REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4673/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja Likvidacijska masa iza Kompas Rabac-Labin d.o.o. u likvidaciji, Labin, Breg Ivanovci 38, OIB: 97895006728, i II-tužitelja PL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Tamara Vejnović Rovis, odvjetnica u Puli, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-2718/2024-2 od 14. kolovoza 2024., kojom je djelomično potvrđena, te djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Pazinu br. P-223/2017-41 od 25. ožujka 2020., u sjednici održanoj 17. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-2718/2024-2 od 14. kolovoza 2024., kojom je djelomično potvrđena, te djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Pazinu br. P-223/2017-41 od 25. ožujka 2020.
2. Prijedlog je podnesen pozivom na čl. 385. a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni.
3. U odgovoru na prijedlog tužitelji ističu da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a niti od odgovora na postavljena pitanja ne ovisi odluka u ovom predmetu. Tužitelji traže naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog.
4. Prijedlog nije osnovan.
5. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje postavlja sljedeća pitanja:
„1. Da li se može smatrati štetom ili štetnim događajem, kada tijelo državne uprave koristeći svoje zakonske ovlasti donese rješenje koje u kasnijem postupku obnove bude poništeno? Da li je u toj situaciji ispunjena pretpostavka protupravnosti bez da se nesporno dokaže da se u konkretnom slučaju, radilo o postupanju koje je posljedica proizvoljnog tumačenja i samovolje glede primjene procesnog i materijalnog prava?
2. Da li provođenje nadzora od strane tijela državne uprave, donošenje rješenja koje je kasnije poništeno, predstavlja postupanje koje nije dopustivo bez snošenja određenih posljedica te da se takva situacija smatra dokazanom pretpostavkom uzročnosti?
3. Da li u slučaju, kada se pravna shvaćanja i primjena materijalnog prava, nakon okončanja upravnog postupka u postupku obnove, pokažu kao pogrešna, država odgovara za takvo postupanje kao tipičnu posljedicu ili je obveza tužitelja da dokaže i suda da nesporno utvrdi da se u konkretnom slučaju, radilo o postupanju koja je posljedica proizvoljnog tumačenja i samovolje glede primjene materijalnog prava?
4. Da li porezna tijela kod dvojbenih pravnih stajališta, moraju odgoditi naplatu pravomoćnih ovršnih rješenja do okončanja postupka koji ih pokušavaju dovesti u pitanje pa ne odgađanje predstavlja propust državnih tijela ili nepodnošenje takvog prijedloga od strane poreznog obveznika (tužitelja) predstavlja njegov propust?“.
6. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da prva tri postavljena pitanja nisu pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime, odluke na koje se poziva tuženik u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije donesene u činjenično različitim situacijama, pa ne predstavljaju odgovarajuće razloge važnosti. Osim toga, drugostupanjski sud je u toč. 24. obrazloženja dao jasne razloge zbog čega smatra da postoji odgovornost tuženika za naknadu štete.
7. Glede četvrtog postavljenog pitanja tuženik nije naveo nikakav razlog važnosti za to pitanje, pa niti glede tog pitanja nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije.
8. Slijedom iznesenog valjalo je prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP odbiti kao neosnovan na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP.
Zagreb, 17. prosinac 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
