REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-517/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VITAM AGERE d.o.o., Split, Antuna Branka Šimića 9, OIB:52138699313, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Matulić Sumić & partneri d.o.o. u Splitu, protiv tuženika VANTAGE LEASING d.o.o. u likvidaciji, Zagreb, Horvatova 82, OIB:55525619967, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Jujnović Lučić Marković j.t.d. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3021/2021-2 od 29. ožujka 2023., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2087/2020-10 od 27. travnja 2021., u sjednici održanoj 17. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da su ništetne odredbe čl. 16.4., te čl. 17.5. u vezi sa čl. 17.4. Općih uvjeta VBL za zaključenje ugovora o operativnom leasingu s ostatkom vrijednosti priloženih ugovoru o operativnom leasingu s ostatkom vrijednosti br. 45302 sklopljenog između tužitelja i tuženika na dan 12. svibnja 2011. (toč. I.), te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 64.030,61 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. II.). Ujedno je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem od tuženika potražuje isplatu zateznih kamata tekuće na pojedine iznose kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. III.), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.230,00 kuna sa zateznom kamatom kako je navedeno u izreci presuda suda prvog stupnja (toč. IV.).
2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja na način da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se utvrde ništetnim odredbe čl. 16.4. te čl. 17.5. u vezi s čl. 17.4. Općih uvjeta VBL za zaključenje ugovora o operativnom leasingu s ostatkom vrijednosti priloženih ugovoru o operativnom leasingu s ostatkom vrijednosti broj 45302 sklopljenog između tužitelja i tuženika 12. svibnja 2011. i dijelu kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 64.030,61 kuna sa zateznim kamatama. Naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 878,00 eura, te je odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 124,36 eura.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3102/2023-2 od 11. listopada 2023. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pitanja:
„Jesu li odredbe ugovora o operativnom leasingu prema kojima davatelj leasinga ima pravo u slučaju prijevremenog raskida ugovora zbog gubitka objekta leasinga ili gubitka njegove funkcije, potraživati od primatelja leasinga naknadu imovinske štete kao razliku vrijednosti ugovora, protivne prisilnim propisima odnosno odredbi čl. 1045. st.1. Zakona o obveznim odnosima?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju navodeći pravno pitanje zbog kojeg je ovoj sud dopustio izjavljivanje revizije i to pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud preinači pobijanu nižestupanjsku presudu, podredno istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
5. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže odbiti reviziju tužitelja te traži trošak sastava odgovora na reviziju.
6. Revizija tužitelja nije osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je sklopljen Ugovor o operativnom leasingu s ostatkom vrijednosti broj: 45302 od 12. svibnja 2011. potpisom kojeg je tužitelj, kao primatelj leasinga, potvrdio da je pročitao, razumio i prihvatio uvjete Ugovora kao i Opće uvjete Ugovora o leasingu te
Odluku o naknadama VB Leasing d.o.o.,
- da je na objektu leasinga nastupila totalna šteta uslijed požara na autootpadu gdje se plovilo nalazilo radi oštećenja na objektu leasinga, prethodno nastalih u ranijem štetnom događaju od 17. srpnja 2013.,
- da je tužitelj postupajući po pozivu tuženika isplatio tuženiku utuženi iznos od 64.030,61 kuna, koji se odnosi na raskidnu vrijednost (ugovoreni ostatak vrijednosti iznosa neplaćenih nedospjelih obroka leasinga prethodno umanjenih za maržu VBL sadržanu u njima), kao i naknadu izmakle dobiti koju je VBL trebao ostvariti da do raskida Ugovora o operativnom leasingu s ostatkom vrijednosti broj 45302 nije došlo, naknadu za prijevremeni prekid Ugovora o leasingu i naknadu štete za neovjerene storno račune,
