Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-579/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gabriele Topić Kordej, predsjednika vijeća, Suzane Radaković suca izvjestitelja i člana vijeća, te Sandre Artuković Kunšt, univ. spec. iur., člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku AJG, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika [trgovačko društvo], [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz [trgovačko društvo], [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-401/2021-38 od 22. studenog 2023., na sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P-401/2021-38 od 22. studenog 2023. u stavku I.. II,
III., IV., i V. izreke.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P-401/2021-38 od 22. studenog 2023. u stavku II izreke.
Obrazloženje
„1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o kreditu broj: 5140030250-61000065080/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, od dana 24. srpnja 2006. godine, solemniziranog kod javnog bilježnika NB u [adresa] pod brojem: OU- 502/2006 dana 26. srpnja 2006. godine, koji glasi: "u iznosu od 35.000,00 CHF (slovima:tridesetpettisuća CHF) odnosno u protuvrijednosti od HRK po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita."
II. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 3. točka 2. Ugovora o kreditu broj: 5140030250-61000065080/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, od dana 24. srpnja 2006. godine, solemniziranog kod javnog bilježnika NB u [adresa] pod brojem:
OU-502/2006 dana 26. srpnja 2006. godine, koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 35.000,00 CHF (slovima:tridesetpettisuća CHF) ".
III. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 3. toč. 4. Ugovora o kreditu broj: 5140030250-61000065080/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, od dana 24. srpnja 2006. godine, solemniziranog kod javnog bilježnika Nikole Brača u Đakovu pod brojem:
OU-2 502/2006 dana 26. srpnja 2006. godine, koji glasi: "u kunama obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja."
IV. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 3. toč. 5. Ugovora o kreditu broj: 5140030250-61000065080/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, od dana 24. srpnja 2006. godine, solemniziranog kod javnog bilježnika NB u [adresa] pod brojem:
OU-502/2006 dana 26. srpnja 2006. godine, koji glasi: "Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke d.d. na dan plaćanja."
V. Nalaže se tuženiku [trgovačko društvo], [osobni identifikacijski broj], [adresa], tužitelju KV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zbog ništetnih ugovornih odredbi kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, isplatiti novčani iznos od 6.125,98 Eur/46.156,22 kn1 s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku na:
- na iznos od 6,39 eur od dana 01.10.2009. godine
- na iznos od 8,22 eur od dana 01.11.2009. godine
- na iznos od 11,37 eur od dana 01.12.2009. godine
- na iznos od 14,27 eur od dana 01.01.2010. godine
- na iznos od 17,38 eur od dana 01.02.2010. godine
- na iznos od 16,80 eur od dana 01.03.2010. godine
- na iznos od 21,84 eur od dana 01.04.2010. godine
- na iznos od 20,60 eur od dana 01.05.2010. godine
- na iznos od 23,17 eur od dana 01.06.2010. godine
- na iznos od 38,20 eur od dana 01.07.2010. godine
- na iznos od 34,71 eur od dana 01.08.2010. godine
- na iznos od 47,46 eur od dana 01.09.2010. godine
- na iznos od 40,96 eur od dana 01.10.2010. godine
- na iznos od 35,81 eur od dana 01.11.2010. godine
- na iznos od 51,42 eur od dana 01.12.2010. godine
