Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5157/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jasenke Grgić, predsjednika vijeća, sudac izvjestitelj i član vijeća Marijan Vugić te člana vijeća Renate Đaković Vranković, u parničnom predmetu tužitelja ŽC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Bruni Čer, odvjetniku iz Koprivnice, Hrvatske državnosti 11a, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva ulica 12, [osobni identifikacijski broj] radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv dijela presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Pn-51/2023-75 od 12. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 17. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se uvažava žalba tuženika kao osnovana, preinačuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Pn-51/2023-75 od 12. lipnja 2024. u točki II. izreke te u točki IV. izreke u dijelu u kojem je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška prihvaćen preko iznosa od 3.033,72 eura pa do iznosa od 3.619,31 euro (za iznos od 585,59 eura) i sudi:

Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom za naknadu imovinske štete (tuđe njege i pomoći) u iznosu od 1.272,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, te sa daljnjim zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 585,59 eura sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

II. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se navedena presuda pod toč. I. izreke, te pod toč. IV. izreke a za iznos od 3.033,72 eura.

III. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se navedena presuda pod toč. III. izreke te u dijelu u kojem nije u cijelosti prihvaćen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška.

IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

V. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 40,36 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Zagreb, Kišpatićeva ulica 12, 10000 Zagreb, OIB: 46377257342 tužitelju ŽC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti na ime naknade neimovinske štete iznos od 6.000,00 eur zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 14.7.2020. do 31.12.2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Zagreb, Kišpatićeva ulica 12, 10000 Zagreb, [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju ŽC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime imovinske štete (tuđa pomoć i njega) 1.272,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva s iznosom od 6.425,10 eur zajedno za zateznim kamatama.

IV. Nalaže tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 3.619,31 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana."

2. Protiv ove presude pod toč. III. izreke a za iznos od 2.104,43 eura, te u dijelu kojim nije u cijelosti prihvaćen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Protiv ove presude pod točkama I., II. i IV. izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

4. Žalba tužitelja istovremeno predstavlja i odgovor na žalbu tuženika u kojem tužitelj ističe neosnovanost žalbenih navoda te predlaže da se odbije kao neosnovana.

5. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

6. Suprotno navodima žalbi prvostupanjski sud nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba.

Prvostupanjski sud utvrđuje, a to se žalbom niti ne dovodi u pitanje, da je došlo do tzv. liječničke greške tj. propusta u liječenju tužitelja od strane tuženika navodeći slijedeće:

7. Tužitelj je bolove jakog intenziteta trpio 10 dana, srednjeg intenziteta 30 dana, te manjeg 60 dana, dok su zaostali manji bolovi trajnog karaktera pribrojani u pojačane napore.

8. Sve te okolnosti u smislu čl. 1100. st. 1. i 2 ZOO-a daju podlogu za zaključak da je zahtjev tužitelja za novčanu naknadu s tog osnova opravdan pa je stoga sud tužitelju s tog osnova dosudio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 3.000,00 eur.

9. Utvrđeno je da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio sekundarni strah u jakom intenzitetu 5 dana, u srednjem 14 dana, te u manjem 30 dana.

10. Tako utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja osnova su za dosuđenje pravične novčane naknade tužitelju u skladu s čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, pa je s tog osnova sud tužitelju dosudio iznos od 1.500,00 eur.

11. Propust u liječenju tužitelja doveo je do invalidnosti tužitelja omjeru od 5% te će on u tom omjeru morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu. Iz nalaza proizlazi da je kretanje u desnom koljenu ograničeno i bolno, nema znakova instabiliteta, koljeno je difuzno bolno bez otoka, hipotrofija muskulature desnog bedra, ne može klečati na desnom koljenu.

12. Stoga je temeljem čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a zahtjev tužitelja osnovan i sud mu je s tog osnova priznao naknadu u iznosu od 1.500,00 eur.

13. Nadalje iz nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć 6 sati dnevno mjesec dana, 4 sata dnevno još mjesec dana, 2 mjeseca po 2 sata dnevno te još 2 mjeseca po 1 sat dnevno.

14. Stranke su se suglasile o cijeni tuđe pomoći i njege 2,65 eur pa je sud s tog osnova tužitelju priznao naknadu u iznosu od 1.272,00 eur.

15. Sud je tužitelju s osnova cjelokupne neimovinske štete priznao naknadu u iznosu od 6.000,00 eura, a kako je tužitelj s tog osnova postavio zahtjev u iznosu od 10.000,00 eura, s preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 4.000,00 eura valjalo ga je odbiti. Na dosuđeni iznos od 6.000,00 kn teče zatezna kamatama od 14. srpnja 2020. tj. od dana podnošenja tužbe budući je liječenje završeno 13. srpnja 2017. godine.

16. Tužitelj je postavio i zahtjev s osnova imovinske štete (tuđa pomoć i njega) u iznosu od 1.592,67 eura.

17. Kako je tužitelju s tog osnova priznata naknada u iznosu od 1.272,00 eura, s preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 320,67 eura, valjalo ga je odbiti. Na dosuđeni iznos tuđe pomoći i njege tužitelju je priznata zatezna kamata od dana donošenja prvostupanjske presude budući se radi o imovinskoj šteti čija se visina određuje u vrijeme donošenja presude.

18. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu imovinske štete s osnova izgubljene zarade u iznosu od 2.104,43 eura tvrdeći da je bio nesposoban za rad u razdoblju od kolovoza 2017. pa do zaključno sa siječnjem 2018. te da je minimalna neto plata u Republici Hrvatskoj tijekom 2017. iznosila 347,84 eura, a tijekom 2018. godine, 365,23 eura. Smatra da sud temeljem odredbe čl. 223 stav 1 Zakona o parničnom postupku može utvrditi visini izgubljene zarade.

19. Zahtjev tužitelja s osnova izgubljene zarade je neosnovan jer isti u tijeku postupka nije dokazao visinu odnosno nije dostavio dokumentaciju kolika su mu bila primanja prije štetnog događaja niti je dostavio podatke u kojem razdoblju je bio nesposoban za rad odnosno u kojem razdoblju je bio na bolovanju niti je predložio financijsko vještačenje i visina izgubljene zarade ne može se utvrditi na temelju slobodne procjene suda pa je s tim dijelom zahtjeva tužitelja valjalo odbiti u iznosu od 2.104,43 eura zajedno sa zateznim kamatama.

20. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

21. Na navode žalbe tuženika glede izbora osobe vještaka valja reći da iz sadržaja zapisnika s glavne rasprave od 25. rujna 2023. godine proizlazi da je tuženik predložio da se provede novo vještačenje pri čemu nije predložio osobu vještaka, nego je sud odredio da će se isti odrediti s popisa stalnih sudskih vještaka, dana 17. listopada 2023. godine odredio medicinsko vještačenje po sudskom vještaku dr. Augustu Mijiću, stalnom sudskom vještaku, a nakon čega je tuženik svojim podneskom od 12. studenog 2023. godine predložio da se to rješenje izmjeni a da se za vještaka odredi osoba koja je po svojoj užoj specijalnosti ortoped, a što prvostupanjski sud da nije uvažio te je vještačenje i provedeno po određenom vještaku.

22. Vezano uz te prigovore tuženika ovaj vještak saslušan na raspravi održanoj dana 13. svibnja 2024. godine dao je razložne i razumne razloge zbog čega nema prepreke da obzirom na zadobivene ozljede tužitelja on povede vještačenje, navodeći da ima dvije specijalizacije, jedna je opća kirurugija a druga abdominalna kirurgija navodeći da je i on određen kao vještak iz opće kirurgije te da se ovo vještačenje moglo povjeriti kirurgu traumatologu, kirurgu ortopedu, općem kirurgu kao i fizijatru.

23. Dakle, ovaj vještak ima specijalizaciju iz opće kirurgije a i imenovan je kao vještak opće kirurgije, te je i po mišljenju ovog suda navodi iz žalbe koji ukazuju na to da je vještačenje trebalo provesti isključivo vještak ortoped i ovom sudu nisu prihvatljivi i ne utječu na kvalitetu dato vještačenjem.

24. I ovaj sud, kao uostalom prvostupanjski sud, prihvaća nalaz i mišljenje vještaka da se je zdravstveno stanje tužitelja stabiliziralo 13. srpnja 2017. godine a kako je tužba podnesena 13. srpnja 2020. godine, dakle, u zastarnom roku od 3 godine da onda nije nastupila zastara tražbine tužitelja.

25. Vještak je u svom usmenom obrazloženju nalaza i mišljenja dao valjane i dostatne razloge o tome navodeći da glede nalaza od 3. ožujka i 13. srpnja 2017. godine da se ne radi o dva ista nalaza i to iz razloga što u prethodnom nalazu ortoped preporuča kontrolu za 8 do 10 tjedana uz nove nalaze CVP i KKS, a što upućuje da ortoped nije bio siguran u kojoj fazi je od prije prisutna infekcija.

26. Naime, u tom nalazu od 3. ožujka je vidljivo da je ortoped i dalje traži obradu kojom bi se kompletna isključila infekcija u području desne noge jer CVP predstavlja marker upalnog procesa u organizmu koji je u tijeku liječenja bio vrlo visok, te s obzirom na prijedlog da se naprave ta dva nova nalaza, znači da liječenje nije dovršeno dok u nalazu od 13. srpnja liječnik ne traži nikakvu dodatnu obradu.

27. Osim toga, vještak je i naveo da u nalazu od 3. ožujka ortoped u svom kliničkom statusu ne opisuje stanje muskulature desne nadkoljenice, dok u kasnijem nalazu navodi da se i dalje radi o hipotrofiji muskulature nadkoljenice, te da u tom razdoblju od 3. ožujka pa do 13. srpnja 2017. godine liječenje je trajalo.

