Poslovni broj: P-329/2022-37

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja CU vl. ZR "ZIDAR" iz Tršća, Prhutarska 24, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Krešimir Raspudić, odvjetnik iz Opatije, V. Nazora 3, protiv tuženika OLMA-ZAGREB d.o.o. Zagreb, Vitasovićeva poljana 1, OIB: 37932722105, kojeg zastupa Siniša Tabak, odvjetnik iz Zagreba, Mesnička 9, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 12. studenoga 2024. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Krešimira Raspudića, odvjetnika iz Opatije i punomoćnika tuženika Siniše Tabaka, odvjetnika iz Zagreba, a objavljene dana 17. prosinca 2024. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju iznos od 37.887,24 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. kolovoza 2021. godine do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2 ZOO-a (trgovački ugovori) koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži od tuženika isplatu iznosa od 2.593,22 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. kolovoza 2021. godine do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2 ZOO-a (trgovački ugovori koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 10.737,91 EUR u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužiteljev zahtjev za nadoknadom parničnih troškova u iznosu od 2.395,57 EUR.

Obrazloženje

1. U tužbi od 24. lipnja 2022. godine tužitelj je u bitnome naveo da je vlasnik teretnih vozila i radnih strojeva reg. oznake [registarska oznaka], marke MAN - tegljač; [registarska oznaka], marke MAN - tegljač; [registarska oznaka], marke "Renault" - tegljač; [registarska oznaka] WV Crafter; radnog stroja finišer marke "Vogel" i radnog stroja bager "Komatsu" PC 210. Za redovno korištenje vozila i strojeva tužitelj da koristi otopinu Ad blue koju da je naručio od tuženika prema otpremnici od 1. veljače 2021. godine. Nakon utrošenih otprilike 600 litara Ad blue tekućine da su nastali problemi na vozilima koji su se počeli javljati oko 15. travnja 2021. godine. Na teretnom vozilu [registarska oznaka] da je došlo do puknuća ispušne grane kolektora, da su svi dozatori i senzori bili začepljeni i da je ispušni lonac bio pun kristalizirane tvari koju je serviser izvadio iz cijevi. Kompletan sistem vezan za ispuh i rad Ad blue-a da je bio začepljen. Nakon nekoliko dana da su uslijedili kvarovi i na vozilima reg. oznake [registarska oznaka] i [registarska oznaka] na kojima je trebalo čistiti ispušne lonce i mijenjati sve senzore i dozatore, na finišeru da se kvar dogodio tijekom asfaltiranja što da je uzrokovalo zastoj u radu te dolazak glavnog servisera radi uklanjanja kvarova. Tužitelj da je kontaktirao tuženika te ga obavijestio o nastalom problemu. Tuženik je uzeo uzorak iz bačve te ga poslao na analizu u Sloveniju. Analiza, koju je naručio tuženik, da je pokazala (prema nalazu od 21. travnja 2021. godine) da je uzorak u redu. Tužitelj da je nakon toga angažirao društvo Petrokemija Kutina koje je, prema nalazu izrađenom od 3.-6. svibnja 2021. godine, utvrdilo da se radi o neispravnom proizvodu koji da nije za upotrebu. Stranke da se nisu uspjele dogovoriti oko nastale situacije. Prije pokretanja parnice radi naknade štete, pred nadležnim sudom u Rijeci, Stalnom službom u Delnicama, tužitelja da je pokrenuo postupak radi osiguranja dokaza (R1-141/2021) u kojem je provedeno vještačenje po vještaku kemijske struke koji je iznio mišljenje da uzorak ne zadovoljava propisanim normama. Tužitelj da je pretrpio štetu koja da se ogleda u umanjenoj vrijednosti strojeva i vozila. Visinu štete procijenio je na iznos od 305.000,00 kn. Predložio je saslušanje vještaka kemijske struke, pribavu i priklop spisa R1-141/2021, strojarsko vještačenje kao i saslušanje tužitelja u svojstvu stranke. Tužbenim zahtjevom zatražio je isplatu iznosa od tadašnjih 305.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 10. kolovoza 2021. godine do isplate.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Istaknuo je prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda. Naveo je da su stranke bile u ugovornom odnosu kupoprodaje zbog čega da nema uvjeta za primjenu odredbe čl. 52. stavak 1 ZPP-a. Učinio je nespornom činjenicu da je tužitelj od tuženika 1. veljače 2021. godine kupio 1000 litara sredstva Ad blue. Osporio je navode da bi se radilo o neodgovarajućoj kvaliteti kao i okolnost da bi zbog isporučenog proizvoda tužitelju bila prouzročena šteta na vozilima i strojevima. Na okolnost osnovanosti osporavanja uzročno-posljedične veze predložio je saslušanje stranaka i svjedoka EU. Naveo je da je od trenutka kupnje spornog proizvoda od tuženika do spornog kvara na vozilima tužitelja prošao značajan vremenski period u kojem tužitelj nije dokazao da bi predmetno sredstvo bilo skladišteno na odgovarajući način. Istaknuo je da je iz nalaza vještaka u postupku osiguranja dokaza vidljivo da je u sredstvo Ad blue nešto dodavano. Zbog toga smatra da bi do problema na vozilima tužitelja došlo puno ranije, a ne nakon više od dva i pol mjeseca od kupnje spornog proizvoda. Tuženik je distributer predmetne otopine za RH. Tekućinu da proizvodi društvo OLMA d.o.o. Ljubljana (Republika Slovenija) u količinama preko 60 milijuna litara godišnje. Ni tuženik, a niti proizvođač nikada nisu imali sličnu reklamaciju, a niti prigovor na kvalitetu isporučenog proizvoda. Smatra da je do kontaminacije došlo naknadnom manipulacijom u prostorijama tužitelja. Na iznijetu okolnost predložio je dokaz saslušanjem svjedoka LU. Uostalom, tužitelj da je dugogodišnji kupac predmetnog proizvoda od tuženika i da nikada prije nije imao primjedbi. Tuženik predmetni proizvod prodaje u originalnom pakiranju kojeg dobije od proizvođača Olma d.o.o. Takav da se isporučuje kupcu izravno sa skladišta proizvođača. Predložio je da se o parnici obavijesti društvo Olma d.o.o. Ljubljana. Naveo je da tužitelj nije dokazao da predmetnu tekućinu kupuje isključivo od tuženika. Osim toga da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva kao ni činjenicu jesu li popravljana vozila. Predložio je odbijanje tužbenog zahtjeva.