- na iznos od 61,19 eur od dana 01.01.2011. godine
- na iznos od 54,30 eur od dana 01.02.2011. godine
- na iznos od 55,94 eur od dana 01.03.2011. godine
- na iznos od 50,44 eur od dana 01.04.2011. godine
- na iznos od 52,63 eur od dana 01.05.2011. godine
- na iznos od 71,08 eur od dana 01.06.2011. godine
- na iznos od 71,87 eur od dana 01.07.2011. godine
- na iznos od 90,66 eur od dana 01.08.2011. godine
- na iznos od 83,95 eur od dana 01.09.2011. godine
- na iznos od 73,46 eur od dana 01.10.2011. godine
- na iznos od 72,97 eur od dana 01.11.2011. godine
- na iznos od 72,44 eur od dana 01.12.2011. godine
- na iznos od 76,26 eur od dana 01.01.2012. godine
- na iznos od 80,68 eur od dana 01.02.2012. godine
- na iznos od 81,31 eur od dana 01.03.2012. godine
- na iznos od 78,26 eur od dana 01.04.2012. godine
- na iznos od 79,65 eur od dana 01.05.2012. godine
- na iznos od 81,18 eur od dana 01.06.2012. godine
- na iznos od 79,70 eur od dana 01.07.2012. godine
- na iznos od 79,75 eur od dana 01.08.2012. godine
- na iznos od 78,22 eur od dana 01.09.2012. godine
- na iznos od 75,47 eur od dana 01.10.2012. godine
- na iznos od 79,06 eur od dana 01.11.2012. godine
- na iznos od 80,66 eur od dana 01.12.2012. godine
- na iznos od 80,06 eur od dana 01.01.2013. godine
- na iznos od 74,74 eur od dana 01.02.2013. godine
- na iznos od 79,06 eur od dana 01.03.2013. godine
- na iznos od 79,53 eur od dana 01.04.2013. godine
- na iznos od 78,10 eur od dana 01.05.2013. godine
- na iznos od 73,05 eur od dana 01.06.2013. godine
- na iznos od 70,16 eur od dana 01.07.2013. godine
- na iznos od 72,88 eur od dana 01.08.2013. godine
- na iznos od 74,87 eur od dana 01.09.2013. godine
- na iznos od 79,96 eur od dana 01.10.2013. godine
- na iznos od 77,25 eur od dana 01.11.2013. godine
- na iznos od 78,68 eur od dana 01.12.2013. godine
- na iznos od 79,63 eur od dana 01.01.2014. godine
- na iznos od 82,14 eur od dana 01.02.2014. godine
- na iznos od 84,12 eur od dana 01.03.2014. godine
- na iznos od 83,10 eur od dana 01.04.2014. godine
- na iznos od 81,12 eur od dana 01.05.2014. godine
- na iznos od 80,23 eur od dana 01.06.2014. godine
- na iznos od 80,62 eur od dana 01.07.2014. godine
- na iznos od 83,12 eur od dana 01.08.2014. godine
- na iznos od 85,65 eur od dana 01.09.2014. godine
- na iznos od 85,42 eur od dana 01.10.2014. godine
- na iznos od 86,71 eur od dana 01.11.2014. godine
- na iznos od 88,54 eur od dana 01.12.2014. godine
- na iznos od 87,79 eur od dana 01.01.2015. godine
- na iznos od 88,83 eur od dana 01.02.2015. godine
- na iznos od 88,82 eur od dana 01.03.2015. godine
- na iznos od 88,83 eur od dana 01.04.2015. godine
- na iznos od 88,83 eur od dana 01.05.2015. godine
- na iznos od 88,83 eur od dana 01.06.2015. godine
- na iznos od 88,83 eur od dana 01.07.2015. godine
- na iznos od 88,83 eur od dana 01.08.2015. godine
- na iznos od 88,83 eur od dana 01.09.2015. godine
- na iznos od 88,83 eur od dana 01.10.2015. godine
- na iznos od 88,83 eur od dana 01.11.2015. godine
- na iznos od 88,83 eur od dana 01.12.2015. godine
- na iznos od 88,83 eur od dana 01.01.2016. godine
- na iznos od 114,05 eu od dana 01.02.2016. godine
- na iznos od 118,69 eur od dana 01.03.2016. godine
- na iznos od 112,92 eur od dana 01.04.2016. godine
- na iznos od 110,40 eur od dana 01.05.2016. godine
- na iznos od 108,12 eur od dana 01.06.2016. godine
- na iznos od 115,20 eur od dana 01.07.2016. godine
- na iznos od 114,13 eur od dana 01.08.2016. godine
- na iznos od 110,26 eur od dana 01.09.2016. godine, sve u roku od 15 dana.
