŠE i ona nalazili u kući njenog oca NE u [adresa], a tu je bila i majka FE, djever i jetrva, dakle brat i nevjesta njenog supruga. Doručkovali su, bili vani ispred kuće i suprug je u jednom trenutku sa jednim mladićem razgovarao nešto oko parkiranja vozila. To je trajalo možda najviše par minuta i nema riječi o tome da bi se radilo o nekoj svađi, o nekom fizičkom napadu supruga na toga mladića. Negdje u poslijepodnevnim satima je došao otac tog mladića i prijetio im da je onaj tko se njemu zamjeri gotov te je njenom suprugu zaprijetio da će mu odrezati jaja. Nije bilo riječi o nikakvom oštećenju vozila niti da bi njegovog sina itko napao ili ozlijedio. Što se tiče djelatnika policije, sjeća se da su oni došli, da li toga dana, da li sutradan, no ne zna što se potom događalo. Naglasila je da je njen otac NE upozoravao gospodina UE, da bi trebao premjestiti vozilo jer smeta prolasku drugih vozila ili vozilu hitne pomoći ili vatrogascima, nudeći mu čak i da se parkira u njihovo dvorište, ali on se na to oglušio. Svjedokinja je također izjavila da je primijetila oštećenja na predmetnom vozilu i prije ovoga događaja, jer kada bih prolazila kraj njega, vidjela je ulupljenja na njemu te rezove po karoseriji. Inače, radi se o slijepoj ulici širine nekih 4 do 5 metara između dvorišta kuća, dva manja auta se možda nekako i mogu mimoići, ali normalna vozila, a pogotovo kamion ne može, a u situaciji kada su vozila parkirana u toj ulici i sa jedne i sa druge strane, nema govora o tome da može proći između iti jedno vozilo.

10. Svjedok ME na raspravi je izjavio da je sporne prigode, zajedno s članovima svoje obitelji, među kojima je bio i njegov brat opt. ŠE, bio u dvorištu kuće u vlasništvu njegove supruge i oca, odakle je jasno mogao vidjeti automobil u vlasništvu oštećenog ai koji je navodno bio oštećen. Vozilo je bilo udaljeno deset metara od mjesta na kojem sam nalazio i jasno ga je mogao vidjeti jer je između njega i vozila bila niska ograda. Sjeća se da je tada sa njim bila HE, dok se ne sjeća gdje je bila LE. U jednom trenutku do ulaznih vrata u dvorištu došla je mlađa muška osoba, razgovarala je s njegovim bratom ŠE koji je došao do njega na toj kapiji. Ne sjeća se detalja razgovora, no zna da nije bilo povišenih tonova, kao ni fizičkog kontakta među njima. Razgovarali su dvije do tri minute, nakon čega je ta mlađa osoba otišla. Nakon što se mlađa osoba udaljila, brat mu nije rekao o čemu su razgovarali. Tog mladića koji je došao razgovarati s bratom nije poznavao, a s bratom ŠE je u odličnim odnosima. Zbog proteka vremena ne sjeća se motiva dolaska tog mladića. Nakon svega je čuo tu priču o lošem parkiranju tog vozila.

11. Nesporno je da je utužene zgode vozilo ošt. UE bilo parkirano ispred kuće u kojoj prebiva opt. ŠE, da su u vezi tog vozila, a nakon što je vozilo oštećeno, s njim komunicirao sin i unuk ošt.

12. Spornim je ostalo da li je optuženik oštetio to vozilo i u kojem obimu.

13. Obrani optuženoga kada on tvrdi da sporne prigode nije oštetio predmetno vozilo sud nije poklonio vjeru. Naime, potpuno su nelogične i neživotne njegove tvrdnje da prije sporne prigode nije gledao to vozilo i da ne zna da li je prethodno bilo oštećeno, budući je sam opt. potvrdio da je to vozilo bilo parkirano na način da smeta i da ometa normalan ulaz i izlaz iz dvorišta kuće u vlasništvu oca njegove supruge u kojoj je on tada sa suprugom boravio te stoga ta tvrdnja ukazuje na nevjerodostojnost njegovog iskaza. Isto tako, opt. je potvrdio da je unuku oštećenoga rekao da će ispuhati zrak iz pneumatika vozila ukoliko to vozilo i dalje bude na taj način parkirano, a što jasno ukazuje na njegovu namjeru da sam nešto poduzme u vezi s tim problemom. U tom smislu je nelogična i njegova tvrdnja da prilikom njegovog razgovora sa sinom oštećenoga nije bilo spomena o oštećenjima na vozilu, jer drugog motiva za taj razgovor sina ošt., koji je sam došao do optuženoga, osim oštećenja na vozilu, nije bilo. Štoviše, kako je svjedok KE u postupku naveo da je optuženoga sporne prigode vidio kod vozila u vlasništvu njegovog djeda sa metalnom polugom u rukama, upravo je ta poluga logičan alat za oštećenja nastala na predmetnom vozilu. Kako je opt. sporne prigode imao motiv da ošteti vozilo oštećenoga i kako iz zapisnika o očevidu jasno proizlazi da su policijski službenici koji su obavili očevid utvrdili oštećenja na vozilu i to upravo ona oštećenja koja su navedena u optužnici, kako su sin i unuk oštećenoga, koji su u postupku saslušani kao svjedoci, na uvjerljiv i sudu prihvatljiv način opisali čitavu dinamiku spornog događaja te kako je iskaz optuženoga neuvjerljiv iz navedenih razloga, sud je iskaz opt. cijenio isključivo kao pokušaj da sa sebe skine kaznenopravnu odgovornost.

