Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4333/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Višnja Babić, odvjetnica u [adresa], protiv tužene PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d., sa sjedištem u [adresa], [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnice Đina Lukac Novaković i Sanja Krišto, odvjetnice u [adresa], radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-123/2020-23 od 24. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 17. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-123/2020-23 od 24. srpnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

"I/ Utvrđuje se da su dijelovi odredbe sadržane u točkama 4.1., 4.2. i 7. 2. Ugovora o kreditu broj: 9010589426, koji su tužitelj GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnik kredita i tuženik Privredna banka Zagreb d.d. [adresa], [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao kreditor u dijelu koji se odnosi na promjenjivost ugovorene kamatne stope po osnovi jednostrane odluke banke sklopili dana 16. lipnja 2005., ništetni, pa stoga iste točke ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane.

II/ Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. [adresa], [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati s osnova promjenjive kamatne stope iznos od 1.230,48 eura/9.271,00 kuna 1 (slovima: tisućudvjestotrideseteuraičetrdesetosamcenti/ devetisućadvjestosedamdesetjednakuna), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008., po stopi od 15%, a od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015., u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015., do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem razdoblju za tri postotna poena godišnje, a od 1. siječnja 2023., do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena koja na pojedine iznose teče kako slijedi:

- 8,16 €/61,50 kn sa kamatom od 1. 9. 2007. do isplate

- 12,14 €/91,50 kn sa kamatom od 1. 10. 2007. do isplate

- 11,87 €/89,45 kn sa kamatom od 1. 11. 2007. do isplate

- 12,15 €/91,57 kn sa kamatom od 1. 12. 2007. do isplate

- 11,96 €/90,08 kn sa kamatom od 1. 1. 2008. do isplate

- 12,33 €/92,86 kn sa kamatom od 1. 2. 2008. do isplate

- 21,68 €/163,34 kn sa kamatom od 1. 3. 2008. do isplate

- 22,18 €/167,08 kn sa kamatom od 1. 4. 2008. do isplate

- 21,63 €/162,96 kn sa kamatom od 1. 5. 2008. do isplate

- 21,45 €/161,65 kn sa kamatom od 1. 6. 2008. do isplate

- 21,46 €/161,72 kn sa kamatom od 1. 7. 2008. do isplate

- 21,53 €/162,25 kn sa kamatom od 1. 8. 2008. do isplate

- 21,37 €/160,99 kn sa kamatom od 1. 9. 2008. do isplate

- 21,37 €/161,03 kn sa kamatom od 1. 10. 2008. do isplate

- 22,51 €/169,62 kn sa kamatom od 1. 11. 2008. do isplate

- 22,55 €/169,89 kn sa kamatom od 1. 12. 2008. do isplate

- 22,75 €/171,38 kn sa kamatom od 1. 1. 2009. do isplate

- 23,89 €/180,01 kn sa kamatom od 1. 2. 2009. do isplate

- 23,71 €/178,61 kn sa kamatom od 1. 3. 2009. do isplate

- 23,15 €/174,44 kn sa kamatom od 1. 4. 2009. do isplate

- 23,37 €/176,08 kn sa kamatom od 1. 5. 2009. do isplate

- 23,37 €/176,01 kn sa kamatom od 1. 6. 2009. do isplate

- 22,99 €/173,24 kn sa kamatom od 1. 7. 2009. do isplate

- 24,42 €/183,97 kn sa kamatom od 1. 8. 2009. do isplate

- 24,08 €/181,41 kn sa kamatom od 1. 9. 2009. do isplate

- 24,33 €/183,34 kn sa kamatom od 1. 10. 2009. do isplate

- 24,16 €/182,01 kn sa kamatom od 1. 11. 2009. do isplate

- 24,48 €/184,41 kn sa kamatom od 1. 12. 2009. do isplate

- 24,31 €/183,16 kn sa kamatom od 1. 1. 2010. do isplate

- 24,95 €/187,96 kn sa kamatom od 1. 2. 2010. do isplate

- 25,10 €/189,13 kn sa kamatom od 1. 3. 2010. do isplate

- 25,51 €/192,18 kn sa kamatom od 1. 4. 2010. do isplate