VI. Odbija se, kao neosnovan, dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 138,06 Eura/1.040,22 kn, s pripadajućim kamatama koje teku na iznos od
- na iznos od 1,68 eur od dana 18.09.2006. godine
- na iznos od 1,99 eur od dana 18.10.2006. godine
- na iznos od 2,70 eur od dana 19.03.2008. godine
- na iznos od 13,04 eur od dana 01.11.2008. godine
- na iznos od 14,29 eur od dana 01.01.2009. godine
- na iznos od 16,30 eur od dana 01.02.2009. godine
- na iznos od 17,92 eur od dana 01.03.2009. godine
- na iznos od 14,93 eur od dana 01.04.2009. godine
- na iznos od 14,64 eur od dana 01.05.2009. godine
- na iznos od 10,59 eur od dana 01.06.2009. godine
- na iznos od 7,36 eur od dana 01.07.2009. godine
- na iznos od 8,49 eur od dana 01.08.2009. godine
- na iznos od 10,92 eur od dana 01.09.2009. godine
- na iznos od 3,21 eur od dana 01.10.2009. godine, pa do isplate. „
2. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je;
„I. Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 10,46 Eur/78,83 kn.
II. Nalaže se tuženiku [trgovačko društvo], [osobni identifikacijski broj], [adresa], tužitelju KV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.069,65 Eur/15.593,78 kn s pripadajućom zateznom kamatom, koja na navedeni iznos teče od 22. studenog 2023. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III. Odbija se, kao neosnovan, tužiteljev zahtjev za naknadu troška u preostalom iznosu.“
2. Protiv dijela presude u stavku I., II., III., IV. i V. izreke i dijela rješenja u stavku II. izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakonom o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 02/2007-Odluka USRH, 84/2008, 96/2008-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023-dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda preinači ili ukine te stavlja zahtjev za naknadom troška sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje na su ništetetne odredbe Ugovora o kreditu od 24. srpnja 2006. kako je to poliže navedeno u izreci presude kojima je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule CHF-a i zahtjev za isplatom preplaćenog iznosa od 6.264,04 eura sa zateznim kamata.
6. U žalbenom postupku, sporno je da li su ništave predmetne odredba ugovora i zastara, dok visina nije sporna.
7. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju presude i rješenja dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u proturječnosti s izrekom presude i rješenja. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijanih odluka ne bi bilo moguće ispitati pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upire tuženik.
9. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.
10. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitom utvrdio:
- da je tužitelj s prednikom tuženika [trgovačko društvo] [adresa] sklopio Ugovor o kreditu br. 5140030250-61000065080/2006 na iznos od 35.000,00 CHF;
- da je kredit u cijelosti otplaćen;
- da se kredit otplaćivao u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan dospijeća anuiteta;
- da tužitelj ima status potrošača;
- da iz iskaza tužitelja proizlazi da se o predmetnim odredbama nije pregovaralo;
- da su u odnosu na nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli, a o kojoj se nije pregovaralo relevantne odluke odnosno presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. te presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj P-7129/13 od 13. lipnja 2014. kao i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. te odluka Vrhovnog sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/18 od 3. rujna 2019.;
- da je predmetni Ugovor tuženik sastavio unaprijed i da je predmetna odredba o valutnoj klauzuli nepoštena i ništetna;
- da je prigovor zastare neosnovan obzirom da je odluka Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 pravomoćna 14. lipnja 2018., a kako je tužba podnijeta 13. prosinca 2021., to je ista podnijeta u roku od 5 godina;
- da prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka MV tužitelj je tuženiku zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita u razdoblju više platio iznos od 6.264,04 eura/47.194,44 kuna, a manje 138,06 eura/1.040,22 kune jer je u pojedinim razdobljima tečaj CHF bio niži od onog na dan isplate pa razlika tih iznosa je 6.125,98 eura / 46.156,22 kuna;
- da tužiteljica nije imala primjedbe, dok je tuženik prigovorio osnovi po kojoj je izračun napravljen i radi se o pravnom pitanju;.
- da je nalaz izrađen u skladu sa pravilima struke;
11. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je utvrdio da su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu ništave u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule za CHF kako je to navedeno u izreci presude te na temelju čl. 322. i čl. 323. te čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018, 126/21, 114/22 i 156/22- dalje u tekstu: ZOO) u vezi čl. 1115. i čl. 29. ZOO odlučio na navedeni način
12. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.