14. Isto tako, iskazima svjedoka ME, koji je brat od optuženoga, svjedokinje HE, koja je supruga od optuženoga i svjedokinje LE, koja je nevjesta od optuženoga, sud nije poklonio vjeru. To stoga što se radi o zainteresiranim svjedocima, koji su u rodu ili tazbinskom srodstvu s optuženim i koji su stoga zainteresirani da opt. ne bude proglašen krivim u ovom kaznenom postupku. Štoviše, radi se o svjedocima koji nisu neposredno zapažali sam čin oštećenja vozila u vlasništvu oštećenoga, već su navedeni svjedoci svjedočili samo o događajima koji su slijedili nakon toga te nitko od njih nije sudu pojasnio gdje je optuženik bio u vrijeme kada je vozilo oštećeno ili posvjedočio da on sporne prigode nije oštetio vozilo u vlasništvu oštećenoga.

15. Niti iskazu svjedoka NE sud nije poklonio vjeru. Naime, svjedok je u vrijeme počinjenja kaznenog djela, ali i u vrijeme kada je dao svoj iskaz na raspravi, bio u dobrim odnosima s optuženikom, koji je suprug njegove kćeri HE. Osim toga, svjedoku je također smetalo parkirano vozilo oštećenoga te se stoga i u ovom slučaju radi o zainteresiranom svjedoku. Štoviše, svjedokovo pamćenje u vezi predmetnog vozila je selektivno, budući se on sjeća boje vozila i da je vozilo i prije spornog događaja bilo oštećeno, ali se ne sjeća marke vozila i registarskih oznaka vozila, što dovodi u pitanje vjerodostojnost njegovog iskaza jer on pamti detalje koji idu u prilog obrani optuženoga, čija supruga je njegova kći. Štoviše, potpuno je nelogično i neživotno da svjedok nije mogao prepoznati optuženoga na slici na mobitelu koju mu je pokazao svjedok KE, jer je nesporno da je taj čovjek na slici bio upravo opt., suprug njegove kćeri HE, koji uz sve navedeno i boravi u njegovoj kući u [adresa]. Kada se ima na umu sve navedeno, posebno obiteljska vezanost svjedoka s optuženim, tada se iskaz ovog svjedoka ukazuje nevjerodostojnim te da je dan isključivo u smislu otklanjanja kaznene odgovornosti s optuženoga.

16. Suprotno iskazima navedenih svjedoka, sud je punu vjeru poklonio iskazima oštećenoga UE, njegovog sina RE i unuka UE. Naime, svaki od tih iskaza je sam za sebe logičan i života, ali isto tako, ti iskazi su kada se međusobno usporede također logični i životni i pokazuju sudu punu dinamiku i redoslijed čitavog događanja ove sporne prigode. Tako je tvrdnja oštećenoga o oštećenju na njegovom vozilu u suglasju s zapisnikom o očevidu priloženom u spisu, ali i u suglasju s iskazima RE i njegovog unuka UE. Isto tako, ošt. nema motiv za eventualno lažno svjedočenje na štetu optuženoga, jer ga i nije poznavao u vrijeme kada se sporni događaj dogodio, a što također utječe na vjerodostojnost njegovog iskaza. Svjedok KE, unuk oštećenoga, je na uvjerljiv, logičan i detaljan način pojasnio pred sudom kako je došao do zaključka da je upravo optuženik počinio terećeno kazneno djelo, budući ga je najprije neposredno zatekao pored vozila u vlasništvu njegovog djeda sa metalnom polugom u rukama, a nakon čega ga je slikao mobitelom i nakon čega je policija otkrila identitet osobe na slici i utvrdila da se radi o optuženome. Štoviše, svjedok KE prepoznao je optuženoga i na raspravi kao osobu koju je utužene zgode zatekao kod vozila u vlasništvu njegovog djeda, ali i kao osobu koju je vidio da ulazi u dvorište kuće u vlasništvu oca njegove supruge, svjedoka NE. Iskaz svjedoka RE također je u suglasju s iskazima oštećenoga i svjedoka UE te je za naglasiti da niti on niti svjedok UE nemaju motiv za lažno svjedočenje i terećenje optuženoga, budući nikada prije s njim nisu imali nikakav sukob ili ozbiljniji problem. Štoviše, i ovaj svjedok je na raspravi prepoznao optuženoga kao muškarca kojega je njegov sin KE slikao s mobitelom i kojeg je prethodno njego sin vidio kod vozila u vlasništvu oštećenoga.