3. Na pripremnom ročištu održanom 24. studenoga 2022. godine tužitelj je ustrajao kod tužbenog zahtjeva te naveo da se zatraženi iznos naknade štete odnosi na visinu popravaka vozila te na umanjenje njihove vrijednosti iako niti jedno vozilo nije popravljeno do trenutka podnošenja tužbe. Rješenjem od 24. studenoga 2022. godine sud je odbio prigovor mjesne nenadležnosti tuženika s obzirom da se i unatoč ugovornoj odgovornosti za štetu na predmetni odnos primjenjuju i opća pravila odgovornosti za štetu propisana u sporovima u izvanugovornoj odgovornosti za štetu zbog čega je sud ocijenio da postoji mjesna nadležnost za suđenje u predmetnom sporu. Tuženik je ustrajao kod svih dokaznih prijedloga.

4. Rješenjem od 24. studenoga 2022. godine o predmetnoj parnici obaviještena je treća osoba sukladno prijedlogu tuženika (str. spisa 86-87).

5. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 5. travnja 2023. godine tužitelj je predložio saslušanje vještaka Borisa Borčića koji je izradio pisani nalaz i mišljenje u postupku osiguranja dokaza (R1-141/2021). Tuženik se protivio provođenju predloženih dokaza navodeći da nema dokaza da se radi o uzorku kojeg je isporučio tuženik tužitelju.

6. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 25. siječnja 2024. godine tužitelj je predložio provođenje strojarskog vještačenja. Naveo je da će u tu svrhu učiniti dostupnim sva vozila naznačena u historijatu tužbe osim tegljača reg. oznake [registarska oznaka] kojeg je tužitelj u međuvremenu prodao.

7. Tuženik je u podnesku od 6. lipnja 2024. godine iznio primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka strojarske struke od 30. travnja 2024. godine. Naveo je da je vještačenje provedeno na temelju nevjerodostojne dokumentacije, da tužitelj nije dostavio niti jedan račun za popravak vozila i da se zbog proteka vremena ne mogu utvrditi posljedice. Osporio je vještakovu procjenu visine troškova popravaka iz razloga što primjerice za vozilo Komatsu ne postoji servisni izvještaj ili radni nalog. Naveo je da je zadaća vještaka bila procjena umanjenja vrijednosti vozila, a ne utvrđivanje visine troškova popravka i da tužitelj nije dokazao da je imao predmetne troškove odnosno da ih je platio prema servisnim izvještajima i radnim nalozima.