13. Stoga, suprotne tvrdnje tuženika su bez pravnog uporišta.
14. Na žalbene navode valja reći da je odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena odluka prvostupanjskog suda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da su banke (i pravni prednik tuženik u tom sporu) u pojedinim utuženim razdobljima za svaku banku, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a koja odluka je potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 2221/2018 povodom revizije i u odnosu na tuženika.
15. Stoga je, i postupanje tuženika po pitanju valutne klauzule unutar kolektivne tužbe i njezinog puta zaštite, riješeno na način da je utvrđeno kako tuženik nije na transparentan način informirao potrošače o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak, a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro. Iz navedenih odluka proizlaze utvrđenja prema kojima odredbe kojima se glavnica veže za CHF već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret potrošača, s obzirom na to da tuženik kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik, kao i dodatni rizik specifičan za CHF, a ugovorima potrošačima nije dana mogućnost koja bi kompenzirala takve rizike.
16. Naime, odredbom čl. 81. st. 2. i st. 3. ZZP/03 (važećeg u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu između stranaka u ovome sporu), bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, s time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
17. Dakle, u postupku kolektivne zaštite povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđeno da je odredba o valutnoj klauzuli, bila nejasna, nerazumljiva i teško uočljiva i da je uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, suprotno savjesnosti i poštenju
18. Stoga, suprotni žalbeni navodi tuženika koji svode na iznošenje vlastite ocjene predmeta spora, ne mogu se prihvatiti kao pravno relevantni, jer su u pitanju razlozi koje je raspravio sud u postupku kolektivne zaštite.
19. Naime, odredba čl. 502.a st. 1. ZPP-a propisuje direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi. Drugačije postupanje bilo bi nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, a osim toga, bilo bi i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a (Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.).
20. Stoga je, pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je sud temeljem odredbe čl. 502.c ZPP-a, vezan za postojanje povrede propisa zaštite potrošača, a slijedom toga i obvezan primijeniti već utvrđene ništavosti u kolektivnom sporu.
21. U odnosu na žalbene navode kojima tuženik osporava zaključak prvostupanjskog suda ukazuje se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj Rev- 3142/2018-2., od 19. ožujka 2019. u kojoj je jasno izraženo pravno stajalište da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori, nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji temeljem članka 502. c ZPP-a, a isto tako i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14 i 110/15-dalje: ZZP/14), vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. 22. Nadalje, potrebno je reći da subjektivne granice pravomoćnosti (intervencijski efekt) presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013-4, odnose na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu, (o čemu dijelom govore i utvrđenja u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019.), ali to ipak ne znači da su automatizmom ništetne sve odredbe svih ugovora o kreditu glede promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a pogotovo da se u pojedinačnim parnicama te potencijalno ništetne odredbe uopće ne mogu preispitivati, o čemu je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Poslovni broj U-III-5458/2021., od 30. lipnja 2022., zauzeo stav da ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što su ih utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima, posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.
23. U konkretnom slučaju iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je tuženik propustio tužitelja informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti, kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor o kreditu vezan, a što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
24. Jednako tako, prvostupanjski sud je i izveo dokaz saslušanjem tužitelja ( list 214 spisa) iz kojeg proizlazi da na predmetnu odredbu ugovora nije mogao utjecati niti je pregovarao sa tuženikom, kao i sudužnika, svjedoka AV (list 224 spisa).
25. Nadalje, valja reći da tuženik ispušta iz vida odlučnu činjenicu, a to je da je tuženik tijekom postupka na ročištu 17. siječnja 2023. odustao iz izvođenja dokaza saslušanjem djelatnika banke koji je sudjelovao u sklapanju predmetnog ugovora (list 224) .
26. Stoga, tuženik nije dokazao da su u postupku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formuliranim ili standardnim ugovorom) pregovaralo i da su tužitelju na drugi način dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovorenih odredbi na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao.