- 26,16 €/197,12 kn sa kamatom od 1. 5. 2010. do isplate

- 26,20 €/197,41 kn sa kamatom od 1. 6. 2010. do isplate

- 27,04 €/203,70 kn sa kamatom od 1. 7. 2010. do isplate

- 27,28 €/205,52 kn sa kamatom od 1. 8. 2010. do isplate

- 28,24 €/212,80 kn sa kamatom od 1. 9. 2010. do isplate

- 27,42 €/206,57 kn sa kamatom od 1. 10. 2010. do isplate

- 27,71 €/208,78 kn sa kamatom od 1. 11. 2010. do isplate

- 22,97 €/173,10 kn sa kamatom od 1. 12. 2010. do isplate

- 24,85 €/187,25 kn sa kamatom od 1. 1. 2011. do isplate

- 23,34 €/175,88 kn sa kamatom od 1. 2. 2011. do isplate

- 23,18 €/174,67 kn sa kamatom od 1. 3. 2011. do isplate

- 23,90 €/180,07 kn sa kamatom od 1. 4. 2011. do isplate

- 23,17 €/174,56 kn sa kamatom od 1. 5. 2011. do isplate

- 20,87 €/157,24 kn sa kamatom od 1. 6. 2011. do isplate

- 21,29 €/160,41 kn sa kamatom od 1. 7. 2011. do isplate

- 22,30 €/168,04 kn sa kamatom od 1. 8. 2011. do isplate

- 19,22 €/144,78 kn sa kamatom od 1. 9. 2011. do isplate

- 17,96 €/135,29 kn sa kamatom od 1. 10. 2011. do isplate

- 17,60 €/132,63 kn sa kamatom od 1. 11. 2011. do isplate

- 17,83 €/134,34 kn sa kamatom od 1. 12. 2011. do isplate

- 17,81 €/134,18 kn sa kamatom od 1. 1. 2012. do isplate

- 18,31 €/137,99 kn sa kamatom od 1. 2. 2012. do isplate

- 18,41 €/138,70 kn sa kamatom od 1. 3. 2012. do isplate

- 18,25 €/137,52 kn sa kamatom od 1. 4. 2012. do isplate

- 18,26 €/137,58 kn sa kamatom od 1. 5. 2012. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.313,83 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa nadalje do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV/ U preostalom dijelu zahtjeva za naknadom parničnog troška tužitelj se odbija."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavila tužena pobijajući ju u dijelu pod točkom I., II. i III. izreke zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 17/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje i odbijanje tužbenog zahtjeva, podredno za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP koji ističe tužena jer su u obrazloženju prvostupanjske presude navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama, ne postoje proturječnosti ili drugi nedostaci zbog kojih njenu pravilnost ne bi bilo moguće ispitati dok žaliteljica nije ovaj žalbeni razlog argumentirala razlozima o konkretnim nedostacima presude koje ima u vidu ova zakonska odredba.

5. U postupku nisu počinjene niti one procesne povrede na koje ovaj sud prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti dok tužena sadržajem ostalih žalbenih navoda osporava pravilnost primjene materijalnoga prava.

6. Tužbeni zahtjev temelji se na tvrdnji o ništenosti odredbe ugovora o kreditu koji su stranke sklopile, a kojim odredbama je ugovorena redovna kamatna stopa, promjenjiva jednostranom odlukom tužene, tužitelj zahtijeva isplatu iznosa koje je uplatio temeljem ništetne odredbe.

7. Nesporno je da su tužitelj i tužena sklopili dana 16. lipnja 2005. ugovor o kreditu za adaptaciju stambenog objekta, za iznos od 41.300,00 CHF u protuvrijednosti u kunama, po srednjem tečaju za CHF na dan korištenja kredita (čl. 1. ugovora), s rokom otplate od 240 mjeseci. Odredbom čl. 4. ugovora ugovorena je kamata po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, koja na dan sklapanja toga ugovora iznosi 4,25 % godišnje, kredit je u cijelosti otplaćen.

8. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., povodom kolektivne tužbe Saveza udruge Potrošač protiv banaka među kojima je i ovdje tužena, pravomoćno je utvrđeno da su tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u ugovorima o kreditu koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pregovaralo, a koja je ništetna.

