REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4946/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CŽA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Novak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Doma zdravlja Novalja, OIB 41639129563, Novalja, Špital 1, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Zorica, odvjetnik u Zadru, radi diskriminacije, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-235/2023- 2 od 9. svibnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-218/2016 od 28. rujna 2023., na sjednici održanoj 17. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja u prijedlogu se odbija, a u odnosu na naznačene povrede temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude navedene u uvodu ove odluke.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Tužiteljica je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavila sljedeća pravna pitanja:
„1. Da li se u diskriminacijskim sporovima / sporovima uznemiravanja kao usporedivi radnik (komparator) tužitelju može uzeti onaj radnik koji je u razdoblju koje se nastavlja na razdoblje za koje tužitelj tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na jednako postupanje zaposlen kao izravna zamjena tužitelju te ako da, da li bi povoljnije postupanje prema takvom komparatoru u usporedivoj (analognoj) situaciji predstavljalo postupanje protivno propisima zabrane diskriminacije i uznemiravanja?
2. Kada se u diskriminacijskim sporovima / sporovima uznemiravanja tužitelj, kao osoba koja tvrdi da je uznemiravana, pozove na zajedničke isprave sukladno članku 233. Zakona o parničnom postupku kojima dokazuje nepovoljno postupanje, a tuženik ne dostavi u sudski spis zajedničke isprave na koje se tužitelj pozvao, da li se teret dokazivanja da nije bilo nepovoljnog postupanja prebacuje na tuženika temeljem odredbe čl. 20. Zakona o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08, 112/12)?
3. S obzirom da do donošenja Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (NN 17/19) nije bila cjelovito uređena sudska zaštita prijavitelja nepravilnosti, predstavlja li sudska zaštita zatražena temeljem Zakona o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08, 112/12) valjan način pravne zaštite prijavitelja nepravilnosti („zviždača“), pozivom na tzv. političko i ostalo uvjerenje kao osnovu za nepovoljno postupanje odnosno uznemiravanje (diskriminaciju) u razdoblju prije donošenja Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (NN 17/19)?
4. Ako medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku u diskriminacijskim sporovima / sporovima uznemiravanja bude utvrđena uzročno- posljedična veza između medicinski utvrđenog poremećaja psihičkog stanja tužitelja i događanja u radnom okruženju za koje tužitelj tvrdi da predstavljaju nepovoljno postupanje (uznemiravanje i/ili diskriminacije) usmjereno protiv njega zbog kojeg je i liječen, prebacuje li se takvim nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka teret dokazivanja da nije bilo nepovoljnog postupanja na tuženika temeljem odredbe članka 20. Zakona o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08, 112/12)?“.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 155/23. - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da naznačena pitanja nemaju zahtijevane razloge važnosti radi čega ne ispunjavaju kumulativne pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije.
5. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito:- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili - ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena ili ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.
6. U smislu te odredbe predlagateljica ne navodi da bi u vezi postavljenih pitanja postojala različita praksa nižestupanjskih sudova koju bi trebalo ujednačiti, da odluka odstupa od prakse ovoga suda ili da bi trebalo preispitati sudsku praksu, što je osnovni smisao revizijskog postupka. Umjesto toga ona u prijedlogu izražava nezadovoljstvo s iznesenim zaključcima drugostupanjskog suda osporavajući pravilnost odluke. I sama potvrđuje da ne postoji odgovarajuća, različita, praksa s obzirom na naznačena pitanja. Tako navedeni razlozi nisu razlozi važnosti u smislu odredbe 385.a st.1. ZPP zbog kojeg se može dopustiti podnošenje revizije. Nepostojanje sudske prakse o pojedinom pitanju nije razlog sam za sebe, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, za dopuštenje revizije. U odnosu na drugo pitanje, kada se predlagateljica poziva na sudsku praksu, valja reći da se ne radi o usporedivoj pravnoj situaciji. Tužiteljica je u ovoj pravnoj stvari tvrdila da je diskriminirana po osnovi bračnog i obiteljskog statusa te po osnovi političkog uvjerenja. Nižestupanjski sudovi su zaključili da ona to nije učinila ni vjerojatnim, a da je s druge strane tuženik dokazao nepostojanje diskriminacije, te da je njegovo postupanje bilo uvjetovano načinom obavljanja rada tužiteljice. Stoga odgovor na navedena pitanja ne bi ni doveo do povoljnije pravne situacije tužiteljice u postupku.
7. Ocjenjujući postojanje pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, i to u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava na koje se predlagateljica poziva, valja istaći da navodima iz prijedloga nije učinjeno vjerojatnim da je tužiteljici u postupku koji je prethodio ovom prijedlogu, zbog osobito teških povreda postupovnog prava (ili zbog pogrešne primjene materijalnog prava), povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pa tako ni ona na čiju povredu se u prijedlogu poziva. Vezano za navedenu osnovu ona u prijedlogu ističući svoje viđenje povrede prava na pravično suđenje i prava na pristup sudu (kroz povredu prava na djelotvoran pravni lijek).
8. Ovaj sud uočava da nižestupanjske odluke sadrže jasne, dostatne i relevantne razloge na kojima se temelji odluka sadržana u njihovoj izreci. Isto tako sudovi su u svojim odlukama dali razloge koji mogu dovesti do uvjerenja da je taj sud stvarno ispitao slučaj, dao je relevantne i dostatne razloge i odgovorio na sve bitne navode stranaka, pa su tako i cijenjeni žalbeni prigovori tužiteljice. Navedene odluke udovoljavaju uvjetima mjerila dostatnosti i relevantnosti. Odlučno je i to da sud nije u situaciji kada je odlučivao o dokaznom prijedlogu stranke postupio na nerazuman način. Ne nalazi se ni proizvoljnosti u postupanju suda.
9. Kako u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda, jer nije riječ o važnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog odbijen, a na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP prijedlog je odbačen, sve kao u izreci ove odluke.
Zagreb, 17. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
