Poslovni broj: Us I-3273/2023-9
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužitelja ČL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenici Gordani Grubeša, odvjetnici iz odvjetničkog društva Grubeša i partneri d.o.o., Iblerov trg 10/V, Zagreb, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreza na dohodak, nakon javne rasprave zaključene 15. studenoga 2024. u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, objavljene 17. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-18/20-01/587, Urbroj: 513-04-23-3 od 1. ožujka 2023. i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje, kao i podredni tužbeni zahtjev da sud sam riješi ovu upravnu stvar.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-410-18/20-01/587, Urbroj: 513- 04-23-3 od 1. ožujka 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave za nerezidente, Klasa: UP/I-410-23/2017-02/00629, Urbroj: 513-07-01-12/2020-04 od 2. srpnja 2020., kojim je zamijenjeno privremeno porezno rješenje, Klasa: UP/I-410- 23/2017-02/629, Urbroj: 513-07-01/12/2020-02 od 15. svibnja 2020. i tužitelju utvrđena porezna osnovnica i porez na dohodak od imovine i imovinskih prava za 2016. i razlika za uplatu iznosa od 12.826,79 kuna.
2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom prigovara kako tuženik nije adekvatno odgovorio na žalbene zahtjeve tužitelja. Prigovara kako je porezno tijelo postupilo protivno odredbi članka 96. Općeg poreznog zakona jer je porezno rješenje za 2016. bilo dužno donijeti najkasnije do kraja veljače 2018., a rješenje je doneseno tek 15. svibnja 2020., koje je zamijenjeno pobijanim prvostupanjskim rješenjem od 2. srpnja 2020. Prigovara kako se tuženik nije očitovao o činjenici da je tužitelj uputio Poreznoj upravi mail od 26. kolovoza 2018., kao i dopis preporučenom poštom od dana 6. prosinca 2018., kojim od Porezne uprave traži dostavu privremenih poreznih rješenja za 2016. i 2017., međutim, od Porezne uprave ne dobiva nikakav pismeni niti usmeni odgovor, nego tek s danom 28. svibnja 2020. zaprima rješenje od 15. svibnja 2020., te s danom 10. srpnja 2020. pobijano prvostupanjsko rješenje. Prigovara kako se tuženik nije očitovao o tužiteljevim navodima da mu je zbog nezakonitog postupanja Porezne uprave nastala šteta u pogledu zakonskih zateznih kamata. Navodi kako je opravdano smatrao kako se osobni odbitak uzima u obzir prema rezidentnosti uzdržavanih članova obitelji poreznog obveznika rezidenti Kraljevine Danske, dakle, rezidenti države članice EU. Tvrdi da je Porezna uprava rješenje kojim se utvrđuje porez na dohodak za 2016. tužitelju dostavila u zakonskom roku propisanom odredbom članka 96. Općeg poreznog zakona, a ne tek 28. svibnja 2020. tužitelj ne bi uvećao godišnji osobni odbitak za uzdržavane članove za 2017. i 2018., na što je prema odredbama Zakona o porezu na dohodak vjerovao da ima pravo, budući bi iz rješenja kojim se utvrđuje porez na dohodak za 2016. bilo vidljivo da tužitelj nije imao pravo na uvećanje godišnjeg osobnog odbitka za uzdržavane članove, slijedom čega ne bi postojala obveza na plaćanje razlike poreza i prireza, jer tužitelj kao porezni obveznik ne bi prilikom izračunavanja porezne osnovice uzimao u obzir osobni odbitak za uzdržavane članove obitelji. Nadalje, prigovara kako je povrijeđena odredba članka 98. stavka 5. i članka 120. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku. Prigovara kako je tužitelju onemogućeno sudjelovanje u postupku. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika i vraćanje predmeta na ponovni postupak, te podredno da sud sam riješi ovu upravnu stvar.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod drugostupanjskog rješenja, iz razloga navedenih u njegovom obrazloženju.
Predlaže Sudu odbiti tužbu kao neosnovanu.
4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je u dokazne svrhe pregledao sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.
5. U sporu je održana rasprava 15. studenoga 2024., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.
6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan. 7. Iz sadržaja spisa tuženog tijela proizlazi kako je porezno tijelo utvrdilo da su podaci iz tužiteljeve godišnje prijave poreza na dohodak za 2016. netočni, odnosno nepotpuni.
8. Porezni tijelo je utvrdilo kako je tužitelj u prijavi poreza na dohodak za 2016. naveo uzdržavane članove FL i ŠL, te obzirom kako se tužitelj smatra hrvatskim poreznim nerezidentom i u skladu s člankom 36. stavkom 1. i 11. Zakona o porezu na dohodak nerezidenti mogu u poreznom razdoblju koristiti osobni odbitak u visini osnovnog osobnog odbitka u mjesečnom iznosu od 2.600,00 kuna i to za svaki mjesec poreznog razdoblja za koje se utvrđuje porez, tužitelj nema pravo na uvećanje osobnog odbitka za uzdržavane članove.