9. Prema pravnom utvrđenju sudova u postupku kolektivne zaštite, ugovorna odredba koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, banke, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer omogućuje vjerovniku da jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti niti zbog nepostojanja ikakvih egzaktnih kriterija može provjeriti pravilnost promjene.

10. Bitni sastojci ugovora o kreditu svakako su predmet i redovna kamata kao naknada za korištenje novca (cijena), pa kako se sporna ugovorna odredba odnosi na cijenu kao bitni element ugovora, radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Banke su nametnule sporne ugovorne odredbe korisnicima kredita, koji su kao potrošači u odnosu na banku trgovca bili u ovisnom položaju jer praktično nisu imali mogućnost drugog načina namicanja potrebnog novca izvan kredita koje su odobravale tužene banke pod uvjetima koje su one diktirale. Pored toga, znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o tim poslovima prosječnog potrošača je nemjerljivo superiorno, zbog čega su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i parametrima o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita.

11. Odredbom čl. 81. st. 2. i st. 3. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, dalje: ZZP 03) važećeg u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu između stranaka u ovome sporu, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

12. Tužitelj se u tužbi poziva na sadržaj navedenih sudskih odluka a iz ovdje utvrđenih i nespornih činjenica o sadržaju odredbi o kamatnoj stopi predmetnog ugovora, razdoblju i okolnostima njegovog sklapanja, proizlazi da se te sudske presude odnose i na ovdje sporni ugovor stranaka o kreditu.

13. Naime, tužena je imala pravo dokazivati u ovom individualnom sporu da je tužitelja kao potrošača ozbiljno informirala o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i parametrima o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, da se o toj ugovornoj odredbi pregovaralo i da je potrošač imao mogućnost utjecati na njen sadržaj.

14. Međutim, na te okolnosti, iako je na njoj teret dokaza, nije predložila ikakve dokaze dok iz iskaza tužitelja proizlazi da mu je djelatnik banke preporučio upravo kredit s valutnom klauzulom u CHF kao najpovoljniji, zbog manje kamatne stope, bez ikakvih detaljnijih pojašnjenja o načinu i parametrima promjene kamatne stope, na upit mu je rečeno da će se rate neznatno mijenjati, do iznosa od 100,00 kn, radilo se o unaprijed sastavljenom tipskom ugovoru na čiji sadržaj nije mogao utjecati.

15. Odredbom čl. 502.c ZPP propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

16. Iz izloženog proizlazi da je prvostupanjski sud o tužbenom zahtjevu pravilno odlučio primjenom pravnih utvrđenja iz citiranih presuda u sporu radi kolektivne zaštite potrošača.

17. Kako dakle pravomoćne odluke o ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke veže sud i u ovom sporu stranaka, neodlučni su za pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude svi žalbeni navodi kojima tužena osporava pravilnost utvrđenja ništetnosti, ta su pitanja već raspravljena i o njima je odlučeno pravnim utvrđenjima i zaključcima suda u postupku kolektivne zaštite.

18. Ništetnost kao posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe nastaje ugovaranjem takve odredbe, ona je ništava od svog početka (ex tunc).

19. Institut ništetnosti, kao i sam ugovor o kreditu, reguliran je odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 - dalje: ZOO). Prema odredbi čl. 323. toga Zakona, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvoga ugovora a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

20. Imajući u vidu pravno pravilo o ex tunc učincima utvrđenja ništetnosti nepoštene ugovorne odredbe, utvrđenje ništetnosti ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije bilo. U konkretnom slučaju to znači da potrošač kao korisnik kredita ima pravo na punu restituciju svih iznosa isplaćenih od trenutka sklapanja ugovora, temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, dakle sve što je naplaćeno povrh iznosa kamatne stope utvrđene u trenutku sklapanja ugovora. Stoga je promašen prigovor žaliteljice kojim osporava izračun tražbine primjenom početne kamatne stope i tvrdi da ovakvom odlukom sud "ukida pravo tuženika da uopće ugovara promjenjivu kamatnu stopu".