8. Tužitelj je u podnesku od 7. lipnja 2024. godine naveo da nema primjedbi na pisani nalaz i mišljenje vještaka strojarske struke.

9. Na ročištu za glavnu raspravu od 12. studenoga 2024. godine tužitelj je snizio tužbeni zahtjev na iznos od 37.887,24 EUR i predložio zaključenje glavne rasprave. Tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe te naveo da nema dokaznih prijedloga.

10. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i saslušanjem svjedoka LU (str. spisa 88-90), svjedoka EU (str. spisa 90- 91), tužitelja CU u svojstvu stranke (str. spisa 92-94), zastupnika po zakonu tuženika IU (str. spisa 94-95), saslušanjem vještaka kemijske struke Borisa Borčića (str. spisa 105-107), uvidom u spis postupka osiguranja dokaza R1-141/2021 Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, uvidom u pisani nalaz i mišljenje vještaka strojarske struke Željka Nahoda od 1. svibnja 2024. godine (str. spisa 171-182) i saslušanjem vještaka strojarske struke Željka Nahoda (str. spisa 207-209).

11. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je sniženi tužbeni zahtjev osnovan.

12. Na predmetni odnos primjenjuju se odredbe ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) koje su bile na snazi prije donošenja Zakona o izmjenama i dopunama ZOO-a (NN 126/21), a sve pozivom na odredbu čl. 1163. st. 1 ZOO-a.

13. Nesporna je okolnost da su stranke bile u poslovnim odnosima na temelju ugovora o kupoprodaji i to tužitelj kao kupac, a tuženik kao prodavatelj tekućine Ad blue 1000/1 prema računu br. 37-1-1 ( str. spisa 48) i otpremnici br. 6/2021 od 1. veljače 2021. godine (str. spisa 49) sve na temelju odredbe čl. 376. ZOO-a.

14. Nesporna je i okolnost da je predmetna tekućina Ad blue isporučena tužitelju 1. veljače 2021. godine (str. spisa 49).

15. Iz uvjerljivog iskaza tužitelja CU ( str. spisa 92-94) utvrđeno je da su se nedostaci pojavili nakon što su utočili sredstvo Ad blue u tri tegljača ([registarska oznaka], [registarska oznaka] i [registarska oznaka], tegljač marke "Renault" [registarska oznaka] te bager C i finišer Vogele. U preostali vozni park da tu tekućinu nisu utakali i da u tim vozilima nije bilo problema. Nakon utakanja da su nastali problemi sa spomenuta tri tegljača koji da su počeli trošiti više goriva zbog slabljenja motora i da su se počele paliti lampice koje signaliziraju da Ad blue ne radi adekvatno. S vozilima da je vozio još mjesec dana zbog dogovorenih poslova. Na servisu da su mu rekli da bi popravak po tegljaču iznosio po 15.000,00 EUR, a za bager i finišer po 5.000,00 EUR za svaki. Da su se serviseri izjasnili da se radi o troškovima popravaka potrebnih za uklanjanje kvarova vezanih za paljenje senzora za Ad blue. On da to nije popravljao jer da se radilo o visokim troškovima. Serviser da je na bageru Komatsu samo promijenio i pročistio pumpu i ulio novu Ad blue tekućinu što da je koštalo 4.000,00 do 5.000,00 EUR i da je sutradan stroj radio. Zbog toga da je bio izložen problemu iznajmljivanja drugih kamiona i strojeva. Kamione da nije popravljao već da se odlučio za najjeftiniju varijantu pročišćavanja ispuha. Tom prilikom da su pronašli grumene veličine kamena za koje je serviser rekao da su nastali kristalizacijom i zgrušnjavanjem Ad blue tekućine. Taj materijal da je sačuvao i da je to poslikao vještak. Dio popravaka na tegljačima da su napravili sami, a dio da je vršio RG Liker koji da je izdavao račune za popravak. Tegljač marke Renault da je prodao za 6.000 do 7.000,0 EUR manje od tržišne cijene upravo zbog problema s Ad blue tekućinom. Kupac da je bio upoznat s problemom jer da je lampica senzora bila upaljena.