28. Ovakvo mišljenje vještaka je u ovom sudu logično jer dok se ne otkloni sumnja u postojanje upalnih procesa u koljenu tada ni tužitelj ne može imati saznanje da li je njegovo liječenje završeno i da li se time njegovo zdravstveno stanje stabiliziralo. 29. Stabilizacija zdravstvenog stanja tužitelja ne mora se poklapati sa prestankom bolova i straha te potrebe za tuđom njegom pomoći jer iz nalaza i mišljenja vještaka jasno proizlazi kada je nastupila stabilizacija zdravstvenog stanja tužitelja a kada su prestale fizičke boli strah te potreba za tuđom njegom i pomoći i koji su prestali prije nego što se je tužiteljevo zdravstveno stanje stabiliziralo.

30. Pri tom, a kada se već to u žalbi navodi, vještak dr. Muljačić je ocijenio da se je zdravstveno stanje tužitelja stabiliziralo krajem srpnja 2017. godine, dakle kasnije nego što je to procijenio dr. Mijić pa isticanje takvog žalbenog navoda, a obzirom na istaknuti prigovor zastare je u biti još nepovoljniji za tuženika jer onda ne bi bilo dvojbe a obzirom na vrijeme podnošenja tužbe, da zastara tražbine tužitelja nije zastarijela.

31. Stoga, pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika da se provede novo medicinsko vještačenje po vještaku kirurgu ortopedu. Tuženik posebno niti ne osporava prvostupanjskom sudu dosuđenu pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete za pretrpljene fizičke boli, strah i duševne boli, a i ovaj sud smatra da je pritom sud pravilno primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 1100 ZOO. Međutim u pravu je tuženik kada u žalbi pobija toč. II. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužitelju na ime imovinske štete (tuđe pomoći i njege) isplati iznos od 1.272,00 eura.

32. Naime, potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za 3 godine od kada je oštećenik doznao za štetu i osobu koja štetu je učinio a za troškove tuđe njege i pomoći te trenutak prestanka potrebe za takvom pomoći, a kako iz nalaza i mišljenja vještaka jasno proizlazi 3. ožujka 2017. godine, onda je do podnošenja tužbe protekao rok od 3 godine od dana kad je tužitelj doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila.

33. Ne može se prihvatiti stajalište prvostupanjskog suda da bi za tuđu njegu i pomoć početak tijeka zastare bio kada je stabilizirano zdravstveno stanje tužitelja odnosno kad je liječenje završeno a to je bio 13. srpnja 2017. godine jer bi to vrijeme eventualno došao u obzir kada bi se radilo o trajnom njegom i pomoći dakle a kada bi postalo izvjesno da će takva pomoć trajno biti potrebna, pa je stoga valjalo preinačiti toč. 2. prvostupanjske presude, odbiti tužitelja sa tim zahtjevom.

34. Pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od naknade štete na ime izgubljene zarade, te je pritom dao jasne i dostatne razloge.

35. Naime, tužitelj nije dostavio nikakve isprave iz kojih bi proizlazio da se nalazi u radnom ili bilo kakvom drugom obveznopravnom odnosu iz kojeg bi proizašla šteta za vrijeme šteta u vidu izgubljene zarade za vrijeme njegove nesposobnosti za rad kao posljedice štetnog događaja.

36. Tužitelj nije ni saslušan na te okolnosti, dakle, a njemu je teret dokaza, nije učinio ni vjerojatnim da je prije štetnog događaja ostvario kakvu zaradu koju nije mogao ostvarivati zbog posljedica štetnog događaja, pa utoliko navodi žalbe koji ukazuju na to da je prvostupanjski sud trebao tu zaradu utvrditi prema slobodnoj ocijeni nisu osnovani jer do eventualne primjene takvog stajališta može doći samo ukoliko je tužitelj dokazao da mu je i stvarno nastala šteta u vidu izgubljene zarade.

37. Kako se promijenio uspjeh stranaka u sporu to je valjalo odlučiti i o zatraženoj naknadi troškova parničnog postupka stranaka u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP glede dokazivanja osnove svog zahtjeva tužitelj je uspio 100 %, a glede visine sa 44 % dakle, kad se iznos od 144 podijeli sa 2 onda se dobije uspjeh tužitelja sa od 72 % a kad se od toga oduzme uspjeh tuženika od 28 % to čini uspjeh tužitelja u opsegu od 44 %, pa kada se uzme u obzir pravilno odbačena pripadajući trošak tužitelja zajedno s PDV u iznosu od 6.250,00 eura to, a obzirom na uspjeh tužitelja u postupku od 44 % čini 2.750,00 eura a kad se tome još dodaju plaćene sudske pristojbe od 155,95 eura i 122,77 eura to čini dosuđeni iznos od 3.033,72 eura.

38. Zbog navedenog, a temeljem čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP odlučeno je kao u izreci (toč. I do III).

39. Odluka o trošku postupka u povodu žalbe tužitelja temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP a u vezi u žalbi istovremeno i datog odgovora na tužbu žalbu tuženika se po članku 155. st. 1. ZPP, dok odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka tuženika se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. i 2. u vezi čl. 154. st. 2. ZPP a razmjerno uspjehu tuženika u žalbenom postupku (17 %) te stoga odlučeno kao po toč. IV. i V. izreke.

U Zagrebu 17. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

Jasenka Grgić