- da odredba sadržana u točki 16.4. Općih uvjeta glasi: „Ako pretrpljenu štetu na predmetu leasinga osiguratelj iz bilo kojeg razloga odbije u cijelosti ili djelomično nadoknaditi VBL, to je VBL ovlašten od primatelja leasinga potraživati naknadu pretrpljene štete koju nije nadoknadio osiguratelj“, u točki 17.4. glasi: „Ugovor se smatra raskinutim i bez pisane obavijesti u slučaju krađe predmeta leasinga (t. 16.2. ovih Općih uvjeta), kao i u slučaju totalne štete na predmetu leasinga (t. 16.3. ovih Općih uvjeta)“ i točki 17.5. glasi: „U slučaju raskida Ugovora VBL ima pravo naplatiti od primatelja leasinga raskidnu vrijednost (ugovoreni ostatak vrijednosti i iznos neplaćenoh nedospjelih obroka leasinga prethodno umanjenih za maru VBL sadržanu u njima), kao i naknadu izmakle dobiti koju je VBL trebao ostvariti da do raskida Ugovora nije došlo, naknadu za prijevremeni prekid Ugovora i naknadu štete za neovjerene storno račune, sukladno Odluci o naknadama VBL“,
- da je tuženik obračunati dug umanjio za iznos od 39.000,13 kuna koji je tuženiku, kao vlasniku objekta leasinga, isplaćen od strane osiguravajućeg društva zbog štetnog događaja koji je nastao 27. srpnja 2013.,
- da je tuženik na temelju podmirene obveze iz ugovora o leasingu, dao suglasnost tužitelju da može tražiti od osiguratelja i naknadu štete koja je nastala na objektu leasinga u štetnom događaju od 17. srpnja 2013.,
- da je tužitelj ostvario pravo na naknadu štete od osiguratelja u iznosu od 189.189,87 kuna zbog štete koja je nastala na predmetu koji je vlasništvo tuženika.
9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da su ništetne sporne odredbe Općih uvjeta tuženika kojima se ugovara obveza korisnika leasinga naknaditi davatelju leasinga pretrpljenu štetu nakon raskida ugovora uslijed totalne štete na predmetu leasinga, jer predstavljaju odredbe koje su prouzročile očiglednu neravnopravnost u pravim i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao suugovaratelja, a u korist tuženika, kao sastavljača, te da ugrožavaju i postizanje svrhe sklopljenog ugovora.
Naime, prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev na temelju odredbe čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) zaključujući da tuženik ničim nije dokazao da bi za totalnu štetu, do koje je došlo na predmetu leasinga, bio odgovoran tužitelj, kao niti da je na strani tužitelja došlo do postupanja koje bi se moglo kvalificirati kao postupanje bez primjene pažnje dobrog gospodarstvenika ili kao postupanje suprotno ugovoru ili namjeni objekta leasinga.
Nadalje prvostupanjski sud ocjenjuje da se svrha ugovora o operativnom leasingu ostvaruje davanjem primatelju leasinga na korištenje objekta leasinga, na određeno vrijeme, pri čemu vlasnik objekta leasinga ostaje davatelj leasinga, a primatelj leasinga tijekom korištenja objekta leasinga za isto plaća najam, radi čega nije u skladu sa svrhom predmetnog ugovora obvezu naknade štete u vidu izmakle koristi prebaciti na korisnika leasinga.
10. Odlučujući povodom žalbe tuženika drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku odluku ocjenjujući da one odredbe Općih uvjeta čiji je sadržaj preuzet iz čl. 60. st. 2. Zakona o leasingu ("Narodne novine" broj 141/13) ne mogu biti utvrđene ništetnim na temelju odredbe čl. 296. st. 1. ZOO. Nadalje drugostupanjski sud zaključuje da je tužitelj ostvario pravo na naknadu štete koja je izvorno pripadala tuženiku, kao vlasniku leasinga, a bez prijenosa tražbine za naknadu štete tužitelj uopće ne bi mogao postaviti odštetni zahtjev osiguratelju, kao i da objekt leasinga nije vraćen davatelju leasinga, pri čemu davatelj leasinga nije postigao onu financijsku dobit zbog koje je sklopio ugovor.
Drugostupanjski sud nadalje ocjenjuje da nisu odlučne činjenice o tome je li tužitelj odgovoran za nastanak totalne štete na objektu leasinga, već da je došlo do gubitka objekta leasinga za vrijeme trajanja ugovora i da ta činjenica ne oslobađa tužitelja od njegovih obveza određenih ugovorom o leasingu.
11. U revizijskoj fazi postupka sporna je ništetnost odredbi Općih uvjeta koje se primjenjuju u slučaju raskida ugovora, jer prema navodima revidenta uzrokuju bitnu neravnopravnost u pravima i obvezama ugovaratelja, ukazujući pri tome na odredbe ZOO.
12. Predmetni ugovor o operativnom leasingu sklopljen je 12. svibnja 2011., dakle u vrijeme kada je na snazi bio Zakon o leasingu ("Narodne novine" broj 135/06 - dalje: ZL).
13. Sukladno odredbi čl. 46. st. 2. ZL, a koja sadržajno odgovara odredbi čl. 60. st. 2. Zakona o leasingu ("Narodne novine" broj 141/13), gubitak objekta leasinga ili gubitak njegove funkcije ne oslobađa primatelja leasinga od njegovih obveza određenih ugovorom o leasingu.
14. Sukladno odredbi čl. 296. ZOO ništetne su odredbe općih uvjeta ugovora, koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela (st. 1.). No odredba st. 1. ne primjenjuje se na one odredbe općih uvjeta čiji je sadržaj preuzet iz važećih propisa ili se prije sklapanja ugovora o njima pojedinačno pregovaralo, a druga je strana pritom mogla utjecati na njihov sadržaj te na odredbe o predmetu i cijeni ugovora ako su jasne, razumljive i lako uočljive (st. 3.).
15. Suprotno revizijskim tvrdnjama tužitelja ovaj sud nalazi da je pravilno drugostupanjski sud ocijenio da predmetne odredbe Općih uvjeta nisu protivne prisilnim propisima.
16. Navedene odredbe imaju za cilj ispunjenje obveza iz ugovora o leasingu od strane primatelja leasinga u situaciji gubitka objekta leasinga za vrijeme trajanja ugovora, a što je u skladu s odredbom čl. 46. st. 2. ZL, a na koju se sukladno odredbi čl. 296. st. 3. ZOO ne može primijeniti odredba st.1. istog članka.
17. Također pravilan je i zaključak da je pitanje odgovornosti tužitelja, na što ukazuje postavljeno revizijsko pitanje, odlučno u situaciji kada primatelj leasinga uzrokuje štetu korištenjem objekta leasinga suprotno ugovoru ili namjeri objekta leasinga sukladno odredbi čl. 46. st. 3. ZL, dok se predmetne odredbe odnose na ispunjenje preuzete ugovorne obveze.
18. Osim toga, u konkretnom slučaju ne može se prihvatiti niti tvrdnja revidenta da su predmetne odredbe nepravične i protivne svrsi ugovora.
19. Naime, tuženik kao davatelj leasinga i kao vlasnik objekta leasinga, u situaciji gubitka objekta leasinga, koji mu neće biti vraćen sukladno odredbama ugovora o leasingu, ostvario je od strane tužitelja djelomičnu financijsku dobit, zbog koje je sklopio ugovor, u iznosu od 64.030,61 kuna. S druge strane tužitelj, kao primatelj leasinga, koji nije vlasnik objekta leasinga, ostvario je pravo na naknadu štete od osiguratelja, a koju ne bi mogao potraživati bez suglasnosti tuženika na prijenos tražbine, u iznosu od 189.189,87 kuna.
20. Upravo zbog navedenog, predmetne odredbe ugovora o leasingu nisu protivne načelu savjesnosti i poštenja niti su time prouzročile očiglednu neravnopravnost u pravim i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja niti te odredbe ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, a nisu ni protivne prisilnim propisima odnosno odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.
21. Kako je ovaj revizijski sud utvrdio da razlog zbog kojeg je revizija podnesena, i na koji se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena, ne utječe na donošenje drukčije odluke, to je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.
22. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.
Zagreb, 17. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