21. Ovakvi pravni učinci ništetnosti sadržajno odgovaraju pojmu "naknade štete" koji koristi već citirana odredba čl. 502.c ZPP, propisujući pravo fizičkih i pravnih osoba da se u posebnim parnicama za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presude kojom je prihvaćena tužba za zaštitu kolektivnih prava i interesa.

22. Okolnost da je predmetni ugovor o kreditu ispunjen otplatom ugovorenog iznosa nije od utjecaja na postojanje pravnog interesa tužitelja za isticanje ništetnosti jer se prema odredbi čl. 328. ZOO-a važećoj u vrijeme njegovog sklapanja, pravo na isticanje ništetnosti ne gasi. Smisao odredbe je efikasna pravna zaštita savjesne ugovorne strane koja je u izvršavanju ništetnog ugovora kao pravnog posla protivnog odredbama pravnog poretka ili morala, drugoj ugovornoj strani nešto dala. Zaštita se u takvom slučaju ostvaruje kondemnatornim zahtjevom koji ima za cilj uspostavu pravne i činjenične situacije za stranu koja je izvršila obvezu kao da ništavog ugovora (ili pojedine njegove odredbe) nije bilo, u ovom slučaju isplatom novčanog iznosa.

23. Pravilnom primjenom materijalnoga prava odbijen je kao neosnovan prigovor zastare.

24. Budući da je tužena ovdje sporni iznos ugovorene kamate primila temeljem ništetne ugovorne odredbe, dakle bez valjane pravne osnove, njena obveza vraćanja proizlazi i iz odredbe čl. 1111. ZOO koja regulira institut stjecanja bez osnove, a zastara potraživanja stečenog bez osnove nastupa u općem zastarnom roku od 5 godina (čl. 225. ZOO).

25. Nadalje, pokretanjem parničnih postupaka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, u ovom slučaju 13. lipnja 2014. za kamatu. Na takav zaključak upućuje i već citirana odredba čl. 502.c ZPP o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude jer u protivnom zbog relativno kratkih zastarnih rokova restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora, vođenje postupka kolektivne zaštite ne bi imalo smisla. Kako je tužitelj podnio tužbu 22. svibnja 2019. zastara nije nastupila.

26. Obzirom na prethodno izložene razloge, pravilnom primjenom materijalnoga prava utvrđena je ništetnost odredbi o kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranom odlukom banke i prihvaćen restitucijski zahtjev za isplatu iznosa utvrđenog temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka.

27. Budući da je tužena prema pravnim utvrđenjima u postupku kolektivne zaštite nepošten stjecatelj, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO dužna je platiti zateznu kamatu od dana stjecanja pojedinih iznosa.

28. Odluka o naknadi parničnoga troška temelji se na pravilnoj primjeni materijalnoga prava (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP) pa i u dijelu kojim je tužitelju priznata naknada za zastupanje na ročištu za objavu presude.

29. Naime, u smislu odredbi čl. 335. i čl. 336. ZPP ročište za objavu presude je sudska radnja koja je predviđena kao pravilo o načinu objave i uručenja presude. Ovu radnju određuje i zakazuje sud, te stranke poziva na ročište na koji poziv su se dužne odazvati jer u protivnom nastupaju pravne posljedice, prvenstveno u odnosu na dostavu presude. Na ovom ročištu osim što se objavljuje sadržaj presude sud ukratko, usmeno iznosi njeno obrazloženje.

30. Stoga je pravo na naknadu troškova za zastupanje po punomoćniku, odvjetniku, za pristup na ročište za objavu presude izravno povezano s pravom na pristup sudu (čl. 29. Ustava Republike Hrvatske - Narodne novine, broj 59/99, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10 i 105/14 - dalje: Ustav) te čl. 6. Konvencije o temeljnim ljudskim pravima i slobodama (Narodne novine-Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05,1/06,2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), upravo zbog saznanja o razlozima presude u smislu usmenog obrazloženja i dostave presude na tom ročištu (Rev-772/23).

31. Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuđeno je kao u izreci ove presude.

32. Imajući u vidu ishod ovoga spora neosnovan je zahtjev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 17. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić