REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1000/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Kobaš, odvjetnik iz Odvjetničkog ureda Šuster, Kovač, Buntić d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagreba, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku br. Gž R-328/2023-2 od 26. listopada 2023., kojom je djelomično potvrđena, te djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-12133/2021-12 od 1. lipnja 2023., u sjednici održanoj 17. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika Republike Hrvatske odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.093,31 eur/15.772,04 kn, sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa navedenog u izreci prvostupanjske presude, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak (toč. I.). Nadalje naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 2.507,62 eura/18.893,66 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 1. lipnja 2023. do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. II.). Tužitelj je odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak (toč. III.).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanim dijelovima (toč. I.a)), dok je preinačena odluka p troškovima postupka na način da je tužitelju dosuđen i daljnji trošak od 124,42 eura/937,50 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 1. lipnja 2023. do isplate (toč. I.b). Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe (toč. II.).
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-1757/2024-2 od 23. travnja 2024. dopustio izjavljivanje revizije protiv prvostupanjske presude zbog pitanja:
„Može li se vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena koje djelatna vojna osoba utroši radi pripremnih radnji, prilikom isplate plaće vrednovati kao redovno radno vrijeme i platiti djelatnoj vojnoj osobi po satnici redovnog rada?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju navodeći pravno pitanje zbog kojeg je ovaj sud dopustio izjavljivanje revizije u smislu odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud usvoji reviziju, pobijane presude preinače i odbije zahtjev tužitelja, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
5. Tužitelj nije odgovorio na reviziju.
6. Revizija nije osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Sporno je i u revizijskoj fazi postupka ima li tužitelj kao djelatna vojna osoba pravo na naknadu za razdoblje prije početka i poslije dovršetka službenog radnog vremena, a koje radno vrijeme je bilo organizirano u turnusima 12-24, 12-48 sati. Pri tome nije sporno da je tužitelj bio dužan doći barem pola sata prije početka radnog vremena, a isto tako nakon završetka redovnog radnog vremena, ostajao je duže na poslu, do povratka u bazu koja se nalazila u Vojarni Croatia, nakon čega se razduživala oprema i tek nakon toga je tužitelj bio slobodan.
9. Nižestupanjski sudovi su na temelju provedenog dokaznog postupka, iskaza saslušanih svjedoka i provedenog financijskog vještačenja, utvrdili da je tužitelj dolazio na posao pola sata prije početka radnog vremena kako bi zadužio osobno naoružanje, kako bi se utvrdila njegova prisutnost na poslu, provelo postrojavanje, provjerila oprema, te je isto tako nakon završetka smjene odnosno turnusa tužitelj dolazio u središte postrojbe radi razduživanja opreme i naoružanja. Pri tome je vještak izračunao navedene sate na temelju satnice redovnog rada, uz dodatak na rad u turnusu (5%), sve u skladu s važećim Kolektivnim ugovorom u razdoblju od 1. listopada 2012. do 30. lipnja 2015.
10. Tuženik u reviziji osporava zaključke nižestupanjskih sudova da se sporno vrijeme ranijeg dolaska na posao i kasnijeg odlaska s posla treba smatrati redovnim radom. Pri tome tuženik smatra da prema treba primijeniti odredbe specijalnog propisa, propisa kod se odnosi na službu u oružanim snagama. Prema odredbi čl. 153. Zakona o službi u oružanim snagama („Narodne novine“ br. 73/13) radno vrijeme je razdoblje u kojem je djelatna vojna osoba obavezna obavljati poslove dužnosti koju obnaša prema utvrđenom rasporedu i nalozima nadređene osobe. Osim toga, tuženik smatra da treba primijeniti i podzakonske propise i to Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika („Narodne novine“ br. 118/09 i 118/12) kojom je određeno tjedno radno vrijeme od 40 sati, a koje se u pravilu raspoređuje od ponedjeljka do petka od 8,00 do 16,00 sati, uz dnevni odmor od 30 minuta, koji dnevni odmor se uračunava u redovno radno vrijeme i plaća kao redovan rad. Tuženik nadalje tvrdi da niti Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“ br. 118/09) ne propisuje da bi se u vrijeme koje djelatna vojna osoba provede neposredno pripremajući se za izvršavanje službenih zadaća, odnosno vrijeme kada nije neposredno radno angažirana na poslovima svog radnog mjesta imalo smatrati redovnim radnim vremenom i plaćati po satnici redovnog rada.
11. Tuženik posebno u reviziji ističe da niti Zakonom o radu („Narodne novine“ br. 149/09, 61/11 i 82/12 – dalje: ZR) u čl. 42. nije predviđeno da bi se redovnim radnim vremenom smatralo vrijeme neposrednog pripremanja za obavljanje redovnih zadaća, odnosno da bi se to vrijeme trebalo plaćati po satnici redovnog rada.
12. Suprotno shvaćanju u slučaju kada djelatna vojna osoba mora doći na posao prije početka redovnog radnog vremena, odnosno koja ostaje na poslu i nakon završetka radnog vremena, to vremensko razdoblje treba smatrati redovnim radnim vremenom. To iz razloga jer je u tom razdoblju djelatna vojna osoba dužna biti na poslu radi zaduživanja opreme i naoružavanja, postrojavanja i prijevoza iz sjedište jedinice na mjesto rada. Djelatna vojna osoba nema mogućnost doći direktno na mjesto gdje obnaša dužnost, primjerice stražarsku službu, prema utvrđenom rasporedu i nalozima nadležne osobe. Stoga mu za to vrijeme pripada pravo na plaću po satnici za redovan rad, kao i svi pripadajući dodaci.
13. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:
„Vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena koje djelatna vojna osoba utroši radi pripremnih radnji, prilikom isplate plaće treba vrednovati kao redovno radno vrijeme, te djelatna vojna osoba ima pravo na isplatu plaće po satnici redovnog radnog vremena, kao i sve pripadajuće dodatke.“
14. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 391. st. 6. ZPP odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu.
Zagreb, 17. prosinac 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
