REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P-4114/2022-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Feliksu Dukanu, odvjetniku u Solinu, Kralja Zvonimira 75, protiv tuženika pod 1. ČS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Jurici Tomiću, odvjetniku u Splitu, Put Brodarice 6, i pod 2. NS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Anti Vujčiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Krka & Krka d.o.o. iz Splita, Starčevićeva 13, radi brisovne tužbe, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 7.studenoga 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Feliksa Dukana, odvjetnika u Solinu, i zamjenice punomoćnika tuženika pod 1. i pod 2. ĆS, odvjetničke vježbenice u OD Krka& Krka d.o.o., na ročištu za objavu i uručenje presude 17.prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Nalaže se brisanje upisa prava vlasništva na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s imena tužene pod 2. NS i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja upisa prava vlasništva koje je bilo prije provedbe upisa tog prava na ime tužene pod 2. NS temeljenog na Ugovoru o darovanju zaključenog između tuženika pod 1. ČS kao darovatelja i tužene pod 2. kao obdarenice dana 9. prosinca 2020. godine, ovjerenog u Generalnom konzulatu RH u Stuttgartu dana 11. prosinca 2020. godine Klasa: 037-02/20-01/2486 (pohranjenog u Zbirci isprava Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Splitu, Poseban odjel u Solinu) i to u odnosu na suvlasnički dio od 1/3 dijela predmetne nekretnine.

II. Nalaže se tuženicima da u roku 15 dana naknade tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.375,00 EUR (slovima: dvije tisuće tri stotine sedamdeset pet eura) sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 17.prosinca 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda zaprimljena je 7.siječnja 2021. tužba u kojoj se navodi da je u zemljišnim knjigama k. o. [katastarska općina] na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tužitelj upisan za 1/6 idealnog dijela, dok je tužena pod 2. na istoj nekretnini upisana za 5/6 idealnog dijela i to na temelju Ugovora o darovanju od 9. prosinca 2020. zaključenog sa svojim suprugom tuženikom pod 1. ČS kao darovateljem. Tuženik pod 1. u trenutku zaključenja citiranog Ugovora o darovanju nije bio stvarnim vlasnikom čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za 5/6 dijela, već samo za 1/2 dijela. Naime, u trenutku zaključenja Ugovora o darovanju tužitelj je već bio upisan na predmetnoj nekretnini za 1/6 dijela, te je bio utvrđen vlasnikom predmetne nekretnine za još 1/3 dijela temeljem presude Općinskog suda u Splitu posl.broj: P-4186/16 od 8. lipnja 2018., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Šibeniku posl.br. Gž- 899/2018 od 29. rujna 2020. Iako je presuda postala pravomoćna danom donošenja drugostupanjske odluke 29. rujna 2020., zbog neažurnosti sudske administracije, tužitelj je klauzulu pravomoćnosti ishodio tek 17. prosinca 2020. U međuvremenu je, svega nekoliko dana prije, tuženik pod 1. ČS darovao svojih upisanih 5/6 dijela nekretnine svojoj supruzi tuženoj pod 2. NS koja je svoj suvlasnički dio upisala u zemljišne knjige. Kako u trenutku zaključenja Ugovora o darovanju tuženik pod 1. nije bio vlasnik 5/6 dijela predmetne nekretnine, već samo 1/2 dijela, isti nije mogao prenijeti na drugoga više prava nego što ga sam ima, pa tužitelj traži brisanje upisanog prava vlasništva s imena tužene pod 2. u onom dijelu u kojem je tuženik pod 1. prenio na tuženu pod 2. više prava nego što je sam imao u trenutku sklapanja pravnog posla na temelju kojeg je tužena pod 2. postigla uknjižbu, odnosno za 1/3 dijela predmetne nekretnine. Predmetni pravni posao zaključen između tuženika nastao je iz nedopuštene pobude tuženika pod 1. da ošteti stečeno pravo tužitelja, te je tužena pod 2. to znala ili morala znati da je takav ugovor bez učinka prema čl. 273. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Štoviše, besplatni pravni ugovor nema učinka i kad drugi ugovaratelj nije znao niti morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku njegova suugovaratelja (čl. 273. st. 3. ZOO-a). Tužitelj ovom tužbom ne traži utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju zaključenog između tuženika pod 1. i 2., već brisanje upisanog prava vlasništva s imena tužene pod 2. i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja upisa prava vlasništva koje je bilo prije provedbe upisa tog prava na ime tužene pod 2. O ovom pravnom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske donio presudu u predmetu Rev 752/11-2 od 30. prosinca 2014.

