REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2850/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ATLANTIC GRUPA d.d., Zagreb, Miramarska 23, OIB 71149912416, zastupanog po punomoćniku Borisu Šavoriću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HĐ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jasni Matičević, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1209/2023-2 od 19. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P- 32/2022-16 od 13. siječnja 2023., u sjednici održanoj 17. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e:
I. U odnosu na pravna pitanja prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
II. U odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 1209/2023-2 od 19. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-32/2022-16 od 13. siječnja 2023., tuženik je u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), podnio prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši sljedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:
"1. Je li sud u primjeni čl.8. ZPP-a ovlašten, ukoliko ne može sa sigurnošću utvrditi određenu činjenicu, o postojanju te činjenice zaključivati procjenjujući vjerojatnost njezinog postojanja ili je u tom slučaju dužan primijeniti pravilo o teretu dokazivanja iz čl.221.a ZPP-a?,
2. Obvezuje li čl.221.a ZPP-a sud da činjenicu za koju stranka koja se na nju poziva nije bila kadra pružiti dovoljno dokaznih sredstava, uzme kao nedokazanu u postupku ili je suprotna parnična stranka dužna dokazivati nepostojanje te činjenice («negativnu činjenicu»)?,
3. Može li sud u primjeni čl.8. ZPP-a određene dokaze i dokazna sredstva smatrati nužnima za dokazivanje neke činjenice kao isključivo podobnima (npr. pisanu potvrdu), a zanemariti ostale dokaze kao neprikladne za dokazivanje?,
4. Je li presuda nepravilna ukoliko sud nije izveo dokaz stranke predložen upravo radi utvrđenja činjenice koja je odlučna za donošenje odluke u postupku, pri čemu za takvo svoje postupanje sud nije naveo nikakvo obrazloženje?,
5. Je li sud kada u presudi nije naveo razloge o odlučnim činjenicama i obrazložio drugostupanjsku odluku u smislu čl.369.st.1. ZPP-a počinio i apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354.st.2.toč.11. ZPP-a?,
6. Je li drugostupanjski sud ovlašten utvrditi žalbene navode neosnovanima, a bez da je iz obrazloženja presude jasno vidljivo na koje žalbene navode se obrazloženje drugostupanjske odluke odnosi?,
7. Je li prvostupanjski sud primjenjujući odredbu 220.st.2. ZPP-a ovlašten odbiti dokazne prijedloge stranke predložene upravo radi utvrđivanja činjenica za koje u obrazloženju presude smatra odlučujućima za svoju odluku?,
8. Je li onaj tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, ima pravo zahtijevati vraćanje, ako je nije zadržao pravo na povrat, i ako nije platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga nije zavisila od ispunjenja uvjeta?,
9. Je li značenje prinude u smislu citirane odredbe čl.1112. ZOO/05 (ranije čl.211. ZOO/19) ima postupanje kojim se ugrožava život, tijelo ili neko drugo značajno dobro osobe prema kojoj se vrši prinuda, odnosno njoj bliske osobe, ili tek pokretanje sudskog postupka kako to pogrešno smatraju nižestupanjski sudovi.
10. Je li izbjegavanje vođenja ovršnog postupka ujedno i izbjegavanje prisile, tj., da li se prisilom smatra sudski spor ili fizička sila?,
11. Računa li se tijek početka zastare i općeg petogodišnjeg zastarnog roka kod instituta stjecanja bez osnove od trenutka kada je pošteni stjecatelj stekao imovinu, ili od trenutka od kada je osoba čija je imovina prešla u imovinu druge osobe stekla pravo zahtijevati povrat te imovine?".
1.1. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je podnio i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pošteno suđenje.
1.2. Tužitelj se u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije protivi tom prijedlogu.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ovaj revizijski sud ocijenio je sljedeće.
2.1. Iako tuženik u predmetnom prijedlogu za dopuštenje revizije naznačuje jedanaest pravnih pitanja, on nije postupio sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP jer nije uz prijedlog za dopuštenje revizije priložio nit žalbu, a niti odgovarajuće dijelove spisa koji bi se odnosili na predmetna pravna pitanja. Stoga, iz onoga što je ovom revizijskom sudu dostavljeno uz prijedlog za dopuštenje revizije nije moguće ocijeniti da bi predmetna pravna pitanja bila važna za odluku u ovom sporu, a niti da bi bile u potpunosti ispunjene pretpostavke za ocjenu važnosti tih pravnih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2.2. Tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pošteno suđenje.
3. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao pod st. I. izreke ovog rješenja, odnosno valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.a st. 1. i st. 3. ZPP odlučiti kao pod st. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 17. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