16. Upućivanje obavijesti o nedostatku unutar prekluzivnog roka od šest mjeseci (čl. 404. st. 2 ZOO-a) potvrdio je u svom iskazu svjedok EU (član društva tuženika) – str. spisa 90-91, koji je potvrdio činjenicu da ga je tužitelj 15. travnja 2021. godine zvao i da mu je priopćio da ima probleme na radnim strojevima i vozilima te da ga je tražio da odmah dođe.

17. Prema odredbi čl. 400. st. 3 ZOO-a predmnijeva se da je nedostatak koji se pojavio u roku od 6 mjeseci od prijelaza rizika (trenutkom isporuke) postojao u vrijeme prijelaza rizika, osim ako prodavatelj ne dokaže suprotno ili suprotno proizlazi iz naravi stvari ili naravi nedostatka. Tuženik u postupku nije dokazao suprotnu činjenicu kako to propisuje odredba čl. 400. st. 3 ZOO-a. Tužitelj, po stavu ovoga suda, nije imao interes s namjerom ili nepažnjom kontaminirati uzorak Ad blue tekućine budući da si time ugrožava ispunjenje dogovorenih poslova. Osim toga iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika IU ( str. spisa 94) je utvrđeno da se predmetna tekućina isporučuje u plastičnim kontejnerima koji su povratna ambalaža i u koju se utače nova tekućina. Izjavio je da je moguće da se preuzme plastični kontejner od nekog drugog dobavljača i da te kontejnere tuženik ispire pod visokim tlakom s vodom nakon čega da se utače Ad blue sredstvo. Predmetni plastični kontejner da se punio kod tuženika. S obzirom na tužiteljev navod da je na plastičnom kontejneru koji je bio isporučen bila naljepnica Promos Ljubljana i oznaka etikete 2017. godine (str. spisa 92-94) sud je utvrdio da je moguće da je u manipulaciji s rabljenim kontejnerima i čišćenju moglo doći do propusta i posljedično do kontaminacije ulivenog Ad blue sredstva. Stoga tuženik nije dokazao suprotnu činjenicu zbog čega je utvrđeno da je tekućina u trenutku isporuke već imala materijalne nedostatke. S obzirom da se radi o kemijskom sastavu tekućine radi se o skrivenim nedostacima. Na probleme s isporučenom tekućinom upućivao je nalaz Petrokemije Kutina - izvještaj o ispitivanju od 6. svibnja 2021. godine iz kojeg proizlazi da su rezultati analize tekućine Ad blue koja je ispitivana od 3.-6. svibnja 2021. godine pokazali odstupanje od deklariranih vrijednosti (str. spisa 19-20). S obzirom da se radi o nezavisnom laboratoriju koji nije zainteresiran za ishod ovog postupka rezultati analize Petrokemije Kutina prihvaćeni su kao vjerodostojan dokaz u prilog postojanja odstupanja od deklariranih sastojaka. Rezultate analize društva Olma Slovenija na str. spisa 6 sud je ocijenio nevjerodostojnim imajući u vidu okolnost da se radi o laboratoriju proizvođača i tuženikovog dobavljača predmetne tekućine i logičnoj zainteresiranosti za ishod postupka. Osim toga, saslušani svjedok GU, zastupnik po zakonu društva Olma d.o.o. Ljubljana (tuženikovog dobavljača) je u svom iskazu (str. spis 88-90) naveo da nikada nije dobio obavijest o šarži kako bi se uzorak mogao usporediti s uzorcima svake šarže koju čuvaju kao certificirani proizvođači Ad blue tekućine. Zbog navedene izjave, navođenje šarže 000473 u analizi na str. spisa 6, sud je ocijenio i neistinitim.

