REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-23/2024-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika Vijeća te Perice Rosandića i Ileane Vinja kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika FC, zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 146. u vezi s člankom 31. Kaznenog zakona Republike Kosovo i dr., odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi od 2. listopada 2024. broj Kv I-23/2024-3, u sjednici Vijeća održanoj 17. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e :
I. U povodu žalbe izručenika FC, a po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjsko rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
II. Uslijed odluke pod I. žalba izručenika FC je bespredmetna.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi od 2. listopada 2024. broj Kv I-23/2024-3 pod točkama I. i II. izreke, na temelju članaka 54., 56. i 39. uz primjenu članaka 33. i 34. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj 178/04, dalje; ZOMP) utvrđeno je da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje Republici Srbiji i Republici Kosovo izručenika FC, državljanina Kraljevine Belgije, Republike Srbije i Republike Kosovo, povodom zamolbe za izručenje Republike Kosovo radi provođenja istrage zbog počinjenja kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 146. u vezi s člankom 31. KZ Republike Kosovo te povodom zamolbe za izručenje Republike Srbije radi provođenja istrage zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 142. stavka 1. KZ SRJ i kaznenog djela protupravnog ubijanja i ranjavanja neprijatelja iz članka 146. u vezi s člankom 22. KZ SRJ. Pod točkom III. izreke, na temelju članka 37. ZOMP-a utvrđeno je da se izručenik ne može kazneno progoniti, kazniti ili izručiti trećoj državi zbog kaznenog djela počinjenog prije izručenja, a za koje djelo nije odobreno izručenje. Također izručenik ne može biti ograničen u njegovim osobnim pravima iz razloga koji je nastao u vezi s izručenjem niti može biti izveden pred izvanredni sud. 2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio izručenik FC po braniteljici Sanji Ormuž, odvjetnici u Zagrebu zbog povrede kaznenog zakona, „povrede odredaba Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima“, bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24., dalje; ZKP/24.), „povrede čl. 468. st. 2. ZKP/08 jer je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, povrede čl. 3. ZKP/08“, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i „povrede čl. 2. čl, 3., čl. 5.1.f. 6 i čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje:Konvencija) te čl. 21., 22., 23., 24., 25., 28., 29. i čl. 35. Ustava RH“. Predloženo je da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje preinači i odbije zamolbu za izručenje Republike Kosovo i Republike Srbije, a podredno da pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Sukladno članku 474. stavku 1. u svezi s člankom 495. ZKP/24. i člankom 81. ZOMP-a, spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba izručenika je bespredmetna.
5. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti na temelju članka 494. stavka 4. ZKP/24, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/24 u obliku koji izručenik u žalbi ne obrazlaže, iako tu žalbenu osnovu ističe obrazlažući je drugim razlozima.
5.1. Naime, iz izreke pobijanog rješenja, a i iz podataka sadržanih u spisu predmeta, vidljivo je da izručenik FC, uz državljanstvo Republike Srbije i Republike Kosovo, ima državljanstvo i Kraljevine Belgije u kojoj državi ima i prijavljeno prebivalište. Općepoznata je činjenica da je Kraljevina Belgija država članica Europske Unije, a Republika Srbija i Republika Kosovo to nisu.
5.2. Slijedom toga, prvostupanjski sud je, na tragu presude Suda Europske unije u predmetu F (broj: C-182/15), u pobijanom rješenju propustio dati razloge o tome je li s Kraljevinom Belgijom, kao državom članicom Europske unije, a čiji je izručenik državljanin, razmijenio podatke o podnesenim zamolbama za izručenje od strane trećih država koje nisu članice Europske unije, kako bi se toj državi omogućilo eventualno pokretanje postupka protiv vlastitog državljanina zbog kaznenog djela koje mu se stavlja na teret u postupcima koji se vode u trećim državama, a taj podatak predstavlja odlučnu činjenicu za odlučivanje o ispunjavanju zakonskih pretpostavki za izručenje u konkretnom slučaju.