17. Dakle, kada se analiziraju iskazi optuženoga i oštećenoga te iskazi svih saslušanih svjedoka, posebno iskazi svjedoka RE i UE, kada nema nikakve dvojbe da međusobni odnosi optuženoga i oštećenoga u vrijeme činjenja kaznenog djela nisu bili dobri zbog navedenog automobila koji je navodno bio nekorektno parkiran, ali i da je opt. imao motiv za oštećenje vozila u vlasništvu oštećenoga koje mu je smetalo i sagledavajući u tom kontekstu te odnose i imajući na umu očit motiv za počinjenje kaznenog djela od strane optuženoga te polugu s kojom je mogao oštetiti predmetno vozilo, tada se iskaz oštećenoga UE i iskaz njegovog unuka UE, u dijelu u kojem svjedok opisuje gdje je zatekao optuženoga sa metalnom polugom u rukama, ukazuje posve logičnim i životnim. Prema tome, temeljem svih prednje izloženih zaključaka i utvrđenja ovog suda i kada se uzme u obzir da su međusobni odnosi između optuženoga i oštećenoga u vrijeme činjenja ovog kaznenog djela bili narušeni, tada je nesumnjivo da je optuženik utužene zgode postupao sa ciljem da ošteti tuđu pokretnu stvar, bicikl oštećenoga.

18. Stoga, sud smatra, da su se u ponašanju optuženoga ŠE ostvarila sva obilježja terećenog kaznenog djela protiv imovine, oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11, za što ga je ovaj sud i oglasio krivim.

19. Na temelju čl. 420. st. 3. ZKP/08 sud je zabranio pitanje branitelja upućeno svjedokinji HE da se izjasni koliko stanara je imalo problem oko parkiranja u navedenoj ulici u [adresa], budući se to pitanje nije odnosilo na ovaj kazneni predmet.

20. Na temelju čl. 421. st. 1. t. 4 ZKP sud je odbio dokazni prijedlog branitelja da se u ovom kaznenom postupku ponovno saslušaju oštećeni KE koji je u međuvremenu umro i njegov unuk KE, budući je svjedok KE već saslušan u postupku, zbog čega je takav prijedlog očigledno usmjeren na odugovlačenje postupka. Isto tako, sud je odbio saslušanje svjedoka ČE, budući se ne radi o neposrednom svjedoku i budući je stoga i taj prijedlog očigledno usmjeren na odugovlačenje postupka.

21. Pri odlučivanju o vrsti i visini kaznene sankcije za optuženoga i polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, sud je istome od olakotnih okolnosti uzeo u obzir prije svega da nije osuđivana osoba, što proizlazi iz izvatka iz kaznene evidencije, da je šteta na vozilu oštećenoga ipak manje prirode, njegovu stariju životnu dob, protek vremena od počinjenja kaznenog djela te da sud nema podataka da bi opt. i nakon počinjenja terećenog kaznenog djela kršio pozitivne pravne propise, dok otegotnih okolnosti nije našao, pa je cijeneći težinu počinjenog kaznenog djela te stupanj kaznene odgovornosti optuženoga, istome za kazneno djelo iz čl. 235. st. 1. KZ/08, za koje je propisana kazna zatvora do dvije godine, izrekao kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci s rokom kušnje od dvije godine, smatrajući da će se u konkretnom slučaju upravo izricanjem mjere upozorenja – uvjetne osude, u cijelosti ostvariti ciljevi i svrha kako generalne, tako i specijalne prevencije. Naime, svrha kažnjavanja je izraziti društvenu osudu zbog počinjenih kaznenih djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelje i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

22. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 pravni slijednik ošt. UE je sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnični postupak, budući podatci kaznenog postupka, posebice imovinskopravni zahtjev ošt. (str. 21 spisa), nisu dali pouzdanu osnovu za potpuno ili djelomično presuđenje.

23. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 obvezan je optuženi da na ime paušalnog troška plati 300,00 kuna u korist državnog proračuna RH, što je rezultat osuđujuće presude i složenosti postupka kao i njegovih materijalnih prilika, a plaćanjem tog iznosa po ocijeni ovog suda neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

U Šibeniku, 17. prosinca 2024. godine

S u d a c

Josip Klisović

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana prijema pismenog otpravka istog.

Žalba se podnosi ovom sudu, za nadležni Županijski sud, u pismenom obliku i u dovoljnom broju primjeraka.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU OŠTEĆENIKU

Oštećeni može pobijati presudu žalbom i to zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu i to u roku od 15 dana od dana prijema pismenog opravka istog.

Žalba se podnosi ovom sudu, za nadležni Županijski sud, pismeno, u dovoljnom broju primjeraka.

DN-a:

l. ODO Šibenik

2. optuženi ŠE

3. branitelj optuženoga, odvjetnik Branimir Belamarić

3. pravni slijednik ošt., KE