18. Okolnost postojanja materijalnog nedostatka iz čl. 401. st. 1 toč. 1 ZOO-a (u utuženom razdoblju stvar nije imala potrebna svojstva za redovitu uporabu, a niti je odgovarala opisu, vrsti, količini i kvaliteti utvrđenoj standardom za Ad blue tekućinu) utvrđena je uvidom u pisani nalaz i mišljenje vještaka Borisa Borčića koji je u svom mišljenju sačinjenom u postupku osiguranja dokaza R1-141/2021 (str. spisa 150-157) naveo da uzorak kvalitetom ne zadovoljava uvjet norme ISO22241-1 odnosno da ukazuje na mogućnost da je sredstvo kontaminirano nekim kiselim medijem s više sadržaja metala Cr, Fe Ni, K, izuzetno visokim sadržajem Zn. Nadalje da je sadržaj uree daleko izvan dozvoljenog odstupanja te da su povišene vrijednosti za aldehide i fosfate, a da uzorak ima nisku ph vrijednost od 3,01. U svom iskazu danom na ročištu za glavnu raspravu od 25. siječnja 2024. godine vještak Boris Borčić (str. spisa 105-106) je naveo da rezultati analize izuzetih uzoraka upućuju na veliku razliku u deklariranim sastojcima tako da se ne radi samo o kontaminaciji već da se uzrok mora tražiti u nekom nepropisanom postupanju ili grešci prilikom distribucije. Izjavio je da je malo vjerojatno da bi se radilo o greškama u proizvodnji već da je vjerojatnije da se greška dogodila u distributivnom lancu. Prilikom očevida da je utvrdio da je ambalaža u kojoj je bila predmetna tekućina, bila uskladištena propisno odnosno da je skladište tužitelja bilo prikladno za čuvanje predmetne tekućine i da su prikladni bili uvjeti skladištenja. Prema deklaraciji tog proizvoda rok valjanosti od otvaranja je godinu dana, a da je predmetna tekućina bila kupljena nekih pola godine prije izuzimanja uzorka. Vrijeme otvaranja da ne može utjecati na količinu teških metala čija je prisutnost utvrđenja ispitivanjem. Izjavio je da je moguća kontaminacija uzorka nakon otvaranja no da se ne može izjasniti kojom bi se to drugom tekućinom i u kojoj količini mogla kontaminirati predmetna tekuća, a da rezultati ispadnu prema izvještaju o ispitivanju sačinjenom u laboratoriju. Sud je pisani nalaz i mišljenje vještaka kemijske struke Borisa Borčića, sačinjen u predmetu R1-141/2021 (str. spisa 150-157) kao i iskaz vještaka (str. spisa 105-106) prihvatio u cijelosti kao vjerodostojan dokaz postojanja materijalnog nedostatka u isporučenom sredstvu Ad blue. Naime, vještak je, po stavu ovoga suda, iscrpno, temeljito i detaljno iznio svoje stručno mišljenje o stanju i uzroku sastava do uvjerljive količine provjerljivih podataka. Zbog navedenog, sud je utvrdio da uvjeti skladištenja kod tužitelja nisu utjecali na dobivene rezultate. Stoga je utvrđeno da se greška i kontaminacija tekućine dogodila u distributivnom lancu budući da je vještak naveo da je prilikom očevida u predmetu R1-141/2021 utvrdio da je predmetna tekućina bila propisno uskladištena. Kako je distribucija posao koji otpada na tuženika, utvrđeno je da je tuženik odgovoran za kontaminaciju predmetne isporuke. Navedeno osobito i stoga što je zastupnik po zakonu tuženika IU u svom iskazu (str. spisa 94) potvrdio da se u predmetnom slučaju tužitelju isporučio plastični kontejner koji se punio kod tuženika. Nema dokaza koji bi upućivali da je u tekućinu nešto dodavano kod tužitelja pa tuženik ni isticanjem tog prigovora nije otklonio odgovornost tuženika za materijalni nedostatak. Osim toga svjedok GU je u iskazu (str. spisa 88-90) naveo da društvo Olma d.o.o. Ljubljana prijevoz Ad blue sredstva do tuženika vrši autocisternom ili isporučuje u plastičnim kontejnerima od 1000 L koji da su plombirani odnosno u stanju da se ne smiju otvarati sve dok roba ne dođe do kupca. Zbog činjenice da se u staru ambalažu utače nova tekućina kao i činjenicu da se na plastičnom kontejneru nalazila naljepnica koja je upućivala na zaključak da se ne radi o originalnoj ambalaži već kontejneru društva "Promos" Ljubljana, sud je zaključio da su izvjesne greške prilikom manipulacije i čišćenja polovnih kontejnera, a kako je to iznio i vještak kemijske struke Boris Borčić u svom iskazu (str. spisa 105-106).

