REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Kž–478/2024-8

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Dragane Kos Milevoj, kao predsjednice vijeća te Zdravka Garića i Miroslava Ružića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog CB zbog kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, od 13. svibnja 2024., broj: Kzd- 124/2020-74, u sjednici održanoj 17. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog CB i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci, proglašen je krivim optuženi BB zbog kaznenog djela protiv života i tijela - tjelesna ozljeda iz članka 117. stavka 1. i 2. KZ/11, za koje mu je na temelju članka 117. stavka 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci te dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - povreda djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11. za koja mu je za svako od tih djela na temelju istog zakonskog propisu i uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točka 4. KZ/11 , utvrđena kazna zatvora u trajanju od pod osam mjeseci te je na temelju članka 51. stavka 1. i 2. u vezi članka 177. stavka 2. i članka 117. stavka 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a potom mu je, na temelju članka 56. stavka 1., 2. i 3. KZ/11., izrečena uvjetna osuda te je određeno da se ova kazna zatvora neće izvršiti ukoliko taj optuženik za vrijeme od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku ( Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 dalje u tekstu ZKP) optuženi BB obvezan je nadoknaditi troškove kaznenoga postupka s osnova paušalne svote u visini od 150,00 eura te troškove sudsko medicinskog vještačenja u visini od 68,25 eura.

2. Protiv te presude žalbu i dopunu žalbe podnio je optuženi BB putem branitelja Radovana Perića, odvjetnika iz Bakarca, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te zbog odluke o troškovima postupka. Predlaže „da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da oslobodi okrivljenika od odgovornosti za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret to jest od odgovornosti za kazneno djelo protiv života i tijela tjelesnom ozljedom iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11 te dva kaznena djela protiv braka obitelji i djece povredom djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11..“

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08, dostavljen na razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Puli – Pola.

5. Žalba nije osnovana.

6. Optuženik u uvodu žalbe ističe da se, između ostaloga, žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona. Međutim, osim što navedene žalbene osnove ne označava navođenjem zakonskih odredaba, iste niti ne obrazlaže, a ni ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti nije utvrđeno postojanje nijedne od povreda na koje drugostupanjski sud pazi sukladno članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08.

7. Žalbom optuženik prvenstveno polemizira s razlozima presude ukazujući da prvostupanjski sud nije imao čvrstih i valjanih dokaza kojima je utvrdio da je počinio kaznena djela, smatrajući da je prvostupanjski sud na temelju provedenog dokaznog postupka pogrešno zaključivao o odgovornosti optuženika za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, a prvenstveno da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno zbog neuvjerljivog iskaza oštećenice LB koji nije potkrijepljen prvenstveno materijalnim dokazima ukazujući pritom kako su objektivno fotografijama verificirane samo ozljede u vidu podljeva na nadlakticama oštećenice premda bi, prema iskazu oštećenice kojim tereti optuženika za učin inkriminiranih kaznenih djela navodima da ju je optuženik grubo gurao u komodu, da je s njezinom glavom udarao o pod kao i da joj je gurao prste u oči, takvih ozljeda trebalo biti više, a što ukazuje i na neistinitost iskaza oštećenice koja je motivirana za davanje takvog iskaza zbog poremećenih odnosa između nje i optuženika koji svoju potvrdu imaju u činjenici da je brak između oštećenice i optuženika na zahtjev oštećenice razveden.

8. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, potpuno je prihvatljivo obrazloženje prvostupanjskog suda zbog čega je prihvatio iskaz oštećenice da ju je optuženik 16. rujna 2020., revoltiran time što mu je prigovorila da nije kupio kućanske potrepštine te nakon što mu je spomenula problem njegove ovisnosti, uhvatio rukama za nadlaktice i snažno ih stiskajući odgurao iz dnevnog boravka u kuhinju gurnuvši ju nekoliko puta u komodu uslijed čega je leđima udarila u istu, a zatim ju uhvatio za vrat, a kada se od tog zahvata uspjela osloboditi iznova ju je rukama uhvatio za nadlaktice, gurnuo je u ormar te ju je više puta rukama udarao u predjelu rebara, uslijed čega je dijete C plakao i vrištao, a kada je htio doći do oštećenice udario ga nogom, a kada je pak oštećenica držeći dijete B u naručju pobjegla u dnevni boravak te s njime i djetetom L u naručju sjedila na tlu, uhvatio ju za kosu te udarao njezinom glavom o tlo i gurao joj palčeve u oči, da bi prestao s inkriminiranim postupanjem i napustio stan tek kada mu je oštećenica udarila šamar.

8.1. Iskaz oštećenice LB ima svoju potvrdu u vještačkom nalazu i mišljenju sudskomedicinskog vještaka dr. sc. Dražena Cuculića iz kojeg proizlazi kako je oštećenica LB zadobila tjelesne ozljede lake naravi u vidu nespecifičnih mehaničkih ozljeda, odnosno krvnih podljeva i oguljotina na ekstremitetima i prsnom košu time da krvni podljevi i oguljotine nisu detaljno opisani pa nije moguće sa sigurnošću zaključivati o mehanizmu njihova nastanka, dok su oni krvni podljevi koji su fotografirani u policijskim prostorijama mogli nastati jačim pritiskom prstiju u području nadlaktice, a nikako mehanizmom udarca ili pada na duguljasti bridoviti predmet.

