REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-819/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja INA – Maloprodajni servisi d.o.o. za usluge, Zagreb, Barčićeva ulica 9, OIB: 88722350183, kojeg zastupaju punomoćnici OA, OAI. LA, LAI, ĆAI i ĆA, protiv tuženika Radničko vijeće INA – Maloprodajni servisi d.o.o. za usluge, Zagreb, Barčićeva ulica 9, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Gelenčir, odvjetnik u Zagrebu, radi nadomještanja suglasnosti, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-584/2023-2 od 14. studenoga 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-1767/2021-15 od 28. veljače 2023., u sjednici održanoj 17. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja i preinačuje presuda Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-584/2023/2 od 14. studenoga 2023., te se sudi:
a) Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-1767/2021-15 od 28. veljače 2023. u toč. I. i II. b) Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka, kao i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove revizijskog postupka u iznosu od 428,09 eura, u roku od osam dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja nadomještena je suglasnost tuženika za osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu radnici UA, zaposlenoj na radnom mjestu „prodavač“, sistematiziranom u organizacijskoj jedinici Regija Zapad, Maloprodajno mjesto Rijeka – otoci, a koja suglasnost je uskraćena očitovanjem tuženika od 29. prosinca 2020. (toč. I.). Ujedno je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 497,71 eur/3.750,00 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 1. ožujka 2023. do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. II.).
2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda na način da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (toč. I.). Naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 497,71 eur/3.750,00 kn (toč. II.), te je naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 149,31 eur/1.124,98 kn (toč. III.).
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-876/2024-2 od 27. veljače 2024. dopustio tužitelju podnošenje revizije zbog slijedećeg pitanja:
„Je li poslodavac prije donošenja odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, a uslijed utvrđene zdravstvene nesposobnosti radnika za određeno radno mjesto, dužan radniku ponuditi drugo radno mjesto, iako se ne radi o radniku kod kojeg postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, smanjenje radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti koju je utvrdilo ovlašteno tijelo u skladu s posebnim propisom?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju navodeći pravno pitanje zbog kojeg je ovoj sud dopustio izjavljivanje revizije u smislu odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) predlažući da se revizija usvoji.
5. Tuženik na reviziju nije odgovorio.
6. Revizija je osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Drugostupanjski sud je preinačujući prvostupanjsku presudu odbio zahtjev tužitelja za nadomještanje suglasnosti za donošenje odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu radnici UA, jer je utvrdio da tužitelj nije toj konkretnoj radnici ponudio sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova bilo kojeg radnog mjesta za koje je radno sposobna. Naime, drugostupanjski sud smatra da je tužitelj bio dužan poduzeti sve mjere propisane čl. 41. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje: ZR).
9. Odredbom čl. 41. st. 1. ZR propisano je da ako kod radnika postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, smanjenje radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti koju je utvrdilo ovlašteno tijelo u skladu s posebnim propisom, poslodavac je dužan, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje toga tijela, ponuditi radniku sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je radno sposoban, koji moraju, što je više moguće odgovarati poslovima na kojima je radnik prethodno radio. St. 2. istog članka propisano je da radi osiguranja poslova iz st. 1. ovog članka poslodavac je dužan prilagoditi poslove sposobnostima radnika, izmijeniti raspored radnog vremena, odnosno poduzeti druge mjere da radniku osigura odgovarajuće poslove.
10. Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno, te je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.
11. Naime, u konkretnom slučaju nije sporno da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Gospiću o **.**.2019. UA utvrđeno svojstvo osiguranika, osobe s invaliditetom od 1. siječnja 2019., te da je Uvjerenjem o zdravstvenoj sposobnosti radnika br. 2256-2019 od 21. studenoga 2019. Doma zdravlja Otočac, Specijalistička ordinacija medicine rada UA proglašena zdravstveno nesposobnom za obavljanje poslova prodavača na benzinskoj postaji.
12. U konkretnom predmetu kod radnice UA nije utvrđeno odlukom nadležnog tijela da kod iste postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, smanjenje radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti da bi došlo do primjene čl. 41. ZR. Suprotno tome u slučajevima kada je radnik utvrđeno zdravstveno nesposobnim za obavljanje poslova radnog mjesta, a takva odluka postoji kod radnice UA, koji poslovi predstavljaju poslove s posebnim uvjetima rad (u konkretnom slučaju prodavač na benzinskoj postaji), poslodavac nije u obvezi ponuditi radniku sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je radno sposoban a koji moraju odgovarati što više poslovima na kojima je radnik prije radio. Identično shvaćanje je revizijski sud zauzeo u odluci Rev-3121/2018-2 od 25. veljače 2020.
13. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:
„U slučaju kada je utvrđeno da je radnik zdravstveno nesposoban za obavljanje poslova određenog radnog mjesta ne radi se o radniku kod kojeg postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, smanjenje radnje sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredna opasnost od nastanka smanjenje radne sposobnosti, pa poslodavac prije donošenja odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu takvom radniku nije dužan ponuditi drugo radno mjesto u skladu s odredbom čl. 41. Zakona o radu.“
14. Kako je protivljenje tuženika osobno uvjetovanom otkazu radnici UA bilo zasnovano samo na tvrdnji da je poslodavac trebao postupiti po odredbi čl. 41. ZR, to je valjalo prihvatiti reviziju tužitelja i preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu primjenom odredbe čl. 391. st. 7. ZPP.
15. Ujedno je valjalo odbiti zahtjeve tuženika za naknadu troškova postupka i troškova žalbenog postupka, a koje mu je dosudio drugostupanjski sud.
16. Kako je tužitelj uspio s revizijom valjalo je istome dosuditi trošak sastava revizije u zatraženom iznosu od 300,00 eura (150 bodova) sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23), uvećano za PDV i trošak sudske pristojbe u iznosu od 53,09 eura, odnosno sveukupno 428,09 eura, sve primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. ZPP.
Zagreb, 17. prosinac 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