19. Tužitelj je pravovremeno obavijestio tuženika o nedostatku (čl. 404. st. 1 ZOO- a) i to odmah po otkrivanju problema s ulivenim sredstvom odnosno bez odgode. Navedeno proizlazi iz iskaza svjedoka EU (str. spisa 90-91) i to u roku od šest mjeseci od predaje budući da se radilo o skrivenom nedostatku koji se pojavio unutar šest mjeseci od predaje stvari (isporuka 1. veljače 2021. godine, a obavijest o reklamaciji 15. travnja 2021. godine).

20. Iz iskaza svjedoka EU (str. spisa 90-91) proizlazi da je tužitelj uputio tuženiku potpunu obavijest o nedostatku u smislu odredbe čl. 406. st. 1 ZOO- a u kojoj je opisao nedostatke i pozvao tuženika kao prodavatelja da pregleda stvar. 21. Odredbom čl. 410. st. 2 ZOO-a propisano je da kupac ima pravo i na popravljanje štete prema općim pravilima za odgovornost za štetu.

22. Odredbom čl. 1085. st. 2 ZOO-a propisano je da ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno da je odgovorna osoba dužna za ostatak štete dati naknadu štete u novcu.

23. Odredbom čl. 1090. ZOO-a propisano je da će sud uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

24. Iz iskaza tužitelja CU (str. spisa 92-94) proizlazi da je serviser otklanjao posljedice izazvane ulijevanjem neispravne tekućine. Iako se tužitelj u svom iskazu poziva na plaćanje računa za popravak to ne dokazuje odgovarajućim ispravama. Ne dokazuje niti iznijetu činjenicu iznajmljivanja strojeva. Zbog toga je sud zaključio da su popravci prema servisnim izvještajima i radnim nalozima bili vršeni bez nadoknade odnosno ili "iz usluge" ili korištenjem rada vlastitog servisera. Navedeno iz razloga što je sud cijenio činjenicu da su vozila i radni strojevi tužitelju bili potrebni za obavljanje ugovorenih poslova pa je uvjerljiva tužiteljeva tvrdnja da se priklonio najjeftinijoj verziji otklanjanja posljedica koja se odnosila na pročišćavanje ispušnih sustava na vozilima, a sve u svrhu osposobljavanja vozila.

25. Iz iskaza vještaka Željka Nahoda od 1. svibnja 2024. godine (str. spisa 171- 181) proizlazi da se servisni izvještaji i radni nalozi naznačeni pod točkom 2.2 pisanog nalaza i mišljenja odnose više na popravak uzrokovan dugotrajnim radom vozila nakon signaliziranja grešaka u predmetnom sustavu zbog čega da predmetnu dokumentaciju nije prihvatio kao relevantnu. Naveo je u pisanom nalazu i mišljenju od 1. svibnja 2024. godine da vozila nije bilo potrebno pregledati zbog velikog proteka vremena (događaj koji datira iz travnja 2021. godine); da je pregledom dostupne dokumentacije utvrdio da ne postoje računi za popravak vozila i/ili strojeva; da se prema priloženim radnim nalozima i servisnim izvještajima navode kvarovi uzrokovani dugotrajnim radom vozila nakon signaliziranja grešaka u SCR sustavu i da bi ti kvarovi bili izbjegnuti da su se vozila odnosno strojevi popravljali odmah nakon signaliziranja grešaka. Ulijevanje neispravne Ad blue tekućine čija je neispravnost utvrđena rezultatima kemijskog vještačenja, da je uzrokovala kvar na komponentama SCR sustava i to najvjerojatnije na modulu za doziranje ad blue tekućine (pumpi), dozatoru ad blue tekućine (brizgaljke) te SCR katalizatoru zbog čega da je u nalazu i mišljenju ta tri elementa uzeo u obzir prilikom iskazivanja posljedične štete. Naveo je da smatra da nema tehničkog, a niti tržišnog umanjenja vrijednosti predmetnih vozila već da se radi o materijalnoj šteti - tehničkom kvaru vozila kojeg je moguće potpuno popraviti i time vratiti vozilo u prijašnje stanje. Time da vrijednost predmetnih vozila na tržištu nakon popravka ne bi bila umanjena. Smatra da je popravak tehnički moguć i ekonomski opravdan. Nadalje da je vozilo Renault Premium bilo prodano ispod tržišne vrijednosti jer da je u trenutku prodaje bilo tehnički neispravno. Iznos od 37.887,24 EUR procjenjuje kao iznos troškova popravka koji bi nastao da se odmah po signaliziranju pristupilo reparaciji sustava kao minimalnom iznosu troškova. U taj iznos da nisu uključeni popratni troškovi koji bi nastali zbog nepravovremenog otklanjanja posljedica odnosno daljnjeg korištenja vozila nakon signaliziranja greške. Izjavio je da se radi o osjetljivom sustavu koji tolerira iznimno mala odstupanja od udjela uree. Paljenje signalne lampice da, po njegovom mišljenju, upućuje na zaključak o kvaru na pumpi i brizgaljki ako je uzrok paljenja lampice neispravna tekućina. Ukoliko se brzo reagira da u tom slučaju katalizator nije potrebno mijenjati već samo čistiti u za to specijaliziranim radionicama. Sud je pisani nalaz i mišljenje vještaka Željka Nahod ( str. spisa 171- 182 s prilozima na str. spisa 183-192) kao i navode iznijete u iskazu na str. spisa 207-209 ocijenio logičnim, jasnim, potpunim i stručnim zbog čega ih je prihvatio kao vjerodostojan dokaz.