8.2. Podaci iz uvjerenja Zavoda za sudsku medicinu od 17. rujna 2020., dakle netom po inkriminiranom događaju, iz kojeg proizlazi da su stručne medicinske osobe utvrdile postojanje objektivno vidljivih promjena na tijelu oštećenice LB u vidu krvnih podljeva i ogrebotina na glavi, prsnom košu, leđima i objema nadlakticama, u potpunosti korespondiraju s iskazom oštećenice te na nedvojben način ukazuju da se optuženik u odnosu na oštećenicu LB i djecu B i L ponašao na čin kako je to rekonstruirano kroz iskaz ove oštećenice.

8.3. Sadržaj iskaza svjedokinje VB iz kojega proizlazi da je neposredno po inkriminiranom događaju došla do stana oštećenice kojom prilikom ju je zatekla uplakanu s vidljivim modricama u predjelu ruku i leđa i kojom prilikom joj je oštećenica ispričala da ju je optuženik tukao, i to tako da joj je lupao glavom o tlo dok je držala djecu te da joj je čupao kosu i gurnuo u ormar, u tom dijelu podupirući je dokaz iskazu oštećenice LB, pa kada se svi navedeni dokazi dovedu u međusobnu svezu, zaključak prvostupanjskog suda u pogledu ocjene vjerodostojnosti iskaza oštećenice LB je pravilan, a to se žalbenim prigovorima nije dovelo u sumnju. U tom smislu posebno je promašen prigovor žalitelja kojima sugerira da je zbog izostanka objektivne verifikacije ozljeda na tijelu oštećenice putem fotografija, valjalo iskaz oštećenice otkloniti kao neistinit, jer objektivna medicinska dokumentacija i na njoj zasnovan nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka, pa i iskaz svjedokinje VB nedvojbeno ukazuje da je inkriminirane prigode optuženik svojim inkriminiranim ponašanjem oštećenici uzrokovao sve one ozljede opisane u njezinom iskazu.

8.4. Stoga prvostupanjski sud nije pogrešno utvrdio činjenično stanje, dok se nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u žalbenim navodima niti ne obrazlaže, pa slijedi da je prvostupanjski sud iz korektno reproduciranog sadržaja provedenih dokaza, potom i ocjene i njihove analize, obranu optuženika smatrao neuvjerljivom, a materijalni dokazi kao i iskazi svjedoka te vještaka dostatno dovode do ispravnog zaključka prvostupanjskog suda da je optuženik ostvario obilježja inkriminiranih djela.

8.5. S obzirom na naprijed izloženo, sud prvog stupnja u svemu je ispravno i potpuno utvrdio odlučne i važne činjenice, te je za sve svoje činjenične zaključke dao ispravne i potpune razloge na temelju kojih je zaključio da je optuženik BB, kako to proizlazi i iz sadržaja izreke prvostupanjske presude, ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 117. stavka 1. i 2. KZ/11 te dva kaznena djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11.

9. Kako žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji, to je u smislu članka 478. ZKP- a ispitana najprije odluka prvostupanjskog suda o kazni.

9.1. Ovaj sud kao drugostupanjski sud, nalazi da su u pobijanoj presudi u potpunosti i ispravno utvrđene i vrednovane sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne. Ranija neosuđivanost, činjenica da je optuženik u obvezi skrbiti o potrebama malodobnih oštećenika, da se u međuvremenu podvrgao liječenju od ovisnosti u terapijskoj zajednici čime je iskazao spremnost da promijeni ranije obrasce ponašanja kao olakotne okolnosti, u tolikoj mjeri su značajne da je, uz pravilno vrednovanu otegotnu okolnost u vidu iskazane upornosti u protupravnom ponašanju koja se ogleda kroz intenzitet radnji kojima je optuženik ostvario obilježja kaznenoga djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 1. i 2. KZ/11, u konkretnom slučaju bilo osnova za primjenu odredaba o ublažavanju kazne za terećena kaznena djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11, pa je opravdana primjena odredaba o ublažavanju kazne.

9.2. Stoga ovaj drugostupanjski sud, ocjenjuje da su pojedinačno utvrđene kazne zatvora, i to kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci za kazneno djelo iz članka 117. stavka 1. i 2. KZ/11, i u trajanju od po osam mjeseci za kaznena djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11, kao i jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine uz izricanje uvjetne osude s rokom kušnje od tri godine u svemu primjerene te da će se takvom kaznenom sankcijom ostvariti sve svrhe izricanja.

10. Nije osnovana žalba optuženika niti zbog odluke o troškovima kaznenog postupka na platež kojih je optuženik obvezan, s obzirom da je proglašen krivim.

10.1. Ukoliko bi se naknadno utvrdilo da optuženik iste ne može platiti zbog lošeg imovinskog stanja ili ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika ili osoba koje je dužan uzdržavati, predsjednik vijeća može posebnim rješenjem optuženika osloboditi plaćanja troškova kaznenog postupka u cijelosti ili djelomično, a na temelju članka 148. stavka 6. ZKP-a. Za sada bi primjena navedene zakonske odredbe koja se sugerira u žalbi bila preuranjena.

11. Slijedom navedenog, na temelju članka 482. ZKP-a odlučeno je kao u izreci.

Puli – Pola 17. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Dragana Kos Milevoj