REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-800/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UNIQA d.d., Zagreb, Planinska 13 A, OIB:75665455333, kojeg zastupa punomoćnik dr. sc. Marko Rašica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rašica & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2614/2020-2 od 3. svibnja 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-746/2019 od 15. siječnja 2020., u sjednici održanoj 17. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2614/2020-2 od 3. svibnja 2021. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-746/2019 od 15. siječnja 2020., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.330,42 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, kao i troškove parničnog postupka (toč. I.). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. II.).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-196/2022-2 od 8. studenoga 2023. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pitanja:
„Primjenjuje li se u postupcima regresnih zahtjeva društava za osiguranje u situacijama kada jedan osiguratelj isplati naknadu štete trećoj osobi (putniku) i onda potražuje od drugog osiguratelja čiji osiguranik je odgovoran za nastanak štetnog događaja isplaćeni iznos, opći zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11 dalje: ZOO) (5 godina) ili zastarni rok za naknadu štete iz čl. 230. ZOO (3 godine od saznanja za štetu i osobu koja je štetu učinila)?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju navodeći pravno pitanje zbog kojeg je ovaj sud dopustio izjavljivanje revizije i to pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19
– dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud preinači pobijanu nižestupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.
5. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu, te traži trošak odgovora na reviziju.
6. Revizija je osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.330,42 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na ime naknade štete koja je tužitelju nastala isplatom oštećeniku ZP, koji je stradao kao putnik (treća osoba) u prometnoj nezgodi koja se dogodila 1. listopada 2013. krivnjom osiguranika tuženika, a koja naknada štete se sastoji od neimovinske štete u iznosu od 3.890,00 kuna i 440,42 kuna za troškove liječenja, isplaćenih oštećeniku od strane tužitelja u mirnom postupku.
9. Nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev ocjenjujući da je tražbina tužitelja zastarjela budući da je od dana kada je tužitelj imao pravo zahtijevati ispunjenje navedene obveze tj. od dana kad je izvršio uplatu (4. veljače 2015.) do dana podnošenja tužbe (8. travnja 2019.) protekao trogodišnji zastarni rok određen Zakonom o obveznim odnosima.
Naime, nižestupanjski sudovi zaključuju da iako je oštećenik u štetnom događaju bio ozlijeđen u svojstvu putnika, da je isti u vrijeme štetnog događaja bio vlasnik motornog vozila, pa sukladno odredbi čl. 1069. st. 4. ZOO ne predstavlja treću osobu u smislu te odredbe, već ugovaratelja, odnosno korisnika osiguranja koji je s tužiteljem sklopio ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti. Nadalje nižestupanjski sudovi zaključuju da u slučaju kad regresno potraživanje ne proizlazi iz zakona, nego iz ugovora o osiguranju, tada potraživanje zastarijeva u roku iz odredbe čl. 234. ZOO, a obzirom je isplatom tužitelj ušao u pravnu poziciju oštećenika, početak tijeka zastarijevanja je i u zastarnom roku koji vrijedi za oštećenika.
10. Sukladno odredbi čl. 234. st. 1. ZOO tražbine ugovaratelja, odnosno treće osobe iz ugovora o osiguranju života zastarijevaju za pet, a iz ostalih ugovora o osiguranju za tri godine, računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala.
11. Sukladno odredbi čl. 963. ZOO isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.
12. Prema pravnom shvaćanju ovog suda (zauzetog primjerice u odlukama broj Rev 1275/11 od 27. siječnja 2016., Rev 2161/11 od 13. listopada 2015. i dr.) u slučaju kada je riječ o zakonskoj subrogaciji u smislu odredbe čl. 963. st. 1. ZOO osiguratelj stupa u osiguranikova prava, pa tako i u odnosu na rok zastare, kao i odnosu na početak zastarijevanja predmetne tražbine.
13. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj, kao osiguratelj, je isplatio predmetnu naknadu štete ZP, kao trećoj osobi, obzirom je isti ozlijeđen u predmetnom štetnom događaju kao putnik, a ne kao vlasniku vozila.
14. Naime, putnik je osoba koja je pretrpjela štetu u prometnoj nezgodi koja se dogodila dok se nalazila u motornom vozilu pri čemu nije upravljala vozilom.
15. Sukladno odredbi čl. 23. toč. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09 i 76/13 - dalje: ZOOP) po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti pravo na naknadu štete nema vlasnik, suvlasnik odnosno zajednički vlasnik te svaki drugi korisnik vozila kojim je prouzročena šteta i to na naknadu štete na stvarima.
16. Stoga vlasnik motornog vozila nema pravo na naknadu štete na stvarima na temelju osiguranja od automobilske odgovornosti pa se u tom pogledu ne smatra trećom osobom, ali ima pravo na naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti za tjelesne ozljede ako je bio putnik u vozilu. U tom slučaju vlasnik vozila tretirao bi se kao treća osoba.
17. Obzirom je u konkretnom slučaju predmetna šteta isplaćena ZP na ime neimovinske štete i štete troškova liječenja kao trećoj osobi, tužitelj štetu nije isplatio na temelju ugovora sklopljenog s oštećenim.
18. Isplatom naknade štete trećoj osobi (putniku u vozilu) od strane jednog osiguratelja nije došlo do zakonske subrogacije radi čega zastarijevanje potraživanja tužitelja prema osiguratelju osobe koja je odgovorna za štetni događaj zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina, koji je propisan odredbom 225. ZOO.
19. Slijedom navedenog valjalo je prihvatiti reviziju tužitelja, ukinuti nižestupanjske odluke i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP.
20. Pri ponovljenom će odlučivanju prvostupanjski sud, vodeći računa o izraženom pravnom shvaćanju revizijskog suda, donijeti novu, zakonitu odluku kojom će se ujedno odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i o troškovima ovog revizijskog postupka.
21. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 17. prosinac 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