26. Okolnost utvrđenog materijalnog nedostatka u prodanoj tekućini Ad blue i opisanih posljedica, s obzirom na strojarsko vještačenje upućuje na utvrđenje da je uzrok kvarova i problema na tužiteljevim vozilima i strojevima u izravnoj uzročnoj vezi s nedostacima u prodanoj tekućini. Unatoč navodu vještaka da se signalna lampica može paliti zbog nečeg drugog (npr. mehaničkog oštećenje na sustavu) nisu učinjene vjerojatnim činjenice zbog kojih bi kod ovoga suda bilo dovedeno u sumnju postojanje izravne uzročne veze s utvrđenim nedostatkom. Kako se vještakova procjena minimalnih troškova popravaka vozila, kao posljedične štete, repariranjem SCR (Selective Catalytic Reduction) katalizatora koji reducira plinove koji nastaju kao posljedica nepotpunog izgaranja goriva u motorima s unutrašnjim izgaranjem i pretvara ih u bezopasni dušik i vodu, sud je procjenu vještaka o nastaloj šteti u visini od 37.887,24 EUR (u kojoj je izostavljen PDV) prihvatio kao izračun imovinske štete kojem je bio izložen tužitelj zbog povrede ugovorne obveze tuženika za isporukom robe bez nedostataka. Budući da je vještak u svom iskazu izrijekom naveo da tim iznosom nisu obuhvaćeni popratni troškovi koji su nastali zbog nepravovremenog odnosno daljnjeg korištenja vozila nakon signaliziranja greške, sud je utvrdio da se radi o iznosu kojeg je tuženik dužan naknaditi tužitelju pozivom na odredbu čl. 1085. st.3 ZOO-a kao minimalnom iznosu štete. Pritom se ističe da je tužitelj daljnjim korištenjem vozila i nakon signaliziranja problema s tekućinom nastavio koristiti vozila. Tom dugotrajnom vožnjom u tzv. "safe modu" uzrokovana su, prema stavu vještaka, začepljenja ispušnog sustava, povećanje temperature u sustavu ispuha te smanjenje performansi vozila, uključujući i gubitak snage jer to začepljenje stvara povratni pritisak u motor pa tako može izazvati kvarove na ostalim elementima (turbopunjač) i drugim sustavima. Iako se radi o okolnostima koje su uzrokovane ponašanjem i odlukama tužitelja, navedeno ne utječe na visinu štete s obzirom na decidirano izjašnjenje vještaka Željka Nahoda da u iskazanoj procjeni minimalnih troškova nisu uključeni popratni troškovi zbog nepravovremenog daljnjeg korištenja vozila nakon signaliziranja greške (str. spisa 207-209). Stoga je, vodeći računa o svim okolnostima slučaja, kao i odredbi čl. 1092. ZOO-a, utvrđeno da nema temelja za sniženje naknade.

27. Zbog navedenog, sniženi tužbeni zahtjev je ocijenjen pravno osnovanim budući da se radi o iznosu koji je minimalno potreban da se tužiteljeva materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo povrede ugovorne obveze tužitelja kao štetne radnje, sve u smislu odredbe čl. 1090. ZOO-a.