5.3. Naime, u predmetu Petruhin Sud Europske unije dao je tumačenje članka 18. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (dalje: Ugovor) koji se odnosi na zabranu diskriminacije na temelju državljanstva, članka 21. stavka 1. Ugovora koji se odnosi na pravo slobodnog kretanja građana Europske unije i članka 19. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (dalje: Povelja) kojim je propisano da nitko ne smije biti udaljen, protjeran ili izručen u državu u kojoj postoji ozbiljna opasnost da bude podvrgnut smrtnoj kazni, mučenju ili drugom nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kazni. Tom presudom Sud Europske unije obvezuje zamoljenu državu članicu Europske unije na razmjenu podataka sa državom članicom Europske unije čiji je državljanin izručenik, kako bi joj se, kao što je to i ranije rečeno, omogućilo eventualno pokretanje postupka protiv vlastitog državljanina zbog kaznenog djela koje mu se stavlja na teret u postupcima koji se vode u trećim državama, a u okviru kojeg je i podnesena zamolba za izručenje. Pri tome treba reći da se takvo stajalište primjenjuje samo u odnosu na treće države kojima država članica koja postupa po zamolbi za izručenje ne izručuje vlastite državljane, a Republika Hrvatska, sukladno članku 32. ZOMP-a ne izručuje vlastite državljane radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora stranoj državi. Iako je 29. rujna 2010. zaključen Ugovor između Republike Hrvatske i Republike Srbije o izručenju, člankom 8. toga ugovora propisana je obveza zamoljene države da izruči svog državljanina drugoj državi ugovornici samo za kaznena djela organiziranog kriminala i korupcije u skladu s njihovim međunarodno prihvaćenim definicijama, a što u ovom konkretnom predmetu nije slučaj.
5.4. Slijedom iznijetoga, Republika Hrvatska će u konkretnom slučaju moći odlučivati o izručenju izručenika FC, državljanina Kraljevine Belgije, trećim državama (Srbija i Kosovo) prema zakonskim pretpostavkama u okviru domaćeg prava, ali samo u situaciji ako Kraljevina Belgija ne izda europski uhidbeni nalog koji ima prednost pred zamolbom treće države, odnosno Republike Srbije i Republike Kosovo. Stoga je, u konkretnom slučaju, nužna razmjena informacija s Kraljevinom Belgijom, čiji je izručenik državljanin, u svrhu ispunjenja legitimnog cilja, a to je vođenje kaznenog postupka te izbjegavanja opasnosti da počinitelji kaznenih djela prođu nekažnjeno. U slučaju da Kraljevina Belgija ne zatraži predaju svog državljanina radi kaznenog progona, tek tada će prvostupanjski sud utvrđivati jesu li ispunjene zakonske pretpostavke po domaćem pravu za izručenje izručenika po zamolbama Republike Srbije i Republike Kosovo, vodeći računa i o tome ugrožavaju li se izručenjem izručenika tim državama prava izručenika iz članka 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i članka 19. Povelje.
6. Slijedom svega navedenog, trebalo je prvostupanjsko rješenje, u povodu žalbe izručenika, a po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/24., ukinuti te uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uslijed čega je žalba izručenika postala bespredmetna.
7. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će postupiti na način kako je navedeno u ovom rješenju te će putem nadležnih tijela Republike Hrvatske žurno izvijestiti Kraljevinu Belgiju i zatražiti njeno očitovanje o podnesenim zamolbama trećih država, odnosno Republike Srbije i Republike Kosovo za izručenje radi kaznenog progona njenog državljanina FC. U slučaju, kao što je ranije navedeno, da Kraljevina Belgija ne bude zainteresirana za predaju svog državljanina, prvostupanjski sud će, uz provjeru pretpostavki iz članka 19. Povelje, ponovno ocijeniti postojanje zakonskih pretpostavki za izručenje prema domaćem pravu u odnosu na obje zamolbe te donijeti novu odluku koju će potom i valjano obrazložiti. Pri tome treba voditi računa o tome da u rješenju, između ostalog, treba biti navedeno na temelju kojih pravomoćnih akata država moliteljica su podnesene zamolbe za izručenje izručenika Republici Srbiji i Republici Kosovo te naznaku dokaza o postojanju osnovane sumnje na počinjenje kaznenih djela zbog kojih se izručenje traži, sukladno odredbi članka 43. ZOMP-a. Osim toga, treba skrenuti pozornost prvostupanjskom sudu da je zamolba za izručenje Republike Srbije podnesena radi kaznenog progona izručenika za dva kaznena djela, odnosno za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 142. stavka 1. KZ SRJ i kaznenog djela protupravnog ubijanja i ranjavanja neprijatelja iz članka 146. u vezi s člankom 22. KZ SRJ. Stoga je prvostupanjski sud, prilikom odlučivanja o ispunjavanju zakonskih pretpostavki za izručenje, dužan utvrditi jesu li oba djela i po domaćem zakonu kaznena djela jer je to jedna od pretpostavki za dopustivost izvršenja iz članka 35. stavka 1. točke 3. ZOMP-a.
Zagreb, 17. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
Damir Kos
