REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5166/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ET, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Moravec, odvjetnica u Varaždinu, protiv tuženika RT, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mateo Barbir, odvjetnik u Vrgorcu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskoga suda u Sisku poslovni broj Gž-188/2022-3 od 6. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Pn-23/2020 od 18. veljače 2022., na sjednici 17. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude citirane u uvodu ove odluke.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Prijedlog nije osnovan.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 155/23. - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da je tuženik kao predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio pitanje koje on cijeni važnim u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP: „Je li sud, dokazima koje je tužitelj dostavio uz tužbu i to privatno vještvo vještaka Stanka Divjaka - dana mogućnost da formira svoj stav o spornim činjenicama na temelju pretežne vjerojatnosti na strani tužitelja te donese meritornu odluku kojom se usvaja tužbeni zahtjev.“.
5. Prijedlogom za dopuštenje revizije tuženik iznosi svoje shvaćanje predmeta spora i svoj pristup njegovu rješavanju, a polemizirajući sa ocjenom izvedenih dokaza poziva se na odluku Županijskog suda u Splitu Gž-1714/2022-3.
6. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito:- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili - ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena ili ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.
7. U navedenom smislu tuženik ne navodi da bi u vezi postavljenih pitanja postojala različita praksa nižestupanjskih sudova koju bi trebalo ujednačiti, da odluka odstupa od prakse ovog suda ili da bi trebalo preispitati sudsku praksu, što je osnovni smisao revizijskog postupka. Umjesto toga on u prijedlogu samo izražava nezadovoljstvo s iznesenim zaključcima drugostupanjskog suda što nije razlog zbog kojeg se može dopustiti podnošenje revizije. Kada se tuženik poziva na drugačije pravno shvaćanje iz odluke Županijskog suda u Splitu on se poziva na odluku koja je rezultat drugačije činjenične i procesne situacije, a koja se odnosi na značaj pojedinog dokaznog sredstva. Pored toga samo naznačeno pitanje je formulirano tako da se odnosi isključivo na ovaj predmet tako da mu izostaje element generalne primjenjivosti.
8. Stoga je ovaj sud ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu nema zahtijevanu važnost u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije, zbog čega nema potrebe za intervencijom ovog suda.
9. Radi navedenoga odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 389. b st. 1. ZPP.
Zagreb, 17. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