27. Naime, imajući u vidu sve navedeno, u okolnostima konkretnog slučaja, kada tuženik na kojem je teret dokazivanja da li je pregovarao sa tužiteljem kao i na okolnost jesu li uopće bilo kakve obavijesti dane prije sklapanja ugovora, a za koju odredbu je već u kolektivnom sporu pravomoćno utvrđeno da je nerazumljiva, da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, i da je uzrokovala znatno neravnotežu u međusobnim pravima i obvezama, to su suprotne tvrdnje tuženika neutemeljene.
28. U konačnici, pravni slijednik tuženik je bio stranka u istim postupcima po kolektivnim tužbama.
29. Obzirom na sve naprijed navedeno, u iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je zaključio da se o predmetnim odredbama nije pojedinačno pregovaralo i da su ništave, a niti su tužitelju dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi te je suprotno tvrdnji tuženika u odnosu na vezanosti suda za utvrđenja u parnici vođenoj povodom kolektivne tužbe prvostupanjski sud za svoje uvjerenje dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
30. Stoga, nisu odlučni za pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude svi žalbeni navodi kojima tuženik osporava pravilnost zaključka o ništetnosti predmetne odredbe.
31. Dakle, odredba ugovora o kreditu koja se odnosi na valutnu klauzulu prema kojoj je glavnica vezana uz Chf, suprotna je odredbi čl. 4. ZOO kojom je određeno kako su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti.
Navedenim načinom ugovaranja tuženik je maksimalno zaštitio svoje interese, a svoj rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed tečajnih promjena i jednostrano prebacio je na tužitelja, narušivši time ugovornu ravnotežu.
32. U odnosu na prigovor zastare tuženik ispušta iz vida da prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. koje prihvaća i ovaj sud, a na koje se pozvao i prvostupanjski sud, ako je ništetnost ustanovljena već u postupku zaštite potrošača, a što je slučaj u ovoj pravnoj stvari tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
33. Stoga, imajući u vidu navedeno time da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu ugovornih odredbi koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu postala pravomoćna dana 14. lipnja 2018., a kako je tužba podnijeta 13. prosinca 2021.m to je prvostupanjski sud pravilno odbio prigovor zastare sukladno čl. 225. ZOO-a, pa su žalbeni navodi neosnovani.
34. U iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je obvezao sukladno nalazu i mišljenju vještaka obvezao tuženika da tužitelju s osnove ništetne i nepoštene valutne klauzule isplati iznos od 6.125,98 eura a koju visinu tuženik niti ne osporava.
35. Pravilno je dosuđena i zatezna kamata s tijekom od pojedinog plaćanja tužitelja jer se tuženik ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa, te je slijedom toga dužan tužitelju, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a platiti zateznu kamatu od dana stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa pa do isplate.
36. Naime, tuženik je nepošteni stjecatelj jer je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora, kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara a niti je tuženik dao odgovarajuće obavijesti tužitelju kao potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama predmetnih odredaba, a što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je također postupljeno suprotno odredbama tada važećeg ZZP-a i odredbama ZOO-a, slijedom čega su suprotni žalbeni navodi tuženika neosnovani.
37. U odnosu na žalbene navode vezano za odluku o troškovima postupka, prvostupanjski sud je pravilno odmjerio troškove postupka sukladno odredbama Tarife o naknadama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( „Narodne novine ", broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/202 i 138/23-dalje u tekstu: Tarifa) te pravilno primijenio odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, pa su paušalni žalbeni navodi bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
Jednako tako, iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da prvostupanjski sud tužitelju nije niti dosudio trošak pristupa na ročište za objavu presude koje je održano 22. studenog 2023., to je navedeni žalbeni navod neosnovan.
38. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u stavku I. izreke ove drugostupanjske odluke te na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a kao u izreci rješenja.
39. Kako tuženik nije uspio sa žalbom, to trošak povodom pravnog lijeka pada na njegov teret ( čl. 154. st. 1. ZPP-a), pa je na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u stavku II. izreke ove drugostupanjske odluke
U Zagrebu 17. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
Gabriela Topić Kordej