1.1.Slijedom svega navedenoga tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti brisanje upisa prava vlasništva na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s imena tužene pod 2. NS i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja upisa prava vlasništva kakvo je bilo prije provedbe upisa temeljenog na Ugovoru o darovanju zaključenog između tuženika pod 1. kao darovatelja i tužene pod 2. kao obdarenice dana 9. prosinca 2020. godine, ovjerenog u Generalnom konzulatu RH u Stuttgartu dana 11. prosinca 2020. godine Klasa: 037- 02/20-01/2486, i to u odnosu na suvlasnički dio od 1/3 dijela predmetne nekretnine.

2.U odgovoru na tužbu tuženik pod 1. ČS usprotivio se tužbi i tužbenom zahtjevu, koji je predlažio odbiti kao neosnovan, iz razloga što tužitelj nije aktivno legitimiran za podnošenje brisovne tužbe u ovoj pravnoj stvari.

3. U odgovoru na tužbu tužena pod 2. ŽS navodi da je za postojanje ove tužbe saznala uvidom u zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu, gdje je ista evidentirana kao plomba. Tužena u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, predlaže isti odbiti kao neosnovan i naložiti tužitelju naknadu troškova ovog parničnog postupka. Tužitelj navodi kako u trenutku zaključenja Ugovora o darovanju sklopljenog između tuženika, tuženik pod 1. nije bio vlasnik nekretnine koja je bila predmetom darovnog ugovora, nego da je vlasnik navedene nekretnine bio tužitelj temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4186/2016. Nadalje, uvidom u povijesni zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 6019 KO [katastarska općina] vidljivo je da je tužitelj bio upisan kao suvlasnik za 1/6 dijela nekretnine, da nikada nije bio upisan kao vlasnik za 1/2 čestice čest. zem. [katastarska čestica], da je tužitelj bio nevlasnik za 5/6 suvlasničkog dijela nekretnine čest. zem. [katastarska čestica], dok je bio upisan kao vlasnik za 1/6 suvlasničkog dijela sporne nekretnine. Uvidom u vlasnički list priložen uz odgovor na tužbu vidljivo je da je tuženik pod 1. u trenutku sklapanja Ugovora o darovanju uistinu bio vlasnik 5/6 suvlasničkog dijela sporne nekretnine. Slijedom navedenog, predlaže se sudu da naloži tužitelju dostavu vlasnički list za spornu nekretninu iz kojeg bi bilo vidljivo da je tužitelj vlasnik za 1/2 dijela. Tužena pod 2. poziva se na odredbe čl.119. i članak 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te navodi da činjenica što je tužitelj imao pravomoćnu i ovršnu presudu Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4186/2016 ne znači da je tužitelj trenutkom pravomoćnosti navedene presude automatizmom postao i vlasnik za 1/2 sporne nekretnine. Tužitelj je trebao presudu podnijeti na uknjižbu, što tužitelj nije nikada napravio, pa zbog toga nije nikada ni postao vlasnik sporne nekretnine za ½ dijela. Tužena ističe nedostatak aktivne legitimacije na strani tužitelja jer da tužitelj prije trenutka provedbe Ugovora o darovanju nije bio upisan kao nositelj knjižnog prava za ½ dijela sporne nekretnine.

4.Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom Ugovora o darovanju zaključenog između tuženika pod 1. ČS kao darovatelja i tužene pod 2. kao obdarenice dana 9. prosinca 2020. godine, ovjerenog u Generalnom konzulatu RH u Stuttgartu dana 11. prosinca 2020. godine Klasa: 037-02/20-01/2486 (list 5-7 spisa), izvatka iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] od 5.siječnja 2021. i od 1.studenoga 2020., pregledom spisa ovog suda posl.br.P-4186/2016, te izvatka i povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] od 28.veljače 2021.

5.Presudom ovog suda posl.br. P-135/2021-22 od 26.svibnja 2022. u ovom predmetu odbačena je tužba (točka I.izreke), te je naloženo tužitelju naknaditi tuženicima pod 1. i pod 2. parnični trošak u iznosu od 746,57 EUR/5.625,00 kn (točka II.izreke). Iz obrazloženja citirane presude proizlazi da na strani tužitelja nema aktivne legitimacije iz razloga što tužitelj nije bio nositelj knjižnog prava koje bi bilo povrijeđeno uknjižbom.

6. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavio tužitelj, koju je Županijski sud u Rijeci rješenjem posl.br. Gž Zk-19/2022-2 od 28.listopada 2022. prihvatio kao osnovanu, ukinuo pobijano rješenje (odluka je naslovljena kao presuda) i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

7. U obrazloženju ukidne odluke drugostupanjski sud ističe da je u ovoj pravnoj stvari trebalo utvrditi postoje li okolnosti da su otuđivatelju i stjecatelju ovih nekretnina (tuženicima) prilikom zaključenja ugovora o darovanju bile poznate okolnosti iz kojih se moglo zaključiti da je pravo vlasništva darovanih nekretnina sporno i da postoji osoba koja u parnici protiv otuđivatelja tvrdi da je izvanknjižni vlasnik. To je bitno za utvrditi, jer takva okolnost utječe na dobru vjeru stjecatelja i to tužene pod 2. NS, jer nepostojanje dobre vjere tužene pod 2. NS u ovom slučaju ima za posljedicu da upis vlasništva kojeg je ishodila, nema pravni učinak prema tužitelju kao vlasniku otuđenih nekretnina koji je ovlašten zahtijevati uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kako bi kao izvanknjižni nositelj prava vlasništva mogao zahtijevati i ishoditi uknjižbu svog prava vlasništva.

8. U nastavku postupka u cijelosti su obnovljeni rezultati dosadašnjeg raspravljanja te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja i tuženika pod 1., dok tužena pod 2. nije pristupila na ročište radi saslušanja niti je svoj izostanak opravdala.

9.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

10.Predmet spora je zahtjev tužitelja za brisanjem prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s imena tužene pod 2. NS i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja upisa prava vlasništva koje je bilo prije provedbe upisa tog prava na temeljenu na Ugovoru o darovanju zaključenog između tuženika pod 1. kao darovatelja i tužene pod 2. kao obdarenice dana 9. prosinca 2020. godine, iz razloga što je navedeni ugovor sklopljen zbog nedopuštenih pobuda i nema pravnog učinka prema tužitelju.

11. Uvažavajući uputu drugostupanjskog suda u ovom postupku potrebno je utvrditi da li se tuženu pod 2. može smatrati poštenim (savjesnim) stjecateljem koji je u dobroj vjeri upisao svoje pravo u zemljišnoj knjizi, kao i da li je osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacija na strani tužitelja.

12.Odredbom čl.127. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, nadalje: ZV) propisano je da tko stekne pravo vlasništva nekretnine odlukom suda ili drugog tijela, ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, dok je st.2.istog članka propisano da se vlasništvo nekretnine stečeno odlukom suda ili drugog tijela ne može suprotstaviti pravu onoga, koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je stečeno odlukom suda ili drugog tijela nije bilo upisano.

13.Odredbom čl. 129. at. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13. i 60/13., nadalje: ZZK), propisano je da nositelj knjižnog prava koje povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite toga svog prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnje zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno.

14.Odredbom čl.273.st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, nadalje: ZOO) propisano je da pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost, ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka (st.2.). Besplatni ugovor nema pravni učinak i kad drugi ugovaratelj nije znao, ni morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku njegova suugovaratelja (st.3.)

15.Pregledom pisane dokumentacije priložene u spis nedvojbeno je utvrđeno sljedeće:

- da je tužitelj u zemljišnoj knjizi na dan 1.studenoga 2020. bio upisan kao suvlasnik za 1/6 dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], oranica, površine 547 m2, K. O. [katastarska općina], dok je tuženik pod 1. ČS bio upisan kao suvlasnik za 5/6 dijela,

-da su tuženici, i to tuženik pod 1. kao darovatelj i tužena pod 2. kao obdarenica zaključili 9.prosinca 2020. ugovor o darovanju, kojim je darovatelj darovao obdarenici 5/6 suvlasničkog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], oranica, površine 547 m2, K. O. [katastarska općina], da je darovatelj uveo obdarenicu u posjed darovane nekretnine i istu ovlastio da u zemljišnim knjigama ishodi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime,

-da je navedeni ugovor o darovanju ovjeren od strane Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Stuttgart 11.prosinca 2020.,

-da je tužena pod 2. ŽS uknjižila svoje pravo vlasništva darovane nekretnine u zemljišnu knjigu, na način da je upisana kao suvlasnica za 5/6 dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], oranica, površine 547 m2, K. O. [katastarska općina],

-da je 23. kolovoza 2016. pred ovim sudom zaprimljena tužba u pravnoj stvari tužitelja TS, protiv tuženika ČS, radi utvrđenja da je tužitelj isključivi vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 6019 K. O. [katastarska općina], za 1/3 idealna dijela, te da je ovlašten upisati svoje pravo vlasništva uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika za 1/3 dijela,

-da je presudom posl.br. P-4186/2016 od 18. lipnja 2018. utvrđeno da je tužitelj TS isključivi vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 1/3 idealnog dijela, da je ovlašten upisati pravo vlasništva na toj nekretnini uz istodobno brisanje prava vlasništva s uknjiženog z.k. vlasnika, odnosno tuženika ČS za 1/3 dijela,

-da je Županijski sud u Šibeniku presudom poslovni broj Gž-899/2018 od 29. rujna 2020. odbio kao neosnovanu žalbu tuženika, i potvrdio pobijanu presudu,

-da su drugostupanjsku odluku putem punomoćnika tužitelj i tuženik zaprimili 2. studenog 2020.,

-da je u postupku posl.br.P-4186/2016 na ročištu za glavnu raspravu od 19. lipnja 2017. izveden dokaz saslušanjem svjedoka AS, HS i BS, te je na zapisniku konstatirano da je u svojstvu javnosti na tom ročištu prisutna supruga tuženika ČS i to ŽS, ovdje tužena pod 2.

16.Tužitelj u svom iskazu navodi da je za sporni upis u zemljišnim knjigama na ime tužene pod 2. saznao odmah preko svog odvjetnika, da nije u dobrim odnosima s tuženicima, da su isti u braku negdje od 2005., i da ne zna da li su još u braku, osim da su između njih nastali nekakvi problemi zadnjih godinu dana. Međutim, tijekom 2020. tuženici su živjeli zajedno kako u Njemačkoj, tako i u predmetnoj nekretnini prilikom dolaska u Republiku Hrvatsku. Tužena pod 2. je imala saznanja za vođenje postupka pod posl. broj. P-4186/2016, vidio ju je na sudu kada je majka tužitelja i tuženika pod 1. saslušana u tom postupku.

17.Tuženik pod 1. ČS u svom iskazu navodi da ga je na sklapanje ugovora o darovanju sa suprugom (tuženom pod 2.) tijekom 2020. potaknula situacija u kojoj su se našli supruga i djeca tuženikovog poginulog prijatelja. Naime, njegov prijatelj je poginuo, te su nakon toga njegova supruga i djeca imali problema s njegovim roditeljima. To je razlog zbog čega je tuženik pod 1. odlučio pokloniti supruzi-tuženoj pod 2. navedeni suvlasnički dio nekretnine, kako danas-sutra njegova djeca ne bi imala takve probleme. Darovanje je obavljeno u prosincu 2020., a na putu prema Njemačkoj u rujnu su pričali o tom darovanju, tamo su nazvali konzulat u Stuttgartu, gdje im je rečeno da se zbog korone mora čekati i do 3 mjeseca. Tek početkom prosinca pristupili su u konzulat radi ovjere ugovora, koji su proslijedili odvjetniku Anti Vujčiću. Oko mjesec dana nakon toga imenovani odvjetnik obavijestio je tuženika pod 1. da postoji zabilježba za predmetnu nekretninu, a odvjetnik Ivo Juričko koji je zastupao tuženika pod 1. u predmetu P-4186/2016 nije mu javio za drugostupanjsku presudu, već tek po dolasku za Božić 2020. Nakon saznanja za drugostupanjsku presudu u predmetu posl.br. P-4186/2016 nije poduzimao nikakve radnje, u smislu opoziva darovanja ili sl. Na izričit upit suda da li je tužena pod 2. znala za navedeni parnični predmet, tuženik pod 1. je izjavio da nije, te ne zna kako objasniti to da je bila prisutna na ročištu u tom postupku. Iako je 2018. postojala nepravomoćna presuda u pogledu predmetne nekretnine, tuženik pod 1. je smatrao da je dokazao kako je isključivi vlasnik navedene nekretnine. Tuženici pod 1. i 2. ne pričaju s njegovom majkom BS oko 10 godina, a tuženik pod 1. nije u dobrim odnosima sa tuženom pod 2. od svibnja 2024.

18. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, sud je nedvojbeno utvrdio da je tužitelj u zemljišnoj knjizi na dan 1.studenoga 2020. upisan kao suvlasnik za 1/6 dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], oranica, 547 m2, K. O. [katastarska općina], dok je tuženik pod 1. bio upisan kao suvlasnik za 5/6 dijela. Nadalje, nedvojbeno je utvrđeno da je tuženik pod 1. sklopio 9.prosinca 2020. sa svojom suprugom-tuženom pod 2. ugovor o darovanju kojim je tuženoj pod 2. darovao 5/6 suvlasničkog dijela predmetne nekretnine i da je tužena pod 2. ishodila upis svog prava u zemljišnoj knjizi.

19. Međutim, pred ovim sudom je još 23.kolovoza 2016. pokrenut parnični postupak pod posl.br.P-4186/2016 povodom tužbe tužitelja TS, protiv tuženika ČS, radi utvrđenja da je tužitelj isključivi vlasnik predmetne nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 6019 K. O. [katastarska općina], za 1/3 idealna dijela, te da je ovlašten upisati svoje pravo vlasništva uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika za 1/3 dijela, te je presudom posl.br. P-4186/2016 od 18. lipnja 2018. u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja TS. Presudom Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-899/2018 od 29. rujna 2020. odbijena je kao neosnovana žalba tuženika, i potvrđena citirana presuda.

20. Dakle, tuženiku pod 1. ČS kao tuženiku u navedenom parničnom postupku bilo je itekako poznato da se u pogledu njegovog suvlasničkog dijela nekretnine vodi spor, da je presudom posl.br. P-4186/2016 od 18. lipnja 2018. prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja da je vlasnik za 1/3 dijela sporne nekretnine, kao i da je žalba tuženika pod 1. odbijena kao neosnovana i potvrđena pobijana odluka. Drugostupanjska odluka od 29.rujna 2020. dostavljena je punomoćnicima parničnih stranaka u predmetu posl.br.P-4186/2016 dana 2.studenoga 2020., odnosno prije zaključenja ugovora o darovanju.

21. Iz svega navedenoga jasno proizlazi da je tuženik pod 1. unatoč saznanjima da više nije vlasnik predmetne nekretnine za 1/3 dijela, ugovorom o darovanju suvlasnički dio za koji je upisan u zemljišnu knjigu od 5/6 dijela prenio u vlasništvo tuženoj pod 2., koja je to pravo upisala u zemljišnu knjigu. Time je tuženik svjesno besplatnim pravnim poslom dana 9.prosinca 2020. prenio na tuženu pod 2. više prava nego što ga je u tom trenutku sam imao, i jedini je zaključak da je na taj način htio onemogućiti tužitelja da u zemljišnu knjigu uknjiži svoje pravo stečeno odlukom suda. Iz takvog postupanja tuženika pod 1. sud zaključuje da je ugovor o darovanju zaključio iz nedopuštene pobude, koja je bila odlučna i bitna za sklapanje ugovora o darovanju, pa je isti samim time bez pravnog učinka.

22. S druge strane, tuženoj pod 2. kao supruzi tuženika pod 1. nije moglo ostati nepoznato da se u pogledu darovane nekretnine vodi parnični postupak između tužitelja i njenog supruga kao tuženika, jer to nije ni životno ni logično. Iako je tuženik pod 1. osporavao da bi to bilo poznato njegovoj supruzi-tuženoj pod 2., pregledom spisa posl.br.P-4186/2016 utvrđeno je da je na ročištu za glavnu raspravu održanom 19. lipnja 2017., na kojem je izveden dokaz saslušanjem svjedoka AS, HS i BS, bila prisutna tužena pod 2. u svojstvu javnosti. Stoga je nedvojbeno utvrđeno da je tužena pod 2. nepošten stjecatelj koji nije postupao u dobroj vjeri kada je sklapala ugovor o darovanju nekretnine, i kada je ishodila uknjižbu svog prava u zemljišnim knjigama.

23. Nakon svih ovih utvrđenja, proizlazi da je ugovor o darovanju sklopljen 9.prosinca 2020. između tuženika pod 1. i pod 2. bez pravnog učinka jer je sklopljen isključivo iz nedopuštenih pobuda, sve sukladno čl.273.st.1. i 3. ZOO-a, te da tužena pod 2. prilikom stjecanja suvlasničkog dijela čest. zem. [katastarska čestica] ZU 6019 K. O. [katastarska općina] od strane tuženika pod 1. nije postupala u dobroj vjeri prilikom upisa svog prava u zemljišnoj knjizi. Uslijed svega navedenoga, osnovan je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se naloži brisanje upisa u zemljišnoj knjizi koji vrijeđa njegova prava, odnosno brisanje prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s imena tužene pod 2. NS i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja koje je bilo prije tog upisa i to u odnosu na suvlasnički dio od 1/3 dijela nekretnine. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom I.

24.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155., 156. st. 1. i 164. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, nadalje:ZPP-a).

25.Tužitelju koji je zastupan po punomoćniku trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj:138/2023, dalje: Tarifa), Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/2018., dalje: ZSP), Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 53/2019., 92/2021.), i priloženom popisu parničnog troška, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora prema kako je označena u tužbi od 6.636,14 EUR (kojoj vrijednosti tuženici nisu prigovarali) za sljedeće radnje: za sastav tužbe 100 bodova, za sastav obrazloženih podneska od 11.ožujka 2022. i 8.listopada 2024. po 100 bodova za svaki podnesak (100x2), za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi održanim 8.studenoga 2021., 11.travnja 2022., 6.lipnja 2024., 16.rujna 2024. i 7.studenoga 2024. po 100 bodova za svako ročište (100x5), za zastupanje na ročištu na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima održanom 1.ožujka 2022. -50 bodova, i za sastav žalbe protiv presude 100 bodova, odnosno ukupno zbrojeno 950 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 EUR daje iznos od 1.900,00 EUR, što uvećano za 25% PDV-a ukupno iznosi 2.375,00 EUR. Tužitelju nije priznat trošak sastava obrazloženog podneska od 2.studenoga 2021., za koji je tužitelj naveo da je uručen na ročištu od 8.studenoga 2021., budući da uvidom u spis nije utvrđeno da je takav podnesak predan sudu. Na dosuđeni trošak tužitelju je priznata i zatezna kamata temeljem odredbe čl.151.st.3.ZPP-a, i po stopi određenoj člankom 29.st.2.ZOO-a, pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II. U Splitu, 17.prosinca 2024.

SUTKINJA:

Sanja Bikić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za nadležni županijski sud u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju putem punomoćnika,

-tuženiku pod 1. putem punomoćnika,

-tuženoj pod 2. putem punomoćnika,

-u spis.