28. Odluka o zateznim kamatama temelji se na primjeni odredbe čl. 1086. ZOO kojom je propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. S obzirom na obavijest o nedostatku u travnju 2021. godine kada su se pojavili problemi na vozilima, utemeljena je činjenica dospijeća štete 10. kolovoza 2021. godine jer su već tada uslijedile radnje otklanjanja posljedičnih kvarova u vidu začepljenja ispušnih sustava detektirane radnim nalozima iz travnja 2021. godine (str. spisa 43-47).

29. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 338. st. 3 ZPP-a ZPP (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23) odlučiti kao u točci I. izreke.

30. Visina stope zatezne kamate proizlazi iz primjene odredbe čl. 29. st. 2 ZOO-a budući da se radi o šteti proizašloj iz trgovačkog ugovora.

31. Odluka u točki II. izreke temelji se na djelomičnom povlačenju tužbe i tuženikovom protivljenju povlačenju tužbe na glavnoj raspravi održanoj 12. studenog 2024. godine (str. spisa 209zbog čega je sud morao donijeti meritornu odbijajuću odluku budući da tužitelj osnovanost razlike do prvobitno utuženog iznosa nije dokazao.

32. Odluka o troškovima postupka temelji se na primjeni odredbe čl. 154. st. 2 ZPP-a. Tužitelj je djelomično uspio u parnici i to u razmjeru od 96,5% (uspjeh s pravnom osnovom tužbenog zahtjeva 100%, a s visinom 93%; 100+93:2=96,5%). Tuženik nije uspio s osporavanjem osnovanosti zahtjeva, a u odnosu na visinu uspio je u razmjeru od 7%. Stoga je tuženikov uspjeh u razmjeru od 3,5% (0+7:2 = 3,5%). Primjenom metodologije propisane odredbom čl. 154. st. 2 ZPP-a od postotka stranke koja je u većoj mjeri uspjela (tužitelj 96,5%) oduzet je postotak uspjeha tuženika (3,5%) nakon čega je valjalo, u razmjeru od 93%, tužitelju priznati troškove zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe 930,00 EUR (T.br. 7.1.), zastupanje na pripremnom ročištu od 24. studenoga 2022. godine 465,00 EUR (T.br. 9.2.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 5. travnja 2023. godine 930,00 EUR (T.br. 9.1.), ročište za glavnu raspravu od 25. siječnja 2024. godine 930,00 EUR (T.br. 9.1.), sastav podneska od 7. lipnja 2024. godine 930,00 EUR (T.br.8.1.), ročište za glavnu raspravu od 12. studenoga 2024. godine 930,00 EUR (T.br. 9.1.), PDV 25% 1.278,75 EUR, sudske pristojbe za tužbu 419,67 EUR (93%) i presudu 419,67 EUR (93%) dok su troškovi vještačenja u vezi saslušanja vještaka kemijske struke Borisa Borčića u iznosu od 212,75 EUR (str. spisa 108, 159 i 161) priznati u cijelosti isto kao i troškovi strojarskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Željku Nahodu u iznosu od 1.100,00 EUR (str. spisa 196). Tužitelju je također valjalo priznati i troškove u postupku osiguranja dokaza koji se vodio pred Općinskim sudom u Rijeci, Stalnom službom u Delnicama poslovni broj R1-141/2021 na temelju odredbe čl. 168. st. 2 ZPP-a i to razmjerno utvrđenom uspjehu u parnici od 93% na ime sastava prijedloga za osiguranje 930,00 EUR, PDV 25% 232,50 EUR, pristojbe za prijedlog za osiguranje 6,64 EUR dok su troškovi kemijskog vještačenja i očevida na licu mjesta u iznosu od 1.022,93 EUR (str. spis 130-132 i 140-142) u tom predmetu priznati u cijelosti sukladno već zauzetim stavovima sudske prakse u pogledu priznavanja te vrste troškova i kod djelomičnog uspjeha u parnici radi naknade štete. Stoga je odlučeno kao u točci III. izreke.

33. Preostalu razliku do iznosa po tužiteljevom troškovniku na str. spisa 211-212 valjalo je ocijeniti neutemeljenom u zatraženoj visini jer se ne radi o trošku nužnom za vođenje predmetne parnice. Zbog navedenog, odlučeno je kao u točci IV. izreke.

U Rijeci, 17. prosinca 2023. godine

Sudac

Jasenka Pavišić Čačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.