9. Uvidom u informacijski sustav Porezne uprave utvrđeno je kako je tužitelj uplatio 34.603,43 kuna poreza i prireza na dohodak za 2016., te je utvrđeno da se iznos poreza i prireza na dohodak od 1.676,97 kuna uplaćen 31. siječnja 2017. i iznosi od 1.676,97 kuna i 16.110,91 kuna uplaćeni 28. veljače 2017., također, odnose na 2016.
10. Slijedom utvrđenog, tužitelju je utvrđena porezna osnovnica i porez na dohodak od imovine i imovinskih prava za 2016. i razlika za uplatu iznosa od 12.826,79 kuna, u skladu sa odredbom članka 36. stavka 1. i 11. te članka 37.
Zakona o porezu na dohodak.
11. Odredbom članka 36. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15) propisano je da se rezidentima ukupan iznos ostvarenog dohotka prema članku 5. ovoga Zakona, umanjuje za osnovni osobni odbitak u visini 2.600,00 kuna i to za svaki mjesec poreznog razdoblja za koji se utvrđuje porez. Stavkom 11. istog članka propisano je da nerezidenti mogu u poreznom razdoblju odbiti osobni odbitak u visini osnovnoga osobnog odbitka iz stavka 1. ovoga članka i plaćene doprinose za obvezno zdravstveno osiguranje u tuzemstvu do visine zakonom propisanih obveznih doprinosa.
12. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, Sud cijeni kako navodima tužbe i navodima tijekom spora pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje kao niti primjena materijalnog prava.
13. Prema stajalištu ovog Suda, pravilno je porezno tijelo temeljem raspoložive dokumentacije i u skladu sa citiranim odredbama Zakona o porezu na dohodak, tužitelju utvrdilo poreznu osnovnicu i porez na dohodak od imovine i imovinskih prava u iznosu od 12.826,79 kuna, obzirom kako tužitelj kao hrvatski porezni nerezident nije imao pravo na uvećanje osobnog odbitka, odnosno tužitelj u smislu odredbe članka 36. stavka 11. Zakona o porezu na dohodak nije imao pravo na poreznu olakšicu za uzdržavanu djecu, a čemu tužitelj, kako to pravilno tuženo tijelo utvrđuje, nije posebno niti prigovorio.
14. Prigovor tužitelja na rok donošenja osporenog prvostupanjskog rješenja nije osnovan obzirom kako se u smislu odredbe članka 96. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16, 106/18, 121/19) ne radi o prekluzivnom roku, dakle, protekom određenog roka porezno tijelo nije izgubilo pravo na donošenje i dostavu poreznog rješenja, kako je to pravilno i tuženo tijelo utvrdilo u osporenom rješenju.
15. Također, ovaj Sud ocjenjuje kako je tuženo tijelo u obrazloženju osporenog rješenja ocijenilo sve navode žalbe, i time je u cijelosti postupilo u skladu s odredbom članka 120. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09., dalje u tekstu ZUP-a) kojom je određeno da se u obrazloženju drugostupanjskog rješenja moraju ocijeniti i svi navodi žalbe; ako je već prvostupanjski organ u obrazloženju svojeg rješenja pravilno ocijenio navode koji se u žalbi iznose, drugostupanjski organ može se pozvati na razloge prvostupanjskog rješenja.
16. Imajući u vidu naprijed navedeno, Sud ocjenjuje osporeno rješenje zakonitim, te se prigovori tužitelja otklanjaju kao neosnovani, jer nema zakonske osnove za donošenje drugačijeg rješenja.
17. Sud je nije prihvatio izvođenje dokaznog prijedloga tužitelja za njegovim saslušanjem, jer se navedenim dokazom ne bi mogla utvrditi relevantna činjenica u ovom upravnom sporu, odnosno je li kod tužitelja nastupila obveza plaćanja poreza na dohodak od imovine, obzirom da se u poreznim stvarima činjenice utvrđuju temeljem poslovne dokumentacije, u konkretnom slučaju iz prijave tužitelja i uvidom u Informacijski sustav poreznog tijela.
18. Slijedom navedenoga, prema ocjeni Suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u točki I izreke presude.
19. Kako tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao u točki II izreke presude.
U Splitu, 17. prosinca 2024.
S U T K I N J A
Nela Mešin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Opunomoćenici tužitelja Gordani Grubeša, odvjetnici iz odvjetničkog društva Grubeša i partneri d.o.o., Iblerov trg 10/V, Zagreb,
2. Tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1,
3. U spis
4. Kalendar 30 dana
